Što se tiče pisanja stranih imena i naziva na srpskom jeziku, bez obzira o kojem pismu je riječ, John mora biti Džon (Џон) zbog prvog i osnovnog pravila jezika - da se piše kako se izgovara, a da se izgovara kako je napisano. John bi se tako napisano čitalo John (Јохн). Drugi je problem što prevodioci često ne obave transkripciju pravilno, pa se dešavaju neke sulude stvari, kao što ste naveli primjere. Danas je uobičajeno da se poslije nekog naziva u zagradi napiše njegov izvorni naziv.
Što se tiče upotrebe srpskog jezika na mobilnim telefonima i računarima uopšte, jako je teško prilagoditi jezik novonastalim terminima i izrazima koji uglavnom dolaze iz engleskog jezika. Kako biste vi uopšte to riješili? Lako je pljuvati, ali nije u redu tek tako se odreći svog jezika.