Jump to content

Zivot i standard u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

9 hours ago, zoran59 said:

Necu da mi neko zamera jugonostalgiju navodeci politiku i sistem. Te stvari je ocito moguce promeniti i bez krvi - kao Poljska, Baltik, Cehoslovacka itd. I nisam tuzan sto su nestale. Ali nemojte mi popljuvati tugu za pobijenim delom familije i nekim prijateljima (nisam nikoga izgubio u borbi, sve civili!) teorijom da je to bilo neophodno da se promeni sistem i uspostave "pravedne" (???) granice.

 

53 minutes ago, zoran59 said:

Molim te, pojasni. Sta sam rekao nekorektno?

Ponovicu, i dalje tvrdim, da te nove granice ne vrede ubijenih ljudi, pa cak ni rasturenog/razbijenog zivota prezivelih - u obe grupe imam i previse familije i prijatelja.

 

Ne znam stvarno da li ovo treba pojasnjenje.

 

Kome se ti obracas? 

Link to comment
Share on other sites

@zoran59

To da nije bilo nacionalizma u bivsoj SFRJ to je veliko pitanje. Stvar diskusije. Tacno je da je bio suzbijan , pa i kaznjavan npr nacionalizam Hrvata prema Srbima i obrnuto , izmedju tih tzv. konstititivnih naorda ali bilo ga je prema nekim drugim etnickim/rasnim itd grupama. Recimo:

- nacionalizam prema kosovskim Albancima;

- asimilacija odredjenih nacionalnih manjina : dobar primer bi bio odnos prema Vlasima , etnickoj grupi koja je prakticno, manje-vise asimilirana u vecinski ( uglavnom srpski) etnicitet;

-nacionalizam prema(  ukljucujuci i masovna iseljavanja   depotacije): Nemcima iz Vojvodine, Talijanima iz Istre i Zadra; 

- moze se slobodno reci da je antisemitizam bio jos kako zivahan: malo pritajen, ne bas otvoren ali prisutan antisemitizam;

- da ne pomnjemo surov obracun sa disidentima i partijskim ne-istomisljenicima : Goli Otok, Pasja groblja, Leva Skretanja itd. Hiljade ljudi je tada izgubilo  zivote. 

- sa podozrenjem se gledalo prema strancima a posebno prema Nemcima;

Ima toga jos ali  i ovo je dovoljno za sada. 

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, zoran59 said:

 

Lepo je Amigo rekao, iskustva nam se razlikuju.

Od svega sta si navela, ja nista nisam nikada video - a malo sam stariji od tebe.

O tome cu malo vise u "opstem" delu, ne ovde u odgovoru na individualni post.

 

 

 

Pa nisam ja nego Amigo, tvrdio da je on bio prosek.

Samo kazem da je bilo mnogo, verovatno vise onih koji su bedno ziveli nego onih sa stipendijama koji su koristili stipendiju za dzeparac.

pazi to sto ti nisi video - ne menja cinjenicu da sam ja sa time zivela, i jos par verovatno desetak hiljada stanovnika u mojoj najblizoj okolini.

Cisto sumnjam da je bilo drugacije na jos 50tak kilometara dalje, ili sam ja bas imala nesrecu da budem rodjena u takvoj opstini, sumnjam.

Videla sam malo u SFRJ, nije da nisam videla slicno

 

1 hour ago, zoran59 said:

Je li za to zasluzna/kriva SFRJ ili mentalitet i zaostalost?

 

Jesam ja raspravljala ko je zasluzan/kriv? Pa naravno ne, ja samo konstatujem da je mnogo, verovatno vecina u SFRJ zivela lose, a ne lepo. Pa da se ne lozimo na reklame kako idilicno igraju narodne igre....

Da se zivelo tako dobro kako gledamo na promotivnim spotovima, zar ne bi takvo mesto/drzava - prezivela, ako je bila tako dobra za gradjane? Ili ipak da krivimo strani element i ko nas zavadi? 

 

 

Link to comment
Share on other sites

7 hours ago, Angelia said:

Ja ne sporim da je situacija na Balkanu postala i gora u mnogo cemu.

Ali to i dalje ne menja cinjenicu da je dobar deo populacije u SFRJ ziveo - bedno, po svim standardima.

 

 

Kako je to generalizacija, ja nisam jedina koja je tako zivela. Izadji malo iz haustora pa se raspitaj kako je zivela vecina.

