Jump to content

Stare fotografije iz ex-Yu


Amigo

Recommended Posts

Uvodna pesma Đorđa Marjanovića, "Zvižduk u 8" je bila legenda i ja sam je tek onomad čuo. Tada sam bio u obdaništu.

Kornelije Kovač, u svojoj knizi "Fusnota", kaže da je Jovanka Broz lično (tada u ulozi Prve dame SFRJ) poslala rukom napisano pismo sa izvinjenjem da je zbog obaveza sprečena da prisustvuje njegovom koncertu u Domu sindikata.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
2 minutes ago, Yoyogi said:

Ovo nisam znao. Niš imao tramvaje? Pa slika kaže, OK.

Ta "Robna kuća" je bila "Robna kuca Beograd" 1973.

Tako je, bivša "beogradska robna kuća" sada je "HM":

 

РезÑлÑÐ°Ñ Ñлика за niÅ¡ centar grada HM

 

A što se tiče tramvaja:

Spoiler

 

Трамвај се кретао од трамвајске станице до Нишке бање. Током употребе система укупно је превезено отприлике 7.568.000 путника.

Изградња трамвајске пруге и остале инфраструктуре је била поверена чешкој компанији „Колбен и другови“ која је поставила трамвајске колосеке, израдила ремизу, две исправљачке станице и поставила контакту мрежу.

 

Радови на изградњи трамвајске пруге су почели 1928. године, под руководством нишког предузимача Сотира Благојевића (1880 – 1949), а завршени су у мају 1929. године. Саобраћај је званично успостављен у недељу 16. новембра 1930. године. Трамвај је ишао од Железничке станице (у западном делу града) до Нишке Бање. Укупна дужина трамвајске пруге је била око 12км. Возни парк се састојао од 10 трамвајских моторних кола и 5 затворених и 5 отворенх приколица.

Трамвај је имао прву и другу класу, а цене карата су биле; 1 динар (од Железничке станице до трга Краља Милана), 2 динара (од Железничке станице до Ћеле Куле) и 5 динара (од Железничке станице до Нишке Бање).

 

Трамвајска пруга је била једноколосечна са тринаест станица (станице су биле двоколосечне и на њима су била укрштања). Због лоше измереног угла „ускрснице“ - укрштања, са железничком пругом код Пиротске рампе, трамвај је поменутог датума саобраћао само од Пиротске рампе до Нишке Бање. Тачан датум када је недостатак отклоњен је непознат, али постоје поуздани подаци да се 1937. саобраћај одвијао целом дужином трасе .[3] Трамвајска пруга прелазила је железничку пругу на два места: код Пиротске рампе (у Ристићевој улици) и једном код нишкобањске рампе. Исправљачке станице су се налазиле у ремизи и непосредно испред нишкобањског брда на које се пруга пење, и где је потрошња струје била највећа.

 

Траса трамвајске пруге је ишла од Железничке станице Призренском улицом (сада Димитрија Туцовића) поред касарне 16. пук до улице Јована Ристића (после Другог светског рата Бориса Кидрича до 1994. године када јој је враћено првобитно име). Из улице Јована Ристића трамвај је ишао средином Трга књаза Михајла (Трг ЈНА, Трг војске Југославије, данас Трг краља Александра), са кога је скретао, поред Армије, у улицу кнегиње Љубице (Октобарске револуције, сада опет под изворним именом), до Уреда где је скретао у улицу Милојка Лешјанина и њоме ишао до Трга краља Милана (Трг Ослобођења, сада опет Трг каља Милана). Са трга је пруга ишла Вождовом улицом, преко Синђелићевог трга, поред Позоришта и Среског начелства (сада суда) до Црвеног певца (раскрсница са улицом Војводе Мишића). Од Црвеног певца је пруга ишла Знепољском улицом (Булевар Браће Тасковића, сада Булевар Зорана Ђинђића), и поред мале пијаце (сада Трг Радничких савета), ремизе (на раскрсници са Зетском улицом), грађанске болнице, војне болнице и Ћеле Куле до Трошарине. Одатле је пруга ишла левом страном пута Ниш – Нишка Бања (сада булевар Светог цара Константина) до централног парка у Нишкој Бањи.

 

Трамвајски саобраћај је био у саставу Електричних предузећа града Ниша, предузећа које је основала и којим је управљала нишка општина.Директор саобраћаја у Нишу је 1956. године изјавио да ће трамваји бити превазиђени за јавни саобраћај. У 1958. години, петнаест трамваја је склоњено из употребе и продато. Аутобуси су заменили трамваје на церемонији 10. августа.

