Jump to content

Kakvi su danas ljudi


vilhelmina

Recommended Posts

Cim mi cerka zavrsi srednju skolu, imace svoj stan, da zivi sama. Za proteklih 11 godina (od njenog dolaska u Japan) ,  bilo je bar  2,000 dana sto vikenda sto praznika sto godisnjih odmora i uvek su bile aktivnosti - plivanje, skijanje, planinarenje, bicikli, turizam i muzeji, sport. Sve sam te dane proveo sa njom pa jos kada se doda da radim od kuce, nije joj nedostajalo roditeljske paznje, casova matematike, pisanja eseja.

Neka zivi sama, neka odatle studira, znajuci da ima mrezu ispod konopca kojim balansira. 

 

Old farts, primecivali oni to ili ne, bolje da ostave odraslu decu na miru.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, slavisa said:

Sve ok, razumem ja tebe. Komuniciras sa cerkom, ali ti nemas ovakav problem kao ova zena (rak) . Deca joj nisu daleko kao onima preko "okeana" . 

Nikakve koristi od njih, sam najvise mislio na ono: "pa kad ces se ozenit i imat decu ako ne sad", "eto tako su lep par a nemaju dece". Ili "Blago njima oni imaju troje",...

Prijatelj ima dvoje, devojcicu pola godine, i decaka 3 godine. Decak ide u vrtic i stalno neke viruse pokupi u vrticu. Vise su kod doktora nego kuci. Sta sve roditelj mora da uradi da bi "podigao" dete a na kraju mu oni vracaju na ovakav nacin.

Isto tako i komsinica.

Ne moraju oni doci i biti stalno tu, ali valjda u ovakvom teskom trenutku za tu zenu, mogu doci jednom u mesec dana da je vide. Mozda je nece videti vise.

Uopste mi nije zao sto nemam dece.

 

 

 

Nema tu nikakve linearnosti Slavisa. Neki roditelji su losi pa ih uprkos tome odgledaju do kraja da li izbliza ili na remote. Neki roditelji su pozrtvovani cesto preko svake mere i bez potrebe (nauceni da tako treba) pa ih nikada ne pogledaju jer su naviknuti da se samo njima daje, pa kad dodje vreme nadju novog domacina, a ovog sto ih je naucio samo da primaju zaborave jer nemaju vise koristi. 

 

Imaju Englezi poslovicu o vaspitavanju dece koja kaze otprilike “be cruel to be kind” . Naravno ne misli se na nasilje, vec na granice.

 

To sto si video je samo jedna slika iz zivota za koju ne znas kako je do nje doslo. Istoriju medjuljuskih odnosa. Ona ti je pred ocima, a kako deca zive to ne znas. A da je tuzno, tuzno je.

 

Dobar deo lecenja svojih roditelja i uslova u kojima prolaze kroz trenutne tegobe pokrivam zato sto sam daleko. Sestra moze da dodje cesce, ja preuzimam troskove. Nase resenje. Kad se putuje ne odredjuje samo volja, vec i okolnosti.

 

Uz sve mane koje posedujemo nekako se pomazemo ceo zivot kako ko moze u kom trenutku. 

Edited by Plavi Golub
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, slavisa said:

Da li treba da radjamo decu? Nema nikakve koristi od njih. Ako trebaju za ekonomiju nek ih prave iz epruveta. 

Kad vidima ovakve stare ljude, i zale sto ih svoja deca ne dodju videti kad im je tesko, stvarno nemam nikakve osecaje prema njima.

Ako te ovakva pitanja muce, kondom je resenje! Nema roditelj pravo da zahteva bilo sta od deteta! Sve sto roditelj radi, radi zbog sebe, ne zbog deteta, dete tu profitira i uci, ali su sebicni razlozi upleteni. Zbog svega sto roditelj radi, ne sme da ocekuje i da remeti zivot svoje dece, to bi bila poslednja sebicna stvar koju radimo.

2 hours ago, slavisa said:

Sve ok, razumem ja tebe. Komuniciras sa cerkom, ali ti nemas ovakav problem kao ova zena (rak) . Deca joj nisu daleko kao onima preko "okeana" . 

Nikakve koristi od njih, sam najvise mislio na ono: "pa kad ces se ozenit i imat decu ako ne sad", "eto tako su lep par a nemaju dece". Ili "Blago njima oni imaju troje",...

