Jump to content

Ne vidim izlaz


Recommended Posts

E ovako,

 

Želim da ispričam svoju priču. Naime, smatram sebe osobom vrlo skromnih i prosečnih sposobnosti. Kroz osnovnu i srednju mi nisu išli predmeti poput matematike, fizike, bilo šta što je upućivalo na logičko razmišljanje, prosto sam bila očajna u tome, i dan danas imam traume od pismenih iz matematike. Jedini način za mene na koji sam uspevala da se izborim sa takvim predmetima bio je upravo u tome da ga ponovim 1000 puta, da iskopiram sa celokupnom izradom kod privatnih predavača, i tek posle 100tog ponavljanja bih uspela. Ako bi nastavnica promenila zadatak, ne mislim na brojeve, nego nešto potpuno drugo da to je to, ja sam izgubljena. Tako da sebe smatram osobom nesposobnom za matematiku i logiku sa validnim razlozima. I ne volim. Nemam živaca.

Što se tiče crtanja, i tu sam loša, i to potvrđeno od strane profesora. I ni to me ne zanima. Imala sam interesovanje za pisanje sastava i čitanje klasične liretature, profesorica i ostali iz odeljenja su bili kao vauuu kako pišeš, ali mene je smaralo to jer sam, ukratko rečeno shvatila da od upisivanja književnosti leba nema i da će me smoriti. Tako da je to jedina stvar koja mi je išla u životu.

I realno, znamo i sami u kakvoj državi živimo. Oko sebe gledam samo ljude koji kukaju na nemaštinu, koji ili rade u fabrikama buticima i tako to za 30, 40 hiljada, ili u državnim firmama gde isto nisu neke plate i gde je sad partijsko zapošljavanje uzelo maha i gde se doslovno kolju za radno mesto i to opet nizašta. Onda dolaze ljudi koji rade kao bankari, pravnici, itd tako neki poslovi u privatnim firmama i oni već lepo zarađuju. Ili lepo odu preko, kod Švaba, rade rade ali su tamo veći standardi.E sada, to je najveći deo populacije. Onda dolaze oni koji imaju sopstvene firme , koji rade više poslova ili su stručnjaci u sovjoj oblasti zahvaljujući radu, inteligenciji, koji su prosto uspeli da pregaze sve preko sebe i popnu se na društvenoj lestvici. Meni takvi ljudi deluju kao  bogovi, osećam se kao patuljak i nesposobna da i sama postanem stručnjak u nekoj oblasti, i moj tata koji ceo život krpi kraj sa krajem i koji nije ništa uspeo da uradi od svog života, im se isto tako divi i prosto, ''oni su rođeni pod srećnom zvezdom, njima je bog dao'' i slične priče, i balavi  za njima prosto ali je duboko svestan tog raskoraka izmedju nas ''običnih'' i njih.

Upisala sam IT smer, i to samo iz razloga što mi je to bila jedina opcija gde sam smatrama da bih mogla da nađem kakav takav poslić, od 500 do 800 eura što bi mi omogućilo da iznajmim stan u gradu i ono živim koliko toliko normalno. ALi onda dolaze problemi, i sada na kraju faxa, gde naravno nisam ništa naučila, samo osnove, gledam svoje kolege koje se kolju, probijaju, od njih 20 samo je dvoje dobilo placenu praksu u firmi, i to oni najglasniji, najvatreniji, ektroverti, ''crveni'', ENTP  tipovi licnosti i ono sto se u danasnjem vremenu trazi. Ja ne mogu da budem nesto sto nisam. I iskreno, nemam toliku disciplinu i volju. Sedela sam pored druga dok je kodirao i objasnjavao mi nesto, i shvatila koliko njegov mozak BRZE radi, koliko nove stvari i koncepte lakse shvata i prosto razbija jer ima PRIRODNU NADARENOST. Da, imao je više vremena jer radi to od srednje ali je prirodno nadareniji i voli to. VOlim i ja donekle ali sam u fazonu želim da se zaposlim više, da dobijem jebenu priliku. Na praksi od 5 dana u jednoj firmi mi nisu na kraju ni pogledali projekat, i kada sagledam šta se sve dešava po IT firmama ovde u Novom Sadu, kakvo je to navlačenje i znate i sami, a sa druge strane freelanse gde je opet borba dokazivanje....i eto radim danas jedan kompleksan projekat ali naravno prateci tutorijal, i prosto sam se IZNERVIRALA I PRSLA i u fazonu ne mogu ovo. Ne mogu. Prijavim se za neki it bersplatni kamp, vidim primaju samo 25 LJUDI a prijavilo se sigurno preko 200, i još testovi, i mislim se zašto testovi ako je to škola, ako treba to da naučim, i vidim jednu reč...LOGIČNI TESTOVI...i vrisnem u sebi i dižem ruke Prosto i kurta i  murta se baca u programiranje, kurte i murte poput mene, i naravno velika konkurencija i biće milion onih koji razbijaju. Nemam šanse..Čeka me.....rad u fabrici. Rad neprijavljeno. Fizički rad. Želim više od toga ali nemam kapacitet. Nesnađena sam, nemam kontakte i jednom rečju, bedna plata od 25.000 i ostajanje u ovoj selendri mi ne gine. Ne vidim izlaz. Prosto sam glupa.

