Jump to content

Zivot i standard u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

...nakon diplome,počeo sam raditi puno prije devedesetih,radio sam i na badnjak i na božić i na staru godinu.Bilo mi je to nekako normalno kad sam ušao u taj đir.No,koji puta na tu staru godinu  dešavale su se neke čudne stvari.Nnaime,radimo na taj dan skračeno,onako da se raziđemo u toj staroj godini otiđemo na pivu i to se malo produži na nekoliko rundi. Obično smo  smo Novu dočekivali zajedno,ne baš veselo

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ne pamtim SFRJ (iako sam rodjen u njoj) pamtim samo od Vukovara pa na dalje, tako da ne mogu ništa da kažem iz prve ruke.

 

Ali, mogu da prepričam priče.

 

- Ćale - (Gotivi Tita)

1.Mogao je da izgradi tri kuće od plate da je hteo, ali ko je tada znao šta će se sve desiti.

 

2.Imao je fiću koju je 5 godina vozio bez dozvole(mrzelo ga da polaže) i nikada nije upalila na ključ, samo na gurku.

 

3.Na doručak je išao u Istanbul, a na večeru u Trst. Usput mu je carinik zaplenio 4 zlatna lančića ,5 leviski i Mcloud-ku na grani.

 

4.Bilijar se igrao u hiljadu maraka(tadašnjih) po partiji.

 

5.Imao je 4 tadašnje pandurske plate, a sada jedva jednu.. 🙂

 

6.Zaposlio se odmah kad je pobegao sa zadnjeg časa (zadnji čas-bukvalno zadnji čas)

 

7.Doručkovao je u kafani, ručao u kafani i večerao u kafani.

 

8.Sve je bilo kvalitetno, sve.

Od igle do lokotive.

 

9. I dan-danas kad se saplete od pegle, koju je kupio od prve plate(svojoj kevi - mojoj babi), seti se njegovog druga Tita.

Osmeh mu je svaki put iskreno tužan.

 

 

Edited by Ajduk
  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Mozda ovo moze u temu o kovid ali po meni je bolje ovde

Napisa pametan čovek:

- 14. marta 1972. potvrđeno je prisustvo virusa Variola vera na tlu Jugoslavije, samo mesec dana nakon što je, kako je kasnijom ekspertizom utvrđeno, ušao na Kosovo i Metohiju. Dva dana posle, u ugroženim oblastima (Orahovac, Đakovica, Prizren) pristupa se vakcinaciji.

- 18, marta 1972. otpočela je vakcinacija zaposlenih u zdravstvu, miliciji, saobraćaju, i drugim ugroženim delatnostima na Kosmetu i Beogradu.

- 22. marta 1972. je proglašena epidemija za koju su znali samo upućeni medicinari i političari, i formirani su karantini.

- Istog dana je započela vakcinacija celokupnog stanovništva Jugoslavije bez ikakvih izuzetaka. Trudnice takođe, na sreću bez ijedne posledice (!), mada je posledica bilo među drugim kategorijama stanovništva. Tokom tog procesa je vakcinisano više od 18 miliona građana, što u zemlji koja je tada brojala oko 22 miliona stanovnika, predstavlja obuhvat od preko 90%. Kompletan Beograd od 1,2 miliona je na 727 punktova vakcinisan za samo 10 dana! Tako sveobuhvatna i vremenski brzo sprovedena vakcinacija nije zabeležena u istoriji svetske medicine! Prve vakcine su bile proizvedene u Zagrebačkom imunološkom zavodu, a kasnije su stizale kao pomoć iz čitavog sveta.

- 25. marta 1972. je vest o proglašenju epidemije preko sredstava javnog informisanja saopštena građanstvu. To saopštenje su u stvari lekari iznudili od ondašnjih političkih moćnika! (Zamislite takvu mogućnost danas!?)

- 21. aprila 1972. je Svetska zdravstvena organizacija čestitala Jugoslaviji na izuzetnom vođenju epidemije za koju je rekla da je na izdisaju.

