U Nisu ima veliki broj simpatizera Radniskog koji su, sto zbog opsteg stanja u fudbalu, sto zbog stanja u klubu, batalili da prate klub. U iole normalnijoj i konkurentnoj ligi, na Cairu bi bilo egal, ako ne i vise navijaca Radniskog kada igraju sa Zvezdom i Partizanom u Nisu. Navijacka slika u Srbiji je odraz, pre svega, medijske propangande.
Elem, ja gledao Rumunski dokumentarac Second Game. Prica smestena u danasnje vreme gde dva lika, reditelj i njegov otac, komentarisu rumunski veciti derbi Steaua - Dinamo Bukurest koji se igrao 1988 godine, gde je otac ovog reditelja bio glavni sudija. Sad on prica kako je Steaua bila klub tajne policije, a Dinamo vojni, kako su oba kluba vrsili velike pritiske na sudije, kako su imali svoje satelitske klubove, koji su, u glavnom, pobedjivali najopasnijim rezultatom...
U istocnom bloku je, posle drugog svetskog rata, svuda fudbal organizovan po istom sablonu. Vojska i milicija osnuju svoje klubove, prigrabe sve resurse, finansijske, logisticke, medijske, i takmice se medjusobno. I u svim tim zemljama je, rusenjem Berlinskog zida, pre ili kasnije to puklo. Sem u zemlji Srbiji.