Jump to content

Kosovo, priznati ili ne?


djole

Recommended Posts

Pre svega treba ici na normalizaciju odnosa. Priznanje treba da usledi kaao "kruna" dobrosusedskih odnosa. A za to mora da postoji volja obe strane.

Priznanje samo radi priznanja ne resava problem. To je samo da bi EU komisija mogla da stiklira jos jedan plusic.

Link to comment
Share on other sites

On 6/19/2019 at 8:56 AM, Vjekoslav said:

 

  • "No najveću nevolju čini to što srpski narod nema državu kao što je imaju svi ostali narodi. Istina, u prvom članu Ustav SR Srbije sadrži odredbu da je Srbija država, ali se neizbežno postavlja pitanje kakva je to država koja se proglašava nenadležnom na sopstvenoj teritoriji i koja nema na raspolaganju sredstva da zavede red na jednom delu svog područja, da obezbedi ličnu i imovinsku sigurnost svojih građana, da stane na put genocidu na Kosovu i zaustavi preseljenje Srba sa vekovnih ognjišta. Takav položaj pokazuje političku diskriminaciju prema Srbiji, pogotovo ako se ima u vidu da joj je ustav SFRJ nametnuo unutrašnju federalizaciju kao trajan izvor konflikata između Uže Srbije i pokrajina. Agresivni albanski nacionalizam na Kosovu ne može se suzbiti ako Srbija ne prestane biti jedina republika čije unutrašnje odnose uređuju drugi."

+

  • "Izuzimajući period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u prošlosti nisu bili toliko ugroženi koliko su danas. Rešenje njihovog nacionalnog položaja nameće se kao prvorazredno političko pitanje. Ukoliko se rešenja ne pronađu, posledice mogu biti višestruko štetne, ne samo po odnose u Hrvatskoj već i po čitavu Jugoslaviju."

https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/memorandum sanu.pdf

 

eto, ja bih podsjetio kako je sve pocelo. i to u paketu sa dolaskom Milosevica na vlast i beogradskim forsiranjem mitova o Jasenovcu, gdje se brojka ubijenih Srba u Jasenovcu tih osamdesetih popela na fascinantnih 1 000 000, dakle izjednacila sa ukupnim brojem zrtava u Jugoslaviji u II. svjetskom ratu. fakat, takva brojka je pratila (ekonomsku) inflaciju. sto se sve kasnije desavalo, i to na podrucju cijele Jugoslavije, i kako je to na koncu sve zavrsilo, valjda svi ovdje prisutni znaju. ako ne znaju, ja cu zamoliti Glenna za jedan kraci, faktografski prilog na vrhu ovog topica. dakle pocelo je jednom odvratnom, eticki i intelektualno posve neodrzivom, skaradnom, laznom, i prije svega, svjetonazorsko-ideoloskom slikom "realnog stanja", a onda, naravno, i "brigom". brigom koga / cega? brigom tzv. narodne elite. brigom za koga / sto? brigom za tzv. vlastiti narod. hajdemo, na trenutak (a sto je jedan trenutak u historiji, pitam ja vas) pogledati tko su bili brizni autori tog teksta o genocidu na Kosovu i neizdrzivoj ugrozenosti Srba u Hrvatskoj 1986. godine. i kako su to oni, na koncu, prosli u svojim napacenim srpskim zivotima. da li im je, mozda, zafalila dlaka s glave? da li su oni osobno bili zrtve tog famoznog genocida na Kosovu osamdesetih? da ih nije mozda devedesetih UCK uhvatila, mucila i pobila? HV, eventualno? Glavaseva "pristapska ceta"? da nisu oni mozda osobno postali zrtve martovskog divljanja / progona? kako je moguce da su sva ta sranja oni tako fucking lijepo prezivjeli?! za razliku od npr. Srba u mom gradu, za koje je fakat cudo da je bilo tko od njih na koncu i izvukao zivu glavu, obzirom na 4 godine zivota pod "bratskim" granatama sa jedne, i divljanjem Glavaseve "pristapske cete" sa druge strane.

 

kada se kaze narod, uvijek bi se trebalo upitati - a sto definira taj konkretan narod? ako je to pretpoliticka kultura / svjetonazor / ideologija,  a u ovom slucaju jeste; dakle ako se radi o identitetu zasnovanom na vekovnoj ugrozenosti, inventivnom i mastovitom laganju, utatajskom inatu, epskom ratovanju i visestoljetnoj hajduciji koja vise od svih svojih vjekovnih neprijatelja prezire rad i porezni obrazac; ako se dakle radi o kulturi i svjetonazoru koji s apsolutnim gadjenjem odbacuju bilo kakav oblik individualne,  gradjanske ili pak pravosudne odgovornosti, kako je onda uopce moguce cak i pretpostaviti da ce tako definiran narod biti u stanju kaznjavati svoje zlocince? kako, ako su takvom narodu zlocinci, po definiciji, epski heroji? kako, ako je takvom narodu rat i neimastina, a ne mir i blagostanje, prirodno stanje? kako, ako takav do zla boga epski narod uporno odbija civilizacijske norme danasnje Evropske unije, dakle jednog, po prvi puta u povijesti, uspjesnog mirovnog projekta na krvavom evropskom tlu?

 

...

 

posljednjih 30 godina kristalno je jasno pokazalo, i dokazalo, da se "spominjanjem zrtava iz vlastitog naroda" trebaju baviti iskljucivo oni koji su uistinu, dakle posve osobno, bili zrtve. ergo svjedoci u prvom, ili eventualno (ako prvog vise nema) u drugom licu. zatim se pokazalo, i dokazalo, da se spominjanjem zrtava treba baviti Haag, a onda i domace pravosudje i sudstvo, koje je na koncu ipak ostvarilo / ostvaruje neke pozitivne rezultate, i to UNATOČ freneticnom otporu "vlastitog naroda". pokazao je to (i mali milijun puta) dokazao hrvatski narod, u svom vjekovnom sukobu sa Hagom, domacim pravosudjem i sudstvom. pokazao je to (i mali milijun puta) dokazao i srpski narod, u svom vekovnom sukobu sa Hagom, domacim pravosudjem i sudstvom. pokazuje to, na koncu konca, i albanski narod na Kosovu (pazi cuda!). i na koncu da zakljucim. ne, ja uistinu ne mislim da je gore citirani, dakle etnicki obrazac podsjecanja na zrtve dobar obrazac. ja mislim da takav obrazac, nuzno, i u teoriji, i u praksi, proizvodi samo nove zrtve. 

