Jump to content

NBA 2019/2020 - North remembers


Squabbit

Titula  

57 members have voted

  1. 1. Titula



Recommended Posts

2 minutes ago, Alex_Serbia said:

 

Ovo je fake 100% Svaki odgovor je od veceras. Bas da 2012 niko ne napise nesto, makar da ga pljucne sto baksuzira.

 

Gotovo da mogu da se zakunem da sam i pre video ovo. Samo su mu sada nabili lajkove i rt...jebem mu mater bas

Link to comment
Share on other sites

dajte ljudi malo se priberite. znam da je u pitanju sokantna i tuzna vest ali opet morbidno je da licitiramo imenima zrtava i da prenosimo neproverene vesti.

hajde da dobijeno prvo  proverene vesti iz kredibilnih izvora pa onda ostavljate komentare o pojedinim zrtvama. vest je svakako grozna ko god da je poginuo ali opet pominjanje dece i licitiranje zrtvama  a da ne  znamo sta se desilo ne vodi nas nigde.

molim vas pokazimo time malo pijateta prema nastradalima koji god da su i ma koliko da ih je.

  • Like 8
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

Potvrđeno je da je bilo pet osoba. 

 

“It is with great sadness that we learn of the death of Kobe Bryant and four others in a helicopter crash in Calabasas,” the City of Calabasas tweeted. 

 

Tuga. 

Edited by Wook
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, MrTripleDouble said:

Ufff, jos teze mi je kad se setim skorasnjih tvitova kada je pomagao ljudima na autoput u nekoj saobracajci i onaj drugi kada objasnjava cerki pored aut linije fundamente kosarke... pretpostavljam da je ona u pitanju...

 

Da, ona je 😞

Link to comment
Share on other sites

Da mi je neko rekao da mogu ovako da se skenjam zbog smrti nekog stranog sportiste, ne bi mu verovao.

 

Pi, ebem ti život, 25 godina raznosi svoje telo igrajući košarku, napravi šta sve napravi, sada kada treba 50 godina da živi kao božanstvo, desi se ovakvo nešto. Ma pi!!!

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

U zivotu nisam imao nesto puno idola i ljudi na koje sam se ugledao. Osim roditelja i rahmetli dide, Kobe je bio jedini uzor i idol. To je bila neka ljubav na prvi pogled kad sam imao 6 godina i gledao ga prvi put u finalu protiv Phille 2001. godine. Ne pamtim kad sam zadnji put bio ovako sjeban i osjecao toliku prazninu. Vjerujem da zvuci glupo da se mogu toliko vezat za neku osobu koji nikad nisam vidio uzivo ali tako je. Kobe je bio bas bitan dio mog zivota i mog odrastanja. Kad je pokidao ahilovu 2013., bio sam sjeban poprilicno i malo falilo da prekinem sa tadasnjom djevojkom zbog jednog glupog komentara za Kobea. Kad se oprastao, dio kosarke je za mene umro. Tad sam i napisao jedan tekst posvecen Kobeu. Zalijepit cu ga ovdje pa ako ko ima volje nek procita. 

 

Spoiler

Godina je bila 2001. Početak ljeta se približavao. Vjerovatno je to trebao biti još jedan običan dan napolju za jednog šestogodišnjaka, dijete kojem je tih dana jedina briga bila hoće li tog dana dati dovoljan broj golova, ostati među zadnjima u poznatoj igri i dobiti dopuštenje od mame da ostane napolju igrati žmire poslije „akšama“. Međutim, tog dana, tog junskog dana taj dječak se upoznao sa jednom posebnom igrom, jedin posebnim sportom, ma jednom posebnom umjetnošću loptanja pod obručima zvanoj košarka. Upoznao i istog trenutka postao veliki zaljubljenik istog. Vrativši se s polja, sjeo sam sa starim, prvim komšijom iz zgrade to i njegovim sinom, inače mojim najboljim drugom iz djetinstva gledati TV, ne sjećam se tačno šta smo gledali, ali se dobro sjećam da smo ostali pravo dugo sjediti. Ponoć je već bila prošla, stari je listao kanale i slučajno naletio na treću utakmicu NBA finala iz 2001. godine između Lakersa i Philadelphije. Lakersi predvođeni najboljim bek-centar duom Kobe-Shaq protiv legendarnog The Answera, čovjeka koji je donio revoluciju u NBA ligu i čovjeka s kojim se je poistovjećivalo pola djece 90ih. Ja tada kao dijete kojem je plava boja bila najdraža boja, počeo sam pomalo navijati za Lakerse, iako su bili u ljubičastim dresovima, ja sam to na neki način povezao sa plavom bojom i čovjeka sa afro frizurom, izvjesnog Kobe Bryanta. Kobe tada nije odigrao jednu od svojih najboljih utakmica u karijeri mada je opet dao 30+ poena. Nešto je bilo u tom igraču, neka elegancija, lakoća igre, kretanje terenom, moć, ljepota. Nešto je bilo posebno. Dok su ostala djeca iz mahale idolizirala Shaqa, Iversona, Cartera ili Garnetta, ja i moj najbolji drug iz djetinstva smo ostali zadnivljeni Black Mambom. Od tog dana i te utakmice između Lakersa i 76ersa jedan mali dječak iz Zenice je postao fan košarke kao sporta i fan jednog, budućnost će pokazati, velikog igrača.

