Jump to content

Zivot i standard u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

Tolikim prostorom je vladao car Dusan Silni! 

1 hour ago, Angelia said:

Nemam pojma, uzimam bazu podataka koju sam videla da koriste ekonomisti.

Development economist Branko Milanović (writing for the World Bank),[3] development economist Morten Jerven,[5][6] and billionaire philanthropist Bill Gates[7] have identified the Maddison Project, the Penn World Tables, and World Bank/IMF data (the World Development Indicators), as the three main sources of worldwide economic statistics such as GDP data, with the focus of the Maddison Project being on historical data. Economist Paul Krugman has suggested the Maddison Project as a data source for historical debt, growth, and labor output and productivity data.

 

Nisam ekonomista.

Ja sam nasao podatke slicne tvojim. problem su Konstantinovi podaci - po njegovom grafikonu bugarski GDP '90 je iznosi samo oko 1000 i nesto dolara po glavi stanovnika. Konstantinov grafikon je sporan!?

Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Akiro said:

Prvo nehotično vađenje tipa "nismo znali" i slično (naravno bez ideje da se plate te pare) a posle muk i na kraju dotični više meseci nisu razgovarali sa nama. Moguće da je tako nešto bilo u pitanju i sa lekovima, ne znam.

Ja pricala na emigraciji o toj percepciji emigranata kao da su gastarbajteri iz 70tih, i porucivanju gluposti, i recimo Amigo ovde mi nije verovao. Ako se dobro secam rece mi "kakve to ljude ja znam" i da njemu niko to nikad nije radio.

Link to comment
Share on other sites

 

commodarac je bilo lakše prešvercati preko granice.

 

 

Šercovali computere preko granice. Bilo je super. Šalim se, bilo je super ako te je bolela ona stvar. Ne mislim na mozak!

Za obrazovanje nisi mogao ništa da nabaviš u zemlji!

 

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

 

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, vilhelmina said:

 

U pecalbu su u vreme o kojem pricamo odlazili ljudi bez kvalifikacija, za koje nije bilo posla u yu. 

 

Posla nije bilo ni za skolovane, nego se radilo o zaposljavanju nepotrebnog kadra, zato su granice i otvorene, i naravno da su prvo otisli nezaposleni, a ne oni sto su placani na racun drzave iako nisu realno proizvodili dovoljan output.

Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, Angelia said:

Ja pricala na emigraciji o toj percepciji emigranata kao da su gastarbajteri iz 70tih, i porucivanju gluposti, i recimo Amigo ovde mi nije verovao. Ako se dobro secam rece mi "kakve to ljude ja znam" i da njemu niko to nikad nije radio.

Hehe, mi i jesmo (bili) gastarbajteri iz 70ih. Ja sam se vratio ovamo, kada su svi pametniji počeli da beže (Tako mi se potrefilo da diplomiram. Šta da kažem, bio i ostao večiti pubertetlija.) A što se tiče pitanja, kakvi su to ljudi - svi redom intelektualci, svi redom srednja i viša srednja klasa domaće scene (inženjeri, arhitekte, pravnici, lekari, profesori, umetnici, pojedini samostalci, koji su radili ovde kao pojedinci direktno za strane kompanije, pojedini tehnomenadžeri društvenih preduzeća (većina tih čak nisu ni bili crveni), pojedini crveni vojaci i funkcioneri), pojedini dobrostojeći predstavnici plain naroda (seljaci, majstori, njih najmanje) - u prevodu , sve oni, koji ni pod razno nisu bili ugroženi po pitanju opstanka i kojima su nedostajali pojedini artikli, da se u punoj meri osećaju kao srednja klasa (ili šta god su sebi umišljali da predstavljaju i da im po defaultu u životu pripada). Tehnička roba, koja je ovde u komisionu bila preskupa a ipak i ređa, brendirani odevni predmeti i obuća (ništa ispod original Starki i krokodila), parfimerija, cigarete (da, bilo je onih, kojima domaći Marlboro nije odgovarao, morao je da bude uvozni), stručna literatura (za to nas jedino nije bilo ćao da trošimo vreme i pare), i mnogo još kakvih gluposti tipa tačno određeni pecaroški štapovi, itd, te klasika - Milke, kafa, lekovi. A mi gastosi, pošto jelte nismo znali za bolje, jedva čekali da dođemo ovamo i po povoljnijoj ceni pazarimo domaće licencne proizvode i, naravno, domaću hranu.

