Jump to content

Kafana pod obručima


Kronostime

Recommended Posts

7 hours ago, delgado said:

meni se juce okoncala veza 

Zao mi da je cujem brt. Ja bih da prijavim da sam se i ja juce klao sa mojom, a jutros je sve ok i stvarno je nesto bilo cudno vece sinoc, mozda pred kisu jer nocas roknula za sve pare posle ove vrucinstine.

 

Necu se mesam i ne poznajem situaciju, ali mozda ste oboje bili osamuceni od vremena, posto ne bi bili jedini. Ti vidi, ti bolje znas.

 

Jedna za danasnje vreme i oblake

 

 

Link to comment
Share on other sites

[mention=25]Wingwalker[/mention]možeš li da objasniš zašto u svakom postu imaš gomilu praznih redova, iznad, ispod, u sredini? Posle pređi na ostale misterije univerzuma. biggrin.png

   

 

 

Prazni redovi u sredini razdvajaju pasuse. A za ostalo...mator a bahat, hiper aktivan, tankog fokusa...

 

Ove tri tačke koje često koristim su u stvari komanda za jednu ali uglavnom izadju ko triplet...prvi komp dobio u trijes nekoj i taj je bio službeni ali drago mi je što brineš jer sad mi lakše kada sam šerovao ovo...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Vidim da se hvalilo posetama festivalima pa i ja konja  festivale za trku imam.

 

Početkom juna sam bio nedelju dana u Parizu, i to sam tempirao dolazak pred vikend u kojem su bila 2 festivala u okolini Pariza. Oba sa istočne strane. Prvi, Marvelous Island je bio u predgrađu Pariza, u mestu koje se zove Torsi (Torcy), a drugi, We Love Green u sumi Vansen (Vincennes).

 

Marvelous Island je festival na plaži na nekom jezeru odmah pored reke Marne i  isključivo je festival elektronske muzike. Podeljen je na 3 stejdža - beach stage na otvorenom koji "radi" samo do 11 pošto je naseljeno mesto jako blizu, i kako sam ih ja nazvao tvrđi i mekši stejdž koji su u dva šatora na suprotnim krajevima festivalskog prostora. Na festival se iz centra Pariza dolazi vozom(koji ne saobraća između 1 i 5 ujutru) za 30ak minuta, a zatim shuttle autobusom koji se dodatno plaćao ili biciklom (peške je otprlike 45 minuta, pa ne verujem da se mnogo ljudi odlučilo za tu opciju). Headlineri su bili podeljeni u jako čudno vreme, Stephan Bodzin je nastupao oko 6, i njega sam propustili jer je baš negde u to vreme u centru Pariza bila provala oblaka, a ceo festivalski dan na drugom festivalu (We Love Green) je otkazan jer se na putu kroz šumu bukvalno stvorila reka. Pošto je Torcy istočnije, zadesila ga je samo manja kiša i festival se koliko toliko normalno održao. Mi smo došli oko pola 9, taman na početak Kevina de Vriesa, zatim smo ostali na tom stejdžu da odslušamo French 79 (iako je u tvrđem šatoru bila Tijana T). Nakon zatvaranja beach stejdža koja jako podseća na Lovefest ambijent zbog konfiguracije terene smo naizmenično slušali muziku u šatorima. U mekšem smo bili na Sebastienu Legeru, a potom u tvrđem na 999999999 (tu sam ispao malo glup jer sam ih zvao nine nines umesto Nine times nine kako ih svi ostali u Evropi očigledno zovu). Nakon njih smo ponovo malo miksali između dve bine da bismo završili sa Ben Klokom.  

 

Nekoliko utisaka, cene su papreno skupe, čak i za Francusku, najjeftinije pivo je bilo 10 evra. Hrana čini mi se da nije bila ispod 14 evra, barem je voda bila besplatna i bilo je dosta česama. Na otvorenom su ljudi stvarno vodili računa o prirodi i nije mogla da se vidi nijedna bačena čaša na plaži ili na travi pored, a čak su bili zaposleni i redari koji su gomile naslaganih čaša odnosili i reciklirali, u šatorima je bilo čaša po podu, ali daleko manje nego na nekim festivalima na kojima sam bio ranije. Još jedna zamerka je i to što dan na festivalu stvarno predugo traje, čak i mi koji smo došli relativno kasno smo bili tamo 8 i po sati. A neki ljudi koje smo upoznali su bili i po 13, 14. To je previše i za ljude na dopingu, mada ih je bilo jako jako puno. 

 

Obzirom da se kraj festivalskog dana (gle čuda) poklapao sa prvim polascima voza ka Parizu, stvorila se ogromna gužva za shuttle autobuse, ali srećom kiša koja je tokom noći padala tu i tamo je prestala pa nije bio veliki problem sačekati prvo autobus, pa voz. Obzirom da smo smešteni na severo zapadu Pariza, došli smo u stan negde oko 7 ujutru, a sutradan nas je čekao festival sa poprilično drugačijim rasporedom. 