Prijatelj ima dvoje, devojcicu pola godine, i decaka 3 godine. Decak ide u vrtic i stalno neke viruse pokupi u vrticu. Vise su kod doktora nego kuci. Sta sve roditelj mora da uradi da bi "podigao" dete a na kraju mu oni vracaju na ovakav nacin.

Isto tako i komsinica.

Ne moraju oni doci i biti stalno tu, ali valjda u ovakvom teskom trenutku za tu zenu, mogu doci jednom u mesec dana da je vide. Mozda je nece videti vise.

Uopste mi nije zao sto nemam dece.

 

 

Starost donosi nemoc za sve. Ocekivatii biti, reci cu pokvaren, smatrajuci da su deca duzna da plate bilo sta, je poslednja stvar koju covek moze da uradi svom detetu nazao! Svi telefoni, satovi, pantalone, odela cipele, letnji kampovi, automobili, motorcikli, camci, race schools, track days, su priusteni iz jednog razloga, a toje da se roditelj oseca lepo, kako su mu klinci zadovoljni i nista im ne fali.

Ja sam zahtevao da, ako se desi bilo kakva nemoc sa nase strane, da ne mozemo sami sa sobom, budemo upakovani u neki staracki community gde cemo sa starcima da zivimo. Postoji opasnost da se to meni nece dopasti, posto su starci dosadni, predvidljivi, e onda odoh na vrh neke cuke, odakle cu da se bacam kamenjem na dolinu. :)

Na poslednju recenicu, samo da ti kazem, nemoj da imas decu, mnogo su dosadna i neposlusna. :)

P.S.

Cesto me pogresno razumeju. Ne kritikujem te nista, samo kazem. Ponukao me Kinikov post, gde covek jasno kaze: "Necu da mi smetaju sto nocu ne mogu da hodam kroz kucu!"

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, mrd said:

Cesto me pogresno razumeju. Ne kritikujem te nista, samo kazem. Ponukao me Kinikov post, gde covek jasno kaze: "Necu da mi smetaju sto nocu ne mogu da hodam kroz kucu!"

 

Pa to je dirljivo, osim da deca treba da imaju svoju slobodu. Nista ja, nisam sa njima a znaju koji telefon da pozovu ako im nesto treba.

Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, Kinik said:

 

A ni ja njima da ne smetam.

:wink2:

 

...

Razumeo si da mislim na obe strane. Meni moji jos uvek pricaju, kako ce da nas prebace da zivimo sa njima, a ja samo to necu. Ne treba da im budemo tu da oni moraju svoj zivot da modifikuju, zbog neke odgovornosti. Koja odgovornost, koje je dete roditelju vratilo pare, kad pozajmi?

 

edit:

Da popravim, koji je roditelj ocekivao od deteta da vrati pare?

Edited by mrd
ispravka recenice
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 minutes ago, mrd said:

Razumeo si da mislim na obe strane. Meni moji jos uvek pricaju, kako ce da nas prebace da zivimo sa njima, a ja samo to necu. Ne treba da im budemo tu da oni moraju svoj zivot da modifikuju, zbog neke odgovornosti. Koja odgovornost, koje je dete roditelju vratilo pare, kad pozajmi?

 

edit:

Da popravim, koji je roditelj ocekivao od deteta da vrati pare?

 

Bas i ne razumem ovaj tvoj post. Kakve pare da vrate? Ode dete svojim zivotom, pa nismo li sve uradili da ih izvedemo na put?

Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, Kinik said:

...

 

'Zajmiti' deci pare i traziti / ocekivati da vrate?!

:hammer:

 

Pa nismo mi swajcarci.

:smiley2:

 

...

Ja sam izgleda proklet. Ljudi koje ja poznajem, Ameri, Francuzi, Britanci, Nemci, African American(belci iz Johannesburg imaju americko drzavljanstvo 😉), niko nikada deci nije trazio pare nazad i uvek se isprse, kad klinci (nisu to vise ni klinci 20-30god) zakmece.

To je taj roditeljski deo, sto ja kazem, dajemo iz sebicnosti:"Meni je bilo tesko, tebi cu da olaksam!"

:heart:

Nema tu vracanja, sta ce nam vracanje, kad je vec vraceno. :)

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, mrd said:

Ja sam izgleda proklet. Ljudi koje ja poznajem, Ameri, Francuzi, Britanci, Nemci, African American(belci iz Johannesburg imaju americko drzavljanstvo 😉), niko nikada deci nije trazio pare nazad i uvek se isprse, kad klinci (nisu to vise ni klinci 20-30god) zakmece.