 

...

 

 

Nema više pinovanja, pa će sada diskusija procvetati. :classic_smile:

 

Da se nadovežem sa jednim tekstom od pre 15tak godina. 

 

Kosovo - cilj ili sredstvo nacionalne politike - Olga Popović-Obradović 

Kosovo u funkciji znatno većih i ozbiljnijih teritorijalnih aspiracija predstavlja konstantu nacionalne politike moderne srpske države. Suština moderne srpske državne ideje, od samog početka stvaranja nacionalne države bila je i ostala državno ujedinjenje svih zemalja koje se, bilo po etničkom ili istorijskom pravu, smatraju srpskim. Ta državna ideja tokom istorije je nazivana “osveta Kosova” ili, danas češće, povratak Kosova. Politika “osvete Kosova” u istoriji je po pravilu podrazumevala rat za teritorije, ne nužno teritoriju Kosova, odnosno svakako ne samo Kosova. Posebno u XX veku, nakon 1903, kada je dolaskom Karađorđevića na srpski presto započela realizacija projekta Velike Sribje, Kosovo postaje simbol i najjači mobilizirajući faktor teritorijalne ekspanzije, istorijski prostor sa kojim počinje, ali ne i završava širenje srpske države. Kako je to pop Milan Đurić, čuveni radikal, gromoglasno saopštavao u srpskom parlamentu pre prvog svetskog rata. Zadatak je učitelja u Srbiji uvek bio da vaspitava decu, da znaju zavetnu misao, kosovske junake… da vaspitavaju podmaldak kako će kao budući građani pokajati Kosovo i stvoriti Veliku Srbiju. Vekovima je srpski narod robovao i borio se … samo da osveti Kosovo, i da raskomadano Srpstvo oslobodi … Mi ne smemo stajati skrštenih ruku, kad nam se čupa iz nedara srce srpskoga naroda .. Bosne, stare srpske kraljvine i Hecegovine- vojvodine Sv. Save…” Prota Đurić je ovo govorio 1908. godine povodom aneksije Bosne i Hercegovine.

Posle nekoliko ratova, nadahnjujući se kosovskim mitom i krilaticom “osveta Kosova”, Srbija je stigla do jugoslovenske države 1918. godine. U njoj je ova krilatica privremeno izgubila svoju funkciju, ali nije zaboravljena. Ona je čuvana u istorijskom pamćenju da bi oživljavala uvek u trenucima krize jugoslovenske države. Na kraju XX veka, kada je Srbija ponovo postavila na dnevni red redefinisinje srpskog nacionalnog interesa, “osveta Kosova” je ponovo postala nacionalno politička formula za legitimaciju projekta teritorijalne ekspanzije – kao i ranije, nezavisno od toga da li su se teritorijalne aspiracije temeljile na etničkom ili na istorijskom pravu, i bez obzira na to da li su one bile usmerene ka jugu ili ka zapadu Balkana.

Najnovije veliko rekomponovanje bivšeg jugoslovenskog prostora započelo je nakon istorijske 8. sednice CKS, stavljanjem na dnevni red kosovskog pitanja i neodstupnim zahtevom Srbije da se Kosovo reintegriše u ustavni sastav Srbije. Kako se pokazalo, ustavni položaj Kosova bio je samo povod ali ne i osnovni cilj pokretanja ustavnog pitanja u Jugoslaviji, a naročito ne krajnji cilj. Kada je jednom pokrenula pitanje ustavne reforme i reintegracije pokrajina, Srbija je za to dobila i političku podršku i pravnu saglasnost svih jugoslovenskih republika. Tako je i došlo do promene republičkog ustava 1989. Amandmani na ustav Srbije usvojeni su uz fizičko nasilje nad Albancima, u uslovima vanrednog stanja koje je uvela federalna vlast tadašnje Jugoslavije. Pokazalo se, međutim, da je Srbija htela recentralizaciju ne samo u sopstvenim republičkim granicama, nego u celoj Jugoslaviji i da 8. sednica nije bila nimalo bezazlen događaj u istoriji Jugoslavije, da je bila daleko od prostog unutarpartijskog obračuna. Ona je, naime, označila radikalan preokret u jugoslovenskoj politici zvanične Srbije. Bilo je to odbacivanje politike unutarjugoslovenskog sporazumevanja i usvajanje politike srpske dominacije Jugoslavijom, makar i po cenu genocida. Tada je parola “osveta Kosova” ponovo postala ratni poklič.

Ustav od 1974, koji je srpska elita 20 godina predstavljala kao dželata Srbije u korist ostalih republika, posle amandmanske promene od 1989, koja je Srbiji obezbedila četiri glasa u federaciji (Srbija je držala pod kontrolom ne samo pokrajine nego i Crnu Goru) – taj isti ustav je odjednom postao saveznik Srbije u njenoj borbi za dominaciju Jugoslavijom, jer je jedno vreme obezbeđivao prividnu legalnost nasilju koje je Srbija vršila nad Hrvatskom, Slovenijom, Bosnom i Makedonijom, pripremajući se za rat. Ideolozi centralizovane Jugoslavije koji su tih godina postali sveprisutni u javnosti, tada su objašnjavali da konfederalna, odnosno sporazumna Jugoslavija pretpostavlja rat za promenu granica od Mađarske do Jadranskog mora, rat koji može koštati i više od milion žrtava. Ova jeziva pretnja srpskih intelektualaca ubrzo se pretvorila u jugoslovensku realnost. “Osveta Kosova” se završila se osvetom Jugoslaviji.