 

Većini njih jeste bilo loše do sredine šezdesetih godina, ali najkasnije kako je Faraon počeo da se druži sa Sofijom Loren i sličnima, tako je (makar u Beogradu) počela drugačija atmosfera da se razvija. Pa čak i deda sa kevine strane (taj, btw, nikada ništa nije tražio ni naručivao, koliko god da mu je možda nedostajalo, šta god ko o popovima mislio, taj je jedini u široj rodbini imao ozbiljan moral), koji je kao sveštenik zbog crvene diktature teško živeo (pomogla su tzv. Trumanova jaja, t.j. paketi sveštenika iz Amerike), je sedamdesetih po prvi put počeo pristojno da zarađuje, kada je pritisak partije popustio pa nastao revival slava, krštenja, sahrana uz usluge sveštenstva. I nisu patile višedecenijske generacije lekara, inžinjera, arhitekata, gde su mlađi naraštaji znali da će zagarantovano naći posao, ovi tehničke struke i tezge, na kojima se dobro zarađivalo. Vojska je u tom periodu imala para i dosta razvojnih projekata - ko je radio na ETF-u i na mašinskom je mogao da dođe do ozbiljnih para na projektima. Ko te pita da li si antikomunista (ako ne laješ kao budala), imaš znanje, imaš projekat. Samo par primera tih ugroženih slojeva stanovništva. I u raznim društvenim firmama je mogao i najstriktniji antikomunista (naravno, ako se ne ističe lajanjem) da dogura do relativno visokih stručnih pozicija, samo ne do najviših. A drugovi na najvišim su zavisili od znanja i struke ovih politički nepodobnih (hebi ga, Kardeljev fakultet, danas FON, kadrovski smer, ipak je davao samo diplome a ne i znanje). Prihodi, so-so, dobri ali ne odgovarajući poslu i odgovornosti, ali dnevnice su donosile pare. I, naravno, na kredit se moglo maltene sve. Mi smo se na zapadnim kreditima grčili donekle za izgradnju placa na Avali (tada je to koštalo mnogo više nego danas), a ovde su ljudi bez problema uzimali kućice u nizu u Crnoj Gori na kredit.

 

U ovoj raspravi je veoma bitno da se jasno razlikuje o kom periodu se govori, jer u sedamdesetim i osamdesetim situacija stvarno jeste bilo bitno bolja i kulminirala pozitivno za vreme Ante Markovića. Veoma bitno je i koji je uzorak populacije u pitanju. Nije, naravno, svima bilo isto. Ali srednjoj klasi u većim gradovima, pogotovo glavnim gradovima republika, definitivno nije pretila glad i beda. Ako zanemarimo sam karakter diktature kao takve i planske anestezije širokih narodnih masa da the state will provide i da ni o čemu ne moraju da razmišljaju, od sredine šezdesetih je počelo sve bolje i bolje da se živi. Bilo je uspona i padova, bilo je kriza, ali su ljudi relativno normalno živeli. Treba uzeti u obzir da ne možemo merila razvijenih zemalja da primenimo na ove prostore, or, for that matter, i na ceo mediteran. I treba napomenuti da nepotizam nije samo predstavljao "hobi" oslobodilaca zavičajaca i pasivnih brdsko-planinskih oblasti već itekako i antikomunističke srednje klase. Ako ti je tatko lekar i ti ćeš biti. U Nemačkoj ti prvi posao nije zagarantovan, čak i ako ti je tatko vlasnik firme (rado ih šalju na sticanje iskustva pod otežanim okolnostima).