 

Edited by Tool
Link to comment
Share on other sites

Ne mogu prosto da opišem dozu očajanja koje osećam. Gledam drugove koji su uspeli, vidim provaliju i znam da nikada neću uspeti jer to prosto nije moj put i moja sudbina. Teram se jer zivim u govnjivoj drzavi i jer sam nespsoobna.  Ja sam obična. Ja sam niko. I nikada se neće ostvariit svi oni snovi, samo robijanje. Recite da sam luda. Razmažena. Ali svesna sam da nemam kapaciteta i da sam bacila 3 godine života. Nije it za mene. Ali dolazim do problema šta onda pobogu pa jeste. Toliki mi je haos u glavi da ne mogu da opišem.I prosto sam eto besna, najbesnija što nemam intelektualnih kapaciteta koji bi me izvukli iz nemaštine jer mi je to jedini izlaz. Pogodila me je realnost.

Edited by Tool
Link to comment
Share on other sites

I eto, idem da radim u fabriku od sl nedelje i onda necu imati vremena da razmisljam. Dobicu te parice i spiskati i opet ostati sa mastom o osamostaljivanju i normalnom zivotu.

Link to comment
Share on other sites

Želim posao u kom ću uživati. Nek bude i za male pare al da ga volim i da nema dodira sa ljudima eto. Na kraju krajeva lepo je meni bilo tamo u it firmi, na toj praksici od 5 dana (koju sam dobila jer nije ni bio test), brzo mi prolazilo vreme, (citaj, krala kod sa neta i gotove projekte lool), i mentor malo malo dotrcavao za backend deo,  ali prosto nemam kapaciteta da savladam jer je PREVIŠE toga prosto i ne mogu, kad vidim konkurenciju i tenziju, ne radi mi se to. Zveri visokih kapaciteta svuda oko mene.

Edited by Tool
Link to comment
Share on other sites

Auh al si ti zabrazdila. Good news is: modla si sebi ista pitanja da postavljas i sa 42 ne 22.

elem, radio ja nesto a pored moja najstarija radi domaci u pythonu. Ja rekoh daj da bacim pogled ono dete napravilo neku aplikaciju. Ja odusevljen sav reko daj da ti pokazem neke cake, a ona meni tata ja kad vidim ovaj kod, meni se samo spava, samo sam jtela da skinem ovo s grbace. A inace je neki slican format kao sto gore pises... super sastavi, mada lepo i crta. 

Poenta je: potpuno pogresan pristup ulupati godine u nesto sto te ne zanima. Imas u it-u stvari koje su povezane a nisu bas bezane za programiranje. Istrazi te oblasti malo, a ako ne ide, batali i budi bibliotekarka, mnogo bolje nego da izgubis  oci na necemu sto te ne interesuje i gde ce ti noge imati 200kg svaki pit kad treba da se probidis i odes na posao

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

I evo kakvi su testovi, stvarno, ja ovo ne umem da resim, eto dokaza da sam glupa i da nisam za ovo:

Na pola sam se uzasno iznervirala i izasla.

 

Koq2zS3.png

 