Na ovu ulogu Kosova u srpskom nacionalnom programu– ulogu u kojoj je Kosovo sredstvo a ne cilj nacionalnog projekta – uvek vredi podsećati jer je ta njegova uloga i danas aktuelna.

Početkom 2003. godine, dve godine nakon pada režima Slobodana Miloševića, Srbija je ponovo otvorila pitanje državnih granica na Balkanu. Kao i uvek do sada u svojoj dva veka dugoj istoriji, i ovoga puta je to učinila preko Kosova, zapretivši da će Srbija zatražiti novi Dejton i sveukupno redefinisanje granica na Balkanu ako Kosovo nastavi da insistira na nezavisnosti. Potpredsednik vlade, Čović, pojasnio je stav vlade u odnosu na pitanje statusa Kosova. Ako su oni (tj Albanci) za nezavisnost, mi (tj. Srbi) smo za podelu Kosmeta, rekao je on pre nepunih godinu dana, ponavljajući po ko zna koji put staru ideju o podeli Kosova koju su srpski nacionalisti iz kruga Dobrice Ćosića usvojili još u drugoj polovini 60-ih godina prošlog veka. Srbija je, dakle, na zahtev za nezavisnošću Kosova odgovorila listom sopstvenih teritorijalnih aspiracija, na kojoj je najznačajnjije mesto uvek imala i danas ima – Bosna i Herceigovina. U ovom trenutku pitanje statusa Kosova i dalje je otvoreno, a Srbija ne odaje utisak da je svoju poziciju promenila. Po sredi je pokušaj trgovine teritorijama: Kosovo, odnosno njegov deo, za Republiku Srpsku. Ali, ova politika teritorijalnih kompenzacija, pored podele Bosne i Kosova, dovodi u pitanje granice u celom regionu. Srpski nacionalisti i kreatori nacionalnog projekta sada već teško mogu sakriti da su uvek imali u vidu i istorijsku tendenciju Srbije da svojim državnim prostorom smatra i Makedoniju, makar jedan njen deo. Ako se tome doda i Crna Gora, kao “druga srpska država”, kao “srpska Sparta” – onda je jasno da Srbija ne smatra pitanje granica na Balkanu okončanim i da računa na novi krug iscrtavanja etničkih granica. Nema sumnje da i danjašnja srpska državna strategija, kao i ona od pre 5. oktobra, počiva na načelnom nepriznavanju takozvanih avnojevskih granica, odnosno granica iz Ustava od 1974. godine. Jedino tako je moguće doći na ideju da se Republika Srpska izjednači sa Kosovom.

Da politička elita Srbije, bar svojim većim delom, nije mnogo naučila iz neposredne prošlosti, pokazuje i odnos koji ona ima prema pitanju ustava. Na ovom pitanju, koje postaje sve aktuelnije, svakako će doći do izoštravanja različitih pozicija, što, ukoliko ne bude mudrosti i iznad svega tolerancije, može dovesti do ozbiljnih unutrašnjih napetosti pa i sukoba koji, imajući u vidu složeni sastav Srbije (na primer Vojvodina), može postati i internacionalizovan. Uprkos tome, model prema kome se u ustavnom pitanju Srbija ponašala prilikom raspada Jugoslavije vidljiv je i u SRJ, danas Srbiji i Crnoj Gori, a preti da postane dominantan i unutar same Srbije: srpska politička elita ne prestaje da insistira na recentralizaciji, dramatično zaostaje za realnim procesima, za istorijom. Tako je Milošević izmenom Ustava SRJ u leto 2000 pokušao da recentrralizuje zajednicu Srije i Crne i Gore, što je odvelo daljoj dezintegraciji. Tadašnja opozicija, a potonja nova vlast, prigrlila je i ovaj Miloševićev ustav, iako je bio duboko nelegitiman, zbog čega je region dobio jos jednu bivsu drzavu. Sličan model ponašanja možemo pratiti i unutar same Srbije: projekti regionalizacije koji zanemaruju realnost i pokušavaju da je ustavom promene, da iznova recentralizuju državu, posebno da ukinu autonomiju Vojodine. Sve to, pokrivajući navodno modernim regionalističkim rešenjima. Ponovo se aktuelizuje liberalni nacionalizam, slično kao nekada formulom “jedan čovek jedan glas”; kao što se u vreme raspada SFRJ predlagala “moderna federacija”, sad se predlaže “moderna” regionalizacija. Vrhunac paradoksa su projekti koji u sklopu regionalizacije predviđaju sasvim neprirodnu, neobjašnjivu podelu Srbije na autonomne regije čiji bi status bio izjednačen sa Vojvodinom, a u nekim varijantama čak i sa Kosovom! Gotovo neverovatna izgleda vera da se separatisticke tendencije u slucaju Kosova kao i stvarno autonomističke tendencije u slučaju Vojvodine mogu amortizovati regionalizacijom Srbije. Lažnom simetrijom pokušavaju se otkloniti rešenja kao što su specijalni status ili čak pretvaranje Srbije u federaciju. U Srbiji doista postoji tradicionalna opsesija ustavima – teško objašnjiva vera, ili nada, da se ustavima mogu zaustaviti i preusmeriti autentuični istorijski procesi. Postoji neko neobično poverenje u životne moći ustava i istovremeno krajnji nemar, čak indiferentnost prema elementarnioj ustavnosti i zakonitosti; jedna paradoksalna kombinacija fasciniranosti i istovremenog nipodaštavanja ustavne norme.

Konačno, treba reći da iluziji Srbije da se ustavima mogu poništiti istorijske realnosti povlađuje, i to sistematski, međnarodna zajednica, koja sprečava okončavanje procesa raspada Jugoslavije, pa i danas, kao i prvih godina poslednje decenije XX veka, podržava propale i nelegitimne državne tvorevine i saučestvuje u projektovanju državne mape Balkana koja predstavlja nasilje nad realnošću. Šta je drugo ako ne nasilje nad realnošću insistiranje na međunarodnopravnom subjektivitetu državne tvorevine sastavljene od tri konstitutivna dela bivše jugoslovenske federacije, od kojih dva hoće svoje samostalne države, a treći da njima vlada? Ovakav način tretiranja državnog pitanja na prostoru bivše Jugoslavije samo produžava njegovu agoniju, svima, možda čak najviše Srbiji, neprekidno uzima energiju i onemogućava je da se suoči sa samom sobom. I, što je najopasnije, daje dodatan podsticaj velikoj ovdašnjoj iluziji o etničkim granicama, koja – ne treba gubiti iz vida – nije samo srpska iluzija.

