Ovo je kljucno. Ali ovo postoji i bez AI, koji ne pomaze dakako.
Resenje ima potencijalno dva (a oba su pakleno teska i donekle utopisticka, da se razumemo):
A. drzava i njeni predstavnici se ponasaju prema visim standardima i vise u skladu sa zivotnim potrebama stanovnista, i na takav nacin dugorocno stvaraju poverenje.
Problem jeste da ljudi osecaju da los(ije) zive nego sto bi trebalo, imaju prilike usled informatickog doba da te svoje sumnje potvrde a ne razumeju zasto je to tako.
(Moje licno cvrsto misljenje je da globalni porast produktivnosti usled novih tehnologija (od 70'ih I 80'ih nadalje) nije pratila proporcionalna podela benefita te produktivnosti, nego je ona isuvise top-heavy, usled toga i povecana nejednakost).
B. Ozbiljna edukacija i vaspitanja gradjanja u kritickom razmisljanju, logici i digitalnoj higijeni.
Od okamove ostrice pa nadalje...