- 1. maja 1972. je dr Ana Gligić na TV Beograd objavila da nema više nijednog novog slučaja Variole vere.

- 19. maja 1972. je poslednji izlečeni bolesnik napustio karantin. Za dva meseca je epidemija najsmrtonosnijeg virusa u istoriji čovečanstva bila gotova. Zbogom Variolo!

- 25. maja 1972. drug Tito je na stadionu JNA proslavio svoj 80. rođendan.

- Turistička sezona na Jadranu je spašena.

- 17. oktobra 1972. Jugoslaviji je u petodnevnu posetu došla britanska kraljica Elizabeta.

ŽIVOT JE KRENUO DALJE, BEZ IKAKVE "NOVE REALNOSTI"!

~:~

Sličnosti i razlike između virusa Variole i Kovida, i vremena i društvenih odnosa u kojima su se javljali:

- Variola vera je najsmrtonosniji virus s kojim se čovečanstvo suočilo IKADA! Odneo je više od 300 miliona života, a danas je jedina zarazna bolest koju smo uspeli da iskorenimo. Iskorenili smo je VAKCINOM!

Osim velike smrtnosti od oko 30%, zaraženi koji su je preživeli, suočavali su se sa užasnim posledicama, od ožiljaka do slepila. Poslednji ozbiljan napad na čovečanstvo, Variola vera je pokušala pre pedesetak godina u Jugoslaviji, preciznije u Srbiji. Nakon par kasnijih manjih i takođe neuspelih pokušaja, smatra se iskorenjenom i sada predstavlja najopasnije moguće biološko oružje.

U tom njenom poslednjem ozbiljnom pohodu u Jugoslaviji, ukupno je zaraženo 175 osoba od kojih je 40 umrlo. Među njima i dve medicinske sestre Dušica Spasić iz Beograda (22) i Milka Đurašić iz Čačka (24), koje su zaražene od istog pacijenta. Među žrtvama je nažalost bilo i devet beba.

Ovako ograničen broj zaraženih je bio moguć zahvaljujući munjevitoj reakciji države, koja je bila pod OGROMNIM uticajem struke, koja je sa svoje strane od samog početka shvatila ozbiljnost situacije. Efikasan odgovor države i društva zaustavio je broj na 40 umrlih.

O Varioli smo znali sve! O Kovidu još uvek ne znamo gotovo ništa. Variola se kao i Kovid, prenosi kapljično, dakle bliskim kontaktom sa zaraženom osobom. Za Variolu je postojala pouzdana vakcina za koju se decenijama znalo. Novostvorene Kovid vakcine odbijaju čak i eminentni lekari?!

Epidemiolog dr Zoran Radovanović kaže:

- Tada su ljudi verovali u zdravstveni sistem, verovali su doktorima i autoritetima i to je bitna razlika. Sada ne veruju nikome jer su 30 godina varani i vučeni za nos, pa ne veruju ni doktorima, ni autoritetima, ni zdravstvenim vlastima i, nažalost, ta skepsa često nije neosnovana.

Đula Lošonc iz Subotice, u to vreme učenik završnog razreda medicinske škole, mobilisan na imunizaciji stanovništva u vreme Variole, za BBC govori:

- Bili smo sigurni da se vlada situacijom i da tu greške nema. Oko nas je sve upućivalo da je sistem veoma uređen jer se jasno znalo ko, kad i gde može biti vakcinisan, kako se prati uspeh vakcine, kome je i kako ograničeno kretanje.
Vojska i policija su regulisale kretanje koje je bilo zabranjeno svima koji nisu vakcinisani. Na ulazima i izlazima iz gradova su zaustavljana vozila. Na autobuske i železničke stanice se nije moglo bez potvrde o vakcinaciji.

- Tada smo imali "Torlak", "Imunološki zavod Zagreb", Nacionalne referentne laboratorije za sve moguće zarazne bolesti...

