Jump to content

Dogodovstine, secanja, iskustva


zoran59

Recommended Posts

Jbm mu sve, pomalo me je sramota da pisem o nekim stvarima, a nemam fotke da dokazem istinu.

 

No, nekada sam bio redovni musterija na otpadima/reciklazama, a za to sam i imao i ovde kacio fotke, hvalisuci se kako sam pametan i umesan.

 

I bila je jedna epizoda koju nisam ranije opisao. A sad cu preci u pricu, toliko opsirnu da je vecina posetioca teme/forumaa nece procitati. Jesam pisao kako sam vozio neke nebitne trke, kako sam radio ovo i ono, pa i kako sam imao prijatelja koji je imao ducan/dealership za 4 marke - Harley-Davidson, Ducati, Suzuki i BMW.

 

Ne znam je li sretna ili tuzna prica. Moj dragi Charlie. Charles Craig. Smem da mu i ovde na forumu napisem ime jer je javna licnost, moze ga se naci na netu. Majstor. A prihvatio me je kao brata, kad sam doselio u Kansas, nepoznat i mlad. On i njegova zena Starley, spremni da na licu mesta usvoje nove ljude a odjebu, svirepo i grubo, budale. Nasao sam se u prvoj grupi.

 

Nebitno za nas kasniji odnos, Charlie je gluv. Rodjen prerano, sa ostecenjima. A jedan od od najboljih motokrosera svoje genearcije.

 

Ranih 1970-ih, trebalo je da potpise ugovor za fabricki Suzuki tim. Dan ranije, u nekoj amaterskoj i nebitnoj trci, zapeo je nogom i slomio/unistio koleno. Otisla karijera u vrazju mater.

 

Stvarno se izvinjavam sto se ovo preci u podugacku pricu, mozda nije za forum.

 

Ko nece, neka ne cita i ne gubi vreme.

 

Sletio sam na razgovor za posao, zdravstveni radnik. Sasvim slucajno, i moj buduci sef odeljenja je bio motorista. Dobio sam posao, a taj sef mi je ponudio pomoc, privatno i izvam bolnice, da se snadjem i uskladistim pakete tokom preseljenja. Ne verujem da  bi to uradio i za druge koji nisu motoristi, no to sam samo ja i mozda gresim.

Elem, pokazuje mi sef gde smem da kod njega smestim pakete dok ne nadjem smestaj, a naidje Charlie. Znali su se on i moj direktor. Charlie upravo kupio stari BMW R100S.  Ispostavice se, od jednog doktora sa kojim sam kasnije radio, da ga sredi i preproda u svojem ducanu.

Iz motora curi gorivo, sjeban plovak na levom karburatoru.

 

I ja, filantrop i motorista, pocnem da prodajem pamet jer mi je taj problem sa Bing karburatorima poznat. Pravim se pametan, ne znajuci da pricam sa profesionalcem, a on me strpljivo slusa.

Bio je to pocetak prijateljstva.

 

Ja sam se vratio trkama (amaterskim, nebitnim) a Charlie me je "sponzorisao." Pozajmljivao mi je svoju prikolicu, kad god mi treba, a prodavao mi gume, ulje, lance itd. po svojoj nabavnoj ceni. On nije zaradio nista, a svoje vreme i kontakte je trosio badava.

(jeste, i ja sam u svojoj zdravstvenoj struci radio njemu i zeni preglede badava. "ruka ruku mije," tacno, ali ovde se ne radi o monetarnoj vrednosti  nego o ljubavi i poverenju).

 

 

A u PM, skrenuo sam i nisam napisao ono sta sam hteo krenuvsi. :roflmao: Ovaj emoji je meni, sto sam budala, a ne vama.

 

Nista. Nastavicu ako nekoga bude interesovalo a mene drzala volja da se izlajavam.

 

  • Like 11
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

14 hours ago, DASUBO said:

Zoko, nastavi molim te. Obožavam da čitam tvoje priče.

 

Ne zajebavaj. Moj voljeni drugar je bio Charlie. A ti si rekao da se tvoj zvao Dirk, obecao si da ces nesto napisati o njemu - i nista.

Uz to, nesto se moglo razumeti "izmedju redova" - ti si takmicarski bio bolji nego ja, i u jacoj konkurenciji. Pa, hebem te malena, opisi nesto. Neces nastradati, necemo jedan drugome uzeti pare, ali moje srce bi lepse kucalo ako razmenimo iskustva.

