Musa Ćazim Ćatić : Srpski ponos (1899)
Ja sam Srbin, srpsko d’jete,
Srpska mi je savijest čista;
Junačkih mi djeda slava
Ko sunašce žarko blista.
Ja sam Srbin – tim imenom
Vječno ću se ponositi,
Spas srpskoga slavna roda,
Na srdašcu svom nositi.
Od mog roda, sto junaka
Pr’jetilo je groma sili,
I srpsko su ime mačem
Na kamenju bilježili.
Pred udarcem njihovijem
Tresle su se velje gore,
Stupali su vazda smjelo
Po mejdanu da se bore.
Kamo, kamo Dušan silni?
Kamo paša Sokolija?
To su dični sinci Srpstva:
Ko zv’jezda im slava sija!
Ja sam Srbin – gusle imam,
Uz njih tio popijevam,
I ljubavlju – prema Srpstvu
Svoje pjesme zagrijevam,
Slavim Marka i Miloša;
Slavim hrabrog Đerđeleza:
Imam njinu uspomenu,
Britki handžar oštra reza.
Pa nek mi se dušman javi,
Nek na bojno polje dođe;
Mene hitac ne prima se,
Ne može me rezat gvožđe,
Markova je ovo ruka,
Topuzinom znade biti;
Hamajlija Alijina
Od oštra me gvožđa štiti.
Ja sam Srbin – srpsko d’jete,
Za Srpstvo mi duša gori –
Robovaću srpskom rodu,
Dok me crna smrt ne smori.