 

Helsinška povelja, januar – februar 2005.

 

 

Edited by GlennGould
sp.
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Pa onda jedan drugi od pre desetak godina, koji pogađa u sridu, as usual

 

Nekoliko teza o borbi za Kosovo - Srđa Popović 

Suverenitet

Republika Srbija nema suverenitet na Kosovu, pa se ne može tražiti zaštita nečega što ne postoji. Suverenitet podrazumeva slobodu donošenja odluka i delovanja u odnosu na bilo koju drugu vlast unutar njene teritorije, kao i punu slobodu u donošenju i primeni prava(Pravna enciklopedija). Takvu slobodu Srbija nema. Ona je se odrekla Kumanovskim sporazumom.

Teritorijalni integritet

Priznavanje neke novonastale države je politički čin. Van domena bilo kakve pravne regulative. U međunarodnom pravu postoji i pravo naroda na samoopredeljenje:

od Vilsonovog programa i Versajskog mirovnog sistema (primena ovog prava ograničavala se na narode koji su bili pod dominacijom sila koje su izgubile rat), preko Atlantske povelje iz 1941, Povelje UN (čl.1. i 55.) do paktova o ljudskim pravima (čl.1.) i Deklaracije o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima (1960.);

naročito naroda pod rasističkim režimima (vidi naše izvore: Aljoša Mimica: Vreme kada je narod govorio, Svetlana Đorđević: Svedočanstvo o Kosovu, Svetlana Slapšak: Kosovski čvor, Mirjana Miočinović).

Slobodan Milošević i najviši politički i vojni vrh Srbije optuženi su pred Haškim tribunalom za zločine nad albanskim civilima (Batajnica, hladnjače sa leševima pobijenih albanskih civila, proces Suva Reka itd.).

Srbija, zemlja koja je osuđena od Međunarodnog suda pravde za kršenje Konvencije o genocidu, i dan danas skriva Ratka Mladića (po mnogima – heroja koji je samo branio svoj narod). Bojazan Albanaca od takve vlasti je opravdana. Opravdana je i bojazan međunarodnih faktora da se Albanci ponovo stave pod vlast onih koji su ih sistematski diskriminisali, ponižavali, proterivali i ubijali, tovarili u hladnjače i skrivali u masovnim grobnicama ili bacali u reke.

Argument da to nismo radili mi nego režim Slobodana Miloševića je neosnovan kada se zna da nijedna srpska stranka nikada ni jednom rečju nije protestovala dok se to događalo. Ljudi optuženi za te zločine su ispraćani u Hag uz državne počasti. Kandidat za predsednika Srbije SPS-a, decembra meseca 2007. u svojoj kampanji Slobodana Miloševića naziva – moralnom gromadom.

Treba samo pomisliti na to da Zakon o podeli akcija svim građanima Srbije (u koje ova vlast još uvek ubraja i Albance, stanovnike naše južne pokrajine) njih diskriminatorno, samorazumljivo, bez ikakvog objašnjenja – isključuje.

Ponude kompromisa, koji će Albancima na Kosovu omogućiti neviđeni stepen autonomije, nemaju nikakvu verodostojnost kada se zna da su oni jednom imali nekakvu autonomiju i da im je ona nasilno, uz nacionalni konsensus, oduzeta. Ko može zameriti Albancima što sumnjaju, obzirom na takvo istorijsko iskustvo, naročito obzirom na neprijateljstvo koje se prema njima ispoljava i dan danas, da im sutra ta neviđena autonomija opet može biti jednostrano i nasilno – oduzeta.

Odgovor Republike Srbije na nezavisnost

Svi akti proglašenja i priznavanja nezavisnosti:

biće proglašeni ništavnim (sic! Verovatno se htelo reći ništavim, tj. bez pravnog dejstva, jer ništavan znači zanemarljiv, beznačajan);

protivnim ustavnom poretku Srbije;

Kosovo će se smatrati sastavnim delom Republike Srbije.

Važenje priznanja nezavisnosti Kosova u međunarodnom pravnom saobraćaju nijednom od ovih mera (vidimo da se radi o jednostranim proglasima) neće biti dovedeno u pitanje. Srbija može, naravno, proglasiti i Srbiju do Tokija, može to uneti i u svoj ustav i može smatrati da se Srbija stvarno prostire do Tokija – to u političkoj stvarnosti ne bi proizvelo apsolutno nikakve posledice.

Ovo je samo jedan primer ovde veoma rasprostranjenog magijskog mišljenja. Ako nešto verujemo, smatramo i proglasimo, mi time menjamo stvarnost. I onda se ponašamo u skladu sa takvom stvarnošću. To je osnovni simptom teškog duševnog oboljenja – psihoze (vidi delusions, sumanute predstave).

Politika

Međutim, ne treba prenagliti. Što bi rekao Polonije – u tom ludilu ima sistema. Velika medijska kampanja i diplomatska ofanziva povodom Kosova i nije ozbiljno motivisana borbom za Kosovo. Vlada Srbije odlično zna kakav će biti ishod. Pravi motiv je stvaranje frustracije i ogorčenja u srpskoj javnosti koji će kulminirati u času kada budu izneverena (svesno i sistematski podgrevana) lažna očekivanja da će Kosovo ostati u Srbiji. Narodnjaci (DSS, Radikali, SPS) se nadaju da će to stvoriti neprijateljstvo prema Evropskoj uniji, prema Zapadu uopšte, dakle onima koji su nam oteli Kosovo.

