Jump to content

Cojep

Član foruma
  • Posts

    427
  • Joined

  • Last visited

Posts posted by Cojep

  1. 14 hours ago, stray_cat said:

    Borg nije osvojio nijedan US Open, ni kad se igrao na šljaci ili travi (u godinama kada je osvajao ili RG ili Vimbldon), može se racionalisati da nije igrao sva 4 slema, ali opet je 11 manje od (20:4)*3=15; može se racionalisati šbbkbb da nije završio karijeru tako rano. Jedini legacy će mu ostati trostruki RG-W dabl (pa onda dalja racionalizacija: u vreme kada je šljaka bila šljaka, a trava trava, a ne ko sad itditd).

     

    Borgu nisu prijali njujorska gungula i vecernje sesije pod reflektorima,
    ali da, morao je kako je znao i umio uzeti bar 1 USO, koji se tad jos kotirao za najprestizniji turnir uz Vimbldon.

    najbolje se osecao na evrposkoj sljaci, po mogucstvu negde na sredozemlju (to mi nesto poznato)

     

     

    18 hours ago, wwww said:

    1. Novak - 949

    2. Fed - 935

    3. Rafa - 849

    4. Konors - 614 (meni je ovo problematicno)

    5. Lendl - 607 (takodje)

    6. Sampras - 523 (bez obzira na njegov nedostatak performansa na sljaci nekako mi je nelogicno da onaj ko je odmah iza Big3 na listi osvojenih GS titula, a 3. an listi sedmica na #1 bude tek 6., iza Konorsa i Lendla)

    .......

     

    bas interesantna lista

     

    zanimljiva je lista, takodje je pratim odavno.

    ocekivao sam da Novak izbije na celo za nekih par godina, kad krene tuci starosne rekorde kao Konors i Federer,

    ali se ne bunim, ovako to deluje jos impresivnije

     

    Dzimi je imao daleko duzu a Lendl intenzivniju karijeru od Samprasa, tako da me poredak ne cudi

  2.  stara dobra rasprava o erama i jacini istih 🙂

     
     jedno kviz pitanjce,


     dajte imena dvojice tenisera:

     - jedan je postao Top 3 igrac sa negativnim GS skorom pobeda i poraza

     - drugi je usao u Top 5 i karijeru okoncao sa negativnim ATP skorom pobeda i poraza

     

     to se zbilo samo tad i nema sanse da se ikad vise ponovi

     

     mala pomoc: obojica su slicna generacija (manje od 3 god. razlike po starini) i nisu vise aktivni igraci

  3. 18 hours ago, wwww said:

    Calendar Slam Deniers

    Djokovic: Wawrinka, Medvedev

    Federer: Nadal, Nadal

     

    18 hours ago, wwww said:

    you can't compare a 13 match streak, with 27.

    There's only 1 CYGS 'denier', that's Medvedev.

    The others are regular losses

     

     

    da da, 13 vazda bilo vece od 27 🙂

     

    dobar je The Big 3, ali mora sad malo da šlepa i onu dvojicu, inace propade nalog 🙂

     

  4. podsetilo me na finale Vimbldona sa Marejom pre 8 god,
    cak i na onu lozanu u finisu da je moguc neki si-fi veleobrt.. ali na kraju ipak u tri.

     

    Kad malo splasnu emocije bice jasnije kakav je podvig napravio na ovogodisnjoj GS kampanji.

     

    blago zasicenje i mentalni zamor su bili uocljivi vec nakon titule na RG, ali je travu odradio sampionski - na iskustvo i suvi kvalitet.

    (neko rece da zahvalimo Hurkacu sto mu skloni glavnog konkurenta - Medu, ali to su vec deluzije)

     

    ne znam da li bi osvojio da je preskocio olimpijske, ali znam da bi se jeo da nije otisao tamo.

    da, na pressu izmedju ostalog rece - veliko olaksanje. Razumljivo,ipak je covek. kao da je izbacio 2l tekucine u wc

    takodje - ne osecam se staro i istroseno

     

    presdtojeci slemovi bi trebali predstavljati vise rutinu nego pritisak

    • Like 7
  5. svi ovi su u Americi jurili GS.

    Badz i Lejver su uspeli a Kroford i Houd ostadose kratki za 1 korak (porazeni u US finalu)

     

    Novak ima jos 2 koraka ali je vec izbio na celo po broju vezanih pobeda jer su nekad AO i RG imali manje zrebove.

     

    isto tako, na hardu se na mejdzorima igra tek od US Opena 1978. - jos jedan plusic za Novaka

     

    mnogi previdjaju da je i Borg krajem 70-ih jurio GS, ali nikad nije uzeo USO.

    da je bar jednom uspeo na Flesingu, iscimao bi se i za Australian koji se tad odrzavao na kraju sezone. ovako tamo nije ni isao..

    mozda bi i uspeo da su ameri ostavili sljaku jos koji godinu (Bjorn-izvorni kralj zemlje a ne trave kako pripovjeda rolex reklama) ali avaj

     

    jos Nadal ima tri osvojena na tri podloge 2010, ali nije jurio kalendarski GS ... i to je to

  6. Dominator Hrbaty o Novaku, o tenisu nekad i sad..

    ...

     

    Dominik Hrbati: Novak će biti najbolji u istoriji

     

    Sportski Žurnal, Tenis › ATP

    04 septembar, 2021

     

    - Đoković može da postane drugi teniser kome je pošlo za rukom da osvoji sva četiri gren slema u istoj godini mada je već imao sva četiri velika trofeja u istom trenutku, ali ne iste godine - objasnio je Hrbati

     

     

    Dominik Hrbati, nekada veliki as iz Slovačke, vidi Novaka Đokovića kao najboljeg igrača svih vremena. Bivši 12. igrač sa ATP liste daje prednost Srbinu u odnosu na Rodžera Federera i Rafaela Nadala, a u prilog tome navodi i neke dobro poznate činjenice.

     

    Mislim da će Novak biti najbolji igrač u istoriji jer ima i najviše osvojenih mastersa 1.000 kao i najviše sedmica na vrhu ATP liste. On je najmlađi od pomenute trojke i ostvario je sve u karijeri. Može postati drugi teniser kome je pošlo za rukom da osvoji sva četiri gren slema u istoj godini mada je već imao sva četiri velika trofeja u istom trenutku, ali ne iste godine - objasnio je Hrbati.