- Imali smo predsednika koji se za sve to vreme nijednom nije pojavio na TV, i koji nije kupovao vakcine i respiratore na crno.

- Imali smo državu koja je imala sistem! A u svetu je vladala solidarnost pred zajedničkim neprijateljem!

- Tada nije bilo nikakve psihoze i straha!

- Danas imamo Krizni štab u kome stručno i moralno kompromitovani lekari statiraju i glasno ili prećutno brane odluke svog političkog šefa.

- Danas imamo predsednika koji svoju vlast zasniva upravo na kreiranju kriza i hiperprodukciji psihoza i straha, među onima u čije ime vlada.

- A svet? Svet je postao jedna obična septička jama, u kojoj su najveća g.... ujedno i najveća elita!

  • Like 6
Link to comment
Share on other sites

14 hours ago, Ajduk said:

Ne pamtim SFRJ (iako sam rodjen u njoj) pamtim samo od Vukovara pa na dalje, tako da ne mogu ništa da kažem iz prve ruke.

 

Ali, mogu da prepričam priče.

 

- Ćale - (Gotivi Tita)

1.Mogao je da izgradi tri kuće od plate da je hteo, ali ko je tada znao šta će se sve desiti.

 

2.Imao je fiću koju je 5 godina vozio bez dozvole(mrzelo ga da polaže) i nikada nije upalila na ključ, samo na gurku.

 

3.Na doručak je išao u Istanbul, a na večeru u Trst. Usput mu je carinik zaplenio 4 zlatna lančića ,5 leviski i Mcloud-ku na grani.

 

4.Bilijar se igrao u hiljadu maraka(tadašnjih) po partiji.

 

5.Imao je 4 tadašnje pandurske plate, a sada jedva jednu.. 🙂

 

6.Zaposlio se odmah kad je pobegao sa zadnjeg časa (zadnji čas-bukvalno zadnji čas)

 

7.Doručkovao je u kafani, ručao u kafani i večerao u kafani.

 

8.Sve je bilo kvalitetno, sve.

Od igle do lokotive.

 

9. I dan-danas kad se saplete od pegle, koju je kupio od prve plate(svojoj kevi - mojoj babi), seti se njegovog druga Tita.

Osmeh mu je svaki put iskreno tužan.

 

 

A gde ti je cale radio? Na kom poslu i kojoj poziciji?

To sto je tvom caletu bilo dobro ne znaci i da je vecina zivela tako kako ovde opisujes! Ima i danas u Srbiji nekih kojima je super - sta fali recimo rodjacima Darije Kisic ili Ane Brnabic?! Njima ne treba ni Amerika ni Svajcerska ili Norveska! Super im je tu gde jesu ali to ne znaci da je svima tako?!!! 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Meni je ćale radio u EI...srednja škola, STŠ - tehnički crtač. Nije imao neku platu, kao u Beogradu npr. primao je neki prosek i s tim "prosekom" je vodio jednom godišnje na more svoju porodicu, dve do tri nedelje, doduše sa polovinom plate.....jbg drugu polovinu je morao da ostavi da ima da "preživi" kad se vrati sa odmora. Naravno, bilo je i onih koji su išli u Španiju na more, ona je bila onako in (Španija) ali se išlo i u Italiju, Francusku. Oni sa plićim džepom su išli u Bugarsku....srednja klasa je forsirala Platamonu, Stavros, a ko je baš hteo da uštedi išao je u radnička odmarališta, od Kaštel Sućurca do Valdanosa i Ulcinja. Uglavnom....na godišnje odmore, tipa more, išlo je 4/5 populacije. Ja sam bio nezasit, a i more mi je dosadilo, jer sam leti živeo na Primorju (uglavnom od 1. juna do 10-15. septembra) što je bilo posebno dobro jer nisam dočekivao kraj školske godine u školi, a ni na početku nisam bio obavezan. Da, bio sam nezasit pa sam počeo da forsiram planine i letovanja počeo da menjam za zimovanja...Šara (s obe strane), Kopaonik (doduše njega sam izbegavao zbog prestoničara) Mavrovo gde sam posebno voleo da idem, Borovec, Vitoša. Žao mi je što nisam savladao snoubord, ali ne žalim se.....