Na sednici skupštine od 26.decembra 2007, poslanik SPS-a Ivica Dačić podržavajući Rezoluciju trijumfalno je i tačno primetio – Ne znam zašto ste nas uopšte skidali sa vlasti 5.oktobra kada ste samo nastavili našu politiku. Drugi poslanika SPS-a, Obradović, zatim je  uporedio Rezoluciju sa Miloševićevom politikom i ubedljivo dokazao njihovo podudaranje. Borba za Kosovo koju vodi Vojislav Koštunica ima isti smisao koji je imalo i ubistvo izdajnika Zorana Djindjića – uspostavljanje punog kontinuiteta sa vladavinom Slobodana Miloševića ili, kako je to objasnio ubica Zvezdan Jovanović –  spasavanje Srbije.

Borba za Kosovo Vojislava Koštunice je samo SREDSTVO za postizanje njegovog osnovnog CILJA:

(a) na međunarodnom planu kidanje veza sa Zapadom,

(b) na unutrašnjem planu punu rehabilitaciju stranaka bivšeg režima, SPS-a i radikala, svojih prirodnih saveznika, kako je to nazvao Toma Nikolić.

Peščanik.net, 09.01.2008.

  • Like 2
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

I za kraj, malo o budućnosti...

Onoj iz 2010.

Tehnički i statusni sporazum - Vladimir Gligorov

Svestan sam da je uzaludno, ali svejedno da odgovorim na pitanje šta bi vlada i skupština trebalo da urade?

Prvo bi trebalo da precizno definišu interese države Srbije na Kosovu – političke, ekonomske, kulturne i svake druge.

Drugo, da utvrde načine – ustanove i politike – kojima se ti interesi mogu ostvarivati. To znači da se tačno utvrdi ko preuzima odgovornost za šta? Dakle, šta je odgovornost Srbije, šta Kosova, šta autonomnih tela na Kosovu, a šta međunarodne zajednice u svim njenim oblicima.

Treće, da predloži sporazum između Srbije i Kosova o utvrđenim ciljevima, interesima i odgovornostima. To bi bio vid ustavnih međusobnih obaveza Srbije i Kosova i njihovih obaveza prema međunarodnoj zajednici. To bi istovremeno bio i osnov za uzajamno priznavanje.

Četvrto, da zajedno sa Evropskom unijom formulišu strategiju pridruživanja, regionalne saradnje i privrednog i društvenog razvoja.

Peto, da institucionalizuju partnerstvo kako bi se obezbedila realizacija preuzetih obaveza i obezbedilo uzajamno razumevanje i saradnja.

Razgovori ili pregovori bi bili koliko tehnički toliko i statusni, kako se to sada kaže. Alternativa tome jeste teritorijalno i etničko razgraničenje, koje je posle presude Međunarodnog suda praktično neizvodljivo pored toga što, čak i kada bi moglo da se zamisli, ide na uštrb interesa pre svega građana i države Srbije. To ne bi bilo teško utvrditi ako bi se ti interesi precizno sagledali i ako bi se razmotrili izvodljivi načini za njihovo ostvarivanje.

Da bi se ovo poslednje videlo dovoljno je poći od pretpostavke da se interesi Srbije na Kosovu ne mogu ostvariti osim uz saradnju kosovskih vlasti. Iz toga sve ostalo sledi.

Pri tom bi posebno trebalo imati u vidu asimetričnost interesa zainteresovanih strana. Srbija ima veće interese na Kosovu nego što Kosovo ima u Srbiji, a sa protokom vremena će se razlika uvećavati, a to će ostaviti traga na onome što će se konačno moći postići.

Peščanik.net, 26.07.2010.

Edited by GlennGould
sp.
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

@Helmet...u jednoj stvari grjesis a cini se da si razumna osoba...nemoj nikad tudji mentalitet (...onaj koji nije tvoj i o kome nemas pojma) da tumacis & objasnjavas svojim arsinima...ne razumijes ga pa nemozes razumjet niti sta ga cini bitnim drugima...sa ostalim u tvom postu (posljedice eventualnog priznanja) manje-vise se slazem...

 

...svako dobro... 

 

....drugi edit Helmet a ne Hamlet...sorry ...tako je to kad ostaris...

Edited by bljax
zaboravio oznacit kome se obracam...
Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, marejosip said:

 

Ne verujem da bi eventualno prizanvanje Kosova od strane Vučića dovelo do toga da se više govori o tim "realnim" problemima. Evo i sa Hrvatskom i Bosnom smo se razgraničili pre goovo 30 godina pa se i dalje podižu tenzije po potrebi.  Takođe, ne verujem da bi Srbi sa Kosova imali ikakve koristi od priznavanja, tj. mislim da kosovska vlast prstom ne bi mrdnula da im poboljša situaciju u kojoj se nalaze, što bi konstanto uzrokovalo nove probleme i reakcije Srbije. 

 

Da bi se normalizovali odnosi, mora da dodje do promene vlasti i tamo i ovde, te da i jedna i druga strana vode politiku koja je u potpunosti suprotna trenutnoj, na obe strane. Ako bi se pogleadlo stanje i kod Albanaca i kod nas, deluje mi da ni jedni ni drugi nisu sposobni da izglasaju takvu vlast, čak i u slučaju da se pojave ljudi koji bi zaista želeli da rade u interesu svih koji žive dole. Samim tim, nisam optimista da bi bilo kakva Vučićeva odluka vezana za Kosovo dovela do poboljšanja stanja u zemlji, naprotiv, mislim da bi mogla samo da pogorša. Dokle god je on tu i narod zdušno glasa za njega, sa stavovima koje ima i koji ljudi podržavaju (ili zanemaruju, što je opet loše na svoj način), mi svakako ne možemo ići napred.



Promena vlasti, samo po sebi ne znači apsolutno ništa jer tebi ostaju iza vladara, nakaradni sistemi koji su činili vladarima ono što jesu.