     

    Posle završene igračke karijere počeo je da se bavi trenerskim poslom pa je dobro upoznat sa stanjem na Turu, ali i van njega tako da veruje kako će Đoković steći mnogo veću podršku navijača nego što je ima sada u odnosu na ostala dva najveća rivala.

     

    Govorio sam prijateljima i svom nekadašnjem treneru Marjanu Vajdi, sa kojim sam radio sedam godina, da će Novak uzeti više gren slemova i prestići ovu dvojicu. Samim tim ljudi će početi mnogo više da ga vole jer ljudi vole istoriju, vole šampione i legende. Ako Novak sada uzme Ju-Es open, mnogo ljudi promeniće mišljenje o njemu i imaće mnogo veću podršku. Federer i Nadal odlaze sa scene i biće brzo zaboravljeni - istakao je Hrbati.

     

    Trenutno, sva trojica imaju po 20 gren slem trofeja i Slovak misli da samo Srbin može do novog pehara u budućnosti.

     

    Federer ne može do titule i za njega je kasno dok Nadal možda može da slavi na Rolan Garosu mada će i njemu biti teško jer je svaka godina sve teža, a on sve sporiji. Bio sam iznenađen pre dve godine kada je osvojio šampionat Francuske. Igrao je dobro, ali to nije bio Nadal iz prošlosti - naglasio je Hrbati.

     

    Tokom karijere Slovak je ostvario 31 pobedu protiv tenisera iz top deset među kojima su Jevgenij Kafeljnikov, Andre Agasi, Marselo Rios, Gustavo Kirten, Pit Sampras, Marat Safin, Endi Rodik... a četiri puta pobedio je tadašnjeg broja jedan.

     

    Svi protivnici su bili teški mada treba znati da sam igrao u različito vreme. Kada sam igrao protiv Samprasa tenis je bio malo drugačiji, morao sam da improvizujem i nađem način da budem bolji. Kada sam igrao sa nekim od velike trojke, igrao sam drugačiji tenis jer to donose drugačija vremena. Mislim da sam najteži meč odigrao protiv Samprasa na Australijskom suncu kada je tampertura bila 38 stepeni. Igrali smo tri i po sata i peškire sa ledom smo stavljali na noge da ne dobijemo žuljeve. To su bili najteži uslovi za meč i morali smo da preživimo - rekao je Hrbati.

     

    Dve operacije lakta primorale su ga da okonča karijeru 2010. kada je imao 32 godine i bio je svedok brojnih promena.

     

    Kad sam 1995. počeo da igram profesionalno mnogi teniseri su imali slabosti i jedan loš udarac. Imali ste dobre servere poput Renca Furlana koji je još imao dobar bekhend, ali nije imao forhend dok Alberto Berastegi nije imao bekhend. Posle su došli Tomi Has, Marat Safin i ta generacija koja je imala sve jednake udarce, ali su lopticu slali duboko u polje. Generacija posle njih ima sve udarce i mogu da igraju uglove. Normalno je da svaki sport napreduje i teniseri su sada veoma kompletni. Mogu da igraju kratke mečeve, duge mečeve, uglove, servis-volej. Kada sam igrao, bilo je tenisera koji su dobri samo na sporoj podlozi dok na brzoj nisu mogli ništa. Sada je veoma izjednačeno i igrači mogu jednako dobro da igraju na svim podlogama - naglasio je Hrbati.

     

    Ne vidi nekog tenisera koji bi narednih godina mogao da ostvari rezultate približne onima koje prave Đoković, Nadal i Federer.

     

    Teško je reći ko će iz mlade generacije otići najdalje. Danil Medvedev osvaja mnogo turnira. Njegov stil je jedinstven, nema tehniku, ali je brz i velik te sve stiže. Malo me podseća na Novaka mada je Novakova tehnika daleko bolja. Možda momci poput Stefanosa Cicipasa, visoki sa dobrim servisom i fizički spremni, mogu da naprave dobar rezultat. Opet, možda bude kao u vreme kada je Sampras završio karijeru i u tri godine čak šest igrača dođe na čelo ATP liste. Sada lako može doći do takve situacije pa da u jednoj godini imamo tri različita broja jedan. Svako ko osvoji grend slem može da bude broj jedan. Niko ne odskače mnogo više od drugih - zaključio je Hrbati.

  7. iz ugla bivseg vrhunskog fudbalera.. nije tenis, ali jeste aktuelno

    .

     

     

    Sedorf: Ja sam bio bolji sa 34 godine, nego sa 26

     

    Iako je zagazio u petu deceniju, legendarni Holanđanin Klarens Sedorf i dalje je u sjajnoj fizičkoj formi

     

    Nekadašnji motor ekipe Milana kaže da godine za njega nikada nisu predstavljale problem.

     

    - Nikada nisam vjerovao u godine. Ne u smislu da postoji biološka granica. Imate i činjenice, testove koji pokazuju u kakvom ste stanju. Ja sam na primjer imao bolje parametre sa 34 godine, nego sa 26. Druga je stvar što nekima ti podaci nisu važni - kazao je Sedorf u intervjuu za Tutosport.

     

    Holanđanin se zatim nadovezao na tu priču.

     

    - Imate sada Zlatana Ibrahimovića i Olivijea Žirua, držali su se dobro tokom karijera i sada im je lakše da nastave. Postoji i to iskustvo kojim kompenzujete mnogo toga, mladi to nemaju: upravljanje emocijama, trening, teški trenuci... Sa ljudima kakvi su Ibra i Žiru pokrivate mnogo toga što drugi fudbaleri nisu još iskusili. A to je priča o životu kako bi mladi ljudi rasli - rekao je Sedorf.

    • Like 1
  8. NAJBOLJI IKADA? : Slučaj gospodina Dona Badža, osvajača teniskog Grend Slema pre 50 godina

     

    Bob Outs, LA Tajms

    29. Maj 1988.

     

    ZTUZZP7RNIL4UX65IH2VKBRVKQ.jpg

     

    Trajekt u Dingmans Feriju je upravo otplovio sa ovog malog mesta. U njemu možete sresti visokog i vitkog bivšeg tenisera, verovatno najboljeg svih vremena.