A vecina u SFRJ nije zivela u krugu dvojke, ili u Sarajevu. SFRJ je bila ruralna zemlja.

Zato i danas imas ljude tvoje generacije koji se nesto iscudjavaju zasto su ljudi na Kosovu imali problem, a oni ziveli ko teska beda, ali se oni odrasli na asfaltu proglasavaju - prosekom.

Malo sutra je to bio prosek.

I ja uopste nisam ogorcena, ta zemlja vise ne postoji, ja sam verovatno vise "jugonostalgicar" nego ti, iako je to kod mene u drugom smislu. Ali to me ne sprecava da objektivno sagledavam situaciju i kako se zivelo.

 

Koliko vidim Angelia, tvoje odrastanje u SFRJ se odvijalo u osamdesetima kada je vec ekonomska kriza i raspad sistema bio u toku. Ipak, polazna tacka te drzave je bila jako niska. 46. godine Jugoslavija je bila drzava upravo izasla iz rata (kao i vecina Evrope), sa ogromnim ljudskim gubicima (1.5 milion poginulih), gotovo bez industrije, sa razorenom infrastrukturom. SFRJ je uspela iz takve situacije da izgradi kakav-takav sistem (sa mnogo mana naravno), gde je ipak svakome bilo omoguceno da se skoluje, gde su ljudi mogli da odu da rade u inostranstvo (u SSSR ili DDR-u to nije bio slucaj), gde kriminala gotovo da nije ni bilo. E sad, navela si da si zivela 50 km od Beograda. Bez uvrede, ali i danas u 2019. mi iz Bg-a smatramo lokacije u tom radijusu vukojebinama (Stepojevac, Lajkovac, gde god). 🙂 Na kraju krajeva, ta SFRJ je napravila veliku urbanizaciju stanovnistva, gde je veliki broj ljudi naselio gradove (sto je donelo i neke lose stvari). Fabrike i preduzeca, kakva takva su postojala. Ta SFRJ je proizvela vrhunske doktore, inzenjere, arhitekte od kojih su mnogi unovcili svoje znanje i u svetu. A sad, o losim stvarima mozemo pricati. Goli Otok, politicki progoni. Onaj ko se nije bavio politikom i pricao protiv vlasti je bio miran, a danas politika na ovim prostorima itekako uredjuje zivot i najobicnijih pojedinaca. 

Link to comment
Share on other sites

...

 

Samo me jedno cudi - na koji volseban nacin je neko, ko se jos 81' izmestio iz Ex_Yu, uspeo da kod sebe uzgoji 'yugonostalgiju', bez obzira na 'politiku i privredu', pa i RL?

 

Moja kcera kad je bila mala bi rekla - 'secerna vodica / zucker-wasser!

(to joj je tetka dala onu tecnu 'sussinu', da pravi nekaloricne kolace).

Laznjak. 

 

Btw, USofA ima 52 states, sa razlikom u zakonima, drugacijim dijalektima, ponegde i pravima / obavezama, a ovde se uporno insistira na 'bratstvu-jebinstvu' koje nas je, od silne ljubavi, pokrljalo do koske.

 

Vidim da se tred polako pretvara u 'valjanje secernih tabli nostalgije', no tema je, ipak drugacija, a i politika i privreda su bile odlucujuci faktor za propast nakaznog sistema.

A kako se neko 'osecao' - nebitno je za cinjenice iz RL.

 

Pretpostavljam da je nekom bilo veliko olaksanje, osecao se mnogo bolje u sirotinji, znajuci da smo 'svi isti' da 'nema granica', da ga 'svi vole i postuju' i da o njemu brine mila nam drzava, kad vec roditelji to rade sa mukom!

A tim pre, znajuci kako se neki 'svercaju' kroz zivot, pa i do Trsta, 'brinu o buducnosti drustva', zevzece se po raznim ORA-ma, sviruckaju u banjo, i ocijukaju sa devojcicama.

Dok se ne vrate kucama - jedni u samoupravnu fantaziju, a drugi u surov RL.

 

Doduse, kada pogledam ove koji su se vise mucili i vise postigli - oni su za primer, jer su se za sve izborili sopstvenim rukama i pamecu, nisu nista morali nista da kompenzuju 'nostalgicarstvom'.

Groznom 'secernom vodicom'!