Samim priznavanjem Kosova, rešavaš jedan problem,  i ideš dalje... a rešavaš u pozadini mnogo dublji problem: odlivanje budžetskih para u džepove kojekakvih Radojičića, Simića i Veselinovića, koji opet taj novac vraćaju na crno u Srbiju gradeći MHE, Puteve i ostale ugostiteljske objekte i imaš jednu  kastu paradržavnih privrednika koja se razvija kao kancer i razjeda zdravo ekonomsko tkivo. Samom priznanjem Kosova, dobijaš ukidanje kriminalno, narko kartelske teritorije, zvane Sever Kosova  koja će konačno da potpadne pod 100% vlast Republike Kosovo i onda Hašim pred lokalnim stanovništvom neće imati opravdanja što ne radi nešto na severu i nećemo imati spektakle od hapšenja kao što smo imali pre 10-15 dana.  Takodje samim pukim priznanjem Kosova, kao nezavisne države, gubiš sve one paradržavne entitete dole u keje republika srbija sipa para i para, a učinci NULA, gubiš marka Djurića i ostale parazite  liku Miše Vacića i sličnih savetnika i sekretara, gubiš finansiranje svih onih vodovoda, Sunčanih Dolina i ostalih potemkinovih sela koja jednostavno ne postoje, osim naravno u rashodnoj strani budžeta "Republike" Srbije.

A vlasti kosovske ne treba ni prstom da mrdnu za srbe na severu, ma ni milimetar, jer glasate za Srpsku Listu? jel su vam iz srpske liste paralisali sever nekim ostavkama pre 6 meseci, pa se opet isti frajeri kandidovali na izborima? Jel ih birate jer imaju predznak srpsko i bore se protiv Republike Kosovo, a sede u ministarskim foteljama?  ŠTA BRE OĆETE VI SRBI SA SEVERA KOSOVA?  birate nesposobne frajere da vam vrše vlast... i ne valja...  država duradi nešto i te munje.

Ajte molim Vas...  🙂


A

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Priznanje Kosova sigurno nece smanjiti odliv novca za 'nase' ljude tamo. Sigurno ce i dalje biti poprilicno finansirani a mozda tad i vise nego sada. Oni tamo ''ne rade'' sigurno a da kosovski Albanci ne znaju za to. Problem nije resen, nije cak ni prebacen na drugog, vec ti to i dalje ostaje. Priznao si ok, i sta, tamo nema vise nasih ljudi i nasih svetinja pa je problem nestao?

 

Promena vlasti naravno da ce doneti promene, da nije tako ovi ne bi nikada dosli na vlast. Nisu problemi kriminalci na Kosovu, vec kriminalci koji sede u nasoj vladi. Nije nuzno da kriminalci izgledaju kao Radojicic ili neko slican tamo. Njagori su ovi na vlasti koji ce naci nacin da properu pare.

 

Ova fora sa taxama je po meni jako smesna. Kao necmeo priznati ako ne ukinute takse i oni ce ukinuti i onda nema problema za samo priznanje.

 

Vidi, nece priznanje resiti nikakve problem ovde,a ni tamo. Treba prvo da se organziuje tamo dobar i normalan zivot, pa kad se ljudi relativno sprijatelje, onda mozete pricati o nekom suzivotu. Kad je situacija napate, priznanje lici na nasilan i ucenjen cin. Kosovo je otislo pa otislo, ali mora da se napravi dobra atmosfera, pa onda tek uz neke uslove i kompromis da se prica o tome, a to sigurnonisu bezvezne takse. Ono sto je najsigurnije @Stondisha ne gubis parazite Vacica, Djurica i ostalo. Sta vise, ti ih tek dobijas.

 

Jednostavno receno, ovakvi ljudi na vlasti ne bi trebali nista da se pitaju po statusu Kosova, zato sto su ekstremno kriminogeni!!!

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

12 minutes ago, Pavaroti said:

 Ono sto je najsigurnije @Stondisha ne gubis parazite Vacica, Djurica i ostalo. Sta vise, ti ih tek dobijas. 

 

 


Miša i Marko su upošljenici Kancelarije za KiM koja je imala budžet za 2018 ju iznosu od 37 miliona,  od kojih je 17 miliona išlo samo na plate zaposlenih http://www.kord-kim.gov.rs/budzet.php

dalje  kaže profesionalni Srbin i profesionalni patriJota Miki Drecun sledeće

 

Quote

Predsednik skupštinskog odbora za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun rekao je za RTS da je više od pet milijardi dinara predviđeno Predlogom budžeta za KiM za narednu godinu i da to govori o kontinuiranom prisustvu države na Kosovu i Metohiji.

Piše: Danas Online09. decembra 2016. 08.57


Što ti dodje nekih 42 miliona eura.. šta je za 42 mliona eura izgradjeno sagradjeno...  kako je poboljšan život naših ljudi dole sa tih 40+ miliona eura koje je država bez ikakve kontrole poslala na Kosovo?


Sedeli su u vladi i BoTa i Koštunije i Dačela...  pa se svako malo na  košarkaškom delu foruma "krenemo" gadjati NEbojšom Čovićem i koordinacionim Telom za K i M .


Mi moramo i to si jako dobro primetio, da počistimo naše dvorište, od kojekakvih rističevića, djuka bizona, sima spasića, marinovića, atlačića, gojkovićevih i ostalih radeta i jojića, da napravimo mi od Srbije pristojno mesto za život, pa tek onda da se bavimo zaštitom srpske nacionalne manjine u okruženju.  Srbija je godišnje manja za jedan Čačak (80,000 stanovnika), život po provinciji  je katastrofa, medicina u rasulu, infrastruktura takodje, mladi uskaču na prvi avion i beže glavom bez obzira odavde...  borimo se za Kosovo, a matična država nam se udavi u septičkoj jami...

Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, Pavaroti said:

Ako se ne napravi tamo, napravice ovde nesto za njih. Za poslednji pasus se slazem od reci do reci i to je poenta svega. U ring ne ulazis bez priprema i i bez jasno definisanim ciljevima. Poslednja recenica je pogodak u centar mete.

 

Jeste i to se slažem, al im smanjuješ manevarski prostor, ako me razumeš.