    Sa 73 godine, on živi mirno uz brdo od nasipa gde je Endrju Dingman dovozio svoj trajekt rekom Delaver iz Nju Džersija.

     

    Davno to beše, danas Don Badž provodi svoje vreme daleko od očiju javnosti.

     

    Najbolji svih vremena, kažete?

     

    Pa, neki ljudi ne misle tako, naravno, ali mnogi misle, jer postoji nekoliko dobrih razloga koji Badža svrstavaju na sami vrh liste u odnosu na Bila Tildena, Roda Lejvera, Panča Gonzalesa, Bjorna Borga, Ivana Lendla ili bilo kog drugog tenisera.

     

    Od Džeka Krejmera, bivšeg svetskog šampiona koji se i dalje smatra među četiri ili pet najboljih igrača ikada, zatražena je analiza.

     

    „Ako bi svi teniseri danas imali po 25 godina, ne mogu da zamislim da bi neko dobio Badža“, kaže Krejmer, koji je detaljnije proučio svoj sport od verovatno bilo kog drugog tenisera.

    „Kad god smo igrali s njim. . . bili smo primorani da menjamo svoju igru.”

     

    „Veliki teniski šampioni bili su slični po mnogo čemu. Svi su pod pritiskom imali brzinu, srčanost i izdržljivost. Razlika je jedino u tome što je Badž imao najbolji paket - najpotpuniji napad i najkompletniju odbranu.”

     

    Elsvort Vajns, takođe bivši šampion, više naginje Tildenu, kojeg zajedno sa Badžom navodi u svoja dva prva favorita, ali Džejn Mejko, bivši Badžov dubl partner u Dejvis Kupu, jedan je od mnogih koji smatraju Badža u onom što će uvek biti uzaludna priča ali i stimulativna vežba - upoređivanje šampiona iz različitih epoha.

     

    U poslednje vreme to rade često jer je 1988. godina - 50. godišnjica značajnog teniskog dostignuća - Badžovog Grend Slema.

    Godine 1938. današnji žitelj Dingmans Ferija postao je prvi teniser koji je osvojio nacionalna prvenstva Engleske, Francuske, Australije i Sjedinjenih Država u jednoj kalendarskoj godini.

     

    Svega nekolicina ljudi je dominirala bilo kojim sportom načinom na koji je Badž vladao tenisom pre pola veka, u predvečerje Drugog svetskog rata:

     

    --Osvojio je šest uzastopnih mejdžora, svih šest na kojima je učestvovao 1937-38, na tri kontinenta.

     

    --Pobedio je u svih 12 odigranih mečeva Dejvis kupa, predvodeći američki tim koji je trofej doneo kući nakon 11 godina, zatim ga ponovo vodio do pobede 1938. godine, nakon čega je završio sa amaterskom karijerom i prešao u profesionalce.

     

    Nekoliko meseci kasnije počeo je rat i Badžova sreća se odmah promenila.

    Sa 23 godine čvrsto je sedeo na vrhu sveta upravo kada je on krenuo da se ruši.

    Iako je 1939. godine kao profesionalac zaradio 148.000 dolara - više nego što su Džo Dimađo ili Ted Vilijams ikada zaradili u jednoj godini toga doba - i iako je bio aktivan igrač do 1946. godine, ostaće relativno malo primećen.

     

    Umesto tenisa, rat je zaokupio svu pažnju javnosti. Većinu svojih vrhunskih godina kao sportista Badž je nosio maskirnu kaki opremu, nego li belu tenisku.

     

    Štaviše, on je bio najveća teniska žrtva svog vremena, pre i posle rata, kada su amateri bili odvojeni od profesionalaca.

     

    Možda će zvučati čudno, ali tada nije bilo mnogo internacionalnih turnira. Današnja Open era je krenula tek kad je Badž napunio 53 godine, kada se Vimbldon konačno rešio tradicionalnih stega amaterizma. To je bilo 1968. godine.

     

    U Badžovo vreme:

     

    -Učešće na svim velikim turnirima od Vimbldona do Forest Hilsa (US Open) bilo je ograničeno za muškarce i žene koji su, navodno, bili amateri.

     

    -Igrači su u suštini bili primorani postati profesionalci, da bi se mogli otisnuti na turneje kako bi od sporta u kojem su briljirali zaradili pošten dolar.

     

    Rezultat toga je da Borg, na primer, kao šampion u Open eri, ima trenutnu neto vrednost od 40 miliona dolara, dok Badž živi u Dingmans Feriju.

     

    Svaka fotografija neizmerno nadarenog Badža koji igra amaterski tenis je nepotpuna bez fusnote koja bi trebala glasiti otprilike ovako: „Na svom vrhuncu - igrao je vezanih ruku i sa povezom preko očiju“.

     

    Uzimajući u obzir četiri stvari - njegovu tenisku veštinu, njegove grend slem nastupe, rat koji je počeo kada je bio broj 1 i bogatstvo kojeg se nije mogao domoći dok je igrao u zloglasnom dobu „šamatera“ - Badž je bio ako ne najbolji, onda sigurno najviše oštećen igrač od svih šampiona belog sporta.

     

    Ali on sebe nikada nije smatrao nesrećnim.

     

     

    CRVENI PASULJ

     

    Ljudi iz tenisa koji posećuju Badža kažu da izgleda zadovoljnije na svojoj parceli u Dingmans Feriju od, recimo, Džona Mekenroa, koji je zarađuje oko 4 miliona dolara godišnje. U svakom slučaju, Badž izgleda srećnije.

     

    Ostao je vedar kao i pre 50 godina, kada je bio jedan od najprepoznatljivijih sportista sveta - crveni pasulj u dugim belim pantalonama. Kao kralj tenisa 1930-ih, uvek je više voleo pantalone nego šorc. Rumenog lica, pegav, guste jarko crvene kose, Badž je tada težio samo 70 kilograma, iako je bio visok 188 cm.

     

    Poslednjih se godina popravio na oko 80 kg, a ono što je ostalo od crvene kose sada je ružičasto bela. Odličnog je zdravlja.

     

    Rođen je u Ouklandu, Kaliforniji, kao Džon Donald Badž, drugi sin i treće crvenokoso dete dvoje daktilografa - jednog od njih crvenokosih, oboje škotskog porekla - koji su radili zajedno za novinsku kuću iz San Franciska.