To je taj roditeljski deo, sto ja kazem, dajemo iz sebicnosti:"Meni je bilo tesko, tebi cu da olaksam!"

:heart:

Nema tu vracanja, sta ce nam vracanje, kad je vec vraceno. 🙂

 

Ne znam sta pricas. Koje vracanje para? Kome, roditeljima?  To kod mene ne postoji.

Link to comment
Share on other sites

Jedna od prvih predrasuda moje cerke koja je opovrgnuta nakon udaje za Amerikanca je  da deca nakon punoletstva odlaze od kuce i da se sa roditeljima vidjaju za Bozic....u konkretnom slucaju, sin i cerka brinu o oba roditelja,  paznja je svakodnevna i troskovi  kucne nege se dele.....porodica se sa svih strana Amerike okuplja za Thanksgiving day i ima ih kao na fudbalskoj utakmici, do skoro, bilo je 4 generacije. Zbog rodjake od 93 godine se putuje 600 km jer joj je rodjandan.....ispod novogodisnje jelke je brdo poklona za svakog i od svih, koliko god oni bili berznacajni, bar su prakticni....i dokaz da niko  nije zaboravljen bar dok je ziv. 

Meni je sutra rodjendan......hiljade kilometara je mnogo.....Viber ne prenosi zagrljaje, miris kose, toplinu dodira...kad zavrse sve sto moraju, nadam se da ce stici i oni.....

  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, Pletilja said:

Jedna od prvih predrasuda moje cerke koja je opovrgnuta nakon udaje za Amerikanca je  da deca nakon punoletstva odlaze od kuce i da se sa roditeljima vidjaju za Bozic....u konkretnom slucaju, sin i cerka brinu o oba roditelja,  paznja je svakodnevna i troskovi  kucne nege se dele.....porodica se sa svih strana Amerike okuplja za Thanksgiving day i ima ih kao na fudbalskoj utakmici, do skoro, bilo je 4 generacije. Zbog rodjake od 93 godine se putuje 600 km jer joj je rodjandan.....ispod novogodisnje jelke je brdo poklona za svakog i od svih, koliko god oni bili berznacajni, bar su prakticni....i dokaz da niko  nije zaboravljen bar dok je ziv. 

Meni je sutra rodjendan......hiljade kilometara je mnogo.....Viber ne prenosi zagrljaje, miris kose, toplinu dodira...kad zavrse sve sto moraju, nadam se da ce stici i oni.....

 

...pa jeste to predrasuda dok se zapravo samo radi o zdravom osamostaljivanju kada dete recimo ode u udaljeni koledz

ili nadje posao daleko od kuce ili jednostavno pozeli da proba da zivi samo...

 

posle se vidjaju za praznike i sama kazes da prelaze sve te milje da bi se okupili...

a zasto to rade? pa zato jer ne zive zajedno a ne zato sto kad odu od kuce zaborave da imaju roditelje ili roditelji njih napuste kao nezeljene macice - vec zbog tih kilometara. Druga je stvar kada su ti roditelji u blizini pa ne moras da putujes vec samo dosetas.

 

A to za viber, ja redovno saljem zagrljaje i poljupce na sve strane, prava je sreca da nema funkcija za mirisanje :classic_biggrin:

 

Nego, Srecan rodjendan sutra Pletiljo! 💋:smiley31:

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

12 hours ago, slavisa said:

Pitam dali dolaze deca, kaze znas, da nikad ne dodju, a i sad su godisnji odmori pa nemaju vremena da me posete, na moru su. Kaze ona sa suzama u ocima.

 

Jako tužno..nadam se da je bar pozovu telefonom da pitaju kako je.

 

**

 

@Pletilja srećan rođendan i sve najbolje..

Link to comment
Share on other sites

7 hours ago, Pletilja said:

Jedna od prvih predrasuda moje cerke koja je opovrgnuta nakon udaje za Amerikanca je  da deca nakon punoletstva odlaze od kuce i da se sa roditeljima vidjaju za Bozic....u konkretnom slucaju, sin i cerka brinu o oba roditelja,  paznja je svakodnevna i troskovi  kucne nege se dele.....porodica se sa svih strana Amerike okuplja za Thanksgiving day i ima ih kao na fudbalskoj utakmici, do skoro, bilo je 4 generacije. Zbog rodjake od 93 godine se putuje 600 km jer joj je rodjandan.....ispod novogodisnje jelke je brdo poklona za svakog i od svih, koliko god oni bili berznacajni, bar su prakticni....i dokaz da niko  nije zaboravljen bar dok je ziv. 