Nekako je podeljeno sve i ti sad treba profesionalnog Srbina Marka Djurića, koji je do juče bio zaštitno lice kosovskih srba, da ga postaviš za nekog ćatu u ministarstvu ili da skloniš nekog profesionalnog za nešto i tu da staviš čMarka, a dobijaš nezadovoljnog onog frajera koji je smenjen...  mala bara, krokodila kolko oćeš....

Bar da se prištedimo onih crkava na pruzi, performansa ACO SRBINE i ostalih deljenja svinja i krava kad firstborn ode da se porazgovara s narodom i da mu ulije veru u bolju budućnost.

I da mu naprave neku agenciju za istraživanje ruda i gubljenje vremena, sklanjaš ga sa TV-a i bar nećemo morati da čitamo o ulaganjima u vodovode koji ne postoje, stambena naselja za povratnike kojih nema i ostale Centre za Sport i Ekologiju...

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, Stondisha said:

 

Jeste i to se slažem, al im smanjuješ manevarski prostor, ako me razumeš.

Nekako je podeljeno sve i ti sad treba profesionalnog Srbina Marka Djurića, koji je do juče bio zaštitno lice kosovskih srba, da ga postaviš za nekog ćatu u ministarstvu ili da skloniš nekog profesionalnog za nešto i tu da staviš čMarka, a dobijaš nezadovoljnog onog frajera koji je smenjen...  mala bara, krokodila kolko oćeš....

Bar da se prištedimo onih crkava na pruzi, performansa ACO SRBINE i ostalih deljenja svinja i krava kad firstborn ode da se porazgovara s narodom i da mu ulije veru u bolju budućnost.

I da mu naprave neku agenciju za istraživanje ruda i gubljenje vremena, sklanjaš ga sa TV-a i bar nećemo morati da čitamo o ulaganjima u vodovode koji ne postoje, stambena naselja za povratnike kojih nema i ostale Centre za Sport i Ekologiju...

 

Ciji je projekat ovaj Misa Vacic. Mislim, toliko nebitan lik, a guraju ga maksimalno. On se sve vise srozava a sve vise raste na televiziji i dobija znacaj. Jasno mi da je Vucicev satelit, ali i pored toga sto je lik poprilicno glupav i nije bas elokventan i obrazovan, ipak ide to nekom pricom da ce imati kakvu takvu uspesnu karijeru u Srbilendu. Meni vise deluje kao neka zamena za Seselja. Za Djurica sam negde cuo da ga guraju na jako mesto u buducnosti. Prsto neverovatno da ne mogu naci iole inteligentnije ljude..

Link to comment
Share on other sites

Vacic je okupljao deo nacionalista, boljereci nacista pre nego sto je Vucic dosao na vlast, pa je kroz njega imao deo ljudi na raspolaganju tokom organizovanja mase, izmedju ostalog i tokom one gej parade gde su bili najveci nemiri. Djuric ce verovatno da avanzuje a i Seljakovica cuvaju u stashu za neku buducu jacu poziciju, jer je jedan od retkih iz ove grupe govana koja je zavrsila drzavni fakultet. Mentalitet im je odlican kada Vucic bude vladao iz pozadine sa nekog manje bitnog mesta, poltronski, kao gnjide, momci koji su verovatno birani poslednji na fizickom. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

29 minutes ago, Pavaroti said:

Ciji je projekat ovaj Misa Vacic. Mislim, toliko nebitan lik, a guraju ga maksimalno. On se sve vise srozava a sve vise raste na televiziji i dobija znacaj. Jasno mi da je Vucicev satelit, ali i pored toga sto je lik poprilicno glupav i nije bas elokventan i obrazovan, ipak ide to nekom pricom da ce imati kakvu takvu uspesnu karijeru u Srbilendu. Meni vise deluje kao neka zamena za Seselja. Za Djurica sam negde cuo da ga guraju na jako mesto u buducnosti. Prsto neverovatno da ne mogu naci iole inteligentnije ljude..

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

@Stondisha

Pavaroti je vec napisao ono što bih ti ja uglavnom rekao. Da, moguće da bi im se smanjio maneverski prostor (mada ko zna da li oni imaju i neke dilove sa kosovske strane), ali svakako da bi im se našao neki drugi "unosan" posao. To možeš videti i sada u Srbiji gde se ministarska mesta zamenjuju drugim itd... A da li bi performanasa bilo manje, pitanje je. Evo, pogledaj Republiku Srpsku gde su Srbi u dosta dobrom položaju. To opet nije sprečavalo Vučića da im, iako se nalaze u drugoj državi, daje poprilično veliku novčanu pomoć za razne stavke, pa se novac svakako može izvlačiiti. Ugroženo stanovništvo, branićemo Srbe od svih pritisaka itd itd.. Postoji dosta toga što bi se moglo koristiti i nakon te nezavisnosti. Priznavanjem Kosova, a ostvaljanjem situacije na Severu nerešenom, tenzije bi opstale, jer, kao što si i rekao, ni Tačiju ne odgovara da se svi problemi tamo reše. Da se ne bi dizale tenzije, moraju na vrhu da budu ljudi koji ih neće stvarati. Granice za tako nešto ne predstavljaju problem(vidi pod Bih, Hrvatska, Crna Gora...).              

Link to comment
Share on other sites

Na to sve dodati da Vucic ima svadje sa svim zemljama iz okruzenja iz bivse drzave. U BIH su ga gadjali kamenjem, sa Albancima uveli akcize i ne vole ga ocima, Hrvati su imali slicne stvari sa carinom i odnosi su sve gori. CG takodje, odnosi su upitni i moze se reci losi. Makedonija, i tu smo imali problema, bukvalno sa svima imamo ogromne problem tj vece nego pre. Prosto ne vidim kako on moze olabaviti bilo ciji stav o njemu kod komsija a da debelo ne popusti, a to ce se tesko desiti kod vecine.