     

    Badž će uskoro postati deda. Ima dva oženjena sina. Njegova druga žena, Lorijel, ćerka ministra koja je postala njujorška manekenka, takođe ima sina.

     

    Don i Lori sa tri druga bračna para ponekad su zajedno za Božić u Dingmans Feriju, koji ima most sa naplatnom rampom (50 centi) - jedan od retkih mostova u privatnom vlasništvu - plus poštu, i ništa drugo. Ali kada zimi padne sneg, teško ćete pronaći idiličniji kutak za odmor.

     

    Dingmans Feri je malo mestašce u Pensilvaniji, koje se nalazi na 1.000 stopa nadmorske visine, u podnožju Pokono planina, a Badžovo imanje od 2 hektara, zvano Fajertorn zbog obilja divljih ruža, nalazi se na brdu sa veličanstvenom šumom iza i svetlucavim jezerom Silvendejl ispred.

     

    Skoro sve okolne vikendice su zatvorene i nenastanjene tokom zime, osim Badžove, koja je zapravo drvena vila sa mnogo soba, iako je prvobitno bila brvnara. Nakon što su je Don i Lorijel kupili od njenih roditelja pre 20 godina, dopunili su je nekim stvarima, uključujući osam telefona i veliku spavaću sobu sa prozorima na sva četiri zida, i zavesama na električni pogon.

     

    „Možda takve sobe nema ni u LA-u, čak ni Bel Er-u“, kaže Badž, koji je nekada živeo u Bel Er-u. Tih godina je, Dirdri, njegova pokojna prva supruga, bila pisac i urednik u Los Anđelesu. Preselili su se na istok šezdesetih godina kada je prihvatila posao za časopis Look u Njujorku.

     

    "Klima u LA-u je bolja nego ovde", smatra Badž. "Ali ne i pejzaž."

     

    Ovo je bilo najuočljivije prvi put kada su Don i Lorijel bili zavejani snegom u Fajeretornu. Te godine, tek što su se doselili, nisu ih mimoišle smetnje u telekomunikacijama. Zbog toga su održavli vatru nekoliko dana, nadajući se da će dimnim signalima privući nečiju pažnju.

     

    Kada to nije uspelo, jedno jutro su obuli čizme i otišli do poštanskog sandučeta, što je otprilike jedan blok ispred kuće, i ostavili poruku poštaru: „Upomoć! Prokopajte nam put odavde."

     

    I neko jeste, reče Badž, tačno na vreme.

     

    Don Badž je hobista sa dobro opremljenom radnom sobom u susednoj gostinjskoj kući i sam je napravio veći deo nameštaja. Takođe je izgradio dugačke, zakrivljene zidove od kamena na koje se naslanjaju terase, sa kojih se pruža pogled - dole na jezero i gore ka planinskoj šumi.

     

    U Fajeretornu možete raditi praktično sve osim igrati tenis. Najbliži teniski teren, koji Badž retko posećuje, udaljen je 5 milja. Ipak, i dalje ga igra tokom godine, kada je na putu. Njegov raspored uključuje angažmane i predavanja - naknada je 1.000 dolara plus troškovi - turnire poznatih ličnosti, i još neke počasne funkcije. Jedne godine on i Lorijel bili su kod kuće svega šest nedelja.

     

    Dingmans Feri je udaljen 90 minuta automobilom, severozapadno od njujorških aerodroma, odakle Badžovi putuju po svetu. U Sjedinjenim Državama obično se voze, čak i do Kalifornije, u dobro održavanom kadilaku iz 1976. koji je već prešao 227.000 milja.

     

    Badžova registarska tablica je G-SLAM, što se fino uklapa u 50. godišnjicu njegovog grend slema. Bio je, ili će biti, počasni gost na sva četiri turnira, počev od Australije ovog januara i prošlonedeljne posete Francuskoj.

    Sledećeg meseca, stanica je Vimbldon.

     

     

    ČETVOROČASOVNI SLEM

     

    Kada su svi mečevi Dejvis kupa odigrani 1937. godine i kada je trofej vraćen tamo gde je, po mišljenju amerikanaca, pripadao, Don Badž se uputio u Ouklend, na jednomesečni odmor kod kuće. U to vreme, Badž je u pauzama između turnira, uglavnom živeo sa roditeljima.

     

    Danas bi verovatno osvajač Dejvis kupa posetio Rivijeru ili Karibe, gde bi se izležavao dan ili dva, brojeći svoj novac. Tokom Badžovih sezona, šampioni nisu zarađivali milione, pa čak ni hiljade, već karte za voz do kuće. Pa su kućama i išli.

     

    Jednog popodneva u jesen 1937, lenjo se ljuljajući na svom tremu i sa nosom u knjizi - teniskom almanahu - Badž je primetio da Tilden nikada nije osvojio prvenstvo Francuske. Čitajući dalje, saznao je da šampioni Vimbldona ne pobeđuju u Australiji. Povrh toga, znao je i da mnogi američki šampioni, nikada nisu pobedili nigde drugde.

     

    Dok je Badž čitao i istraživao, najednom mu je sinulo. Niko nikada nije osvojio sva četiri mejdžora iste godine! Razmišljao je, nekome će jednom i to poći za rukom, zašto ja ne bih bio prvi?

     

    Te noći je sanjao o tome, odmah ujutro rešivši da izvrši invaziju na Australiju. Već sledećeg dana je nagovorio Mejkoa da krenu zajedno.

     

    I dok su se tako Kalifornijiani spremali da u Rouz Bolu ugoste Alabamu 1938, Badž je na otvorenom moru plovio ka drugoj vrsti sudbine.

     

    Pedeset godina kasnije, kada su Badž i njegova supruga ove zime krenuli u Australiju, stigli su tamo za nekoliko sati avionom. Tridesetih godina to je značilo tronedeljnu plovidbu brodom.

     

    Najzanimljivija stvar u vezi Badžovog Grend Slem-a je to što je na sva četiri turnira u finalima pobeđivao za vremenski period od jedva četiri sata ukupno.

     

    On je 1938. godine redom:

     

    - U finalu Australije u januaru pobedio u Adelejdeu za 47 minuta, savladavši domaćeg igrača Džona Bromviča, 6-4, 6-1, 6-2.

