Jump to content

Zivot i standard u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

  • 4 weeks later...

Pricam danas sa bratom i  nekako dodjosmo do komsija Jove iz Grocke, gde nam je bila vikendica. Jovo je bio rodom negde iz Drvara i zavrsio je vojnu akademiju. Cak i u poznim godinama bio je lep i visok covek, zato su ga valjda brzo i prekomadovali u gardu. Sto rece on , bio je najsrecniji covek na svetu, dosao je u Beograd Tita da cuva, ali sreca je bila kratkog veka. Proglasili ga 68me za rankovicevca i tako ode Jovo sa 30 godina u penziju, sva sreca barem je stan dobio. Da nesreca bude veca negde 70tih mu umre sin od leukemije i to im je bilo jedino dete. Nakon toga se odao picu, dok su ostali u te vikendice dolazili leti i vikendom, on je tamo manje vise ziveo kao pustinjak, govorio je da mu se ne mili da ide stan. Secam se da se jednom zaklinjao da on Rankovica nije ni video, ali sto rece moj matori, neko mu je prisio tu karakteristiku i to je bilo dovoljno. Zena mu je bila "sirotca Janja"  iz Crne Gore i cesto je molila komsije "ljudi nemojte da ga nudite picem, ne mogu svaki dan da ga gledam pijanog". Janja je valjda sakrivala pice, pa kada se Jovo napije krene da se dere "Janjo dje si sakrila rakije heba te Jovandeka Babic".

Ugusio se pored smederevca u toj vikendici, valjda je popio i nesto nije zalozio kako treba. Bila je to drzava koja je znala da da, a onda i uzme, kao u onoj jevrejskoj kletvi.

 

  • Tuzno 2
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...