 

Nasa trenutno jedina prednost je jeftina radna snaga, i sa svim tim detaljima mi se nadamo nekim ustupcima u pregovorima sa Kosovom. Dobicemo tj dobijamo te neke fabrike, lovu od EU i on prosto ne moze vise da se okrene sa ovog puta i on je u prilicno bezizlaznoj situaciji. Ako ne uradi kako treba posao do kraja, poprilicno sam siguran da cemo imati ekonomskih problema, tako da je put nezavisnosti Kosova i zvanicno sa nase strane skoro pa gotova stvar. Lako se preslo preko njihove vojske, kao prica o akcizama, oni uveli vojsku. Igraju sport kao drzava, imaju i svoj pozivni broj, bukvalno nas je stavio pred svrsen cin. Zato ce i vecina naroda na tkz referendumu glasati za nezavisnost Kosova.

 

EU i USA su surovi, bukvalno ko je bio u ratu 99e i protiv EU i USA, sad im lize dupe,a isti narod koji je bio protiv njih i Kosova kao drzave ce vecinski glasati za njih, dok ce ovi liberali, gradjanska Srbija i svi koji su nekada bili za ocepljenje, glasati kontra. Prosto su morali zameniti uloge, posto je vecina vecina.

Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, marejosip said:

@Stondisha

Pavaroti je vec napisao ono što bih ti ja uglavnom rekao. Da, moguće da bi im se smanjio maneverski prostor (mada ko zna da li oni imaju i neke dilove sa kosovske strane), ali svakako da bi im se našao neki drugi "unosan" posao. To možeš videti i sada u Srbiji gde se ministarska mesta zamenjuju drugim itd... A da li bi performanasa bilo manje, pitanje je. Evo, pogledaj Republiku Srpsku gde su Srbi u dosta dobrom položaju. To opet nije sprečavalo Vučića da im, iako se nalaze u drugoj državi, daje poprilično veliku novčanu pomoć za razne stavke, pa se novac svakako može izvlačiiti. Ugroženo stanovništvo, branićemo Srbe od svih pritisaka itd itd.. Postoji dosta toga što bi se moglo koristiti i nakon te nezavisnosti. Priznavanjem Kosova, a ostvaljanjem situacije na Severu nerešenom, tenzije bi opstale, jer, kao što si i rekao, ni Tačiju ne odgovara da se svi problemi tamo reše. Da se ne bi dizale tenzije, moraju na vrhu da budu ljudi koji ih neće stvarati. Granice za tako nešto ne predstavljaju problem(vidi pod Bih, Hrvatska, Crna Gora...).               


Sever kosova, bi da bude republika srpska, pa bi da se vospostavi neki Ronhil i tako kao neko konstitutivni faktor i onda da ga Aca vada ko vašarsku mečku....

b_181002145.jpg?v=1

  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, AgroUrban said:

Vacic je okupljao deo nacionalista, boljereci nacista pre nego sto je Vucic dosao na vlast, pa je kroz njega imao deo ljudi na raspolaganju tokom organizovanja mase, izmedju ostalog i tokom one gej parade gde su bili najveci nemiri. Djuric ce verovatno da avanzuje a i Seljakovica cuvaju u stashu za neku buducu jacu poziciju, jer je jedan od retkih iz ove grupe govana koja je zavrsila drzavni fakultet. Mentalitet im je odlican kada Vucic bude vladao iz pozadine sa nekog manje bitnog mesta, poltronski, kao gnjide, momci koji su verovatno birani poslednji na fizickom. 


Ako Djurić avanzuje, neko mora da deAanzuje, a Marišino radno mesto ukinuto


A Seljakovića smo imali prilike da vidimo u ulozi ministra pravde.... sudovi bili paralisani pola godine zbog štrajka advokata jer je Džoni, zvani Jamnica (Jana), imao neka zakonska rešenja koja je on kao VLAS' ščeo da progura.

Inače težak balvan i dupeuvlakač, koji se izvlači iz naftalina kad treba neoradikalskim rečnikom oljagati nekoga ko nije po ukusu vlasti...  uglavnom ga šalju na RTS da im se načestita nove godine.

Edit:  Selaković je možda i neki asistent na pravnom na primer...

 

Edited by Stondisha
Link to comment
Share on other sites

Kad se Stondisha seti Čovica i stalnog prozivanja istog samo da podsetim da je u.njegovo vreme nesto konkretno i uradjeno na Kosovu a pogotovo na podrucju Preševa i.Bujanovca. Ovi pre i posle njega sve nesto "tajno" i bez rezultata.

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, perkos said:

Kad se Stondisha seti Čovica i stalnog prozivanja istog samo da podsetim da je u.njegovo vreme nesto konkretno i uradjeno na Kosovu a pogotovo na podrucju Preševa i.Bujanovca. Ovi pre i posle njega sve nesto "tajno" i bez rezultata.


Perkose brate, ti već razgraničio Preševo Medvedju i Bujanovac Kosovu.

A "nama" dokle ide?

e a šalu na stranu, daj da vidimo šta je to konkretno uradjeno ja mogu da postavim OVO
 

Quote

Istragom koja se bavila proneverom 459 miliona dinara državnog novca u Kosovskoj Mitrovici obuhvaćen je i Čović. Ovim novcem trebalo je da budu izgrađeni stanovi za Srbe u Kosovskoj Mitrovici, ali su do danas urađeni samo temelji. Čović je rekao da izgradnja stanova za Srbe u Kosovskoj Mitrovici nije bila u nadležnosti tog centra, iako je u vreme njegovog mandata potpisan ugovor za izgradnju stanova.


https://www.istinomer.rs/akter/417/Nebojsa-Covic
😄
 

Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, Pristevac said:

Jedan od glavnih organizatora atentata na Z. Đinđića. da ne pričam o  teškim malverzacijama na Kosovu.

Ima li dokaza da je on jedan od glavnih organizatora atentata na Djindjica? 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

12 minutes ago, berti said:

Ima li dokaza da je on jedan od glavnih organizatora atentata na Djindjica? 

 

Nema, Zoranove majka i sestra su čisto onako iz zezanja podnosile krivičnu prijavu protiv Ćokija i Velje Ilića...

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

  • fancy changed the title to Kosovo, priznati ili ne?
  • fancy locked this topic
  • fancy unlocked this topic

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...