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

...a i to vreme Ante Markovica o kome se pricaju bajke - nije trajalo ni punih godinu dana! A i taj Markovic - dize se u nebesa kao da je ekonomski genije - a sta je uradio : dobio kredit ( ili pomoc - sta god bilo …) od Amerike, i raspodelio novac u potrosnju! I nakon godinu dana sve je bilo s oprostenjem "spickano" 

Link to comment
Share on other sites

 

7 hours ago, Darth Bane said:

Znaci: ne priznajete da je bugarska ekonomija bila, ako ne jaca ono bar u rangu "tu negde" sa ekonomijom bivse SFRJ ?

 

Ti, Bane, pišeš o BDPu kao da je to iznos koji poštar svakom stanovniku donese na ruke. Niti je svaki Jugosloven imao 5000 dolara prihoda niti svaki Amerikanac ima 50000. Zemlje istočnog bloka, planske ekonomije, imale su svoj način iskazivanja vrednosti proizvodnje koji obično nema mnogo veze sa realnim vrednostima.

Sećam se, posle Brežnjeva, nasledio ga je Andropov, počelo je da se piše malo kritički o ekonomskoj praksi u SSSR, pa, mislim da je Komsomolskaja Pravda opisivala jedan tipičan primer. Poljoprivredni kombinat, po planu Komiteta treba da proizvede 100 tona paradaiza, transportno preduzeće da ga preveze do trgovine, trgovina da ga proda. Kombinat organizuje berbu, uz sav škart i pogrešno merenje navuku tih 100 tona, deo toga istruli u magacinu dok ne dođu kamioni, onda sve to utovare, i transport ispunjava plan, prevezu sto tona, istovare u magacin trgovaca, i trgovci ispunili plan, robu odnesu u prodavnice, 80% bace, trulo, 20% prodaju, plan je ispunjen. Statistički, dobra proizvodnja, dobro snabdevene prodavnice, narod kupuje paradaiz. 

Razmena između Bugarske i SSSR, ide otprilike ovako, Bugarska prodaje 1000 tona paprike po 2 dolara kg, znači 2 miliona dolara, ali ne dobiju te pare nego dobiju 100 moskviča od po 20000 dolara. Kao onaj čovek što je nosio prase na pijacu i prodao ga, pita ga komšija pošto si prodao to prase, ovaj odgovara, 1000 evra. Ajde, bre, ko je lud da ti da 1000 evra za prase, kaže, dao mi jedan dve kokoške od po 500 evra.

Ni statistika u SFRJ nije prava slika stanja ali je mnogo bliža istini nego u Bugarskoj i drugim zemljama.
Ali, sve je ovo manje bitno ako pričamo o tome kako se živelo. Bitno je koliko je stabovništvo zarađivalo i koliko i na šta trošilo. I tada se deo prihoda nije nigde evidentirao, radilo se i tada na crno, svi ti krediti koje pominješ su ušli u sistem, na ovaj ili onaj način došli u potrošnju, podizali su kvalitet života.

 

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

13 hours ago, Angelia said:

 

Sorry iskoristila sam tvoj post - nije bio odgovor tebi posto znam da ne podrzavas idealizovanje SFRJ

 

Naravno da ne podržavam, kada su zasrali i šefa i stanicu.

Vidim po komentarima, da neki ljudi i dan danas ne mogu skopčati osnove i da žive u nekom svom paralelnom svemiru.

 

Znam jako dobro kako su funkcionirali.

Od iznosenja proizvoda iz firmi, do izgradnje vikendica šefovima i direktorima, nabavke građevinskog matrijala, muljanje sa bonovima, ilegalne gradnje u gradovima i na moru, šverca svega i svačega, rad u fušu, krađe nafte iz strojeva...ljudi su se trudili uništiti državu i takav sistem još uvijek imamo u državnim firmama.

I takvo ponašanje je normalno? U biti, to je STANDARD.

