Jump to content

Aimez-vous B?


Mama_mia

Recommended Posts

Direktno na qwrz :classic_ohmy:

 

Još davnih dana sam uobičajio da s vremena na vreme nataknem na figurativni qwrz ovog ili onog mrsomuda ili proser efendiju, danas, ali dosad nisam naticao institucije i novinčine u kojima se mrsomudi proseravaju i mrosmude.

Razlog je jednostavan: institucije i novinčine su neživa bića, ništa ih ne boli, pa ih boli qwrz ako ih nabiješ na qwrz. Svejedno, danas ću na figurativni qwrz svečano nabiti Ðidov portal Direktno, koji mi ionako ide na qwrz. Ako se na qwrzu kao kolateralna šteta nađe i Ðido, bože moj, svijet je ovaj tirjan tirjaninu... :lol_2:znate priču.

 

Razlog za naticanje je (nepotpisana) paškivla „Zlo proleće“ (itd.) u kojoj me izvesni anonimus (inače poznat organima gonjenja) tereti za skrnavljenje novomitropolita Joanikija, potpisivanje antilitijaške peticije 88 i još mnoštvo nedela.

Naša crkva (SPC) neprestano ponavlja da mora „biti uz narod“ - što je nesporno - ali narod ne mora biti uz crkvu (kao što 45 godina nije ni bio), a to još manje, iako je „prakticirajući vernik“, mora moja neznatnost kao „član naroda“. Na primer, po pitanju litija uopšte nisam bio uz crkvu (čitaj: crkveni menadžment). Evo zašto. Litije su po definiciji procesije pokajnika i upriličavaju se isključivo u slučajevima pomora, gladi i suša u cilju stišavanja božjeg gneva.

Litije o kojima govorimo bile su trijumfalističke procesije političkih aktivista koje u stvari prizivaju božji gnev. Litije s kraja osamdesetih - kad su svetački ćivoti zloupotrebljavani u politike svrhe - žestoko su nam se obile o glavu (i još se obijaju). Obiće nam se i ove. U stvari, već su počele da nam se obijaju. I nastaviće da nam se obijaju.

Setite se samo koliko se srpska javnost - nadaleko čuvena po hrišćanskim vrlinama i poštenju - uzibretila nad Ðinđićevom izjavom „kome je do morala, neka ide u crkvu“, a čovek je samo direktno rekao suštu makijavelističku istinu: politika može biti manje ili više uspešna, ali je uvek (i svugde) vrlo sumnjivog morala jer se po prirodi posla bavi regulacijom strasti, grabežljivosti i pohlepe.

 

Došlo je izgleda vreme da se Ðinđićeva izjava obrne pa da se kaže: „Kome je do politike, neka ide u crkvu.“ Ne mislim ja da crkva treba da bude apolitčna - to je seljački idealizam - ali mislim da bi morala imati svoju politiku, a ne upodobljavati se trenutno vladajućim. Kao što ne mislim da crkva (tj. crkveni menadžment) ne bi trebalo da se obraća javnosti, ali mislim da bi to trebalo da uradi preko sopstvenih dnevnih novina, ne tipa Pravoslavnih misionara ili Pravoslavlja, nego preko komercijlnog dnevnog lista, kao što čini Katolička crkva preko dnevnika Oservatore romano. U trenutnoj postavci stvari, ma koliko si laskao da to čini, crkveni menadžment ne stoji „uz svoj narod“, nego uz ovu ili onu vlast, od kojih nijedna nema natpolovičnu većinu glasova naroda. Eto toliko. Nadam se da će Direktnom biti udobno na qwrzu.

 

  • WOW 1
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
18 hours ago, Darth Bane said:

Samo mi nije jasno sta Basara hoce da kaze on svojim epskim pitanjem "zasto majmun drzi Q u supi"???? 

 

objasnio je u nekoj kolumni ...trebalo bi da je pronadjem...

 

to je metafora za neresive misterije ali i za fascinirajucu glupost - mislim nikad dosta pomenute fascinacije :lol_2:

 

 

Link to comment
Share on other sites

11 minutes ago, Mama_mia said:

 

objasnio je u nekoj kolumni ...trebalo bi da je pronadjem...