 

Ako sam dobro razumeo, ti si nekakav Nemac. A jedan od ljudi -staraca-  koje sam upoznao (video samo jednom, slucajno, zavrsili u restoranu i pricali par sati) je bio Hans Stuck, senior (sina, mladjeg Hansa, nisam nikada video). U stvari, ne znam o kojem Hansu pricam. Bilo ih je tri generacije, svi su se zvali isto. Ovaj "moj" je vozio BMW CS u nekom "turing" sampionatu, a vozio je i neke F1 trke. Tamo negde '70-ih.

Moj nemacki je slab, a i njegov engleski nije bio puno bolji.

 

Sve mi se pomesalo. Pratio sam previse klasa i sampionata, i danas skroz brkam datume i klase i godine.

 

"Opste" podatke mozemo svi naci na netu ili Wikipedji,

A mene zanima, ko je taj tvoj Dirk, zasto je poseban, i kako si se ti snasao u sportu.

Link to comment
Share on other sites

Dobri moj, nisam Nemac, samo više od pola života radim sa njima. Ja sam beznadežno i potpuno zaljubljen u Srbiju uprkos svim pokušajima da se ta divna zemlja unakazi u svakom pogledu sa raznih strana, što spolja tako i iznutra.

U mom životu su bila važna dva Dirka, jedan vozi Harlije po nebeskim drumovima, drugi je i dalje, Bogu hvala, na ovome svetu.

Hajde nešto da kažem o ovome koji više nije sa nama.

To je čovek koji mi je dao šansu da uđem u Daimler, i to na najmanja moguća vrata.

Početkom ovog milenijuma sam se vratio sa služenja vojnog roka u onom nezvaničnom ratu na jugu Srbije koga se niko živi sada ne seća i ne priča o tome.

Potpuno rasturen i fizički i psihički, sa sjebanim leđima i načet nečim na šta sam nabasao bauljajući šumama i šta će izazvati reumatsko autoimuno oboljenje sa kojim se patim i dan danas.

Elem, vratih se tako iz specijalnih jedinica vojske Srbije i Crne Gore, bez kinte u džepu, sa propalom dugogodišnjom vezom, sa friškim otkazom u Poršeu SCG koji sam popio na nacionalnoj osnovi.

Doduše, teško da bi i u jednoj drugoj firmi prošao drugačije jer sam se potrudio da tadašnjeg CEO Poršea oteram u q. I to na tri jezika, za slučaj da me ne razume...

Elem, takav nikakav, otišao sam samoinicijativno na razgovor sa tadašnjim šefom beogradskog servisa Mercedesa, mojim dobrim Dirkom.

Ex mehaničar na kamionima, suprug grofice, ponosni vlasnik nekoliko custom Harlija, zaljubljenik u prirodu, glasan, vulgaran, temperamentan k'o da ga je 'Talijan pravio.

Ljudina u svakom smislu te reči.

U tri rečenice sam mu objasnio ko sam i šta sam, šta imam od škola, šta sam u životu vozio, napravio i popravio.

I onda dobio najbolju poslovnu ponudu u životu.

"Sine, ne mogu da ti dam ni blizu posao koji je u skladu sa tvojim stepenom obrazovanja, ali mogu da ti ponudim put gde ćeš ostvariti svoj potencijal. Ili nećeš. Zavisi samo i isključivo od tebe."

I tako sam postao mehaničar u servisu iako sam godinu dana ranije diplomirao mašinstvo i to tako što sam napravio sekvencijalni menjač za jugića grupe A.

Užasno teška odluka u tom trenutku, ali možda jedna od dve najispravnije u mom životu. Druga je brak sa mojom, apsolutno boljom polovinom, ali to je neka druga priča.

I tako, stepenica po stepenica, jedna, druga, treća, peta, sedma pozicija sa sve epizodama divljanja autoimunog oboljenja stečenog u vojsci i dođoh u poziciju da budem na mestu gde bih bio pretpostavljeni mom Dirku.

Međutim, život ipak nije bljutavi holivudski film B produkcije.

Moj Dirk je prihvatio posao u Saudijskoj Arabiji pre nekoliko godina sa namerom da uzme neku sumanutu lovu na kraju karijere i da onda na miru ode u penziju. I to u svoju kuću, na imanju u okolini Gruže koje je kupio za sebe i gospođu.

Otišao je za tri meseca. Nismo stigli ni da se pozdravimo. Jedino što mi je ostalo od njega je sat koji mi je poklonio za dan venčanja. I koji nosim i dan danas iako je prošlo 16 godina. A nosi i moja draga kao uspomenu na njega, jer je dobila identičan sat kao i ja, samo ženski.