 

Od tog dana, mogao sam slobodno reci onu „Ball is life“. Kosarka kao sport je postala nesto sto me je zadivilo, sto sam i sam trenirao nekih 4-5 godina u toku osnovne skole. Sjecam se kad smo u Celiku dobijali prve dresove, vecina je trcala do trenera da mu trazi Jordanovu 23-icu, neki da traze Iversonovog keca, neki Shaqovu 34, a neki i tvoju tadasnju osmicu. Taj broj 8 i taj Purple and Gold dres je za mene od toga dana bio svet. Sjecam se svih treninga kako smo mi balavci s manje od 10 godina pokusavali pogadjat tvoje fadeawaye, a ni dobacit do kosa s trice nismo mogli. S drugovima sam na Kamberovicu na kosu provodio petke poslije skole igrajuci basket za basketom, svi smo pokusavali neke tvoje suteve, a s obicnim zicerima smo jos problema imali. Bilo je to dobro vrijeme, kad malo razmislim bolje nego ovo sadasnje. Jedina briga je bila dobiti dobre ocjene u skoli da nas roditelji puste po vazdan napolje. Ja sam polako odrastao uz tebe i tvoje utakmice. Jednom smo igrali protiv Viteza u Vitezu i na samom pocetku utakmic, dobro se sjecam, sam pogodio jedan sut iz okreta slican tvom iako sam od kad sam poceo igrati kosarku igrao krilnog centra. Pa mojoj sreci tad nije bilo kraja iako sam u jednom malom gradicu u maloj Bosni i Hercegovini pogodio jedan jedini sut, ali hej, bio je nalik na one mog idola.

Tako sam ja polako rastao uz tebe i tvoju kosarku. One sezone nakon sto ste se ti i Shaq popeli jedan drugom na glavu i kad su Lakersi jedva ulazili u PO su me istovremeno cinile i sretnim i tuznim. Sretan sam bio jer si ti dominirao, jer si citavom svijetu pokazivao da ekipu punu igraca koji su nekim cudom zalutali u NBA (a ustvari nisu bili ni za tadasnju Goodyear/NLB ligu) mozes uvesti u PO i u sahu drzati jedne Sunse koji su tih godina bili za 3 klase jaca ekipa od nas. Tad internet i kompjuteri u BiH nisu bili rasprostranjeni kao danas i vecinu informacija o tebi sam prikupljao putem teleteksta i novina. Uvijek cu se sjecat tog perioda, teletekst SLO TV je uvijek na izbacivao istovremeno i rezultate utakmica i broj koseva najboljih strijelaca utakmica. Oni nizovi od 50+ utamica, oni bolesni sutevi, onih 65 poena i baseline trica protiv Portlanda, Game winner za game winnerom, outscoranje citavog tima Dallasa nakon 3 cetvrtine (62:61 za tebe) i na kraju, velika, najveca utakmica koju su moje oci gledale, 22. januara 2006. godine protiv Raptorsa. Znam dobro, bila je to vecer s cetvrtka na petak po Srednjoeuropskom vremenu. Ja sam taj petak ujutro imao u pola 8 cas solfedja u muzickoj pa cas gitare u 8 i 20. Cim sam dosao kuci otvorio sam ovaj put HRTov teletekst, stranica 550 i vidio velikim slovima, ispod rezultata, ispisan tekst da je Kobe Bryant dao 81 poen na JEDNOJ utakmici. Pa druze moj, to ove danasnje „zvijezde“ jedva da mogu u 2 utakmice. Cim se pojavi neki atleticar koji ne zna loptu odbit o parket, ali zato leti glavom iznad obruca, danasnja kosarkaska javnost poludi. Sta onda treba reci za tebe tih sezona kad si kamaru levata sam vodio kroz sezone ? Bog kosarke za njih, licno i personalno. Na svom vrhuncu si bio covjek koji je trpao 35 poena, 5 asista, 5 skokova i jos igrao fantasticnu, bolesnu odbranu na bilo kojem vanjskom igracu. Koliko ovih „zvjezdica“ to danas moze ? LeBron samo i to mozda, ostali samo mogu da ti se sagnu i sanjaju da budu Kobe Bean Bryant. Nego da se vratim na utakmicu, cim sam vidio rezultat i broj poena, namolio sam starog da mi skine utakmicu s neta da je mogu pogledat. Gledao sam i divio sam se. Divio sam se sta si sve pogadjao, divio sam se umjetnosti izumiruce vjestine, igri s poludistance, divio sam se ulazima, rolinzima, polaganjima, zakucavanjima, ma svemu. Bio si poseban igrac, mnogo poseban, neko kakav se vjerovatno vise nece ni pojaviti. Stariji su jos od tvog pojavljivanja govorili da neodoljivo podsjecas na Njegovo Letece Visocanstvo i bili su upravu. Doktor kosarke, umjetnik na terenu, pravi kosarkas i prije svega neko ko je obozavao i disao taj sport.