 

to je metafora za neresive misterije ali i za fascinirajucu glupost - mislim nikad dosta pomenute fascinacije :lol_2:

 

 

Pretpostavljam da je to metafora za neke nase neresive probleme (ili fascinirajuce gluposti) - ali opet ne mogu da provalim o cemu je tacno rec??? 

Link to comment
Share on other sites

2darth

to je ta misteriozna supa:

 

 

..............jedne sumorne novembarske večeri u kafanu Brodarska kasina ulazi čovek srednjih godina. Treba li uopšte reći da je kafanski ambijent takođe sumoran, čemer kasnog realnog socijalizma: čkiljavo svetlo, furuna bubnjara, smrad duvana pomešan sa smradom kiselog kupusa.

Sedne, dakle, čovek za sto, naruči vinjak i kiselu, zapali cigaru i taman da cugne gutljaj, ugleda na stolu na kome stoje tzv. escajg, salvete, slanici i karafindli omanjeg majmuna koji sedi i držu Q u supi. Čovek zažmuri, protrlja oči, ponovo pogleda, ista stvar - majmun drži Q u supi.

Naruči čovek još jedan vinjak i pita kelnera: Je li, more, zašto ovaj majmun drži Q u supi? „Pojma nemam, možda je neka tradicija“, kaže kelner, „radim ovde već osam godina i uvek je tako, jedna baba svako jutro dovede majmuna, majmun se popenje na sto, stavi Q u supu i tako sede do fajronta. Ako vas baš interesuje, sad će doći šef sale, pitajte njega. On ovde radi dvadeset godina. Možda će on znati.“

Eto utom i šefa sale. Čovek mu priđe i najljubaznije ga upita: Da možda vi ne znate zašto majmun drži Q u supi?, a šef sale mu odgovara: „Da sam kapetan Dragan, rekao bih vam da vas moram ubiti ako vam odam tu tajnu, ali pošto nisam kapetan Dragan - pošto kapetan Dragan još i ne postoji - reći ću vam istinu: pojma nemam. Dvadeset godina radim ovde i svih tih dvadeset godina jedna baba ujutru dovede majmuna, majmun se popenje na sto, stavi Q u supu i tu sedi do fajronta. Ali još malo će doći naši stalni gosti Pera, Laza i Mika, oni ovde šljemaju već trideset pet godina, pitajte njih, oni će sigurno znati.“

Stižu Pera, Laza i Mika, čovek prilazi za njihov sto, čašćava turu pića i pita: Da li vi, gospodo, znate zašto ovaj majmun držu Q u supi? „To je tradicija“, kaže Pera, tradicionalista. „To se u pristojnim društvima ne pita“, odgovara Laza. Mika pak, istinoljubac, kaže: „Pojma ni mi nemamo zašto majmun drži Q u supi, oduvek je tu, šta te uostalom boli Q zašto majmun drži Q u supi.“

Već se smrklo, pristiže kafanska muzika, naš junak, rešen da pošto-poto sazna zašto majmun drži Q u supi, prilazi kapelmajstoru i pita: Da možda vi ne znate zašto ovaj majmun drži Q u supi? „Naravno da znamo“, kaže kapelnik, da znak orkestru, a orkestar na melodiju „Alaj mi je večeras po volji“ krene da peva: „Aj zašto maaaj-muuun, drži kuuurac u suuupiii...“

 

 

...kada ovo procitas, da li prvo bude smesno pa tuzno ili obratno?

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Darth Bane said:

Pretpostavljam da je to metafora za neke nase neresive probleme (ili fascinirajuce gluposti) - ali opet ne mogu da provalim o cemu je tacno rec??? 

@Mama_mia me pretekla. Pa to je vic, čudo ga ne znaš, ja sam ga u to vreme čuo kao "zašto majmun pere muda u mojoj čaši" ali svejedno, poenta je ista :classic_smile: 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

58 minutes ago, Mama_mia said:

2darth

to je ta misteriozna supa:

 

 

..............jedne sumorne novembarske večeri u kafanu Brodarska kasina ulazi čovek srednjih godina. Treba li uopšte reći da je kafanski ambijent takođe sumoran, čemer kasnog realnog socijalizma: čkiljavo svetlo, furuna bubnjara, smrad duvana pomešan sa smradom kiselog kupusa.