Ponekad zastanemo zajedno kraj te kuće pored Gruže kad nas put nanese.

I svaki put se ponadam da ću čuti Harlija sa odsečenim auspuhom kako krklja iako znam da to ne može biti on.

A zna ponekad i neka vlaga da udari u oči i dan danas.

 

Što se mog trkanja tiče, to je glavni "krivac" moj ujak koji je isto kao i Dirk otišao na neko bolje mesto.

Rastao sam bukvalno u izmaglici para motora čamaca koji su se trkali na Dunavu pored hotela Jugoslavije i motora fića na ušću. Oštrenje bregastih, poliranje izduvnih grana, švercovanje italijanskih kablova za svećice, stiskanje elektroda na svećicama, petljanje sa karburatorima sve je to bio deo mog detinjstva. I to onaj lepši deo.

Ali to je priča koju i dalje ne umem da ispričam bez mnogo psovanja i sećanja na ružne stvari i na udese i na osećaj nemoći zbog manjka novca za sve živo.

Sada, kada novac Bogu hvala nije problem, ne želim da ga prosipam u ono što predstavljaju "šampionati" na Balkanu.

Odem do Mladena na Navak, odvrtim par krugova za svoju dušu i to je to.

Smirim živac, izoštrim reflekse upropašćene godinama i hororom svakodnevnog saobraćaja i pomislim da li bi bilo drugačije da sam živeo u nekoj drugoj zemlji, koja ima savremenu infrastrukturu za trkanje i mogućnost da na talenat uradiš nešto.

I onda momentalno prestanem.

Da sam živeo u nekoj drugoj zemlji, ne bih sreo Nju. I bio toliko srećan i ispunjen.

Ako budem imao sreće, u sledećem životu će zajedno sa Njom doći i karijera na stazi.

Mada, ako treba da biram, jebeš trkanje...

 

  • Like 12
Link to comment
Share on other sites

On 4/19/2022 at 8:02 AM, DASUBO said:

Dobri moj, nisam Nemac, samo više od pola života radim sa njima. Ja sam beznadežno i potpuno zaljubljen u Srbiju uprkos svim pokušajima da se ta divna zemlja unakazi u svakom pogledu sa raznih strana, što spolja tako i iznutra.

..........................................

 

Dragi @DASUBO , nadam se da te nisam povredio. Nisam mislio ni na sta nacionalno, pogotovu ne na tebe licno. A i nacionalnost mi ne znaci nista.

 

Tvoj post je odlicam, sa uzivanjem sam ga procitao, vise puta.

 

Nego, verovatno sam budala, negde sam procitao da radis za Mercedes. Onda, ja svativsi (?) vec da si inzenjer, negde si pomenuo da si presao na lokomotive. Mozda gresim? I iz toga zakljucio da zivis u Nemackoj.

Pisuci ranije, verovatno sam trebao da "Nemac" stavim u navodnike - kao sto sam i ja "Amerikanac," i zivim ovde, ali sam jos jednom nogom u rodnom selu mog dede a drugom u tatinoj kuci. I onda mi fali jos jedna noga jer imam radionicu i u USA. Nista posebno, ali pomalo i povremeno nesto cackam.

Usjeb'o sam sve.

 

Jos jednom, najvece HVALA za lepo kazivanje.

 

 

 

 

 

Edited by zoran59
  • Like 5
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Nista ja ne znam o svemu ovome. Dodacu neke svoje gluposti.

 

Bio sam zdravstveni radnik, u radiologiji. Jedan od prvih u MRI (Magnetic Resonance Imaging). MRI je jako zajebata i osetljiva tehnologija. Zbog magnetizma, mnogi delovi su od titanijuma - em nije feromagnetski, em ne korodira. A, jebote, jaci od celika i 40-ak % laksi.

 

I ja - treba li veci dokaz da sam Balkanac - bio lopov. Krao sam neke sitnice od servisera, jos i danas imam par kutija titanijumskih srafova i matica.

 

Vozio sam trke. Sredjujem svoj takmicarski motor, zamenim neke celicne srafove titanijumskima. Pohvalim se (nakon pola dana u garazi) zeni da sam ustedio skoro pola kg na tezini motora. Ici ce brze.

 

A ona kaze: "a sto se nisi posrao ili preskocio dorucak pre trke, bilo bi ti lakse i jeftinije."

 

Zene su uvek u pravu. Ostao sam posran, opametio se nisam, i vuce se to godinama.

 

 

 

 

 

  • Ha-ha 8
Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Jedino mi A kategorija nedostaje u dozvoli. Morala je da sačeka...