:puke:

 

...

Link to comment
Share on other sites

Sfrj, od 45 do pred kraj osamdesetih, dakle tek nešto preko 40 godina, teško da može da se opiše, da se oceni život u njoj, kvalitet, standard, osećaj zadovoljstva ili nezadovoljstava a da se ne uzmu u obzir specifičnosti različitih perioda. Kraj rada, početak obračuna sa "unutrašnjim neprijateljem", izdajnicima, profiterima, nacionalizacija, eksproprijacija, prisilno udruživanje u zadruge, nekoliko godina, pa se menjaju  prioriteti, sukob sa SSSRom, novi neprijatelji, nove metode obračuna, Goli otok. Onda, pedesetih, odustajanje od zadrugarstva, pomirenje sa SSSR, radničko samoupravljanje, šesdesetih promena ustava, pad Rankovića, uspon fedaralista, privredna reforma, studentski nemiri, onda obračun sa nacionalizmom i liberalizmom, svetska naftna kriza, ZUR i opet promena ustava, Titova smrt, kriza dugova, pobuna na Kosovu, borba za pozicije u republikama i pozicije republika u federaciji. Nije bilo perioda od pet godina da nije bilo "prelomnih" i "istorijskih" zaokreta. Ne može se govoriti o demokratiji, jednopartijski sistem i demokratija se isključuju, ali postoji velika razlika između prve decenije, kada se lako gubila glava, zatvor, gubitak građanskih prava, imovine, nemogućnost slobodnog putovanja, izlaska iz zemlje, ipak, bitno je drugačije već šesdesetih i kasnije, niko od smenjenih rankovićevih saradnika nije završio u zatvoru, dobili su pristojne penzije, zadržali stanove, deca su im se školovala, jesu bili pod pojačanom prismotrom, ali, oni su to znali, to su njihove metode. Kasnije, kritičari sistema su udaljeni iz nastave na fakultetima, profesori i asistenti, dobili posao na institutima uz iste plate a sa manje odgovornosti, nisu ništa izgubili , a dobili su "zvanje" disidenta, dobodošlo kasnije u za CV.

Standard građana, prvih deset, petnaest godina, borba za preživljavanje, nema robe, novac ne znači mnogo i ako ga neko ima, nema šta da kupi, cveta crna berza, snalaženje, u tom periodu je bilo bežanja preko granice, iz nužde ili avanturizma, već šesdesetih se išlo preko sa pasošem, pa ko se ne snađe lepo se vrati. Počinje veća proizvodnja za široku potrošnju, uvoz, slobodno putovanje u Trst i Solun, novac postaje najvažniji, i uz povremene nestašice sve se moglo kupiti. 

Sedamdesetih se masovno kupuju automobili, grade vikendice, počinju putovanja u inostranstvo na letovanje, turistički i u šoping. Masovno ne znači da su svi kupovali automobile i vikendice, ali to više nije bila privilegija samo najužeg kruga privilegovanih. Sećam se da je u selu, do pred kraj šesdesetih, bilo 2-3 traktora, par priključnih mašina, oralo se i sejalo sa konjima i govedima, već tokom sedamdesetih, desetine traktora, uglavnom novih, isto toliko i automobila. Bilo je i siromaštva, onog ekstremnog, a kao zemlja smo bili siromašni u odnosu na razvijeni zapad, bogati u odnosu na susede sa istoka, a što je značajnije, bivali smo bogatiji u odnosu na predhodne godine, imali smo perspektivu, realnu nadu da će nam biti bolje. iž bivalo je sve do devedesetih, onda nastaje druga priča.

Zaostajanje za zapadom se povećava, istok nas prestiže, mi se ili vraćamo nazad ili vrtimo u krug.

Danas, ne možeš da prođeš kroz grad od brojnih automobila, tržni centri puni i robe i ljudi, beži se masovno, ne vidi se perspektiva.

Kako sam živeo pre 30-40-50 godina ne merim markom auta, bojem komada cipela, odlascima na more nego ličnim osećajem zadovoljstva i sreće.

 

  • Like 6
Link to comment
Share on other sites

11 hours ago, Amigo said:

 

Angelia, ovo sto ti radis je cista generalizacija, bazirana na tvoj licnoj situaciji. To sto ti pises je bilo daleko od nekog prosjeka.