 

Spomenu Bane Skandinaviju....sećam se kad su neki dalji rođaci, koji su radili u Švedske (e bio sam i tamo, kod njih, držali su piceriju u Smolandsteneru...to Vilhemina sigurno zna gde je, i to sa Zastavom 101...šta ćeš, mladost-ludost)) pa doveli neke prijatelje Dance koji su tri puta ustajali da pipaju nameštaj u sobi gde smo sedeli, nisu mogli da veruju da je od pravog drveta. Čudili se čudom kada sam im pokazivao knjige iz kojih učim (na količinu), a smeškali se čudno što sam imao predmet i knjigu "Marksizam i soc.samoupravljanje"....sreća moja što nisu natrčali koju godinu kasnije, imali bi šta da vide.

 

Tako....bejasmo uboga sirotinja, a baš sam voleo da odem na Maldive i u Honolulu....

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

On 1/17/2021 at 1:45 PM, Darth Bane said:

A gde ti je cale radio? Na kom poslu i kojoj poziciji?

To sto je tvom caletu bilo dobro ne znaci i da je vecina zivela tako kako ovde opisujes! Ima i danas u Srbiji nekih kojima je super - sta fali recimo rodjacima Darije Kisic ili Ane Brnabic?! Njima ne treba ni Amerika ni Svajcerska ili Norveska! Super im je tu gde jesu ali to ne znaci da je svima tako?!!! 

 

Ćale je radio u Pošti.

Tako su bar tada celu firmu zvali.. 🙂

 

Ćale je "kablovac" - vezuje "200 četvorke" u oknu(PTT šahta) i završio je 3 godine tehničke srednje škole, smer PTT Monter(ili tako nešto).

 

P.S.

Samo vam prepričavam njegove priče, čemu uzbuna?

Nije da kao botujem za Tita.. 🙂

Edited by Ajduk
Link to comment
Share on other sites

On 1/17/2021 at 7:45 AM, Darth Bane said:

A gde ti je cale radio? Na kom poslu i kojoj poziciji?

To sto je tvom caletu bilo dobro ne znaci i da je vecina zivela tako kako ovde opisujes! Ima i danas u Srbiji nekih kojima je super - sta fali recimo rodjacima Darije Kisic ili Ane Brnabic?! Njima ne treba ni Amerika ni Svajcerska ili Norveska! Super im je tu gde jesu ali to ne znaci da je svima tako?!!! 

 

Yeboga patak Bane, mi ni ne pricamo ovde o rodbini funkcionera, nego obicnoj raji.

Posta je odlicno placala i dobri kablovci su uvek bili na ceni.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Constantin said:

spacer.png

Ima jedan aparat još na Banjici, kod pekare pokojnog Panajotova. Ovaj  na slici je ultra moderan onaj je brat bratu sa kraja šezdesetih. sav je beo samo poklopac svetlo plave boje 🙂 Ima vanila, čokoloda i mešani. Dan danas kad prođem kupim i osećam se sav ponosan što ostvario dečje snove - mogu da kupim sladoleda koliko mi se jede!

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Ima jedan aparat još na Banjici, kod pekare pokojnog Panajotova. Ovaj  na slici je ultra moderan onaj je brat bratu sa kraja šezdesetih. sav je beo samo poklopac svetlo plave boje [emoji846] Ima vanila, čokoloda i mešani. Dan danas kad prođem kupim i osećam se sav ponosan što ostvario dečje snove - mogu da kupim sladoleda koliko mi se jede!
Ma ovo je viša klasa...bio mi je dobar i onaj vodeni, kugle, iz kante...u malim kornetima..[emoji517]

Послато са Huawei MATE 40 Pro помоћу Тапатока

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, Janne240 said:

Na sta bi licila kompilacija muzike 2000tih-10/20? I wouldn`t imagine it.