     

    - Postao prvi Amerikanac koji je osvojio titulu na šampionatu Francuske, pobedivši Roderiha Mencela iz Čehoslovačke za 58 minuta na Roland Garrosu u junu. Rezultat je bio 6-3, 6-2, 6-4.

     

    - Ostvario het-trik na Vimbldonu u julu, osvojivši titulu u muškom dublu sa Mejkoom i mešovitom dublu sa Alis Marbl. Za manje od sat vremena efektivne igre u finalu singla isprekidanog kišom, Badž je tukao Britanca Bani Ostina, 6-1, 6-0, 6-3.

     

    -Ponovio je još jedan het-trik sa istim partnerima u septembru u Forest Hilsu. U finalu singla, ispustivši set, Badž je na kraju dobio svog drugara Mejkoa, 6-3, 6-8, 6-2, 6-1.

    Kao prvi ne-nosilac koji je stigao do finala u Forest Hilsu, Džejn Mejko je, kao i Badž, igrao najbolji tenis u karijeri te 1938. godine.

     

    Samo je još jedan čovek osvojio ova četiri teniska turnira u jednoj godini - Rod Lejver, koji je to učinio kao amaterski 1962, i ponovio kao otvoreni šampion 1969. Uprkos tome, Badžov Grend Slem se ponekad previđa ili minimizira. Neki smatraju da Badž nije imao dostojne protivnike 1938.

     

    Tokom jednog Badžovog predavanja pre neki dan, muškarac star oko 25 godina ga je upitao: „Dajte, gospodine Badž, priznajte. Zar nije bilo lakše osvojiti Gren Slem u vaše vreme?"

     

    Blago se osmehnuvši, Badž je odgovorio: "Ako je bilo tako lako u tridesetim i četrdesetim godinama, kako to da niko drugi to nije učinio?"

     

    Dobro pitanje. Badž je kasnije dao još jedan odgovor, koji verovatno nikome ne bi pao na pamet. "Nisam samo osvojio Grend Slem", rekao je. "Već sam ga i utemeljio."

     

    Sa druge strane, u tridesetim i četrdesetim godinama, da ne spominjemo pedesete i rane šezdesete, malo dobrih igrača je ostajalo na amaterskom nivou, osvajajući grend slem trofeje iz godine u godinu. Da bi zaradili od tenisa, morali su preći u profesionalnce.

     

    Šampioni Fred Peri i Elsvort Vajns, na primer, koji su postali profesionalci ranih 30-ih, su mogli Badžu zadatavati probleme 1938.

     

    Međutim, godinu dana kasnije, kada su se sva trojica nadmetali kao profesionalci, Badž je pobedio obojicu. Na državnoj turneji od 39 mečeva, Badžov skor sa Vajnsom je bio 22-17. Zatim u 36 susreta sa Perijem, takođe 1939, Badž završava sa ubedljivih 28-8.

     

    Takođe je zabeleženo da 1940. godine, kada je Badž imao 25 godina, i dalje bio u top formi, nije bilo tenisera na svetu koji bi ga mogao savladati. Ali nažalost, turneja 1940. je otkazana zbog nedostatka turnira i takmičara. To je bilo nekih 40 godina pre nego što je 25-godišnji sportista sa Badžovim talentom mogao očekivati da će lako zaraditi 4 ili 5 miliona dolara - od zvaničnih nagrada ili u kovertama ispod stola - u periodu od 12 meseci.

     

    Početkom 1941, Badž je sa 26 godina i dalje bio najbolji, ali je imao samo dve mogućnosti. Mogao je da sedi kod kuće u Ouklendu, ili da krene na turneju širom zemlje sa Bilom Tildenom - koji je te godine napunio 48 godina. Izabrao je Tildena.

     

     

    KLJUČ: RANI UDARAC

     

    Po mišljenju nekih ljudi iz sveta tenisa, Badžovo najveće dostignuće nije bio Grend Slem iz 1938, već trijumfi nad Vajnsom i Perijem 1939, u njegovoj debitantskoj profi sezoni. Nasuprot njemu, većina amaterskih šampiona su započinjali svoju profesionalnu karijeru tako što su gubili od iskusnijih starosedelaca, kao što je to bio slučaj sa Gonzalesom i Perijem, ili kasnije kada su se priključivali Rigs, Rouzvel, Hoad i Lejver, između ostalih.

     

    Krejmer, Vajns i Tilden nisu. Njih trojica i Badž su od početka nizali pobede u profesionalnoj konkurenciji. Rod Lejver je, na primer, neposredno nakon svog amaterskog grend slema 1962, izgubio prvih 10 ili 12 profesionalnih mečeva od Panča Gonzalesa.

     

    Jednog dana početkom turneje 1937, kada je zamoljen da bude glavni sudija na meču Vajns-Peri, Badž je dobio lekciju koja mu je na neki način oblikovala ostatak karijere.

     

    Elsvort Vajns, koji je sa 19 godina pobedio na Forest Hilsu, je važio za najjačeg udarača među teniserima. Bio je takođe nekoliko godina mlađi od Freda Perija, koji se sasvim dobro držao uspešno vraćajući Vajnsove plotune.

     

    „Nisam mogao da verujem“, priseća se Badž. „Mislio sam da će ga Vajns ubiti. Zatim sam pogledao gde stoje, Vajns je bio 5 stopa iza osnovne linije, a Peri samo pola koraka. Bio je to odličan i izjednačen meč."

     

    To se zbilo godinu pre Badžovog grend slema.

     

    „Odlučio sam da promenim igru“, rekao je. "Moj ideja nakon tog sudijskog meča je bila da napadam kao Vajns i da se branim kao Peri."

     

    Ključ je bio pokupiti loptu rano, još u penjanju.

     

    Ovo će zapravo biti ključ Badžove dominacije u tenisu - njegova sposobnost da loptu udari rano i direktno, bekendom ili forhendom, i top-spinom sa obe strane, je pošalje duboko u polje protivnika. Ovo zahteva neverovatnu brzinu, gotovo savršene udarce i hrabrost da se konstantno stoji unutar ili na osnovnoj liniji.

     

    "Ljudi pričaju o Badžovom bekendu", kaže Džek Krejmer, koji je vodio profesionalni tur mnogo godina pre teniske Open ere. „I istina je da je imao najbolji bekend ikada.”