 

Директор саобраћаја у Нишу је 1956. године изјавио да ће трамваји бити превазиђени за јавни саобраћај. У 1958. години, петнаест трамваја је склоњено из употребе и продато. Аутобуси су заменили трамваје на церемонији 10. августа.

 

По укидању саобраћаја 1958. године, нишки трамваји нису уништени већ је направљено уникатно ексклузивно насеље викендица од трамваја у Нишкој Бањи. Године 2007. општинске власти Нишке Бање проглашавају насеље од трамваја-викендица за ругло и уништавају све трамваје осим једног.

 

Последњи и једини преостали стари нишки трамвај се налази у компанији Ресор и чека да се прикупе средства за рестаурацију.

 

При крају 2009. године, град Ниш развио је план да врати трамвајску линију. Улица генерала Милојка Лешјанина и део Вождове улице би требало да буду пешачка зона. Ако се ово буде урадило, онда би се створио простор за трамваје, чак у центру града. Еколошка добит је значајна, с обзиром да аутобуси производе 21 тону CO2.[5]

Резултати анкете на узорку од 3.000 људи у Нишу показало је да 88,7 % испитаника би волело да поново види трамвај у граду.[5]

Удружење љубитеља нишких трамваја кренуло је са радом 2007. године а њен циљ је залагање за повратак трамвајског саобраћаја на улице Ниша, прикупљање историјског материјала у вези са старим нишким трамвајима, очување сећања на исте и помоћ у рестаурацији последњег и јединог преосталог старог нишког трамваја.

 

 

Dan kad su autobusi zamenili tramvaje:

 

tramvaj-2.jpg

 

Možda bude nekom zanimljivo :

 

Spoiler

 

Suludi atentat na niški tramvaj

Ko god se ikada u životu uputio na krajnji zapad Evrope, u grad smešten gotovo na ušću reke Težo u Atlantik, gde talasi šušte fado, nije propustio priliku da, u prestonici Portugala, fotografiše čuveni simbol grada, autentičnog saputnika i vernog druga i domaćih i furešta.

 

Tramvaj na liniji 28 nije samo prevozno sredsvto, već glavni gradski šmeker, oltar ljubavi, ali i paravan za džeparenja, tihi svedok gradske povesti.

Život Lisabona, ukratko piše u ovoj žutoj čeličnoj kutiji koja odoleva godinama.

 

Istina, nije ovaj grad jedini čije bi remize mogle da budu inspiracija nekom novom Milovanu Danojliću i Riga, Sankt-Peterburg, Brno, Berlin, Segedin, Bratislava, Sarajevo, Sofija pa i naš večiti grad na ušću, mogu se između ostalih pohvaliti rasprostranjenom mrežom po čijim prugama decenijama mile tihi i uglađeni vagoni, sa kočničarima nalik na vozače vremeplova.

A kad prošetaš glavnom arterijom nekada najvećeg industrijskog centra Srbije, koji broji tek nešto manje stanovnika od portugalske prestonice, a čije avgustovske džez sinkope preplave region toliko da ceo Niš izgleda kao direktni potomak Nju Orleansa, ne možeš, a da ne zažališ što je ljudska glupost bila toliko moćna da ugrozi auru grada koji je nekada isijavao šarm.

Pre manje od decenije udruženje ljubitelja tramvaja u Nišu je iznova poteglo pitanje o vraćanju ovog vida gradskog prevoza, kojim ne putuje samo radnička klasa, već se i gospoda u odelima, frakovima i sa kravatama odvajkada vozila njime.

 

Priča je, kao i sve velike gradske priče podigla prašinu, a onda je isto onako misteriozno kako su čuveni “Bergmani“ nestali sa ulica, utihnula i sagorela u preteranoj želji, ali bez istinskog plana i projekta. I dok su gradske vlasti za vikend naselje u Niškoj Banji koje je nakon ukidanja tramvaja napravljeno od vagona, govorile da je u pitanju gradsko ruglo, Nišlije su mirno i pasivno posmatrale kako se uništava na desetine vagona kupljenih od nemačkih novaca za ratne reparacije iz vremena Velikog rata. Tako su svi sem jednog vagona koji se danas valjda nalazi u nekakvoj kompaniji Resor, posle skoro veka postojanja konačno otplovili u zaborav. A na put ka zaboravu zakrstarili su 10.avgusta 1958. zbog “ingenioznih“ ideja o tome da će motorizovani saobraćaj potpuno zameniti tramvaje svuda u svetu.