1zCKWTX.png

Edited by Tool
Link to comment
Share on other sites

Mensecini da ti samu sebe ubedjujes da odustanes jer, jelte, tako je lakse. Sta da se mucis, pokusavas, radis neke bezvezne testove, padas, pa se spremas opet... bolje reci promasila sam zivot (sa jebenih 20 ikusur godina!) i eto resenja! Tuzno je zapravo sto si odustala, bez da si probala. Jedan od prvih testova koji sam ja radio je bio nalik ovom sto si postovala. Naravno da sam ga pao. Imas gomile prica o ljudima koji su fejlovali, pa pokusavali ponovo. I niko od njih nije bio toliko ubedjen da je to sto pokusavaju prava stvar i da ce "od toga imati 800eur na kraju". Vec to je ono sto radis: kad padnes - ustanes, padnes opet - ustanes opet, padnes - probas nesto drugo. Imam jos jednu during the war pricu... kada sam se odselio u Slovacku, dobijem tim da vodim i medju njima bila jedna devojka, tek zavrsila faks. Bistra, brzo uci, ne smara, uzivanje uciti je necemu. Radili mi tako par godina i zalomi mi se da promenim projekat pred cutover i ostavim njoj da zavrsi. Pocinje drama... svaki dan pozivi, ja radio to sto sam joj ostavio remotely a posto sam bio nekoliko vremenskih zona istocno, radio svoj projekat danju taj, njen, nocu. Zavrsimo mi to nekako, vratim se ja doma, ona sva u autu, na lekovima, ispijena... nije mogla da se nosi sa pritiskom, rokovima, klijentom. Ja rekoh, ovo ti je bilo bas lagano, ali to i jeste tvoj posao kada si senior: baratas poluinformacijama, menjanjima scope-a, budzetom... Ona kaze ne znam da li ja to hocu da radim. Probali sa  jos jednim projektom posle - jos gore, devojka krenula da vene. Imali mi razgovor jedan ozbiljan i ja joj reko da nije ovaj posao za nju, trebalo bi da se presalta na nesto drugo... devojka je bas struktuirana, dakle bilo sta vezano za organizovanje ce joj leci. Poslusa me, da otkaz, ode za London, nadje posao u nekoj izdavackoj kuci i procveta. Postane srecna i ostane zdravo bice. 

Poenta je, nije problem priznati da si promasila profesiju, ali da to zakljucis na osnovu toga sto si pala neki bezvezni test je tupavo. 

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Ako trazis  opravdanja zasto nesto ne mozes da uradis - neces ga nikada ni uraditi.

Postavi to sebi kao izazov i uzivaj u njemu kao takvom - uspeces.

Predlazem ti da procitas Umetnost ratovanja od Sun Tsua - ima tu dosta saveta kako poraditi na sebi.

Ako se pomiris sa tim da ti je buducnost u nekoj smrdljivoj fabrici za minimalac - bolje i ne zasluzujes.

Nemas  50+ godina, pa da se pitas ko ce te zaposliti - kad ces da rizikujes ako ne sad?

Link to comment
Share on other sites

On 7/5/2019 at 2:07 PM, Tool said:

Ne mogu prosto da opišem dozu očajanja koje osećam. Gledam drugove koji su uspeli, vidim provaliju i znam da nikada neću uspeti jer to prosto nije moj put i moja sudbina. Teram se jer zivim u govnjivoj drzavi i jer sam nespsoobna.  Ja sam obična. Ja sam niko. I nikada se neće ostvariit svi oni snovi, samo robijanje. Recite da sam luda. Razmažena. Ali svesna sam da nemam kapaciteta i da sam bacila 3 godine života. Nije it za mene. Ali dolazim do problema šta onda pobogu pa jeste. Toliki mi je haos u glavi da ne mogu da opišem.I prosto sam eto besna, najbesnija što nemam intelektualnih kapaciteta koji bi me izvukli iz nemaštine jer mi je to jedini izlaz. Pogodila me je realnost.

jel ovo neki literarni rad?

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Jako zanimljiv post .

 

Imamo neke slicnosti .Ja sam u matematici bio jako los ( u Srbiji ),kasnije kada sam studirao napolju bio sam iz istog predmeta dobar ( da budem skroman 😎 )

 

Tu pre svega krivim obrazovni sistem ove zemlje gde vlada staljinisticko bubanje napamet,neprilagodjeno gradivo po uzrastima i veoma cesto ljudi koji predaju su jedva kvalifikovani za taj posao .

 

Druga stvar - mozes ti da imas i diplomu Kembridza ... ovde ti puno nece vredeti . Ako mislis da je partijsko zaposljavanje problem cekaj tek da vidis sve rodjacke,kumovske i ljubavnicke veze i vezice,jos veci problem je mentalitet ... mali primer - pre 10 i vise godina radio sam jedan projekat za veliku domacu kompaniju ( naftni biznis ),tehnicke prirode sa biznis modelom,kada sam prezentovao to glavonjama te kompanije jedan je prokomentarisao " pa ne mislis ti mali da cemo mi tebe da poslusamo kada je ovaj ( njihov projektant ) ovde 30 godina ?! " .I odradili su njegov model projekta ... i pukli ... ozbiljne pare .

 

Taj balkansko-palanacki mentalitet " ja sam stariji pa imam neka posebna prava " je najbolji razlog da mladi ovde uopste i ne pokusavaju .

