Očigledno je bilo potrebno da se energija kanališe u nekom drugom smjeru, i da se teret odgovornosti prebaci u susjedno dvorište. Pretpostavljam da će ovo zadovoljiti razjerenu masu, kojoj je bio potreban alternativni krivac, da bi sačuvali Željkov kult partizanštine.
Vjerujem da vecina evropskih trenera nije imala autonomiju i integritet kao on, te ovaj primjer sa Osetkovskim, čarter letovima, ne smije i ne moze biti alibi za ipak ključan uzrok raspada, a to je potpuno odsustvo kontrole svlačionice, izgubljen autoritet i promašen koncept tima.
Ne vidim objektivno preuzimanje odgovornosti, šta više osjećam prizvuk nekih ranijih konferencija, uz gomilu paušalnih fraza poput pozivanja na sabornost i jedinstvo, a zatim nedvosmislenog targetiranja, paradoksalno.