Sedne, dakle, čovek za sto, naruči vinjak i kiselu, zapali cigaru i taman da cugne gutljaj, ugleda na stolu na kome stoje tzv. escajg, salvete, slanici i karafindli omanjeg majmuna koji sedi i držu Q u supi. Čovek zažmuri, protrlja oči, ponovo pogleda, ista stvar - majmun drži Q u supi.

Naruči čovek još jedan vinjak i pita kelnera: Je li, more, zašto ovaj majmun drži Q u supi? „Pojma nemam, možda je neka tradicija“, kaže kelner, „radim ovde već osam godina i uvek je tako, jedna baba svako jutro dovede majmuna, majmun se popenje na sto, stavi Q u supu i tako sede do fajronta. Ako vas baš interesuje, sad će doći šef sale, pitajte njega. On ovde radi dvadeset godina. Možda će on znati.“

Eto utom i šefa sale. Čovek mu priđe i najljubaznije ga upita: Da možda vi ne znate zašto majmun drži Q u supi?, a šef sale mu odgovara: „Da sam kapetan Dragan, rekao bih vam da vas moram ubiti ako vam odam tu tajnu, ali pošto nisam kapetan Dragan - pošto kapetan Dragan još i ne postoji - reći ću vam istinu: pojma nemam. Dvadeset godina radim ovde i svih tih dvadeset godina jedna baba ujutru dovede majmuna, majmun se popenje na sto, stavi Q u supu i tu sedi do fajronta. Ali još malo će doći naši stalni gosti Pera, Laza i Mika, oni ovde šljemaju već trideset pet godina, pitajte njih, oni će sigurno znati.“

Stižu Pera, Laza i Mika, čovek prilazi za njihov sto, čašćava turu pića i pita: Da li vi, gospodo, znate zašto ovaj majmun držu Q u supi? „To je tradicija“, kaže Pera, tradicionalista. „To se u pristojnim društvima ne pita“, odgovara Laza. Mika pak, istinoljubac, kaže: „Pojma ni mi nemamo zašto majmun drži Q u supi, oduvek je tu, šta te uostalom boli Q zašto majmun drži Q u supi.“

Već se smrklo, pristiže kafanska muzika, naš junak, rešen da pošto-poto sazna zašto majmun drži Q u supi, prilazi kapelmajstoru i pita: Da možda vi ne znate zašto ovaj majmun drži Q u supi? „Naravno da znamo“, kaže kapelnik, da znak orkestru, a orkestar na melodiju „Alaj mi je večeras po volji“ krene da peva: „Aj zašto maaaj-muuun, drži kuuurac u suuupiii...“

 

 

...kada ovo procitas, da li prvo bude smesno pa tuzno ili obratno?

Pa vic je i smesan i tuzan istovremeno. Smesan ako se cita bukvalno, a tuzan ako se posmatra kao metafora nase stvarnosti.

Link to comment
Share on other sites

...neki cemo umreti od smeha a neki koji kaskaju kao Vukadinovic - nece,

samo ce bezveze da postoje i da saplicu, proturajuci cistu glupost ili bezobrazluk ili oba:

 

 

Obretenije Đoletovo

17.06.2021. 14:00h

 

Ðole Vukadinović, moj ekskaradušmanin, očigledno je potpao pod moj uticaj pa je pre neki dan golorukoj opoziciji „zabio nož u leđa“. „Nije režim toliko slab“ - poručio je Ðole sabraći opozicionarima - „koliko je opozicija slaba. Opozicija kakvom se, uz malobrojne izuzetke, predstavlja na Tviteru i u ‘svojim’ medijima ne može ni pobediti ni ugroziti Vučića.“

 

Onoga trenutka kad je Ðoletovo epohalno otkriće :lol_2:rupe na saksiji procurilo u javnost, u Euromahali i Krugovima dvojke je odjeknula serija snažnih eksplozija. Nisu to bile plinske boce. To je opoziciji pucao qwrz što im je Ðole skresao istinu u lice. Jer - da. Za razliku od krleta22, Ðole nije polovično, nego apsolutno u pravu. „Jačinu“ politike koju obnaša neka vlast određuje slabost politike koja joj se suprotstavlja.