 

Kada su ti pisali o bonovima, jel su ti napisali da je glavni biznis bio muljanje sa bonovima, pogotovo sa bonovima za naftu? Ljudi su plaćali 10.000DEM za rad na INA benzinskoj, to je bio raj. 10.000 DEM si vratio za 2mj i to samo prek šverca nafte.

 

cca.1,5 milja ljudi je moralo iseliti...neki ih gledaju sa visoka i zovu ih "niskoobrzovanom radnom snagom", sistem ih nigdje nije niti zaveo kao "nezaposlene, iseljene itd"

cca.30% do 50% je bila prikrivena nezaposlenost, odnosno ljudi koji su sjedili u firmi i nisu ništa radili, pa čak niti nisu dolazili na posao

na 35% invalida su došli, išli u mirovine sa 50g-40g starosti, da se YU nije raspala sada bi svi bili invalidi ili u mirovini

1,4 milja je bila latentna nezaposlenost u poljoprivredi, svi članovi seoskih gospodarstva su se vodili kao zaposleni. Ako si sa sela, bila si zaposlena.

itd

 

Totalni raspad i to baš zbog trošenja kapitala dobivenog od zapada na čistu zajebanciju naroda, maršala i JNA.

 

 

3 hours ago, Darth Bane said:

...a i to vreme Ante Markovica o kome se pricaju bajke - nije trajalo ni punih godinu dana! A i taj Markovic - dize se u nebesa kao da je ekonomski genije - a sta je uradio : dobio kredit ( ili pomoc - sta god bilo …) od Amerike, i raspodelio novac u potrosnju! I nakon godinu dana sve je bilo s oprostenjem "spickano" 

 

Marković je genije, shvatio je sa 20god zakašnjenja da socijalizam ne funkcionira za razliku od većine ostalih, koji to ne razumiju 30god nakon pada "zida".

 

Marković je zakasnio i to debelo, 70ta je bila zadnja godina da se napravi prelazak na slobodno tržište i privatno vlasništvo. 

Ali to se baš nije moglo napraviti zbog zapadne pomoći, koja je održavala lažni standard i totalitarnom režimu davala pogonsko gorivo.

 

U SFRJ nije sistem bio loš, nego je bio totalitaran i nitko nije smio zucnuti.

Dok su genijalci ladili jaja u Jadranu, igrali ZX i C64, vozikali se po YU i Europi...ljudi su završavali na robiji a zbog čega?

 

1977good. Isječak iz intervjua koji je Gotovac dao švedskoj televiziji i novinaru Berntu Gorannssonu radi kojega će biti osuđen na 2 godine zatvora i još 4 godine zabrane javnog djelovanja.

 

Poslušajmo što kažu neprijatelji naroda Jugoslavije

 

 

Edited by demag
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

11 hours ago, Amigo said:

Vidim provlaci se ova prica da je bio bolji zivot u Bugarskoj nego kod nas, sto je meni totalna nepoznanica, a i nisam bio nikada u Bugarskoj, tako da ako je neko bio u Bugarskoj da nam malo opise Bugarsku kao clanicu Istocnog bloka.

Ovde sam se susreo sa nekim Rumunima, cak mi je i Rumun prvi komsija i kod njih je bilo po njihovim pricama strahota. Jugoslavija je tada za njih bila san u svakom pogledu.

 

 

Izvinjavam se na izrazu, ali moram da kazem da "lupetaju" jer su videli na Wiki koliki je bio bdp drzava koji je bio veci nego u sfrj, pa su valjda stekli utisak da je i standard bio bolji. Bas su zbog tog boljeg standarda Polaci onako grupno posezali do Subotice i prodavali raznorazne djakonije, alat, ... zbog boljeg standarda u Poljskoj krajem 80ih.