     

    „Ali ono što ga je činilo skoro nepobedivim je njegov ritern protivničkog servisa - prvog ili drugog - sa obe strane. Stajao je unutar osnovne linije - čak i protiv Vajnsa - i maltretirao rivale svojim riternom."

     

    Kako je iko mogao zbuniti Vajnsa ili Krejmera povratnim udarcem prvog servisa sa osnovne linije?

     

    "Rođen sam kao ambidekster", govorio je Badž, koji je kao dečak u Ouklendu više voleo bejzbol i fudbal, uglavnom se ne zanimajući previše za tenis do svoje 15 godine.

     

    Seća se da je jednog popodneva kao desetogodišnji klinac, na bejzbolu otkrio da je bio najproduktivniji kada je loptu bacao desnom a udarao levom rukom.

     

    "Tenis igram desnom rukom, naravno", kaže Badž. „Ali je zato moj bekend zasnovan na mom osećaju levorukog bejzbol udarača.

     

    Ipak, on se zalaže protiv dvoručnog bekenda.

     

    „Žao mi je dece koja tako igraju“, rekao je. "Veoma je teško igrati na taj način i istovremeno uspešno pokrivati čitav teren."

     

     

    REŠAVANJE PROBLEMA

     

    Džez bend Tomija Dorsija, sa Frenkom Sinatrom kao mladim vokalom, bio je na pozornici hotela Nju Jorker one noći kada je Don Badž, u Medison Skver Gardenu, započeo svoju profesionalnu tenisku karijeru pobedom nad Vajnsom.

     

    Dorsi, koji je bio Badžov prijatelj, ga je ponekad zvao da sedne za bubnjeve tokom nastupa, koje je svirao kao klinac i što mu je inače bio jedan od hobija.

     

    Vreme džeza je prošlo, ali nije zaboravljeno od strane ovog ljubitelja i kolekcionara iz Dingmans Ferija. On se družio sa Beni Gudmenom, Arti Šoom, braćom Dorsi i drugim poznatim džezerima toga doba.

     

    Kao i većina vrhunskih sportista, Badž je brzo reagovao na izazove. Na sličan način kako je nekad razrešavao protivnike, danas rešava društvene igre. Jedna od omiljenih mu je bekgemon (tavla), koju igra skoro svakog popodneva u svojoj sobi iznad garaže.

     

    Bekgemon tabla, koju je sam napravio, je postavljena pored velikog prozora sa pogledom na jezero Silvendejl, a on često igra sa Lorijel u 1 dolar po partiji.

     

    „Raskusuramo se na kraju meseca“, rekao je, nevoljno dodajući: „Prošlog meseca sam joj morao platiti.“

     

    Odbio je da kaže koliko.

     

    Posetioci doma Badžovih otkriće da džez zvuči najbolje u njihovoj prostranoj dnevnoj sobi.

     

    Zvučnici su visoko na jednoj od trofejima dobro popunjenih polica - svaki zvučnik na počasnom mestu pored dva dobro ispolirana Vimbldonska pehara.

     

    Na zidu ispod njih je galerija sportskih fotografija iz 1940-ih, sa odabranim društvom, podsećajući goste da je Badž bio savremenik nekih od najvećih američkih sportista - Dimađo, Vilijams i Bob Feler u bejzbolu, Džo Luis u boksu, Henk Luiseti u košarci, a Semi Bau i Bob Voterfild u američkom fudbalu, između ostalih.

     

    Na teniskom terenu, kaže Badž, Tilden je rešavao probleme poput Dimađa, dok je Vajns bio poput Vilijamsa.

     

    „Vajns je bio najbolji igrač kojeg smo ikada imali“, rekao je Badž. „Kad bi promašio servis za koji inč, ne bi se previše obazirao."

     

     „Tilden je bio drugačiji. Taj bi učinio sve da te pobedi."

     

    Kao što bi i Badž.

     

     

    „MIKSOVANJE“

     

    Tilen i Badž. Verovatno dvojica najboljih ikada. Ko je treći?

     

    „Samo bi još jedan igrač u poslednjih 50 godina, Džon Mekenro, mogao igrati na tom nivou“ kaže Badž. „Pod uslovom da je rođen sa malo većom željom za tenisom i da je u nešto boljoj kondiciji.“

     

    Badž je pobeđivao u nekim od svojih najvećih mečeva tako što je bio spremniji i agresivniji igrač u petom setu protiv iznurenih protivnika.

     

    Ko bi pobedio da su Tilden i Badž bili vršnjaci i sretali se u istim godinama?

     

    "Badž bi dobio Tildena na mreži", tvrdi Džek Krejmer, koji je osam godina bio u svetskom vrhu tenisa, 1946-47 kao amater, a 1948-53 kao profesionalac.

     

     „Tilden je voleo da tuče sa osnovne linije, odatle krećući na vas. To je bila njegova igra. Ali i Badž je mogao da igra na taj način. Mogao je igrati Tildenovim stilom a da ga Tilden ne ugrozi."

     

    „Na prvu kraću loptu Badž bi se našao tu. To bi bila razlika."

     

    Drugim rečima, Badž je bio svestraniji igrač. Krejmer kaže da je Badž na svom vrhuncu bio u stanju da pobedi bilo koga jer bi mogao da se efikasno odbrani od svakog napada a da se pri tom malo ko mogao nositi sa njegovim ofanzivnim arsenalom.

     

    "Imao je sposobnost da kontroliše igru protiv sjajnog defanzivca ili odličnog agresivnog udarača", rekao je Krejmer. "(Čak ni u kasnim 30-im) niste mogli da nakon servisa izađete na mrežu protiv Badža zbog dubine njegovog riterna - sa obe strane.

     

    Badž je, podsećajući se, rekao da je sve to usavršio uzimajući tri meseca pauze godišnje da bi vežbao svaki udarac i potez koje je smatrao nešto slabijim.

     

    "Moja igra se uglavnom svodila na miksovanje", rekao je. „Na primer, bez obzira s kim sam igrao, išao sam na mrežu, zatim se vraćao pozadi. Uvek sam mislio da je „mešanje“ tajna uspeha u svakom sportu, osim možda u golfu i bilijaru.