Ako si ti bila siromasna, a ocigledno je da jesi, tako nisu zivjeli ostali ljudi.

Ja sam zivio u gradu koji je tada imao 400.000 ljudi i niko nije zivio kao ti. Tri autobusa dnevno je neko selo. Poljski cucavac nije bio ni u jednoj skoli u koju sam ja isao.

U mojoj zgradi 90% ljudi je imalo kola i nije ti trebala nikakva veza da kupis auto, to je notorna neistina.

Odlazak na more nije bio misaona imenica, o jednim cipelama kroz detinjstvo je smijesno poturati svima.

Ja mogu da razumijem tvoju ogorcenost, ali to ne mozes da projektujes na cijelu populaciju tadasnje drzave.

Sada je sigurno mnogo gore i mnogo vise ljudi zeli da napusti zemlju.

 

Bas me interesuje da li ima jos forumasa da su ovako tesko zivjeli. 

Ja iskreno ne znam o kom periodu se priča, ja iz mog ugla mogu da govorim o osamdesetim, i iskreno ne znam da je neko kupovao kola na vezu. Možda se čekalo, ukoliko su se kupovala nova kola direktno iz fabrike, pa je možda tu trebala veza, ali da je bilo dostupno svima, jeste. Naravno, sve je zavisilo od platežne moći. 

Moram da napomenem ovde pojam iseljavanja. Ako manemo period od 45 pa nekih desetak godina kasnije kada je bilo dosta političkih emigranata, taj broj se značajno smanjio 60-tih i 70-tih  Čini mi da se Nemačka "otvorila" za naše radnike krajem 60-tih i tada je otišao jedan broj ljudi, ali treba napomenuti da su to uglavnom bili ljudi sa nižim stepenom obrazovanja. Ljudi sa diplomama su retko bežali u inostranstvo, odnosno, u značajnom manjem broju nego što to imamo danas. 

Kriza je bilo, naravno, ali bilo ih je svuda u svetu, manje više u istom periodu (za primer pročitati kakvo je bilo stanje u Velikoj Britaniji 70-tih godina, sa skraćivanjem radnog vremena na tri dana zbog nedostatka energenata).

U suštini istina je negde na sredini, niti je Jugoslavija bila previše slobodna zemlja, niti je bila diktatura, niti je vladalo siromaštvo, niti je bilo blagostanje. 

Pravo pitanje je međutim, šta bi se desilo da je ta država preživela, tj. na kom stupnju razvoja bi bila. 

 

Nisam od nekih koji plaču za bivšom državom, ali ne treba preterivati ni u hvalospevima ni u ocrnjavanju. Naravno, svako od nas nosi neke individualne utiske i tu nema pomoći.

  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

...

 

Ocigledno je na redu dajdzestirano prepricavanje oficijelne istorije, sa svim mogucim trakalicama i opravdanjima, bez imalo zelje da se sada, po isteku tolikih godina i sa gomilom novih saznanja nesto promeni u pristupu / tumacenjima.

Mrtvaja.

 

Kao u propaloj Bizantiji, gde nije bilo naucnog razvoja, vec su se u beskraj citirali 'neporecivi autoriteti', sto je dovelo do okostavanja ideja i propasti citavog sistema.

 

Bice da je mngo lakse ponavljati u beskraj drljavine iz komitejskih samoupravnih, sapirografiranih materijala - kao imamo probleme, ali imamo i 'nesumnive uspehe' ... i slicni idijotizmi.

Ponekad imam utisak da citam 'Ekspres politiku'.

:puke:

 

Mislim se - pa dokle?

:smiley26:

 

...

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

15 minutes ago, Constantin said:

Bugari....

Rumuni 🤨...edit. u stvari ovde verovatno pričamo o različitim stvarima 😁

6 hours ago, Darth Bane said:

- asimilacija odredjenih nacionalnih manjina : dobar primer bi bio odnos prema Vlasima , etnickoj grupi koja je prakticno, manje-vise asimilirana u vecinski ( uglavnom srpski) etnicitet;

Asimiliacija Vlaha nema veze sa SFRJ. Vlasi su etnička zajednica koja nema jasno određeno etničko poreklo i prema tome žrtva su asimiliacije. Proces asmilijacije je krenuo u 19. veku (pa i ranije), i za vreme SFRJ je bio u dobroj meri završen. Mada i danas postoji jaka etnička zajednica Vlaha u istočnoj Srbiji (Negotin, Bor....), ali su se oni utopili uglavnom u lokalno stanovištvo.

