Jump to content

Rat u Ukrajini


Doc Holiday
Message added by Lobotomija,

Ovim disclaimerom označavamo temu o Ukrajini kao "ozbiljnu". Sve što se od forumaša traži je da joj tako pristupaju. Zabranjeno je:

 

- Kačenje lažnih informacija.

- Relativizacije.

- Negiranje ukrajinske nacije.

- Izvrtanje činjenica.

- Floodovanje linkovima i tvitovima.

- Zabranjeno je kačenje uznemirujućih fotografija i videa.

 

Moderacija će zauzeti neutralni stav, što znači da su sva pisanja dozvoljena ako su u skladu sa tačkama iznad. Stavovi moderatora koji učestvuju u diskusijama se smatraju kao "lični" i nemaju veze sa obavljanjem moderatorskog posla. Potrudite se da vesti budu istinite i iz relevantnih izvora. Ako se desi da nešto imate neprovereno, samo naglasite to u postu. Zadržaćemo mogućnost nekih izmena ako bude bilo neophodno.

 

Moderacija Politike

Recommended Posts

1 hour ago, Milenko Puzigaca said:

Pa kad je mogla žigonka da peva vojnicima na onom brodu ili negde što ne bi mogla i ona. Ja sad ne bih da izgledam kao psihopata ili nešto, ali i jedna i druga su ako se dobro sećam ostale i bez Telme i bez Luiz. Dobrovoljno ili silom prilika, rezultat je isti. Pa neka bar pevaju. Ko peva zlo ne misli. A Erik Kartmen je zakon :roflmao:

Ja da sam u vojsci i da mi dodje ova Zigon da peva posle dve strofe bi pucao u desetara, kapetana i ranio sebe u koleno.

  • Like 1
  • Ha-ha 5
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Милица said:

Ako je neko 24.02 poceo da mrzi i proklinje Putina i Rusiju da li to znaci da je do tad bio njihov fan? :classic_rolleyes:

Ako je normalno da neko ko ne zivi u Ukrajini mrzi Putina i Rusiju jer su napali Ukrajinu zasto je nenormalno da neko ko je 99. ziveo u Srbiji i po glavi mu padale nato bombe sa osiromasenim uranijumom, a nije bio simpatizer ni Slobe ni SPS, mrzi NATO i Klintona? 

 

Nikakve bombe sa osiromašenim uranijumom nisu "padale po Srbiji" pošto ne postoje takve bombe. Postoje 30 mm granate koje koristi Gatling top na A-10 Thunderbolt II i korišćene su isključivo na KiM i krajnjem jugu uže Srbije. Ako 1999. nisi zivela na Kosovu ili u okolini granice Srbije i Kosova na tebe nisu mogle da padnu nikakvi projektili sa osiromašenim uranijumom. 

  • Like 7
  • Love 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

28 minutes ago, Beonegro said:

20 ranjenih civila je evakuisano iz Azovstalja prema Zaporožju.

Prekid vatre se za sada poštuje sa obje strane, znači da ipak postoje neki pregovori između Rusa i Ukrajinaca iz Azovstalja.

Ukrajinci traže da se propuste svi ranjenici ka Zaporožju, Rusi traže da ih predaju i obećavaju da će im, kao zarobljenicima, biti ukazana medicinska pomoć.

 

27 minutes ago, ras kass said:

Biti ukazana pomoc pa pravac logor u Rusiji. 

Zato sluzi diplomatija.

Zato Zelenski treba preko UN, Turske, Kine, Nemacke, picke materine ako treba,  da izdejstvuje da civili budu premesteni gde hoce a da se vojnici ne ubijaju.

Link to comment
Share on other sites

koliko je realno da se pokusa proboj obruca oko marijupolja i organizuje izvlacenje tih ljudi iz celicane? kontam da su ti ljudi vec zive legende u ukrajini i kad bi uspeli da ih izvuku ladno bi napravili pricu na bazi koje bi se snimali filmovi sledecih 100 godina. da nepominjem koliko bi to znacilo za moral vojske i sam ugled ukrajine.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, tomas.hokenberi said:

Nikakve bombe sa osiromašenim uranijumom nisu "padale po Srbiji" pošto ne postoje takve bombe. Postoje 30 mm granate koje koristi Gatling top na A-10 Thunderbolt II i korišćene su isključivo na KiM i krajnjem jugu uže Srbije. Ako 1999. nisi zivela na Kosovu ili u okolini granice Srbije i Kosova na tebe nisu mogle da padnu nikakvi projektili sa osiromašenim uranijumom. 

