Pa to je ono što ja najviše zameram opoziciji. Vođenje države je mnogo zajeban posao, na stranu kvalifikacije, to je 24casovni pritisak sa milion strana, posebno u bananama poput naše. I šanse da se neki mediokriteti poput Ponoša u tome snađu su baš male.
Takođe, to je profesionalna opozicija, opozicija po zainmanju. Samo našoj opoziciji dolazak na vlast nije cilj. I lepo se živi od politike. Naravno da se lepše žiiv od vlasti ali je i odgovornost neuporediva.
Zato kažem stalno, baš mi je teško da zamislim Đilasa sutra kao, lupam, premijera. Da zameni lagodni život vračarskih kafića sa životom gde prepodne primaš delegaciju prosvetara koji hoće povišice, popodne u skupštini trpiš pljuvačine radikala, popodne ti dolazi delegacija Srba iz Zvečana i uveče moraš na brifing kod nekog ambasadora. Baš teško.
Lepo je njima ovako.
E sad, jebeno je što je baš tanka linija po kojoj hodaju, lako će da skliznu u politički zaborav ako sada otvoreno budu sabotirali.