Edited by DonJuan
Link to comment
Share on other sites

32 minutes ago, Constantin said:

Bugari....

 

Uzmi Majdanpek, rudarski grad. Tamo ima više prezimena kao Gerhard i Šmit nego onih na -ić. Rudari iz Nemačke tamo dolazili da rade pa i ostali. Mislim, da su nas i obogatili svojim prisustvom.

To nije bila nasilna asimilacija.

Link to comment
Share on other sites

11 minutes ago, Yoyogi said:

 

Uzmi Majdanpek, rudarski grad. Tamo ima više prezimena kao Gerhard i Šmit nego onih na -ić. Rudari iz Nemačke tamo dolazili da rade pa i ostali. Mislim, da su nas i obogatili svojim prisustvom.

To nije bila nasilna asimilacija.

Da, a šta imaju Bugari s tim...ne te razbrah...:77:

Link to comment
Share on other sites

...

 

>> ... U Srbiji i Bosni sredinom 13. veka dolazi do razvoja rudarstva — osnovnog izvora bogatstva srednjovekovne Srbije — i to zahvaljujući nemačkim rudarima koji su doneli razvijenu tehnologiju rudarske proizvodnje. Oni se u srpskim izvorima nazivaju Sasi, dok se u dubrovačkim javljaju pod imenom AlemaniAlamaniTeotoniciTedeši. Rasprostranjeno je mišljenje da su došli iz Slovačke i Transilvanije. Srpski vladari su ih unajmljivali u većini starih rudnika na području Srbije i Bosne. ... <<

 

...

Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, Angelia said:

Pa nisam ja nego Amigo, tvrdio da je on bio prosek.

 

Ja jesam bio prosjek, vjerovala ti ili ne. Daleko od toga da sam bio iz imucne porodice, obicni prosjek.

 

8 hours ago, Jonnhy Clash said:

 

Koliko vidim Angelia, tvoje odrastanje u SFRJ se odvijalo u osamdesetima kada je vec ekonomska kriza i raspad sistema bio u toku.

 

Ovo je cista zabluda, osamdesete, pogotovu druga polovina i kraj, je bio najbolji period SFRJ.

 

Npr te shangajke iz sedamdesetih se vise nisu nosile, nego adidaske i pume, jer su se vec proizvodile kod nas, tako da @mrd iznosi neistine.

Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, Kinik said:

 

Doduse, kada pogledam ove koji su se vise mucili i vise postigli - oni su za primer, jer su se za sve izborili sopstvenim rukama i pamecu, nisu nista morali nista da kompenzuju 'nostalgicarstvom'.

Groznom 'secernom vodicom'!

:puke:

...

 

Posto je post uglavnom namenjen Zoranu, ispade da se on nije izborio za svoje mesto sopstvenim rukama I pamecu. Kakav besmislen post. 

20 minutes ago, mrd said:

osamdesetih je sport pravio patike za siroke narodne mase, tako da @Amigo iznosi neistine, a @mrdje u pravu!

 

Prakticno si priznao da si slagao za shangajke. Bravo 😛

Link to comment
Share on other sites

30 minutes ago, Amigo said:

 

Ja jesam bio prosjek, vjerovala ti ili ne. Daleko od toga da sam bio iz imucne porodice, obicni prosjek.

 

Ti i dalje ne kontas, nego ponavljas to. Razumem ja tebe da ti mislis da nisi nesto bio imucan, ali nikako nisi bio prosek.

Razmisli malo, u tom periodu u glavnim gradovima SFRJ je zivelo samo 11% populacije, znaci kako god da gledas bio si privilegovan.

Skoro 90% populacije nije zivelo kao ti, ali tebi je neverovatno kad ti se opisuje kako je taj zivot izgledao.

Link to comment
Share on other sites

26 minutes ago, Angelia said:

 

Razmisli malo, u tom periodu u glavnim gradovima SFRJ je zivelo samo 11% populacije

 

E kako si to samo izracunala? Beograd, Zagreb, Sarajevo, Skoplje, Ljubljana, Titograd, Novi Sad i Pristina su ipak malo vise od 11% plus svi ostali univerzitetski centri, Split, Nis, Mostar, Banjaluka, Rijeka, Kragujevac, Dubrovnik, itd bilo je koliko hoces pristojnih gradova za zivot.