 

Ovo me podsetilo na neki moj rezon za našu i stranu muziku

 

Spoiler

Slažem se. U XXI veku ogromna većina muzike je ili presmešna ili užas, kako već ko doživljava. "Kvantitet donosi kvalitet" je definitivno prevaziđeno i ne važi više, ne samo u muzici. Većina pesama se štancuje, ide par sezona kad se vrti do iznemoglosti, i onda nestane. Ono što vidim, i što zaključujem na osnovu svojih zapažanja, je da samo neke uže socijalne grupe, (demografski gledano pre svega, ali i kulturološki), a koje su na ovaj ili onaj način pripadale određenoj subkulturi, vole tu muziku 10,20 ili koliko već godina nakon što je izašla/kad su je oni slušali. Ta ista muzika je fusnota, a često ni to, grupama koje ne pripadaju tom vremenu/supkulturi. Zato toliko klinaca prosto ne može sebi da dođe kad čuje najbolje iz prethodnih decenija, pogotovo ono iz poslednjih 30-ak god prošlog veka, dok sa druge strane, oduševljenost matorih i sredovečnih novom muzikom, je zanemarljiva u najboljem slučaju. I to ne samo zato što su matori vezani za muziku njihovog vremena. Nije to ni blizu bitno, koliko je kvalitet muzike presudan naravno, inače ne bi kod tolikih mladih vladala takva pomama za muzikom minulih vremena, a ravnodušnost pa i gađenje, na ovo što je in danas. Da ne dužim dalje o ovome, stvar je poprilično očigledna. Ja imam raznorazne kompilacije najbolje muzike i najvećih hitova, svašta sam nagomilao, neke cd-ove rezao, neke kupovao, i tokom godina nisam izostavio nijedan muzički period. E, ali kad se radi o domaćoj muzici, tu već imam problem da se pozitivno odredim: Ako imamo u vidu da je muzika jedna od najuniverzalnijih stvari, i deo kulture koji se najlakše prima kroz vekove, koji se najdirektnije obraća, kako to da popularna muzika sa ovih prostora ima tako mali, malecni broj poklonika, među onima koji nisu sa Balkana, odnosno ne govore naš jezik? Razmišljao sam o ovome, i neki moj odgovor bi bio to da naša muzika jednostavno nije na nivou, i da je nemoguće da je samo do jezika. Faktore koji bih izdvojio je da se previše išlo na emocije, a premalo na tehniku u sviranju i pevanju, kao i na upliv folka i što kažu pastirskog roka u pop i rok na području bivše države. Hoću reći, nameće mi se to da, samim tim što sam kao klinac krenuo sa stranom muzikom, a nisam živeo u SFRJ, je ne mogu tu našu muziku ne znam kako ceniti. Pojma nemam koliko bih domaćih pesama uključio u neku 70s&80s, ili uopšte best of kompilaciju. Morao bih da se odlučim da posebno pravim neku ex-Yu kompilaciju da ne bih mešao, i da bi kompilacija koliko toliko bila homogena što se tiče zvuka i žanra. 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Da napomenem, ne budite matora dzangrizala.

U moje vreme, kad sam ja slusao tu najbolju muziku od kako je sveta i veka, moja baba je isla stanom i kukala, kako cu izgubiti sluh od te cike i vriske. Kad joj pomenes cha-cha-cha ili charlston, to je vec bilo pristojno.

Da ponovim ne budite babe.

Muzika je kao i jezik, ziva i umetnost. Da to nije tako, jos uvek bi koristili kamene nozeve.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Just now, mrd said:

Da napomenem, ne budite matora dzangrizala.