 

Tramvaji koji su u eri od 28 godina u međuratnim i posleratnim godinama prevezli blizu sedam i po miliona putnika, poslednje, besplatno putovanje na relaciji Železnička stanica – Niška Banja, kojom danas saobraća redovna gradska autobuska linija, imali su početkom avgusta pre skoro šezdeset godina. Svedoci kažu da je na večni počinak, niške tramvaje ispratilo preko 10.000 stanovnika.

 

Da li se, na koncu, bistar um direktora saobraćaja koji je 1956. godine izjavio da će tramvaji biti prevaziđeni za javni saobraćaj, ikada pokajao što je uprkos mogućnosti popravke starih tramvaja i strujnih mreža ipak odlučio da ovo gospodsko vozilo skloni sa ulice i kao jeftiniju opciju izabere od nafte musave autobuse što u vazduh ispuste na tone ugljen – dioksida? I koja je to razlika u ceni navela direktora saobraćaja da umesto da grad plati na mostu, građanstvo na rate plaća na ćupriji?

 

Moguće da Niš nikada neće moći da turistički doraste Lisabonu, jer bez obzira na 88,7% građanstva koje želi opet tramvaj na ulicama, mi i dalje nemamo gomilu turista što će da se sjuri u Niš da fotografiše “Vašingtonca“ koji lagano, ploveći po šinama u južnjačkom ritmu prkosi simfoniji bučnog zagađenja.

 

Onda bar čuvajmo uspomenu na to da je grad nekada stvarno umeo da bude grad.

 

 

  • Like 3
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Constantin said:

Kad "selci" zajašu na vlasti i kažu, "ne treba nam, troši struju, to je prevaziđeno"...:hammer:

 

Dobri moj Constantine, shinkansen, bullet train u Japanu, da se ubrza od 0 do 280kmh i da ostane na toj brzini sat vremena, struja košta 100 (stotinu) EUR. A unutra 1.500 putnika. Kompozicije idu na 5 minuta relaciju Beograd - Ljubljana, bolje nego gradski saobraćaj.

 

Tvoji "selci" to nisu znali, pa i ne znam koliko su baš tvoji.

Link to comment
Share on other sites

57 minutes ago, Yoyogi said:

 

Dobri moj Constantine, shinkansen, bullet train u Japanu, da se ubrza od 0 do 280kmh i da ostane na toj brzini sat vremena, struja košta 100 (stotinu) EUR. A unutra 1.500 putnika. Kompozicije idu na 5 minuta relaciju Beograd - Ljubljana, bolje nego gradski saobraćaj.

 

Tvoji "selci" to nisu znali, pa i ne znam koliko su baš tvoji.

Nisu moji "selci"...to su bili "Zaplanjci" u "ono" vreme, ali održali su bar neki kontinuitet. Bar su zadržali prugu, koja prolazi kroz centar grada i današnji vozovi uopšte ne kasne u odnosu 1884. kada je otvorena pruga Beograd- Niš....otprilike isto vreme putuju do prestonice....7-8 sati :ajme:

 

P.S. Isto vrme treba na našim "brzim prugama" (za koje su mi otimali od plate) od Niša do prestonice kao i na relaciji Peking-Šangaj, ali tu je nešto oko 1100 km :reading:

Edited by Constantin
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Constantin said:

Nisu moji "selci"...to su bili "Zaplanjci" u "ono" vreme, ali održali su bar neki kontinuitet. Bar su zadržali prugu, koja prolazi kroz centar grada i današnji vozovi uopšte ne kasne u odnosu 1884. kada je otvorena pruga Beograd- Niš....otprilike isto vreme putuju do prestonice....7-8 sati :ajme:

 

P.S. Isto vrme treba na našim "brzim prugama" (za koje su mi odnijali od plate) od Niša do prestonice kao i na relaciji Pekin-Šangaj, ali tu je nešto oko 1100 km :reading:

Ma znam šta pričaš, ybg, došao sam da se saglasim sa tobom. Pa  malo i da tugujemo, zajedno.

 

Samo da se dokopam penzije za neku godinu, ima da idem u Istočnu Srbiju 3 meseca, renta car.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Teška selendra smo bili i ostali. 

 

Dati istorijski kontekst je to manje ili više prikrivao, ali supstanca je bila i ostala upravo takva. Ponekad pomislim da smo imali neke šanse da se uljudimo, ali me ta vrsta retro anahronog optimizma brzo napusti. 

 

Bukvalno me boli glava od ‘urbanizma’ u BGDu. (po sećanju od pre desetak godina)

 

Naravno, lična sećanja i propratna nostalgija su validni osobni utisci. Ne nužno i poželjni. 

 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...