 

Isto tako krajem 80ih nam je dosla rodbina iz Nemacje ( stric i strina) sa 4 dece, u nekom pezou, ne secam se koji je bio model, ali onakav auto nisam video kod nas 🙂 . Cim su izisli iz auta najmladje dete se odmah zatrcalo na sred ulice u najveci pesak ( podrucije oko Tavankuta je pesak, ulica nije bila asvaltirana), i sa obe sake zgrabila pesak i bacila uvis i povikala "pesaaak" sto oni u Nemackoj su imali samo verovatno u parkovima. Zapadna Nemacka je upitanju. Jest da je upitanju dete .

Deca na zapadu su imali vise od nas, ali nisu imali ono sto smo mi imali. 🙂

Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, Darth Bane said:

Tolikim prostorom je vladao car Dusan Silni! 

Ja sam nasao podatke slicne tvojim. problem su Konstantinovi podaci - po njegovom grafikonu bugarski GDP '90 je iznosi samo oko 1000 i nesto dolara po glavi stanovnika. Konstantinov grafikon je sporan!?

To nisu moji podaci i nije moj grafikon, pa ne vidim da je sporan. Svuda možeš pročitati da su Bugari, što se tiče GDP-a 1991. bili na iastorijskom minimumu, inflacija preko 500%, kriza u svakom pogledu.

 

Mi smo imali mašinbravara, a Bugari slovoslagača za predsednika. Todor Živkov je bio oličenje "bugarske politike" no to ne bih detaljisao ovde. Kratko, od lidera čiji je stav bio da ako se u Moskvi naoblači u Sofiji su se otvarali kišobrani, do pokušaja, nakon dolaska na vlast Gorbačova, svojevrsne Perestrojke i u Bugarskoj, ali je završio u zatvoru (kućnom pritvoru). Kao i sve zemlje "istočnog bloka" (tu i nas ubrajam, ali smo za nekoliko stepenica bili ispred njih) bio je tot totalitarni režim. U Bugarskoj se, što se standarda tiče, teško dolazilo do automobila, uplatiš pa čekaš 5-6 godina na Ladu Standard, do potrebne dozvole za napuštanje mesta stanovanja, ukoliko ste želeli da posetite rodbinu u drugom opštinskom mestu, uz naravno, razumno obrazloženje, koje opet neko Komesar cenio koliko je svrsishodno. Nakon ulaska Bugarske u EU, do danas, preko 2 miliona stanovnika je napustilo državu i krenulo put zapada. Naravno, ne u Srbiju, već dalje ... Tih godina,o kojima pričamo, (60-te 90 te) kako za mnoge istočnoevropske države, pa tako i za Bugarsku, pasoš je bila privilegija i teško se dolazilo do njega. Ko živi u blizini rumunske granice zna koliko je bilo prebega, preplivavanja Dunava u pokušajima da se domogne Zapadne Evropi.

 

Ako ništa drugo iz SFRJ si mogao normalno da spakuješ stvari, sedneš u Orijent ili Helas ekspers, pravac Doojčland...guten tag, vifil becalen ajne štunde in bauštele ?  San je bio na dohvat ruke...karirano šeširče i Meca "minika" su došle vrlo brzo.

 

Poljaka se sećam, najviše, oko 80-tih, po tome što su svojim "peglicama" (Fiat 126p) dovlačili one male, plastične, kamp prikolice na crnogorsko i delom hrvatsko primorje i nakon letovanja prodavali to našima, uključujići i šolje, tanjire, escajg, plinske rešoe, boce i bukvalno se u papučama i gaćama vraćali nazad kući. Bilo je to unosno za njih, izgleda, otplate letovanje na kojem su uživkali i još zaradiš pride. 

 

Isto su radili i Mađari, ali su uglavnom vozili Trabante i koristili brako prikolice.

Čehe (Čehoslovake) sam, istina, retko viđao, ali verovatno se tako "zalomilo".

 

 

(Kamp prikolica Made in Poland.) Da ne poredim sa Treskinim i Adria...

Резултат слика за poljska kamp prikolicas

 

 

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

55 minutes ago, Constantin said:

.....