Meni je sutra rodjendan......hiljade kilometara je mnogo.....Viber ne prenosi zagrljaje, miris kose, toplinu dodira...kad zavrse sve sto moraju, nadam se da ce stici i oni.....

Verujem da je sada kod tebe sutra.

Srecan ti rocjendan.

:thumbup:

Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, Pletilja said:

Jedna od prvih predrasuda moje cerke koja je opovrgnuta nakon udaje za Amerikanca je  da deca nakon punoletstva odlaze od kuce i da se sa roditeljima vidjaju za Bozic...

Ovo je cesta predrasuda o US. Cinjenica je da se deca osamostaljuju ranije - negde u vreme koledza, ljudima sa Balkana to deluje jako cudno da po 2-3 generacije ne zive zajedno pa misle da amerikanci nemaju porodicne veze. Potpuno je suprotno, Thanksgiving je recimo praznik za koji najvise ljudi putuje, porodice se okupljaju, jako su povezani, brinu, samo ne zive zajedno, svako ima svoj zivot.

Nedavno pricam sa mojim klincem koji je potpuno odrastao u americkom zivotu, nesto kako hocu da kupim kucu, pa da u toj kuci ima stan za sebe... a on kaze mama ti razumes da za par godina ja necu ziveti s tobom.... naravno da razumem, nisam htela da dodam - i jedva cekam :smiley58: Volim ja njega, ali treba da ima svoj zivot. Valjda se brinuo da ja nemam pogresnu ideju :classic_biggrin:

 

I sad na racun rasprave izmedju Yoyogija i Mrda, Mrd je komentarisao na racun balkanskog mentaliteta gde ljudi ocekuju da ako imaju decu, to mu dodje kao da ih imaju u vlasnistvu, pa jednog dana deca ce da im "vracaju" pozajmicu, sto su ih podizali. A inace obojica pricaju istu stvar, deca nisu tu da sluze necemu, imamo ih jer smo tako hteli. Nisu nista "duzni" roditeljima.

 

Srecan rodjendan i od mene :classic_biggrin:

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Prema mom iskustvu, generalno ne postoji bitna razlika izmedju razvijenih zapadnih zemalja i ex-yu, po pitanju odnosa odrasle dece prema ostarelim roditeljima. Rekla bih da je ta razlika vise retoricke prirode, jer ce se na balkanu glasnije osuditi los odnos, dok ce se npr ovde u swe to precutati. Ali to uopste ne znaci da se ovde ne ocekuje od dece da preuzmu svoj deo odgovornosti za one koji su ih rodili i podigli. To onako generalno, polazeci od nekog javnog i opsteprihvacenog diskursa. 

Razlike, naravno, postoje, ali one su individualne. Ima ih veoma pozrtvovanih, koji i sami u ozbiljnijim godinama i s problemima koje to nosi, svaki slobodan trenutak provode s roditeljima. Nebitno da li zive blizu, pa je to svakodnevno, ili putuju za vikende, praznike i godisnje odmore. Vecina je takva, dok manjina nista od toga ne radi i nije ih briga.

U svakom slucaju, nije isto da li su ti roditelji jos relativno mladi i zdravi, te da li su u paru ili potpuno sami. Uglavnom, stepen angazmana vecine odrasle dece, pa i ocekivanja okoline, rastu s godinama i narusenim zdravljem roditelja. Potpuno je nebitno da li kao motiv navode ljubav prema roditeljima ili to sto su se ti roditelji zrtvovali za njih, pa sad treba da im se vrati dug. To je samo retorika, a ponasanje je ono sto se broji.

 

U ovu pricu nikako ne treba mesati to koliko se rano ili kasno deca osamostaljuju. Ovde kod mene to rade veoma rano, ali nikad bez ozbiljne materijalne i svake druge podrske roditelja. Koji to dvadesetogodisnjak, iako punoletan, ima mogucnost da si sam obezbedi egzistenciju, od dovoljno dobro placenog posla kojim moze da se placa kirija ili dobije kredit za stan, pa nadalje? Mozda je nekad bilo, ali sada toga nema ovde u Svedskoj. Deca odlaze od kuce kad zavrse srednju skolu, ali ih roditelji i dalje finansiraju i podrzavaju na sve moguce nacine. Po cemu su oni onda samostalniji od bilo kojeg Pirocanca koji ode na studije u Nis ili Beograd? I tu je razlika retoricka i kozmeticka, bas kao kad roditelji ostare i treba im podrska dece.