 

Dobro, padale su onda bombe bez osiromasenog uranijuma i kasetne i one sa grafitnim vlaknima ali to je bilo davno i ne bi trebalo vise da ih pominjemo, ni ovde a ni na temi Da se ne zaboravi. 

 

  • Like 1
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

20 minutes ago, HAMMER said:

koliko je realno da se pokusa proboj obruca oko marijupolja i organizuje izvlacenje tih ljudi iz celicane? kontam da su ti ljudi vec zive legende u ukrajini i kad bi uspeli da ih izvuku ladno bi napravili pricu na bazi koje bi se snimali filmovi sledecih 100 godina. da nepominjem koliko bi to znacilo za moral vojske i sam ugled ukrajine.

Realno je, ako bi to uradili Amerikanci.

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

Uspesna vojna acija spasavanja Azovcana bi unistila moral Rusa totalno.

Tako da mislim da bi pre roknuli nuklearku i na njih i na svoje trupe da svi izginu nego da ih puste na takav nacin da se izvuku. 
Pa makar i Ameri ti akciju radili.

Marijupulj im je jedna od okosnica citave price oko ovog rata.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

16 minutes ago, erwin said:

RTS-ov dnevnik i dalje izgleda skoro kao da ga pravi Margarita Simonjan. Blok o Ukrajini počinje na 7:02, a javljanje RTRS-ovog dopisnika ugrađenog u ruske trupe iz Mariupolja na 10:12.

 

https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/rts-1/4798040/dnevnik.html

Zašto ga onda gledaš, kad već ne možeš da dobiješ infomacije koje te zanimaju 🤔? Pustiš program gde je to od sedme do 777.777 sekunde i informišeš se o ratu... Očito je da urednuci rts dnevnika nemaju iste prioritete kao i ti... 

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, tomas.hokenberi said:

Nikakve bombe sa osiromašenim uranijumom nisu "padale po Srbiji" pošto ne postoje takve bombe. Postoje 30 mm granate koje koristi Gatling top na A-10 Thunderbolt II i korišćene su isključivo na KiM i krajnjem jugu uže Srbije. Ako 1999. nisi zivela na Kosovu ili u okolini granice Srbije i Kosova na tebe nisu mogle da padnu nikakvi projektili sa osiromašenim uranijumom. 

Znači imamo građane prvog i drugog reda u Srbiji a ovde se vodi diskusija o bombama koje padaju na hiljade kilometara daleko od nas. Po tvojoj nakardnoj logici mogao bi da kazes da i tamo ne padaju bombe. Sramota je na kakve niske grane je pao ovaj forum koji tolerise ovog tipa.

  • Like 2
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Unapred se izvinjavam. Bice ovo tesko trolovanje, a na kraju se mozda pokaze da ima neke veze s temom.

Podugacka i licna prica/ispovest. Mi matori volimo da lajemo, a moderacija neka obrise ako nema smisla.

 

Moji pradeda i prabaka su bili Hrvati i imali imanje u selu zvanom Potok, u Moslavini. Njihovu cerku, moju baku, je ozenio moj deda, radnik u Shell rafineriji u Sisku (danasnja INA).

Predratni komunista, bio je jedan od organizatora strajka 1936. i fasovao zatvor i otkaz. Posle je morao da seli dore-dole po tadasnjoj drzavi, trbuhom-za-kruhom. Desilo se da je moj otac rodjen u Beogradu 1938. - a deda je vec radio u zelezari u Niksicu, Crna Gora. Nije video dete.

Onda je dosao rat. Deda se prikljucio kao partizan, tzv. "prvoborac." Baku je poslao u selo, kod roditelja. Tamo su mislili da je neudata majka, "slobodna" zena, pa su i neki vojnici hteli da je siluju. Otisla je i ona u partizane. A moj cale, 2 ili 3 godine star, ostao sa svojima dedom i bakom.