Poljaka se sećam, najviše, oko 80-tih, po tome što su svojim "peglicama" (Fiat 126p) dovlačili one male, plastične, kamp prikolice na crnogorsko i delom hrvatsko primorje i nakon letovanja prodavali to našima, uključujići i šolje, tanjire, escajg, plinske rešoe, boce i bukvalno se u papučama i gaćama vraćali nazad kući. Bilo je to unosno za njih, izgleda, otplate letovanje na kojem su uživkali i još zaradiš pride. 

.....

:thumbsup:

 

Igrom slucaja, pre nekoliko meseci sam na drugoj temi ostavio slican post:

On 6/17/2019 at 10:13 PM, zoran59 said:

Eh, evo ga opet za rubriku "secanja".

Elem, kakva je vec bila politika, '70-ih su poceli na Jadran dolaziti i turisti iz Poljske i Cehoslovacke (ne znam zasto, istocnih Nemaca je bilo jako malo). Valjda na Zapad nisu mogli, a za Jugoslaviju su mogli dobiti vizu. Poljaci su uglavnom dolazili u "peglicama" (Fiat 126p) a Cesi u Skodama. Nasao bi se i poneki Trabant ili Wartburg.

Mi smo za njih bili maltene Zapad, a oni za nas siromasi. Cesto su za vreme letovanja ili na povratku kuci prodavali sta su mogli - nama jeftino, a njima OK pare da pokriju barem deo troskova godisnjeg odmora.

Tako krajem leta odemo drugar i ja do buvlje pijace, da vidimo sta ima. Prodavaca iz istocnog bloka koliko hoces. I naidjemo na neke Poljake. Ja super jeftino kupim njihov sator i nesto kamp-opreme. A drugar kupi komplet od 10 srafcigera za, ne secam se tacno cifre, ali u vrednosti par kafa ili piva. Ubacimo sve u gepek u njegovu Ladu - vise ni ne znam je li vec bila Lada ili se jos zvao Zhiguli.

Zadovoljni poslom i povoljnim transakcijama, odemo na pice, pa se nadjemo sa devojkama, pa... uglavnom, nesto gradske voznje.

I uvece istovarujemo nas pazar. Moj sator sasvim u redu - ali od njegovih 10 srafcigera, 4 komada puklo samo od kotrljanja po gepeku! Hebes poljsku metalurgiju 70-ih...

 

Zasto sam se toga danas setio? Jbg, nesto sam majstorisao, pa zloupotrebio srafciger i slomio ga. I navrla secanja...:classic_biggrin:

  • Like 2
  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

Svi ovi grafikoni i statistika za istocno evropske zemlje, Bugarska, Poljska, Cehoslovacka, Madjarska se mogu slobodno prepoloviti. Ako kazu da je bio GDP po glavi stanovnika 4000, citaj 2000.

 

1990 sam isao u Budimpestu, onako iz zajebancije, bila neka tura 4 dana u Pesti sa zaustavljanjem u Pecuju u povratku. Tu raja kupovala neke kobasice i slicno za dzaba, ne znam tacno, jer ja nisam bio u toj prici, kada smo tu stali valjda sam bio u kafani dok su ovi kupovali, tako da ne znam koji svi artikli su u pitanju.

Elem kakve veze to ima sa grafikonima i statistikom, pa ima, jer smo mijenjali pare na ulici za domace forinte. Ulicni kurs je bio najmanje 100% veci od zvanicnog, a mozda i vise, jer bi dobili toliki forinti da nismo imali uopste predstavu koliko sta zapravo kosta. Taksista te vozi 20 minuta i platis npr 2 marke, nesto simbolicno. Cak su nesto i muljali sa taksimetrima, tako da je cijena od tacke A do B, bila duplo manja od cijene od tacke B do tacke A :classic_biggrin: medjutim to je sve bilo toliko jeftino da niko nije htio da prigovara.

U Poljskoj isto tako, ne znam za Cesku, ali ne vjerujem da je bilo drugacije, ko je bio neka kaze.