Edited by Amigo
Link to comment
Share on other sites

Pa,zao mi je sto si zivela u takvom siromastvu. Zaista mi je zao i nekako se i oseca u tvom glasu sva tezina takvog zivota. No,napisati kako je "tako zivelo 90% stanovnistva" ne stoji.

I ja sam odrastao u ruralnoj sredini,u omanjoj vojvodjanskoj varosici. Moja porodica nije bila imucna,pre klasicna radnicka.
- Otac,prosvetni radnik,ugledavsi priliku za bolji materijalni status napustio skolstvo,prosao strucnu prekvalifikaciju i normalno se zaposlio u jednom novosadskom preduzecu..bez ikakve veze. Nikad nije bio clan Saveza komunista.
-Majka citav radni vek provela radeci u jednom graficko-izdavackom preduzecu
-Imali smo auto - kupljen regularno
-Nismo ziveli u kuci sa zemljanim podom,mada smo do moje seste godine bili podstanari (posto roditelji nisu ovde rodjenji vec su se doselili)
-Nikad nisam bio gladan,zedan i slicno..vec negde u prvom razredu osnovne skole imao sam neke Adidas ili Puma patike (vise se i ne secam..),kao i vecina mojih drugara i drugarica
-Osnovna skola koju sam pohadjao izgradjena potpuno nova (mislim 1983/'84) i to tako da i dan-danas izgleda impresivno...za nas su poljski klozeti i cucavci bili misaona imenica i nepoznanica
-Odlazio na zimovanje u Kranjsku Goru,na letovanje obicno Vodice (ok..ovo je bilo preko skole)

Dozvoljavam da si dosta starija od mene pa su mozda tvoja iskustva vezana za neki raniji period,no ja sam detinjstvo proveo u '80-ima.

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

22 minutes ago, Amigo said:

 

E kako si to samo izracunala? Beograd, Zagreb, Sarajevo, Skoplje, Ljubljana, Titograd, Novi Sad i Pristina su ipak malo vise od 11% plus svi ostali univerzitetski centri, Split, Nis, Mostar, Banjaluka, Rijeka, Kragujevac, Dubrovnik, itd bilo je koliko hoces pristojnih gradova za zivot.

ovako:

SFRJ je 1971. imala 27.568 naselja, od čega su 127 bili gradovi veći od 10.000 žitelja. Od toga, samo je 21 grad imao više od 50.000, devet više od 100.000 a dva grada (Zagreb i Beograd) više od 500.000 stanovnika. U šest glavnih gradova republika i dva glavna grada pokrajina bilo je sveukupno 2.382.000 žitelja ili 11% ukupnog stanovništva države.

Link to comment
Share on other sites

2 minutes ago, Angelia said:

ovako:

SFRJ je 1971. imala 27.568 naselja, od čega su 127 bili gradovi veći od 10.000 žitelja. Od toga, samo je 21 grad imao više od 50.000, devet više od 100.000 a dva grada (Zagreb i Beograd) više od 500.000 stanovnika. U šest glavnih gradova republika i dva glavna grada pokrajina bilo je sveukupno 2.382.000 žitelja ili 11% ukupnog stanovništva države.

To jeste. Ali na selu niko nije gladovao. Zivelo se skromno ali je bilo čvaraka, sira, mesa, jaja. Tako da je i tada a i sada mnogo bolje biti nezaposlen na selu nego u gradu. 

Link to comment
Share on other sites

21 minutes ago, Crni Bombarder said:

Pa,zao mi je sto si zivela u takvom siromastvu. Zaista mi je zao i nekako se i oseca u tvom glasu sva tezina takvog zivota. No,napisati kako je "tako zivelo 90% stanovnistva" ne stoji.
 

A gde sam ja to napisala? Ja sam rekla da 90% stanovnistva nije zivelo kao on, koji je ziveo u vecoj gradskoj sredini, pa sebe proglasava za prosek, a da je u stvari pripadao 11% populacije.

Ipak izgleda da sam malo starija od tebe ako ti je skola izgradjena 83/4 :classic_biggrin: ne mnogo.

Znas sta ti osecas u mom "glasu"? Iritaciju kad se idealizuje nesto sto uopste nije bilo idealno, a ne tezinu nekog zivota. 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...