Uzivam u diskusiji poslednjih par strana, i cenim misljenja svih vas, ali sa jednim stavom ovde se, sto bi rekli danasnji klinci, " strongly disagree"😆
Dvadesete u mnogim aspektima jesu najbolje godine koje cemo vecina nas doziveti, ali ono sto u njima nemas je iskustvo, prefinjenost, pa ni izgradjen ukus i stavovi. Da ne pominjem sto vecini tada fali preduslov za uzivanje u zivotnim radostima - kinta.
Ja pripadam Gen X generaciji, i imao sam nesrecu da svoje rane dvadesete provedem u zemlji koja se bukvalno raspadala.
Necu kukati, ziveo sam tada bolje od vecine svojih ortaka, putovalo se, nije da nije, ali ono sto mi fali su te neke generacijske uspomene, jer vecina najboljih drugara nije mogla da me prati, a i sam sam bio sputan, ratovima, sankcijama, bombardovanjima, viznim rezimima i ostalim mracnim zaostavstinama devedesetih.
Ali, nikad nije kasno za rock 'n' roll😆
Sada kada se vrtim oko pola veka, uzivam u nekim stvarima u kojima tada nisam mogao, onako na max.
Imam tu neku ekipicu Gen X-ra, koji su odrasli na dobroj muzici, i losim spoljasnjim okolnostima, koji su sada svi porodicni, uspesni i ostvareni ljudi, ali u kojima jos uvek ima vatre.
Svi smo u rasponu od 45-55, i vec par godina nadoknadjujemo propusteno, tako sto jednom godisnje overimo neki dobar festival i obidjemo neki grad ili zemlju kako dolikuje (Lisabon pre dve, Madrid prosle, Werchter u Belgiji ove godine, a vec se prave planovi i za iduce leto.
I ne mogu da opisem koliko uzivamo u tome. Jer muzika i dalje predstavlja centar moga sveta, ali sad imamo i dovoljno znanja i iskustva, a u krajnjem slucaju i dovoljno kinte, da uzivamo maksimalno u svim pratecim sadrzajima i zivotnim zadovoljstvima, koja podrazumevaju odlazak u drugi grad ili zemlju, a da to nije puko blejanje na koncertima, i ishrana po supermarketima i jeftino pivo iz limenke. Drugim recima, festival i muzika su povod, ali ne i iskljucivi razlog takvog jednog putovanja. To u dvadesetim ne bih razumeo, sve i da sam bio u prilici. A u dobroj svirci uzivam vise nego ikada, tako da je sve savrseno, i ni u jednom trenutku se ne osecam matoro za tako nesto. Osim kad krenem peske sa festivala u 3 ujutru, a krsta se bune od 6,7 sati stajanja😆 Nista sto diklofen forte, i jos par prepodnevnih tocenih ne mogu da rese😆
Izvinjavam se na ovom mozda previse licnom postu, ali sam osetio da je ovo ekipa sa kojom mogu da podelim ovakva razmisljanja.
I jos jedna digresija za kraj posta:
Po mom skromnom misljenju, prva polovina devedesetih je najuzbudljiviji muzicki period u istoriji muzike, kada se pojavilo ili kulminiralo toliko dobrih bendova i muzickih pravaca, da ce se to tesko ponoviti, i uopste njje tacno da je elektronika tada preuzela primat. Neki od najboljih albuma u istoriji su objavljeni u tih 5, 6 godina, a vecina tih bendova i dan danas cine osnovu mojih muzickih interesovanja.
Uzmimo samo u obzir cinjenicu da su u 44 dana 1991., objavljeni Pearl Jam-Ten, Soundgarden - Badmotorfinger, Nirvana- Nevermind, RHCP -Blood sugar sex magic, G'n'R - Use you illusion 1 & 2 i Metallica -Black album (njih nikad nisam mirisao, ali je album nesumnjivo legendaran). Pa kad se setim da su toj poludekadi izasli i Oasis -Definitly Maybe, Blur-Parklife, Radiohead-The bends, R.EM. - Out of time i Automatic for the people, U2 - Achtung baby, i sta sve vec ne....uh,uh, nije mi dobro😎