I nedavno je dosao dan kad si objavio da se oprastas, nesto sto je visilo u zraku od pocetka sezone. Iskreno, u prvom trenutku sam bio i sokiran i sretan i nesretan. Bio sam sretan jer si konacno nasao svoj mir i jer si shvatio da to vise nije to, ali i nesretan jer znam da zauvijek gubim svog idola i svog uzora. Nije mi bilo nimalo svjedno. Tvoje oprostajno pismo sam procitao s velikom knedlom u grlu i obecao si da do kraja sezone ne propustam niti jednu utakmicu. Nadam se da ce ih sto vise biti odlicnih i nadam se pokoja sa 30+ poena uz hrpu tvojih suteva.

 

Zelim da ti kazem u svoje i u ime svakog fana kosarke jedno veliko hvala. Hvala ti sto si nam pokazao da dijete od 18 godina može igrati s najboljim, hvala ti sto si nam pokazao posvecenost i rad, hvala ti sto si nam pokazao srce sampiona, hvala ti sto si nam pokazao da je 81 poen moguca stvar, hvala ti sto si nam pokazao kako se pogadjaju Game Winneri, hvala ti sto si nam pokazao kako se krvari Purple and Gold, hvala ti sto si nam pokazao Mamba mentalitet, hvala ti sto si 6-ogodisnjeg djecaka „natjerao“ da zavoli najljepsi sport na svijetu. Za sve to jedno veliko hvala Kobe. Da nisi teskog karaktera kakvog jesi, tvoja karijera bi vjerovatno bila jos i veca, bolja i uspjesnija al nema veze. Glupo je bilo sta zamjeriti jednoj takvoj velicini, inspiraciji za milione djec sirom svijeta. Falit ces nam Kobe. Svima. Falit ces kosarci, falit ces Lakersima, a posebno ces falit meni, svom velikom fanu. Uvijek cu se s radoscu sjecati tvojih suteva i tvoje kosarkaske umjetnosti. Jos jednom veliko i bezgranicno HVALA majstore. Uzivaj u konacnom miru, zasluzio si vise nego iko.

 

S ljubavlju, Mirza.

Moj Bog. Uvijek i zauvijek.

 

  • Like 23
Link to comment
Share on other sites

Bas me je sokirala vest i cudan je osecaj, kao da je u pitanju kosmar i da cu se probuditi i pomisliti, "auh, sta sam sanjao".

 

Tragedija je bila i kada je jedan Tyler Honeycutt poginuo na onakav nacin, a ne jedna od najvecih legendi prelepe igre pod obrucima ikada.

 

Kobe ce postati kultna licnost, o njemu ce se govoriti i nakon 70 - 80 godina, ali opet je tragedija sto mu je na ovakav nacin prekinut zivot. Tek sto je zavrsio karijeru i zavrsio mu se i zivot. Tuga. 😥

 

Link to comment
Share on other sites

  • nlavrnja featured and unfeatured this topic

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...