 

Ako se ne gleda povrsno, vec se malo zadje u sustinu, sve je to u osnovi isto. Roditelji podizu decu, onda neko vreme mogu da imaju koliko-toliko ravnopravan odnos, a onda se uloge promene, i roditelj se nadje u odnosu zavisnosti od svoje dece. Uvek bilo pod ovom kapom nabeskom, nazavisno od pakovanja. Sustina je ista. Slabo tu ima neke razlike, Balkan, Zapad, bili gde.

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, vilhelmina said:

Ako se ne gleda povrsno, vec se malo zadje u sustinu, sve je to u osnovi isto. Roditelji podizu decu, onda neko vreme mogu da imaju koliko-toliko ravnopravan odnos, a onda se uloge promene, i roditelj se nadje u odnosu zavisnosti od svoje dece. Uvek bilo pod ovom kapom nabeskom, nazavisno od pakovanja. Sustina je ista. Slabo tu ima neke razlike, Balkan, Zapad, bili gde.

Slazem se 100%. Ovaj pasus sam izvukao posto mi se cini da je nekako vise vezan, za nase dolazece vreme. Mislim da je ovde i starcima lakse, posto od svoje penzije, mogu da zatvore mesec i sve ostale stvari, koje to u Srbiji ne mogu. Starci su gadni!

Opet, primer iz mog iskustva, prijateljica, tu je moje godiste, mozda koju godinu vise. Ona zivi u Cali a majka na Floiridi. Majka bas jedno razmazeno "dete."  Prvo je zivela u svojoj kuci, poplavila kupatilo, ceo prvi etaz morao da se renovira. Imali zenu koja je sa njom stalno, ali zena otisla u kupovinu i mama, ko mama poplavila kucu. Ne znam godine, ali bih rekao 80+. Ubacili je u dom, mama pobegla, trazili je 2 dana. Bog te, da poludis, sad kako pisem ovo, zamisljam ponovo, a vec sam preziveo. Na kraju Izdaju tu kucu na Floridi, dovedu je u Cali, majka ima ono pomera, ali se vidi da je u sustini to i htela. 

Cemu cela ova prica, plasila se da trazi cerki da je prebace da zivi sa njom. To sa razlicitim generacijama je zavrnuto u vrazju mater.

Sad stoji ono sto ja jos uvek zastupam, necu da im smetam, niti oni meni. Odatle je i bila ona prica o jedrenjaku i moru, ali to moze da pije vodu, samo dok mrdamo. Ko zna sta ce da ispacdne.

Balkan ima jos tu ekstra cinjenicu, besparica i gotovo, moraju da zive zajedno. Azijati, zive sa filozofijom da deca "moraju" da ih paze pod starost. Kako god okrenemo jedni drugima pravimo pakao od zivota, a to ga bas i cini nezaboravnim i vrednim. :)

Link to comment
Share on other sites

@Pletilja, sretan rodjendan, i sve najbolje.

 

Napisao sam da nema nikakve koristi od dece, naravno, nisam mislio da se izvlaci korist od dece, da su duzni da me drze u kuci, neguju, i tako to.

Vec sam mislio na korist da eto i u tim nekim teskim trenucima treba da budu blizu, kao sto kaze Pletilja, jedan zagrljaj, miris kose, toplina dodira,... puno znace. Ne mora to biti cesto, napisao sam jednom ili dva puta mesecno nije strasno. 

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, vilhelmina said:

U ovu pricu nikako ne treba mesati to koliko se rano ili kasno deca osamostaljuju. Ovde kod mene to rade veoma rano, ali nikad bez ozbiljne materijalne i svake druge podrske roditelja. Koji to dvadesetogodisnjak, iako punoletan, ima mogucnost da si sam obezbedi egzistenciju, od dovoljno dobro placenog posla kojim moze da se placa kirija ili dobije kredit za stan, pa nadalje? Mozda je nekad bilo, ali sada toga nema ovde u Svedskoj. Deca odlaze od kuce kad zavrse srednju skolu, ali ih roditelji i dalje finansiraju i podrzavaju na sve moguce nacine. Po cemu su oni onda samostalniji od bilo kojeg Pirocanca koji ode na studije u Nis ili Beograd? I tu je razlika retoricka i kozmeticka, bas kao kad roditelji ostare i treba im podrska dece.