     

    "U tenisu su potrebni sati i meseci vežbe da biste savladali svoje slabosti i dobili sveobuhvatnu igru. Ali danas postoji toliko mnogo turnira da niko više ne vežba."

     

     „Naravno, ne možete kriviti (današnje tenisere) što igraju previše često i premalo vežbaju udarce. Tu je sav taj novac kog treba juriti."

     

    Kao što kaže Krejmer, ovo znači samo jednu stvar u vezi Badža: On je i dalje broj 1.

     

    • Like 2
    • Thanks 1
  9. 3 hours ago, Martin Mystere said:

    Njujorška publika još jednom samo pokazuje i dokazuje da je najšupačkija teniska publika na svetu.

     

    u dobre pare smem da se kladim da bar 90% njih ne bi znalo da nabroji imena dvojice finalista od prosle godine tamo, bez pretrazivaca

    • Like 1
  10. hm,
    popa ode u zagreb za bozic, pecku patrijarsiju za vaskrs,itd. sve bez pompe,
    a od cetinja se pravi rijaliti sou i rezira drama.

     

    nego, vasington izgleda napokon dize ruke od "perspektivnog" djukanovica,
    ali nije za ocekivati da ga hapse, sude, bese i sl.

     

    dritan i krivi, kao aduti berlina bi ipak valjalo da dodatno porade na licnoj sigurnosti,

    jer nemamo bas bajna iskustva o tome kako prolaze nemacki igraci ovde.

  11. jeste veseli dojce vele (clanak iz 2009) ali zanimljiva pricica o legendama nekih davnih vremena

    .

     

     

    Nemačka protiv SAD 1937: "Najveći teniski meč ikada odigran"

     

    U nedelju je na Vimbldonu ispisana istorija, Rodžer Federer je oborio grend slem rekord. Ali u duelu Dejvis kupa 1937. između Nemačke i Amerike ulozi su bili veći za nemačkog barona Gotfrida fon Krama: Igrao je za svoj život.

     

    "Tri izuzetna čoveka, svet spreman za rat i najveći teniski meč ikada odigran".

    Ovo je priča o teniskom šampionu Gotfridu von Kramu, koji je bio potajno gej u Hitlerovoj Nemačkoj i njegovom protivniku Donu Badžu, najbolje rangiranom igraču SAD. To je takođe priča o von Kramovom gej američkom treneru Bilu Tildenu, koji je trenirao nacistički nemački tim protiv svoje zemlje u odlučujućem duelu Dejvis kupa 1937. Dojče Vele je razgovarao sa Maršalom Jonom Fišerom, autorom nedavno objavljene knjige.

     

    DV: Zašto je Gotfrid von Kram bio toliko popularan među publikom? I zašto je on bio toliko važan nacističkom rukovodstvu?

     

    Maršal Jon Fišer: Von Kram je bio izvanredan lik. Bio je privlačan, poznat po svom sportskom duhu i plemenitom poreklu, ali se uopšte nije tako ponašao.

     

    Bio je visok, veoma zgodan, i veoma germanskog izgleda - plavokos, plavook - nacisti su ga smatrali za savršen model arijevskog sportiste. Tadašnji zvaničnici su, naravno, bili veoma zainteresovani za korišćenje sportskih figura u propagandne svrhe, kao što je bio slučaj i sa legendarnim bokserom Maksom Šmelingom npr. Ministar propagande Jozef Gebels je napravio veliki događaj od Olimpijskih igara u Berlinu 1936. proglasivši ih trijumfom Nemačke, pa je za sličan cilj mogao da mu posluži i Dejvis kup.

     

    Bilo je još nekoliko "najvećih mečeva ikada" na Centralnom terenu Vimbldona - epski dvoboj Bjorn Borg - Džon Mekenro 1980. ili famozni maraton između Rodžera Federera i Rafaela Nadala prošle godine. Ali šta meč Badža i von Krama čini „najvećim ikada“?

     

    Borg-Mekenro i Federer-Nadal bili su neverovatni teniski mečevi, ali šta je zaista bilo u pitanju, osim koji će multimilioner uzeti trofej na kraju? Bio je to samo tenis. U susretu Kram-Badž radilo se o osvajanju Dejvis kupa, što je značilo nadmetanje za slavu nacije, ali i ličnom ulogu za von Krama - igrao je za svoj život u predvečerje rata!

     

    Takođe je igrao za režim kojeg se gnušao. Ispostavilo se da je Gotfrid von Kram gej koji igra za vladu koja progoni i pogubljuje ljude poput njega. Naravno, pratio ga je Gestapo. Imali su veliki dosije o njemu. Njegov ljubavnik je bio Jevrejin. Njegova supruga (oženio se prijateljicom iz detinjstva) bila je četvrtinom Jevrejka.

     

    Gestapo mu je jasno stavio do znanja da će sve dok pobeđuje, i dok Nemačka sa njim bude imala priliku da osvoji Dejvis kup, biti siguran. Ali ako stvari na teniskom terenu ne budu išle baš najbolje, to možda neće biti slučaj. Na njega je vršen neverovatan pritisak.

     

    Kako je protekao meč?

     

    To je trebalo da bude formalnost za Badža, koji je dve nedelje ranije u tri seta počistio von Krama u finalu Vimbldona, pa su svi mislili da će Don lako dobiti ovaj meč i Amerikanci osvojiti Dejvis kup, ali je visoki Nemac tog dana odigrao sjajan tenis.

     

    Osvojio je prva dva seta. Badž se vratio i osvojio naredna dva. U odlučujućem petom setu, Kram je poveo sa 4-1. U tom trenutku svi su mislili da će Nemačka pobediti, ali Badž se ponovo vraća i poravnava na 6-6. Radije ne bih otkrio kraj, bio je to izvanredan peti set.

     

    Šta se dogodilo sa von Kramom nakon meča?

     

    Bilo je neizbežno da, bez obzira na ishod duela, von Krama čekaju problemi. Putujući po inostranstvu i turnirima po svetu, sve otvorenije je ispoljavao otklon od nacista, a po povratku kući sa jednog putovanja 1938. uhapšen je i osuđen na zatvor zbog homoseksualnih radnji. Zbog dobrih veza koje je imao prošao je sa blažom kaznom. Većina homoseksualaca odlazila je u logore, ali je on u Berlinskom zatvoru proveo manje od godinu dana.