 

Tako da sine Bane, mani se tih grafikona i napisi nam svoje muke iz SFRJ:lol_2:

 

Sto se tice ove trgovine sa Poljacima, kupovao sam i ja nesto na moru, Zenit foto aparat, bio je dobar, bez obzira sto ce sada neko reci a Nikon, Canon :lol_2: ali za te pare to je bio odlican foto aparat sa ugradjenom celijom za mjerenje jacine svjetla, fin mehanizam, da li je socivo bilo Carl Zeis nisam siguran, valjda jeste :lol_2:

druga stvar je bio opet ruski aparat za brijanje, rotacioni, slicno ovim Filipsovim, samo sa dva noza, umjesto tri. Koristio mi je nekoliko godina, nozevi se nisu nikada istrosili, na kraju ko zna u cijim rukama je zavrsio :classic_biggrin:

Edited by Amigo
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

20 hours ago, I, Ja Sam Laki said:

 

Izvinjavam se na izrazu, ali moram da kazem da "lupetaju" jer su videli na Wiki koliki je bio bdp drzava koji je bio veci nego u sfrj, pa su valjda stekli utisak da je i standard bio bolji. Bas su zbog tog boljeg standarda Polaci onako grupno posezali do Subotice i prodavali raznorazne djakonije, alat, ... zbog boljeg standarda u Poljskoj krajem 80ih.

 

Isto tako krajem 80ih nam je dosla rodbina iz Nemacje ( stric i strina) sa 4 dece, u nekom pezou, ne secam se koji je bio model, ali onakav auto nisam video kod nas 🙂 . Cim su izisli iz auta najmladje dete se odmah zatrcalo na sred ulice u najveci pesak ( podrucije oko Tavankuta je pesak, ulica nije bila asvaltirana), i sa obe sake zgrabila pesak i bacila uvis i povikala "pesaaak" sto oni u Nemackoj su imali samo verovatno u parkovima. Zapadna Nemacka je upitanju. Jest da je upitanju dete .

Deca na zapadu su imali vise od nas, ali nisu imali ono sto smo mi imali. 🙂

Lupetanje?! A ima li boljeg indikatora ekonomskog razvoja neke zemlje od visinje njenog BDP-a?! 

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Kronostime said:

Bane, daj neku pricu iz iskustva, jeb`la te statistika.

Valjda si nadzgao neku momu tamo po Homolju u to doba?

Ako se uopste secas tog doba, a ne ono sto su ti stariji pricali kako je bilo pre tvog rodjenja.

:default_coffee:

Dobro, OK , ostajem vam duzan za neku pricu iz iskustva. Kad budem imao malo vise vremena. 

Giljam ovde od jutra do sutra ….

Link to comment
Share on other sites

Moguće je da su Bugari imali isti BDP kao mi ali da je njihova vlast manje trošila na kupovinu socijalnog mira pa da im je standard bio manji. Definitivno se svi sećaju da je tamo bila beda i da nisu imali ni blizu plate kao mi. Ja mogu to da posvedočim za Mađarsku a slične priče sam slušao i za Rumuniju i Bugarsku.

Edited by Klotzen
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

...imam jedno jednostavno pitanje.Koliko vas koji je javljate na ovoj temi

zapravo priča o životu iz SFRJ,rekao bih iz prve ruke.Koliko je od vas imalo

vlastitu obitelj,osječalo odgovornost za tu obitelj i pokušavalo na neki način toj obitelji

normalan život.I sad,opišite kako.To bi bile prave priče.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

28 minutes ago, mladenvzz said:

...imam jedno jednostavno pitanje.Koliko vas koji je javljate na ovoj temi

zapravo priča o životu iz SFRJ,rekao bih iz prve ruke.Koliko je od vas imalo

vlastitu obitelj,osječalo odgovornost za tu obitelj i pokušavalo na neki način toj obitelji

normalan život.I sad,opišite kako.To bi bile prave priče.