 

To je tome naročito tako u situacijama - a kod nas je situacija upravo takva - kad je politika koja se bajagi suprotstavlja istovetna (ponekad i gora) od one koja obnaša vlast. Moja, naime, neznatnost ni uz najbolju volju - kojoj inače nije sklona - ne vidi nikakvu suštinsku razliku između političkih stavova Aleksandra Vučića, Ðoleta Vukadinovića, Dragana (ne Milovana) Ðilasa, Boška Obradovića i Vuka Jeremića, pominjem samo one koji su koliko-toliko artikulisani.

 

Napred pomenute parapolitičke persone dramatis su opozicija Vučiću taman onoliko - i pomoću istih metoda - koliko je Koštunica bio opozicija Miloševiću. 👍 Hoću da kažem da je svako od pomenutih persona rezervni Vučić, kao što je Koštunica, čaršijski spavač, bio rezervni Milošević, samo što se čaršija još nije dogovorila ko će od persona preuzeti žutu majicu.

Plan čaršije - inače jedine (tajno) društvene strukture na koju Visoki Vučić nema nikakav uticaj - bio je sledeći. Milošević je trebalo da obavi prljavi posao - čaršijski profajleri su ga zato i instalirali na vlast - pa da onda, kad Milošević „zakruži životni prostor“ (Ćosić) stvar u svoje ruke preuzme građanski slavski pojas na čelu sa Koštunicom.

Milošević je prvi deo prljavog posla obavio polovično, drugi pak deo - odlazak u ropotarnicu istorije - izvršio je stopostotno, a posao, jedva manje prljav od Miloševćevog, nastavio je Koštunica. Ðinđić je izvesno vreme pokušavao da čaršiji smrsi konce, ali ih je čaršija smrsila njemu.

 

Koštunica je potom na preporuku jedne velike sile sišao sa političke scene, a Srbija se, sa Tadićem u žutoj majici na čelu - apsolvirali smo to u onomadašnjoj kolumni - vinula do svog istorijskog kulturološkog, civilizacijskog i demokratskog maksimuma koji više nikada neće dostići. Ali da ne bih sva vrata pozatvarao dupetom, dodaću - osim ako se ne dogodi čudo biblijskih razmera.

Nije to, svim manjkavostima uprkos, bila loša startna pozicija za nastavak emancipatorskih procesa. Tadića na to ne bi bilo teško ni navratiti, ali izgleda da je maksimum bio previše posla (sa premalo para) za lenjivce iz Euromahale i Krugova dvojke pa su malo činjenjem, malo nečinjenjem uspentrali Vučića na vlast.

E zato - udri, Vučiću. :lol_2:

Link to comment
Share on other sites

deo malopredjasnje kolumne...

pita se basara sta bi se dogodilo kada bi recimo prekosutra neki pregovarac srpske strane priznao kosovo

 

"Da li bi se Boško Obradović spalio na Trgu republike, da li bi Vuk Jeremić i Mlađa Ðorđević izvršili harakiri, da li bi se Ðole Vukadinović obesio - da ne pomenem samo neke - i da li bi se milionska masa Srba latila oružja i krenula ka granicama „lažne države“ da je silom oružja vrati pod okrilje prave"

 

Tacan odgovor je.... naravno da - da :lol_2:

 

 

Link to comment
Share on other sites

On 6/17/2021 at 4:21 PM, Mama_mia said:

Obretenije Đoletovo

17.06.2021. 14:00h

 

Plan čaršije - inače jedine (tajno) društvene strukture na koju Visoki Vučić nema nikakav uticaj ...

 

...udri, Vučiću. :lol_2:

Naravno da može da ima, kad bi hteo. Verovatno ih za sada ne vidi kao stvarnu pretnju, pa se ne bavi njima, ali može celu tu bulumentu da skine sa državne sise pod raznim izgovorima (spiskove tih lica oni sami prave i javno objavljuju) , a takvi i ono što "privrede" da nije direktno sisanje, i to je povezano sa sisanjem, gde sami sebi namestaju "projekte" i "konsultantske usluge". Pa bar kad izgube sredstva koja im narod plaća da poboljšavaju društvo a oni ga upropašćavaju, onda neka javno po pare idu kod kriminalaca i drugog ološa kome odgovaraju njihove aktivnosti.

 

Prema tome, slažem se, udri vučiću, nogom u stražnjicu, sve to kod cirkarovića, da mere koliko su hiljada kilograma svi zajedno smršali od kad više ne sisaju, to je prava stvar.