U moje vreme, kad sam ja slusao tu najbolju muziku od kako je sveta i veka, moja baba je isla stanom i kukala, kako cu izgubiti sluh od te cike i vriske. Kad joj pomenes cha-cha-cha ili charlston, to je vec bilo pristojno.

Da ponovim ne budite babe.

Muzika je kao i jezik, ziva i umetnost. Da to nije tako, jos uvek bi koristili kamene nozeve.

Sveprisutni regres ili ti idiocracy je možebiti najočigledniji u muzici. Mada ni slikarstvi i vajarstvo kao moje ostale ljubavi nije pošteđeno.
Evo ti na primer spomenička scena, uporedi bilo koji jugoslovenski spomenik sa današnjom scenom gde dominira grobljanska estetika.

Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, mrd said:

Da napomenem, ne budite matora dzangrizala.

U moje vreme, kad sam ja slusao tu najbolju muziku od kako je sveta i veka, moja baba je isla stanom i kukala, kako cu izgubiti sluh od te cike i vriske. Kad joj pomenes cha-cha-cha ili charlston, to je vec bilo pristojno.

Da ponovim ne budite babe.

Muzika je kao i jezik, ziva i umetnost. Da to nije tako, jos uvek bi koristili kamene nozeve.

lDASmc.gif

Link to comment
Share on other sites

@urosg3 i @Kronostime koji od vas dvojice se nasao u imenici baba? :lol_2:

 

Ne znam sta da ti kazem. Tamo negde 80-ih je kolao talas nekih novokomponovanih narodnih so-called pesama. Za mene i malo ljudi s'kojima sam se ja druzio to je bio shund. Medjutim, vecina je bila za to. Sta mislis zasto je to sto ti sada zoves kriza, isplivalo i uzelo toliko maha. 

Cela exYU je zemlja seljaka, a vremenom smo postali seljacine, a za oporavek, ne znam koliko ce da traje.

🙂

Okreni se i videces da jos uvek postoje mladi ljudi umetnici, koji se grcevito bore da lepota pobedi.

🙂

 

 

e_lid0au_400x400.jpg

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, mrd said:

@urosg3 i @Kronostime koji od vas dvojice se nasao u imenici baba? :lol_2:

 

Ne znam sta da ti kazem. Tamo negde 80-ih je kolao talas nekih novokomponovanih narodnih so-called pesama. Za mene i malo ljudi s'kojima sam se ja druzio to je bio shund. Medjutim, vecina je bila za to. Sta mislis zasto je to sto ti sada zoves kriza, isplivalo i uzelo toliko maha. 

Cela exYU je zemlja seljaka, a vremenom smo postali seljacine, a za oporavek, ne znam koliko ce da traje.

🙂

Okreni se i videces da jos uvek postoje mladi ljudi umetnici, koji se grcevito bore da lepota pobedi.

🙂

 

 

e_lid0au_400x400.jpg

Nađe se naravno, svega se nađe ukoliko dovoljno tražiš. Tih osamdesetih je počeo taj talas sećam ga se jako dobro. Sećam se i Šoder liste, tad nam bilo smešno, ali đavo odneo šalu.
Osim što tada to ipak nije bio mainstream...
Oporavak ko zna, stvar je globalna, samo ovde dobija još gore pojavne oblike jer je start niži. Do tada uživamo u dobrim starim R`n`R` asovima, novih nešto i nema...

Link to comment
Share on other sites

7 minutes ago, urosg3 said:

Nađe se naravno, svega se nađe ukoliko dovoljno tražiš. Tih osamdesetih je počeo taj talas sećam ga se jako dobro. Sećam se i Šoder liste, tad nam bilo smešno, ali đavo odneo šalu.
Osim što tada to ipak nije bio mainstream...
Oporavak ko zna, stvar je globalna, samo ovde dobija još gore pojavne oblike jer je start niži. Do tada uživamo u dobrim starim R`n`R` asovima, novih nešto i nema...

Soder lista je bila izmotavanje, ali skart je dosao sa

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...