 

Pre tačno 30 godina doživeo sam težak udes motorom. Jedino zahvaljujući prisebnosti prijatelja koji je bio prisutan ostao sam živ. Tog dana sam ispunio sve uslove da se ubijem zbog svoje gluposti. Neiskusan(bez dozvole), pijan i bez kacige - sveto trojstvo za glupana da se ubije. Udes je ostavio ozbiljne posledice na moje zdravlje

Na svu sreću nekako sam godinama potiskivao tu svoju veliku želju za motorima i bio svestan da nisam spreman. Ljubav nije imala razum i smirenost pored sebe...

 

I onda se zaljubim u jednu stariju damu Yamahu oktobra prošle godine. Život mi se okrenuo naglavačke! 

 

Više o svemu uskoro na ovim stranicama

 

 

 

 

Jutros..

 

spacer.png

 

:heart:

 

Napokon

Edited by alpiner
  • Like 9
Link to comment
Share on other sites

  • 2 months later...
  • 1 month later...
  • 3 months later...

Kraj jedne (licne) ere i pocetak nove

 

Razbolio sam se, slab sam totalno. Lecenje ce potrajati najmanje godinu dana (tj. ako ostanem ziv). Nista tragicno, verovatnoca da cu preteci je velika, no slab sam. Ide to sa godinama, a i vec dugo sam zlostavljao sopstveno telo benzinom, sportovima, pusenjem i alkoholom.

 

Prodacu oba BMW-a, bicu neko vreme bez motora.

Ali nije gotovo!

 

Nadam se nekom oporavku za nekoliko meseci. A onda cu kupiti sledeci motor. Nece biti presudna kubikaza ili brzina, samo koliko je tezak. Ovi moji sadasnji su preko 200 kg, a cu traziti nesto ispod 130. U voznji nema razlike, ali da se ne prevalim kad stanem i oslonim slabim nogama.

 

Heb'o zivot bez jurnjave i motociklizma!

  • Tuzno 3
Link to comment
Share on other sites

On 12/21/2022 at 7:17 AM, zoran59 said:

Kraj jedne (licne) ere i pocetak nove

 

Razbolio sam se, slab sam totalno. Lecenje ce potrajati najmanje godinu dana (tj. ako ostanem ziv). Nista tragicno, verovatnoca da cu preteci je velika, no slab sam. Ide to sa godinama, a i vec dugo sam zlostavljao sopstveno telo benzinom, sportovima, pusenjem i alkoholom.

 

Prodacu oba BMW-a, bicu neko vreme bez motora.

Ali nije gotovo!

 

Nadam se nekom oporavku za nekoliko meseci. A onda cu kupiti sledeci motor. Nece biti presudna kubikaza ili brzina, samo koliko je tezak. Ovi moji sadasnji su preko 200 kg, a cu traziti nesto ispod 130. U voznji nema razlike, ali da se ne prevalim kad stanem i oslonim slabim nogama.

 

Heb'o zivot bez jurnjave i motociklizma!

 

Drži se matori, želim ti sve najbolje!

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

On 12/21/2022 at 7:17 AM, zoran59 said:

Kraj jedne (licne) ere i pocetak nove

 

Razbolio sam se, slab sam totalno. Lecenje ce potrajati najmanje godinu dana (tj. ako ostanem ziv). Nista tragicno, verovatnoca da cu preteci je velika, no slab sam. Ide to sa godinama, a i vec dugo sam zlostavljao sopstveno telo benzinom, sportovima, pusenjem i alkoholom.

 

Prodacu oba BMW-a, bicu neko vreme bez motora.

Ali nije gotovo!

 

Nadam se nekom oporavku za nekoliko meseci. A onda cu kupiti sledeci motor. Nece biti presudna kubikaza ili brzina, samo koliko je tezak. Ovi moji sadasnji su preko 200 kg, a cu traziti nesto ispod 130. U voznji nema razlike, ali da se ne prevalim kad stanem i oslonim slabim nogama.

 

Heb'o zivot bez jurnjave i motociklizma!

 

Drži se Zoko. Žilava je naša sorta, ne pitaj kako znam.

 

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Zajebavaju me drugari.

 

Napisah da sam sjeban i bolestan. Idem na nekoliko meseci u domaju. Imam tamo vise familije i prijatelja nego ovde, da mi se nadju za vreme oporavka. Putujem za nedelju dana.

 

Ako "bog da i sveci ne oduzmu," kad se oporavim, napravicu jos jednu "tour of Yugo" turu, bez zurbe.