Link to comment
Share on other sites

 

Puška Vuka Jeremića :86:

 

Da sam bio dibidus u pravu onomad - kad sam na pitanje novinara zagrebačkog Večernjeg lista, a da šta ja mislim o političkoj situaciji i perspektivama u Srbiji, odgovorio da je mnogo veća verovatnoća da Visoki Vučić jednoga dana evoluira u pravcu liberalne demokratije, nego da se liberalno demokratske ideje zapate u takozvanoj opoziciji - uverio sam se pre neki dan, kad sam čuo rafal iz puškice Jeremića Vuka, koja za razliku od puške Imenjaka mu, Mandušića, ne puca ubojito nego prazno.

Evo šta je Vuko ispalio na konstitutivnoj sednici gradskog odbora NS u Nišu. „Revanšizam za koji se NS zalaže“ - pripretio je Jeremić - „znači da će po promeni vlasti biti trajno zabranjen rad Socijalističkoj partiji Srbije (SPS) i „svim derivatima“ Srpske radikalne stranke (SRS), uključujući i Srpsku naprednu stranku (SNS).“

Vuko je tom spisku je dodao i zabranu TV Pink, a onda je prešao u fazu revolucionarnog terora i najavio hapšenje Ane Brnabićke i Aleksandra Vulina. Interesantno (i znakovito) Visokog Vučića nije pomenuo.

Kao što znate, moja neznatnost u suštini nema ništa protiv nasilnih smena vlasti i revolucionarnog terora, ne zato što smatra da je to dobar način promene vlasti, nego zato što dilbere koji imaju petlju, muda i mehanizme za prevrat savršeno boli qwrz što bi moja neznatnost imala nešto protiv. Takvi, naime, ne traže izbornu bazu i - naročito - ne prete. Naprotiv. Pre nego što nasilno strmopizde neki režim, obično obećavaju reke meda i mleka, zemlju seljacima, fabrike radnicima i tako to. ....

 

Ono, fakat, kad se domognu vlasti, dilberi-prevratnici okrenu ćurak naopako i stanu da prave ršum, imali smo mi - praktično doskora - i takve primere u našem bogatom istorijskom iskustvu jer su - pre nego što je u opticaj vraćena svetosavska paradigma - u Srbiji na vlasti bili dilberi koji su se na vlast uspentrali revolucionarnom putem.

Sledi pitanje od 1.000.000.000 sendviča: Da li vama Vuko Jeremić, a. k. a. Guzijan, liči na dilbera koji ima petlju, muda i mehanizme da nasilno strmopizdi vlast? Meni ne. Sad će učesnici osnivačke sednice gradskog odbora NS u Nišu graknuti da Jeremiću i nije namera da režim svrgava nasilnim putem, nego (pretpostavljam) na izborima.

Sledi pitanje od još 1.000.000.000 sendviča: Da li vama Jeremić lični na čoveka koji će osvojiti vlast na bilo kojim izborima? Meni ne. Naprotiv, liči mi na čoveka koji se svojevremeno obreo na vlasti, ne zahvaljujući svom političkom radu, nego preko veze i uvlačenja u JexS-ovo dupe, što je obojici donelo privremeno zadovoljstvo.

Pa, zašto onda Jeremić puca - to jest kenja - iz prazne puške. Evo zašto. U nadi da će, obećavajući radikalne revanšističke mere, privući simpatije glasačkog tela na njega i njegovu (jebenu) stranku. Opet ćorak. Biračko telo sklono radikalnim, revanšističkim merama, već su privukli radikali. Kome se onda Jeremić obraća? E, to je pitanje od 1.000.000.000.000 evra, ne sendviča.

 

 

....basara mrzi opozicionare, posebno one koji obecavaju :lol_2:

 

Link to comment
Share on other sites

Ovde nesto o zgrazavanju jer je aca lukas, kao, napisao knjigu

i basara kaze ono sto neki mislimo i takodje kazemo:

 

....Najveće ibretenije je, predvidivo, izazvao Lukasov statement da mu „nije žao što je Ðinđić ubijen“.

Koga vi to, more, zajebavate. Najmanje 75 % Srbije ne žali što je Ðinđić ubijen, a ostatak boli qwrz.