 

Bezi napolje je ono sto ti ja savetujem,nauci jezik preko interneta ili barem pocni da ga ucis .Posla po fabrikama u Evropi ima ( moj prvi posao napolju je bio teska fizikalija,kada sam " napredovao " do fabrike doslo mi je da kleknem i poljubim zemlju kao prestolonaslednik koji se vraca iz izgnanstva ) .Danas sam dosao do toga da mogu da biram projekte ( i kada hocu i koje hocu ),i da mi placaju putovanja po svetu .

 

Necu da ovo bude primer nekog " success story-a " ( jos manje da budem neki life coach ),ali ti se sve svodi na - zivot je s*anje,moras da se mucis da bi uspela ( pa i da ostavis zemlju rodjenja daleko iza sebe ),nemas ti manjak " intelektualnih kapaciteta " vec treba da budes surovija i tvrdja ... i prema sebi samoj,budi sama sebi sef iz pakla i uspeces pa ma koje zanimanje odabrala .

 

I bezi odavde 😆

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

On 7/5/2019 at 8:27 AM, Tool said:

To je ona spika...žrtvujem sadašnjost zarad neke tamo budućnosti koja je nestabilna i koju možda neću ni dočekati.

 

U zivotu ne postoji nikakva garancija ni za sta, a tebi fali malo samopouzdanja. Zasto uopste jurcas za necim za sta i sama znas da nisi? Zato sto se to trazi? 

Traze se i druge stvari i sigurno da imas dara za nesto, samo sto radis pogresne stvari i mozda nikada nisi ni dosla do toga da probas nesto i vidis da si nadarena. 

Kreni na neke kurseve, procitaj nesto, uzmi neke knjige koje govore o odabiru profesije, razgovaraj sa ljudima i vidi sta i kako oni rade. 

Mozda mozes da radis sa decom, mozda mozes da radis u kozmetici... ko zna, probaj, vidi, pitaj, nauci... ima mesta za sve koji hoce, nije uspeh u skoli jedina zivotna smernica. Mozda ti se vremenom radeci nesto otvori "dizna" za logiku... stici iskustva, pa ih sakupi i iskoristi. 

Link to comment
Share on other sites

On 7/5/2019 at 2:01 PM, Tool said:

Kroz osnovnu i srednju mi nisu išli predmeti poput matematike, fizike, bilo šta što je upućivalo na logičko razmišljanje, prosto sam bila očajna u tome, i dan danas imam traume od pismenih iz matematike.

 

To je do srbijanskog glupog obrazovnog sistema gde se forsira bubanje matematike, a ne ucenje kako da logicki razmisljas. Nije ni meni isto islo, pa sam sada dosao u stanje da se okrecem matematici kada uvidjam da ukoliko zelim nesto da ostvarim, da udaram u taj zid koji sam uvek mrzeo i da iako zelim da vidim sta je iza tog zida, moram da ga savladam. 

 

On 7/5/2019 at 2:01 PM, Tool said:

Upisala sam IT smer

 

Jesi li ti cula za ista sto je vezano za IT svet, a da nije programiranje?!

 

Rece da te ne zanima crtanje, ali eto da ti preporucim UX/UI Design cime se ja bavim. Potraga za tim je velika, a plata je istom rangu kao programerska. Ne moras da znas da crtas, ne znam ni ja cak, ako znas da nacrtas pravougaonik i obojis ga u nekom programu, vise ti i ne treba sto se tice crtanja. Treba da poznajes nesto psihologije i principe iz dizajna. Posto nema nikakvh smerova na faksevima za to za sada, a placenih kurseva isto tako malo (ima za graficki dizajn, ali UX nije isto sto i graficki dizajn), ostaje ti da sama sve to naucis preko neta za dzabe kako sam ja. Dakle, potpuno self educated i naravno edukujes se kroz praksu i rad u nekoj firmi. 

 

Isto se tako mozes baviti nekim marketinskim delatnostima, ako ti ide pisanje, mozes da radis kao copywriter, content writer, stvari vezane za SEO. Tu ima posla kolko hoces i plate su isto tako velike. IT svet je ogroman i ima puno toga tu da se radi, a da nije kuckanje koda. Malo istrazi taj svet. 

 

On 7/5/2019 at 2:01 PM, Tool said:

i to oni najglasniji, najvatreniji, ektroverti, ''crveni'', ENTP  tipovi licnosti i ono sto se u danasnjem vremenu trazi.

 

Glupost za medalju koji treba da se stavi na tablu top 10 gluposti za sva vremena. Kakve veze ti psiholoski tipovi imaju sa necijim poslom i uspehom? Imas koliko hoces uspesnih i bogatih introverata, ja sam ih upoznao na desetine i sam sam naravno jedan od njih. 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...