 

Ako se ne gleda povrsno, vec se malo zadje u sustinu, sve je to u osnovi isto. Roditelji podizu decu, onda neko vreme mogu da imaju koliko-toliko ravnopravan odnos, a onda se uloge promene, i roditelj se nadje u odnosu zavisnosti od svoje dece. Uvek bilo pod ovom kapom nabeskom, nazavisno od pakovanja. Sustina je ista. Slabo tu ima neke razlike, Balkan, Zapad, bili gde.

 

istina je, ja sam napisala `zdravo osamostaljivanje` u us i mislim da se tacno zna sta to podrazumeva,

posle odlaska na koledz ne vracas se roditeljima da te izdrzavaju vec pocinjes da radis, to sto ce roditelji da ti uvek priskoce u pomoc ako zatreba o tome i nije rec jer se vecinski smatra normalnim ponasanjem

 

za razliku od tog `balkanskog` osamostaljivanja, gde taj sto je otisao na studije u veci grad, obicno posle skole ne nalazi posao i obicno se vraca tako iskolovan u mesto gde zive roditelji da ga izdrzavaju od svojih plata i penzija zaradjenih u neko, uslovno, srecnije vreme...u srb deca su bebe do 40 tih godina zivota, roditelji im kuvaju, spremaju za njima i daju dzeparac do svoje smrti...

 

ovo nije krivica te dece ili roditelja, ali malo i jeste jer je mozda trebalo da se izbore (ne znam koliko je to moguce obzirom na milion saplicucih okolnosti) za uslove slicne u razvijenijem zemljama, no tu su te neke kockasto- mentalno-emotivno-politicke prepreke i ostaje status quo do daljnjeg....

 

 

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

25 minutes ago, Mama_mia said:

 

istina je, ja sam napisala `zdravo osamostaljivanje` u us i mislim da se tacno zna sta to podrazumeva,

posle odlaska na koledz ne vracas se roditeljima da te izdrzavaju vec pocinjes da radis, to sto ce roditelji da ti uvek priskoce u pomoc ako zatreba o tome i nije rec jer se vecinski smatra normalnim ponasanjem

 

za razliku od tog `balkanskog` osamostaljivanja, gde taj sto je otisao na studije u veci grad, obicno posle skole ne nalazi posao i obicno se vraca tako iskolovan u mesto gde zive roditelji da ga izdrzavaju od svojih plata i penzija zaradjenih u neko, uslovno, srecnije vreme...u srb deca su bebe do 40 tih godina zivota, roditelji im kuvaju, spremaju za njima i daju dzeparac do svoje smrti...

 

ovo nije krivica te dece ili roditelja, ali malo i jeste jer je mozda trebalo da se izbore (ne znam koliko je to moguce obzirom na milion saplicucih okolnosti) za uslove slicne u razvijenijem zemljama, no tu su te neke kockasto- mentalno-emotivno-politicke prepreke i ostaje status quo do daljnjeg....

 

 

 

Nije to nikakvo pravilo u Srbiji, ili, ako hoćete , na Balkanu, mad ima slučajeva, ne baš usamljenih. Kako objasniti da se sela prazne, da gradovi u unutrašnjosti gube stanovništvo, da Beograd raste, odlaze deca itekako, pogledajte kuće po manjim mestima, svaka druga ima za stanare jednog ili dva starca, žive sami, deca su negde u svetu.

U tim relacijama, deca roditelji, do skoro sam bio u sredini, stara, nemoćna majka, zadnjih meseci baš nemoćna, s druge strane odrasla deca, otišli svojim putem, svi smo smatrali da smo obavezni da brinemo o babi, bili smo uz nju, i kad smo je smestili u dom redovno smo je obilazili, i unuci su je često posećivali. Nismo pravili nikakve dogovore, pregovore, jednostavno smo svi podrazumevali svoje obaveze, u skladu sa mogućnostima.

Ima starih ljudi koji postaju sebični, zahtevaju, ne da budu zbrinuti, već da neko uvek bude fizički prisutan, bez obzira na svoje obaveze, ima i onih koji nisu zaslužili da ih iko pogleda, najčešće smo negde u sredini, nikad nam nije dovoljno prisustva dece, deca nikad nemaju dovoljno vremena.

 

Gledajući drugove moje dece, decu kolega, rođaka, više je onih koji su pošli svojim putem nego drugih, koji uz mamu i tatu čekaju državni posao.

 

 

  • Like 5
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...