Ja nešto nisam doživljavao Virtus kao konkurentnu družinu ove sezone, pa su me prilično iznenadili tokom ove beogradske avanture. Vrlo neprijatna ekipa, nikako nisu za potcenjivanje. Ovaj skoro savršen učinak kod kuće uopšte nije slučajnost, a pokazali su ove nedelje da mogu da odigraju ozbiljno i u gostima. Inače su tim koji je do sad imao najviše gostovanja (10), pa je ovih 8 pobeda sasvim korektan skor. Biće oni do kraja u plejof/plejin trci.
Utegao Reponja sve kako treba, a i personel je solidno probran. Nisu to atraktivna imena - Morgan, Jallow, Pajola, Alston, Niang - ali svi rade posao. Jedino mu fali kvalitetniji centar jer se na blentavog Smailagića čovek ne može osloniti, on na momente izgleda kao centar Golden Stejta, pa na momente kao centar KK Beko Kotež i tako u krug.
Najviše me fascinirala podela uloga tj. koliko je uspešno zaveo red, disciplinu i hijerharhiju, gde je sve apsolutno podređeno alfi - Edvardsu i niko nema problem s tim. Svi su spremni da riljaju kao konji da bi ovaj na kraju pokupio kajmak i ispalio svojih 20 šuteva. Čak i Vildoza igra dosta racionalno i pogledom traži Edvardsa, a na koš gleda samo iz otvorenih pozicija. Nije ni čudo što je Karsen u moru ponuda izabrao baš Virtus, Duško mu je očito obećao sve i svja, totalnu slobodu bez ikakvih kompromisa. I kad je on raspoložen (kao sinoć), jako ih je teško pobediti.
Posebno mi se krakati Alston dojmio kao ekstremno zahvalan igrač. Pegla odbranu, skače i ne troši mnogo lopti, a ovo što šutne maltene ne promašuje. Nešto mu Duško nije verovao na početku sezone, ali u poslednje vreme ima stabilnu minutažu i isporučuje odlične partije. Čovek ima 20/30 za 3 na poslednjih 10 utakmica, ne pamtim kad sam to video. Skoro 70%.