 

Od malena sam bio druzeljubiv, imam siroki krug poznanika, pa i prijatelja. Javio sam da dolazim pa vec imam pozive na razne zabave,vecere i slicna druzenja.

A dvojica najblizih/najprisnijih me zajebavaju. Ne razumeju da sam stvarno bolestan i slab, jedva stojim na nogama.

 

Prvi inzistira da odmah idemo na jedrenje. Nasledio je kucu na Bracu, ima jedrilicu od 10-ak i vise metara, luduje i  hoce da me vodi. Ma, ne mogu.

A drugi mi kaze da donesem kacigu i opremu, da se vozimo - ima 2 motora. Nije mu jasno da tesko stojim, nema teorije da jos i balansiram 250 kg medju nogama. Ipak, ako oporavak krene na bolje, uzecu jedan motor pa "od Triglava do Vardara."

 

Da me navuce, moj dragi Dalibor mi je poslao fotku iz svoje garaze:

 

2NBUBrW.jpg

 

 

Ovo desno je Kawasaki H2. Kompresor, preko 200 KS. To mu je "sport-touring" testera, vozi ga samo van grada. A levo je Honda 750 NC, za gradsku voznju, nabavke itd.

 

Ostalo je jos nekoliko nas koji nismo odustali.

Moj drugar ima 66 godina.

 

A vi, omladino, mislite...

 

 

 

Edited by zoran59
  • Like 3
  • Love 2
Link to comment
Share on other sites

Primetio sam jos nesto, bas na ovoj fotki prijateljevih motora.

Mozda i nisam tako slab kao sto mislim.

 

Nekada smo na motorima koristili "nogare" (engl. "centerstand", nem. "hauptstatnd") ili "nogicu" (eng. "sidestand" a nem. "seitenstander").

 

Jeb'ga, na nogare motor treba navuci/podignuti, a na nogicu samo oslonis - kao sto su i motori mog drugara parkirani. Mozda ni on nema snage da ih podigne na nogare, ako ih ti motori uopste imaju.

 

Posto sam uvek vozio starudiju, navikao sam da proveravam nivo ulja na nogarima, da motor bude uspravno. Nemam pojma je li promenjeno kod novijih testera. Saznacu kad dodje vreme... :tired:

 

Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Vec desetak dana sam u domaji, a i osecam se sve bolje.

 

Necu vas gnjaviti svojim zdravstvenim problemima, nego, prvo odoh kod burazera. Srednji (20 god.mladji od mene). Najmladji je u Irskoj i vozi BMW 1200 GS.

 

Uslikali se burazer i ja (valjda se to zove "selfie")

 

oZepXG9.jpg

 

Onda, buraz i njegov motor:

 

OpgsAsK.jpg

 

To je KTM 950. Jedan od od 1200 sa takmickarskim specifikacijama. Ovaj konkretni primerak je vozio Dakar rally (bez mog burazera). Takmicar je kupio sledeci model, a moj brat kupio od njega njegov stari. Stavio pokazivace pravca, neke detalje i vozi ga i "u civilu!" Otisao tom testerom na neko takmicenje i osvojio prvo mesto u klasi, 44 god. star -mada je motor registrovan za drumsku upotrebu!

 

 

A budala je kiaoi ja... Vidi glupost:

 

0ZgtVfy.jpg

 

Harley-Davidson 750, neki orijentalne proizvodnje, pa ga sredjuje za drugara.

 

 

Heb'o to. Ja u domaji, opravljam se, pa kad dodje lepse vreme za mesec-dva, odoh na "tour of Yu" voznju necim na 2 tocka. Dobri drugari i familija,imam izbor... :heart:

 

  • Like 1
  • Love 5
Link to comment
Share on other sites

  • 11 months later...

Uh, jebote, nista nije jasno, a ipak se svasta dogadja, Jos treba da organizujem fotke od pre skoro godine dana. Moja auto-moto slika je ista. Ispostavilo se da je veca "faca" nego sam i ja verovao. Trebaju mi instrukcije, kako da okacim neki qrtz sa drugog kraja interneta.

 

Burazer, terenac, je dobio, na godinu dana, neki najmocniji Ducati (ja sam roadracer, ne znam puno o tome). Dakle, long-term test. Uslov je da se takmici i pise o iskustvima.

Burazer jeste iskusan takmicar i elokventan covek, ali tako nesto nisam ocekivao. Verujem (to sam samo ja) da se radi o politici.  Nekada je Das Motorrad bio nemacki magazin, a danas  je evropski, sa regionalnim redakcijama.

 

Da li da kacim fotke ili da se poserem i pokrijem usima?

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...