 

Bukvalno smo se probudili, jeli, spremili i krenuli na We Love Green istim onim vozom, ali mnogo manje se putovalo. Ovaj festival je imao dve jako zanimljive, za mene, "novotarije". Prva je bila narukvica za plaćanje sa QR kodom na koji može da se upload-uje novac (sve što se ne potroši se refundira 7 dana nakon festivala). Sva plaćanja su išla neuporedivo brže nego sa karticama, nema onog gde mi je kartica, nisi dovoljno dugo držao, koja je moja kartica itd... A druga je stvar je da se kod prve kupovine piva (ovde je pivo bilo od 7 evra naviše, ali je izbor bio mnogo veći i piva su bila bolja) sa računa skida 1 euro za malo tvrđu plastičnu čašu koji služi kao depozit, na kraju si naravno imao opciju da čašu poneseš kući ili da dobiješ evro nazad. Na ovom festivalu nisam video nijednu jedinu čašu/flašu na podu i stvarno sam bio impresioniran.

 

E sad malo o festivalu. Sećate se da sam rekao da je prethodni dan ovog festivala otkazan zbog reke u sred šume? E pa sada je ta reka postala ogromna količina blata kroz koju je trebalo da se probije da bi se stiglo na festival koji se održava bukvalno u sred šume na jednoj velikoj bini koja je na otvorenom, još dve ili tri manje bine takođe na otvorenom i dva šatora sa elektronkom muzikom, jedan LIVE i drugi klasični. Nakon što smo se probili kroz blato, uplatili novac itd... uspeli smo da stignemo na kraj engleskog indie pop/rock dua Wet Leg koji su bili na glavnoj bini. Nakon nekih pola sata posle njih je na istu binu izašla i najveća zvezda frankofonog popa Angele (Anžel), ja nisam znao mnogo o njoj, ali ljudi sa kojima sam bio su Francuzi i svi su hteli da je slušaju, pa sam ostao sa njima. Sa njom je došla i jedna od najjačih kiša koje sam osetio u životu, srećom smo poneli kišobran, pa smo se donekle sačuvali, ali prvu polovinu njenog nastupa je stvarno užasno pljuštalo. Druga polovina je bila mnogo prijatnija, pa čak mi se i nekoliko pesama svidelo... Posle Anžel su na toj bini nastupali neki francuski Jala i Buba (rep duo PNL), a to zaista nisam mogao da slušam. Sledeće što sam slušao je bilo u live šatoru, tamo su nastupali Bicep LIVE (malo sam zažalio što nisam ranije shvatio da je ta bina pokrivena, otišao bih tamo i pre kiše) i to je definitivno bio najbolji nastup na kojem sam bio za oba dana, momci su stvarno savršeni i magični. Pošto je između njih i Disclosure bila pauza od sat vremena, otišli smo do drugog šatora gde je puštao Maceo Plex, čini mi se da je bio neki njegov standardan set, ali ni blizu onima sa Exita i za kraj su tu bili Tale of Us koje smo slušali samo pola sata, jer su Francuzi hteli da idu na glavnu binu da slušaju izvesnog C Tanganu (neki španski reper/pevač) čiji performans i nije bio loš, bilo je par klasičnih latino pesmica, plus jedna sa Gypsy Kingsima...

 

 

 

  • Like 6
  • Love 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Koliko volim leto zbog nocnih sesija basketa pod reflektorima... 

Lepo se zaspi, i ustane svez i odmoran...

 

Sutra na 10g mature, idem u ovom fazonu


 Pazite sto mi se jebe da gledam fotografije vase dece, da slusam kako ste kupili stan, IKEIN namestaj i jebe mi se za vasu maturu i mislim da smo bili najgluplje odeljenje na svetu i da je ta gimnazija bila....

 

 

 

  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, delgado said:

Koliko volim leto zbog nocnih sesija basketa pod reflektorima... 

Lepo se zaspi, i ustane svez i odmoran...

Sutra na 10g mature, idem u ovom fazonu
 Pazite sto mi se jebe da gledam fotografije vase dece, da slusam kako ste kupili stan, IKEIN namestaj i jebe mi se za vasu maturu i mislim da smo bili najgluplje odeljenje na svetu i da je ta gimnazija bila....

 

Odavno mi to nije moguće: 1) 90% noći tokom leta mi je pretoplo za to pa ne vredi. Možda je negde vrućina humanija, zbog manji grad/više zelenila, ali ne i ovde. 2) Ekipa, a i ja, smo već dugo podešeni na indoor sezonu od nekih 8-9 meseci. Leti se ni ne zna kad je ko gde.

Godišnjica mature je zaebancija, i to tako treba da se posmatra. E sad, ja osim što sam bio već na nekoliko godišnjica, sam u kontaktu sa mnogo njih iz razreda, a sa 10-ak se redovno vidim i srećem, pa mi možda ta godišnjica dođe prirodnije takoreći. Zna se sa kim se upoređuju deca, priča o kupovini stana, letovanju i ostali small talk, sa kim se zaebava naširoko i podseća školskih dana, a ko ipak najviše dominira u pijančenju i tom berserk modu. Svakako da ti se teško/nikako ne ide ako ne održavaš kontakt sa nekim, tj ako si se otuđio i od onih sa kojima bi možda i imao zajedničke teme. Iako zevam u sebi kad god progovorim sa mnogima iz generacije, tu je ipak onaj manji deo sa kojima mi je uvek dobro: Uglavnom moj razred plus oni sa kojima sam regularan bio tokom i malo posle srednje  

 

2 hours ago, Dracarys said:

Nisam bio na 10 godina male mature, a sumnjam da ću i na 10 godina velike.