 

Starci nepismeni, nisu znali za mnogo toga izvan sela, no naculi su da se u nekakvom logoru moze dobiti besplatna pomoc za radove u polju. Upregne pradeda konje, odu kolima do logora. Ustaski logor. Stara Gradiska. Prabaka se zaprepasti, videvsi da ima i male dece. Stoji tako zbunjena, a pridje joj mali decko i kaze: "tetka, uzmi mene, ja ne piskim u gace."

"Uzeli" su ga. Zvao se Dusan.

Dusan je rastao sa mojim caletom, malo mladjim. Otac mu je ubijen u jednom od mnogih ustaskih zlocina, a majka bila u radnom logoru u Nemackoj.

 

Prodje rat, zavrsi. I nekako (pojma nemam kako, ne mogu ni da zamislim kakva je tada bila logistika) dodje oslobodjena Dusanova majka po njega i odvede ga. Nestalo sve, niko nista ne zna.

 

20 i kusur godina kasnije, moj cale vec lekar i "povezan" covek, on angazuje policiju i UDBU i te neke spijune, pa nadje Dusana. I Dusko dodje sa zenom i decom nama u Zagreb (pocetkom '70-ih). Meni balavanderu nista jasno, a ovi odrasli placu, ni kante nisu dovoljne, trebaju bazeni.

Uspostavili se odnosi, pa smo Duskova deca i ja ostali u kontaktu vec i kad su Dusko i moj cale umrli. Ja cu se garant u Vojvodini provesti bolje nego tamosnji Vojvodjani, a a i oni ce se lepo provesti ovde u USA.

 

Kakve veze ima to sa temom?

 

Ima. Utoliko sto dugujem Duskovoj familiji kao i oni meni, a to nam se ponovilo i '90-ih sa nekim rodjacima.

I necu da ignorisem izbeglice iz Ukrajine. Stari/mladi, zene/muski, nacionalnost-ko-jebe, prihvaticu koga mogu.

 

Takav sam, sentimentalan, i hocu da pomognem zivima. A rakete i broj pogodaka - time neka se bave oni koje to raduje.

  • Like 20
  • Love 6
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

7 minutes ago, zoran59 said:

Unapred se izvinjavam. Bice ovo tesko trolovanje, a na kraju se mozda pokaze da ima neke veze s temom.

Podugacka i licna prica/ispovest. Mi matori volimo da lajemo, a moderacija neka obrise ako nema smisla.

 

Moji pradeda i prabaka su bili Hrvati i imali imanje u selu zvanom Potok, u Moslavini. Njihovu cerku, moju baku, je ozenio moj deda, radnik u Shell rafineriji u Sisku (danasnja INA).

Predratni komunista, bio je jedan od organizatora strajka 1936. i fasovao zatvor i otkaz. Posle je morao da seli dore-dole po tadasnjoj drzavi, trbuhom-za-kruhom. Desilo se da je moj otac rodjen u Beogradu 1938. - a deda je vec radio u zelezari u Niksicu, Crna Gora. Nije video dete.

Onda je dosao rat. Deda se prikljucio kao partizan, tzv. "prvoborac." Baku je poslao u selo, kod roditelja. Tamo su mislili da je neudata majka, "slobodna" zena, pa su i neki vojnici hteli da je siluju. Otisla je i ona u partizane. A moj cale, 2 ili 3 godine star, ostao sa svojima dedom i bakom.

 

Starci nepismeni, nisu znali za mnogo toga izvan sela, no naculi su da se u nekakvom logoru moze dobiti besplatna pomoc za radove u polju. Upregne pradeda konje, odu kolima do logora. Ustaski logor. Stara Gradiska. Prabaka se zaprepasti, videvsi da ima i male dece. Stoji tako zbunjena, a pridje joj mali decko i kaze: "tetka, uzmi mene, ja ne piskim u gace."

"Uzeli" su ga. Zvao se Dusan.

Dusan je rastao sa mojim caletom, malo mladjim. Otac mu je ubijen u jednom od mnogih ustaskih zlocina, a majka bila u radnom logoru u Nemackoj.