     

    Da li je tada bilo opšte poznato da je von Kram homoseksualac?

     

    Drugi igrači su znali, ali to nije bilo javno poznato ni nakon rata kada je von Kram igrao za Dejvis kup selekciju Zapadne Nemačke. Za (von Kramovog američkog trenera) Bila Tildena, ljudi su znali. Nije bio baš prefinjen kao von Kram.

     

    Što se tiče Bil Tildena - danas je čest slučaj da strani trener vodi neku reprezentaciju. To viđamo u međunarodnom fudbalu. Ali uoči Drugog svetskog rata, ono što je Tilden uradio je delovalo izdajnički.

     

    Bilo je neverovatno, ali ne zato što je Tilden bio stranac. "Big Bil" Tilden je bio dominantna figura svetskog tenisa tokom 1920-ih i praktično sam nosio Dejvis kup tim Sjedinjenih Država. Bio je i gej kada se o takvim stvarima nije moglo govoriti. Neverovatno da su ga nacisti angažovali, ne samo kao Amerikanca, već i gej Amerikanca, da trenira njihovu Dejvis kup selekciju.

     

    Kako je Tilden, američki teniski idol, od svih ekipa završio kao trener nacističke Nemačke?

     

    Tilden je želeo da trenira Amerikance godinama, čak im se nudio da to čini besplatno, ali su ga svake godine odbijali, verovatno se plašeći nekog mogućeg skandala zbog njegove homoseksualnosti. Pa kad su mu Nemci poslali ponudu, on ju je rado prihvatio.

     

    Tenis je danas individualni sport čini se više nego ikad, igrate uglavnom za sebe nego li za svoju zemlju, i najvažniji su Grend Slem turniri - Njujork, Rolan Garos, Australian Open i Vimbldon naravno. Možete li objasniti značaj tadašnjeg Dejvis kupa?

     

    Pa, naravno, još uvek imamo Dejvis kup, ali tada je to bilo mnogo značajnije. Svi veliki međunarodni turniri tada su takođe bili otvoreni samo za amatere. Tenis je tada bio mnogo veći u svetu sporta, a Dejvis kup čak i veći od Vimbldona.

     

    Pro era u tenisu započela je 1968.

     

    Gotfrid von Kram je preživeo rat, oženio se Vulvortovom naslednicom Barbarom Haton 1950-ih i postao uspešan uvoznik pamuka.

    Nastradao je u saobraćajnoj nesreći na službenom putu u Egiptu 1976.

     

    Bill Tilden se pokušao oprobati kao glumac u Holivudu, ali je nakon rata odslužio zatvorsku kaznu zbog homoseksualnih dela.

    Zbog svojih ubeđenja, više nije igrao niti podučavao tenis.

    Preminuo je od posledica moždanog udara 1953.

     

    Intervju: Diana Fong

    Urednik: Andreas Ilmer

    05.07.2009.

    www.dw.com

     

     

    b91903baef1baad145c749632dfb8b16--baron.

     

     

    s-l500.jpg

     

    • Like 2
    • Thanks 3
  12. tja, da je uzeo RG ... niti prvi ni poslednji kojeg Noks vraca na fabricka podesavanja.

    nek igra samo sljaku ako mu je cef, kao Muster ili Guga, jer ce biti faktor na zemlji i u 2025. bez problema

    februar Juzna Amerika - prolece standard sljaka - na leto Hamburzi Kicbili Bastadi i sl. ostalo po zelji, potrebi i mogucstvu.

    • Like 2
  13. On 8/9/2021 at 6:37 AM, Helena said:

    Nek je srećan 40...😇

    Ali se uvek setim 40:15 🤗

     

    def. ima nesto u tim brojevima, obzirom da coveka drze za cetrdesetogodisnjaka poslednjih 15 god. 😇

  14. next gen kampanja pre 5-6 god.

    CdCC8JmW4AAimyn.jpg

    nesto ne vidim na posteru ovogodisnje GS finaliste koji su izasli na megdan Novaku a slicna su generacija, tzv.drugi next gen esalon

    pa jos Sapo Hurkac Opelka itd. ne ide to bas kako je zacrtano u pr i marketinskim komorama

  15. broj mejdzora i broj profi sezona

     


                        GS   (sez.)   Index

     

    Djokovic      20    (19)      1+
    Nadal          20    (21)        - 1
    Federer       20    (25)       - 5
    Sampras     14     (15)       - 1
    Borg            11     (17)       - 6
    Lendl            8     (17)       - 9
    Agassi          8     (21)       - 13
    Connors       8     (28)       - 20
    Wilander       7     (16)       - 9
    McEnroe       7     (18)       - 11
    Edberg         6     (15)       - 9
    Becker          6     (17)       - 11

    • Like 2
    • Thanks 1
  16. J.Mcenroe retko propusti priliku da oplete po establismentu, pokondirenoj pumpkin i sl.

    ovaj zicer mu je seo kao volej na Vimbldonu osamdesetih 😎

  17. nista, ostaje da se ovaj channel-slam predaje i izucava na sportskim akademijama i klinikama pod radnim nazivom:

    "dvomesecna skolica profi tenisa"

     

    od planiranja, treninga, pripremnih meceva, adaptacije na uslove i protivnike, varijacije u igri, anticipacije i redirekcije u toku samih poena, i na kraju efikasne egzekucije.

     

    mlada garda (a moze i starija) da hvata beleske

     

     

    i da ne zaboravimo AO,

     

    bese sad na leto bi trebalo da ugleda svetlo dana onaj najavljeni dokumentarac iz Melburna? posto vidim da je sezona reklamica i kratkometraznih filmova u punom jeku..

     

    • Ha-ha 1
  18. Specijal posvećen najvećem teniseru svih vremena, koji se nesumnjivo upisao na listu najvećih sportista svih vremena. To je sada valjda jasno i onima koji ga, iz raznih razloga, ne vole, odakle god da dolaze.

    Čitav ovaj broj je u pobedničkom duhu Novaka Đokovića, ali i oni kojima je jedna malo veća lopta draža moći će da saberu utiske o nedavno završenom Evropskom prvenstvu ili da se sa Ivanom Golcem prošetaju kroz pop kulturu Engleske i Londona osamdesetih…

    N496-Nole-773x1024.jpg

×
×
  • Create New...