 

Kao što rekoh - To each his own. Ali, meni je uvek vredelo otići, rekao bih zbog ipak zahvalnog razreda...

Edited by Marko
Link to comment
Share on other sites

Potpuno rendom lista stvari koje me dovode do ludila.

 

- ljudi koji koriste izraz dobili prinovu - osetim se kao da slušam odgajivača ljudi u kompleksnom ekonomskom ambijentu

- ljudi koji koriste po difoltu WeTransfer za slanje neoptimizovanih pdfova, i slično, pa čak i za dokumente od 3MB

- ljudi koji otvaraju excel fajl i samo puknu print

- ljudi koji sede na jedinim stepenicama kojima može da se prođe kao da su na Vudstoku ili na Piazza di Spagna i onda kada prođem kroz njih sa detetom u jednoj i njemačkim ovčarem na povocu pa im njuška bude na 2cm od ušne školjke krenu da skaču i da prekorno gledaju ali ne mogu ništa da kažu jer imam i dete pa cela argumentacija sa šetaj dete a ne psa pada u vodu

- cela kultura kulta deteta kao finalne realizacije ničeanskog Natčoveka, kraj konopca, može sve ako ima dete može preko reda može da urla može da svima jebe majku a ostali vučenemašnikuče zonfić. Natalitet, da se rađa dino rađa, videti pod odgajivačnica ljudi. Odvratno i primitivno on so many different levels.

 

Rant off.

37 minutes ago, Drug Crni said:

Kad sam zavrsio srednju skolu,razred je brojao nas sestoricu muskaraca i 36 devojaka. Kako da ne idem na godisnjice? :classic_biggrin:

PBT škola?

  • Like 2
  • Thanks 1
  • Ha-ha 4
Link to comment
Share on other sites

@Marko U Valjevu su noci daleko hladnije leti nego u BG. + imamo jedan teren u sred zelenila i medj' mnostvom drveca u parku, gde je vec u 18h uveliko hlad i moz' se igra. Tu su se sad preselili zvanicni najjaci basketi, kad skupim ekipu idem tamo da igram, ali iskreno volim najvise sa jednim od najboljih ortaca da odem u jedan blok izmedju zgrada, gde je isto zelenilo i prijatno, imaju i klupice i parkic za decu, i onda igramo 1v1 sesije ili ako dodje jos neko 2v2, 3v3 i sta god bude na 'meniju'. Skoro su postavili nove table i obruce, a jedan kos nije ni imao tablu neko vreme, tako da su za ovo leto lepo sredili teren, podebljali linije itd..  

 

 Sto se tice mature, ucio sam u malom odeljenju (u prvoj godini 14, II-IV 12 ljudi jer su dvoje trajno otisli za BeGe) i ni sa kim nisam u dobrim odnosima, osim sa 1 drugom s kojim sam jedinim ostao u kakvom takvom kontaktu posle srednje, a vremenom sam poceo da se druzim mnogo vise s njegovom bracom nego sa njim. U prevodu, nisu oni mene voleli niti sam ja njih. Cak je postojala mogucnost da idem bez ikakvog imuniteta, posto sam napustio stari posao krajem marta kad su rekli da ne moze vise samo od kuce da se radi, nego mora 2-3 dana nedeljno iz kanca. Rizikovao sam, prijavio sam se da idem, a evo od ponedeljka krecem jako na novi posao, palim teams od 9 ujutru, tako da sam miran. Svakako nema potrebe da bude ikakve zle krvi kada je tu tona alkohola i price bili smo najludje odeljenje sto bi Dzivdzan rekao.

Edited by delgado
Link to comment
Share on other sites

44 minutes ago, delgado said:

@Marko U Valjevu su noci daleko hladnije leti nego u BG. + imamo jedan teren u sred zelenila i medj' mnostvom drveca u parku, gde je vec u 18h uveliko hlad i moz' se igra. Tu su se sad preselili zvanicni najjaci basketi, kad skupim ekipu idem tamo da igram, ali iskreno volim najvise sa jednim od najboljih ortaca da odem u jedan blok izmedju zgrada, gde je isto zelenilo i prijatno, imaju i klupice i parkic za decu, i onda igramo 1v1 sesije ili ako dodje jos neko 2v2, 3v3 i sta god bude na 'meniju'. Skoro su postavili nove table i obruce, a jedan kos nije ni imao tablu neko vreme, tako da su za ovo leto lepo sredili teren, podebljali linije itd..  

 

Da, nisam ja iz BG nego iz NS, ali u odnosu na Valjevo to mu dođe na isto. Jednostavno ne ide basket, a da i dalje bude vrućina par sati nakon što je pao mrak. Za maturu ovo, sve mi je jasno, skroz suprotne situacije smo imali i imamo sa razredima. 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...