 

Šesdesetih se sećam, kao klinac, išao u osnovnu školu, krajem decenije krenuo u gimnaziju. Sedamdesetih, završio gimnaziju, studirao, radio, živeo život mladog čoveka bez obaveza, zaljubio se, oženio, zaposlio "za stalno", krajem decenije. Osamdesetih, zaposlen, oženjen, otac x2, imao sreće, a i pameti. Pričam i pišem po svom iskustvu, svestan sam da su učesnici događanja najnepouzdaniji svedoci, svestan, takođe, da je meni najbitnije kako sam ja doživljavao vreme, ljude, pojave, u krajnjem, kako sam, s čim, izašao iz tog vremena. Znam i da su između vremena SFRJ i današnjeg bile te devedesete, u odnosu na koje sve predhodno  izgleda kao raj, ipak, dovoljno vremena je prošlo, može se gledati objektivno, nemam nikakvog interesa da uvećavam ni lepu stranu,a ni sve ružno, što se činjenično dešavalo.

 

 

  • Like 6
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

I ja pisem o zivotu iz SFRJ, ali poslednje decenije. Secam se kad je Tito umro, da su moja baka ( kod nas se kaze majka ) i njena mama, isli na Titin grob u BGD. Moja Majka je rodjena 1923, a njena mama ne znam ( verovatno je starija 🙂. ). Muz moje majke je bio dezerter u WWII , partizani ga uhvatili, odveli nazad na Bezdan, i poslali samog na camcu preko Dunava u Batinu, da vide da li ima Nemaca i saveznika im sa druge strane. Ako ga ubiju to mu je kazna, a ako ga ne ubiju to mu je pomilovanje. Nije bilo Nemaca ni saveznika i preziveo je. Kasnije je umro. Ona je ipak i nakon toga isla na Titin grob. 

Mama uvek prica, kad je ona bila osnovna skola ( rodjena je 1950), i islo se iz Gornji u Donji Tavankut u skolu peske. I trebalo je biti neki lekarski pregled, ucitelj je poslao decu kuci da se operu i spreme za pregled. Isli su peske u skolu nekih 5km i nazad kuci da se pripreme . Nije strasno ravnica je. Ali njena najbolja drugarica ciji je otac bio clan KP je imala roditelje kuci, imali su para, okupala se u toploj vodi. Moja mama ciji su roditelji radili na njivi, kad je dosla kuci nije bilo nikog, pa se sama okupala u hladnoj vodi. I tako sve do negde polovine 80ih su ti roditelji od najbolje drugarice ziveli bolje . Inace moja mama se udala za brata od strica od najbolje drugarice. Tatini roditelji nisu bili clanovi KP. Uglavnom u tim 80im smo mi ziveli bolje, a oni gore, sve beneficije su polako gubili, a tata i mama su od rada mogli nama obezbediti lepo detinjstvo, kao i njima lep zivot. Brat on se seca i 70ih, on je imao adidas patike i adidas trenerku. Ni onda nismo pripadali partiji, kao ni nikad sto nismo. Samo rad, tata je radio u fabrici vagona Bratstvo u Subotici a mama je bila domacica i vodila je racuna u kuci. Ja se secam, brat je ucio svirati harmoniku u muzickoj skoli u Subotici, ali je pored toga naucio svirati i neke narodne pesme. Imali svo 2 radnika koji su ispomagali mamu i nas ,  oko stoke i na njivi. Bili su placeni za to. Dobijali su i dorucak i kuvani rucak, i vino da popiju ( imli smo vinograd). Naravno kad se rad zavrsi, ako zele da piju vise onda su placali to vino sto popiju vise. I tako je brat svirajuci na harmonici od njih dvojice zaradio da je moga kupiti partizanovu mini biciklu (miniku). 

Eto onda su lokalni radnici mogli zaraditi vise radeci na njivi, nego danas ovi sto rade na njivama, i vocnjacima. 

 

Nije bilo sjajno, ali nije nam ni trebalo vise.

  • Like 6
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...