 

Prodje rat, zavrsi. I nekako (pojma nemam kako, ne mogu ni da zamislim kakva je tada bila logistika) dodje oslobodjena Dusanova majka po njega i odvede ga. Nestalo sve, niko nista ne zna.

 

20 i kusur godina kasnije, moj cale vec lekar i "povezan" covek, on angazuje policiju i UDBU i te neke spijune, pa nadje Dusana. I Dusko dodje sa zenom i decom nama u Zagreb (pocetkom '70-ih). Meni balavanderu nista jasno, a ovi odrasli placu, ni kante nisu dovoljne, trebaju bazeni.

Uspostavili se odnosi, pa smo Duskova deca i ja ostali u kontaktu vec i kad su Dusko i moj cale umrli. Ja cu se garant u Vojvodini provesti bolje nego tamosnji Vojvodjani, a a i oni ce se lepo provesti ovde u USA.

 

Kakve veze ima to sa temom?

 

Ima. Utoliko sto dugujem Duskovoj familiji kao i oni meni, a to nam se ponovilo i '90-ih sa nekim rodjacima.

I necu da ignorisem izbeglice iz Ukrajine. Stari/mladi, zene/muski, nacionalnost-ko-jebe, prihvaticu koga mogu.

 

Takav sam, sentimentalan, i hocu da pomognem zivima. A rakete i broj pogodaka - time neka se bave oni koje to raduje.

Kao svaki pravi Srbin kada sam video da su ti preci Hrvati nisam citao dalje.

🙂

Salim se naravno.

I pre sam hteo da ti cestitam na ovom gestu jer smatram da ako toj jednoj osobi, porodici, detetu,   pomognes da se oseti bolje, da ima neko da joj pomogne, da nije zlo pobedilo i da

nikad nece, ti si uradio izvanrednu stvar. 
Granate i gvozdje ce se uvek brojati ali ce se brojati i dobri ljudi.

Svaka cast jos jednom i ziv i zdrav dugo bio i ti svi tvoji.

  • Like 3
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, McLeod said:

Ali osiromaseni uranijum, opet. Ljudi poumirase u boingovim avionima, koji su u kljunu imali vise OU nego ukupna kolicina izrucena na Srbiju. 4.5 milijarde godina potrebno za poluraspad, emituje alfa zracenje koje zaustavlja list papira. Fizika sesti razred osnovne.

Da, ali objasni to prosecnom Milojku koji glasa vec 30+ godina za radikale/slobiste i cita samo informer/alo/telegraf/objektiv/DNOvosti. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

  

Quote

At a conference organized by the External Affairs Ministry this week, External Affairs Minister S. Jaishankar said India would set its own course on foreign policy, despite pressure from the EU and the US to join in condemning Russia's invasion of Ukraine.

"We have to be confident about who we are. I think it is better to engage the world on the basis of who we are rather than try and please the world as a pale imitation of what they are," Jaishankar told the Raisina Dialogue, an annual foreign policy conference in New Delhi.

"This idea that others define us, somehow we need to get the approval of other quarters, I think that is an era we need to put behind us," he added.

His comments come as India faces international criticism for its ties to Moscow. 

At the conference, Jaishankar also criticized the West for its own shortcomings in defending the "rules-based order" during crises in Asia.

"The West should remember what happened in Afghanistan less than a year ago, where an entire civil society was thrown under the bus by the world," Jaishankar said.

"When the rules-based order was under challenge in Asia, the advice we got from Europe is: Do more trade. At least we're not giving you that advice," he added.

https://www.dw.com/en/india-defends-its-russia-position-criticizes-west-at-raisina-dialogue/a-61635857

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

29 minutes ago, zoran59 said:

Unapred se izvinjavam. Bice ovo tesko trolovanje, a na kraju se mozda pokaze da ima neke veze s temom.

Podugacka i licna prica/ispovest. Mi matori volimo da lajemo, a moderacija neka obrise ako nema smisla.

 

Moji pradeda i prabaka su bili Hrvati i imali imanje u selu zvanom Potok, u Moslavini. Njihovu cerku, moju baku, je ozenio moj deda, radnik u Shell rafineriji u Sisku (danasnja INA).

Predratni komunista, bio je jedan od organizatora strajka 1936. i fasovao zatvor i otkaz. Posle je morao da seli dore-dole po tadasnjoj drzavi, trbuhom-za-kruhom. Desilo se da je moj otac rodjen u Beogradu 1938. - a deda je vec radio u zelezari u Niksicu, Crna Gora. Nije video dete.

Onda je dosao rat. Deda se prikljucio kao partizan, tzv. "prvoborac." Baku je poslao u selo, kod roditelja. Tamo su mislili da je neudata majka, "slobodna" zena, pa su i neki vojnici hteli da je siluju. Otisla je i ona u partizane. A moj cale, 2 ili 3 godine star, ostao sa svojima dedom i bakom.

 

Starci nepismeni, nisu znali za mnogo toga izvan sela, no naculi su da se u nekakvom logoru moze dobiti besplatna pomoc za radove u polju. Upregne pradeda konje, odu kolima do logora. Ustaski logor. Stara Gradiska. Prabaka se zaprepasti, videvsi da ima i male dece. Stoji tako zbunjena, a pridje joj mali decko i kaze: "tetka, uzmi mene, ja ne piskim u gace."

"Uzeli" su ga. Zvao se Dusan.

Dusan je rastao sa mojim caletom, malo mladjim. Otac mu je ubijen u jednom od mnogih ustaskih zlocina, a majka bila u radnom logoru u Nemackoj.

 

Prodje rat, zavrsi. I nekako (pojma nemam kako, ne mogu ni da zamislim kakva je tada bila logistika) dodje oslobodjena Dusanova majka po njega i odvede ga. Nestalo sve, niko nista ne zna.

 

20 i kusur godina kasnije, moj cale vec lekar i "povezan" covek, on angazuje policiju i UDBU i te neke spijune, pa nadje Dusana. I Dusko dodje sa zenom i decom nama u Zagreb (pocetkom '70-ih). Meni balavanderu nista jasno, a ovi odrasli placu, ni kante nisu dovoljne, trebaju bazeni.

Uspostavili se odnosi, pa smo Duskova deca i ja ostali u kontaktu vec i kad su Dusko i moj cale umrli. Ja cu se garant u Vojvodini provesti bolje nego tamosnji Vojvodjani, a a i oni ce se lepo provesti ovde u USA.

 

Kakve veze ima to sa temom?

 

Ima. Utoliko sto dugujem Duskovoj familiji kao i oni meni, a to nam se ponovilo i '90-ih sa nekim rodjacima.

I necu da ignorisem izbeglice iz Ukrajine. Stari/mladi, zene/muski, nacionalnost-ko-jebe, prihvaticu koga mogu.

 

Takav sam, sentimentalan, i hocu da pomognem zivima. A rakete i broj pogodaka - time neka se bave oni koje to raduje.

 

Trolovanje?! Aj ne seri, kad moram tako da ti kazem. 🙂 

 

Objasnio si sta je ljudskost i realno (mada ti to ne bi tako definisao), posrao se po svima koji rat (a i druge trubulentne drustvene dogadjaje) posmatraju kroz nekakvu statistiku, brojke, uzbudjeni su napredovanjem koje god strane i ubijanjima... 

 

 

  • Like 4
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, zoran59 said:

Unapred se izvinjavam. Bice ovo tesko trolovanje, a na kraju se mozda pokaze da ima neke veze s temom.

Podugacka i licna prica/ispovest. Mi matori volimo da lajemo, a moderacija neka obrise ako nema smisla.

 

Moji pradeda i prabaka su bili Hrvati i imali imanje u selu zvanom Potok, u Moslavini. Njihovu cerku, moju baku, je ozenio moj deda, radnik u Shell rafineriji u Sisku (danasnja INA).

Predratni komunista, bio je jedan od organizatora strajka 1936. i fasovao zatvor i otkaz. Posle je morao da seli dore-dole po tadasnjoj drzavi, trbuhom-za-kruhom. Desilo se da je moj otac rodjen u Beogradu 1938. - a deda je vec radio u zelezari u Niksicu, Crna Gora. Nije video dete.

Onda je dosao rat. Deda se prikljucio kao partizan, tzv. "prvoborac." Baku je poslao u selo, kod roditelja. Tamo su mislili da je neudata majka, "slobodna" zena, pa su i neki vojnici hteli da je siluju. Otisla je i ona u partizane. A moj cale, 2 ili 3 godine star, ostao sa svojima dedom i bakom.

 

Starci nepismeni, nisu znali za mnogo toga izvan sela, no naculi su da se u nekakvom logoru moze dobiti besplatna pomoc za radove u polju. Upregne pradeda konje, odu kolima do logora. Ustaski logor. Stara Gradiska. Prabaka se zaprepasti, videvsi da ima i male dece. Stoji tako zbunjena, a pridje joj mali decko i kaze: "tetka, uzmi mene, ja ne piskim u gace."

"Uzeli" su ga. Zvao se Dusan.

Dusan je rastao sa mojim caletom, malo mladjim. Otac mu je ubijen u jednom od mnogih ustaskih zlocina, a majka bila u radnom logoru u Nemackoj.

 

Prodje rat, zavrsi. I nekako (pojma nemam kako, ne mogu ni da zamislim kakva je tada bila logistika) dodje oslobodjena Dusanova majka po njega i odvede ga. Nestalo sve, niko nista ne zna.

 

20 i kusur godina kasnije, moj cale vec lekar i "povezan" covek, on angazuje policiju i UDBU i te neke spijune, pa nadje Dusana. I Dusko dodje sa zenom i decom nama u Zagreb (pocetkom '70-ih). Meni balavanderu nista jasno, a ovi odrasli placu, ni kante nisu dovoljne, trebaju bazeni.

Uspostavili se odnosi, pa smo Duskova deca i ja ostali u kontaktu vec i kad su Dusko i moj cale umrli. Ja cu se garant u Vojvodini provesti bolje nego tamosnji Vojvodjani, a a i oni ce se lepo provesti ovde u USA.

 

Kakve veze ima to sa temom?

 

Ima. Utoliko sto dugujem Duskovoj familiji kao i oni meni, a to nam se ponovilo i '90-ih sa nekim rodjacima.

I necu da ignorisem izbeglice iz Ukrajine. Stari/mladi, zene/muski, nacionalnost-ko-jebe, prihvaticu koga mogu.

 

Takav sam, sentimentalan, i hocu da pomognem zivima. A rakete i broj pogodaka - time neka se bave oni koje to raduje.

Nista normalnije i pametnije nisam ovde procitao..Tesko je danas naleteti na coveka, sa pravim vrednostima i principima..sto rece Koin, posrao si se po navijacima i lozacima, bilo cijim..ali je to i nebitno..zbog takvih kao  sto si ti  i ne zalim sto sam bio ovde..prava si retkost..i nadam se da cu jednom makar delom biti takav..

Edited by Harmonika
  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

11 hours ago, Perkos2 said:

Znači imamo građane prvog i drugog reda u Srbiji a ovde se vodi diskusija o bombama koje padaju na hiljade kilometara daleko od nas. Po tvojoj nakardnoj logici mogao bi da kazes da i tamo ne padaju bombe. Sramota je na kakve niske grane je pao ovaj forum koji tolerise ovog tipa.

Ne shvatam kakvu "nakaradnu logiku" vidiš u iznošenju činjenica. A činjenice su:

 

1. Ne postoje bombe sa osiromašenim uranijumom

2. Municija sa osiromašenim uranijumom nije korišćena u centralnoj Srbiji i Vojvodini.

 

(Dodao bih da je ista izuzetno retko korišćena i na KiM pošto nije toliko efikasna protiv jako oklopljenih ciljeva ( tenkova ) koliko mnogi misle, a upotreba topa relativno kratkog dometa sa male visine je bila rizična na terenu gde su prisutni ručni pvo lanseri ka što su Strela 2M i Igla.)

 

 

Kako odatle izvlačiš zaključke o građanima prvog i drugog reda? Ja sam prilično siguran da Milica nije sa KiM tako da nije bila nigde u blizini ciljeva gađanih municijom sa odiromašenim uranijumom.

 

 

Edited by tomas.hokenberi
  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

  • fancy locked this topic
  • fancy unlocked this topic

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...