 

Vučiću, udriiiiiiiiii! :lol_2:

 

Koliko mora da se bude kockast da se poveruje da ovo udri vucicu znaci biti sns ljubitelj  :lol_2:

 

 

 

 

Edited by Mama_mia
smajli
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Prvo jedno priznanje:  Neko se smeje i ocekuje iskljucivo visoko sofisticirane sale kako i dolikuje, dok

ja se smejem `nisko` sofisticiranim:

 

 (nije mi se ukazao naslov ali radi se o revansizmu ili tako nesto...)

 

Ugledah preksinoć breaking news na sajtu Nove.rs: „Vesić se u zoo-vrtu slikao s lemurom na glavi“. Momentalno pomislih: ne bio ja lemuru u koži. Neće proći mnogo pre nego što akademik Teodorović lansira tvit: Nemoj’de, lemure, posle da bude samo sam radio svoj posao. A mogla bi se lemuru dogoditi i gora stvar, da ga Guzijan Jeremić - kad se uspentra na vlast - u revanšističkom žaru lustrira i iz beogradskog zoo-vrta prekomanduje u onaj Palmin. :lol_2:

 

No, dobro, okanimo se zajebancije. :lol_2:

Nedavno me neko upita a da zašto nikad ne pišem - ili to samo sporadično činim - o „bogu tenisa“, osvajaču sveta, novom Napoleonu i jednom od temelja novijeg srpskog identiteta, Novaku Ðokoviću, a ja odgovorih da je to zato što me tenis i kao igra - a naročito kao parateniski vimblonski kič sa šampanjcem i jagodama - ič ne zanima.

Nisam zainteresovan ni za ostale sportove, s delimičnim izuzetkom odbojke i košarke, možda ni sa mnom nešto nije u redu, ali za mene, tenis je ubistveno dosadna rabota, s kojom se Antonioni majstorski posprdnuo u kultnom filmu „Blow up“. Ovo naravno ne mogu dokazati, ali secite me gde sam najtanji ako tenis 90% svoje popularnosti ne duguje poreklu iz visokog društva - uključujući i kraljevsko - i auri džetsetizma koji ga okružuje.

To u svetu. U Srbiji je drugačije. Neću pogrešiti ako kažem da u Srbiji tenis 99% popularnosti duguje činjenici da Ðaković neprestano pobeđuje, da na tom poslu odlično zarađuje, da se u situacijama stani-pani pravoslavno krsti i da napušava nesrpsku publiku na vimbldonskim tribinama.

Lepo je Lazar Džamić u tekstu u vikend izdanju Danasa pojasnio da je Ðoković sve to postigao zahvaljujući dibidus nesrpskim osobinama - što će reći - upornosti, samoodricanju, prilježnom radu i nepribegavanju improvizacijama i da je, svim tim postignućima uprkos, ostao ličnost od integriteta, na pristojnoj distanci od ovdašnjih karavilajetskih kalakurnica i skandala.

Kažem „na pristojnoj“ jer je u Srbiji, čak i monasima, nemoguće napraviti neku veću distancu. Bilo kako bilo, Ðoković je izbegao - a za to mu je, garantujem, bila potrebna velika diplomatska veština - politizaciju svoje pobedonosnosti, iako ne i tabloidizaciju, ali to je neizbežno.

Što opet ne znači da političari ne ulažu povelike napore da se „ogrebu“ o Ðokovićevu svetsku slavu i da mu se nekako približe ne bi li se virus pobedonosnosti nekako preneo i na njih. Pokoriti svet i pritom (bez truda) zaraditi keš - to je san svakog srpskog političara (bez obzira na boju).

I kako to već biva, u tim pokušajima približavanja Ðokovićevom sjaju često dolazi do lakrdijaškh scena, poput npr. gafa ambasadorke Srbije u UK A. Joksimović, koja se na prijemu upriličenom nakon pobedonosnog meča, mimo protokola - pride neprikladno odevena - ubaštrala između Ðokovića i britanskog princa da mu - čestita. :lol_2:Sad, kad je osvojio sve što se u tenisu može osvojiti, Ðoković bi najpametnije postupio da prestane da igra. Jer ako počne da gubi - a godine lete - proći će kao Vesićev lemur. :lol_2:

 

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Imamo drugi cas letnje skole liberalne demokratije, sto znaci da

mogu ljudi i sami da se edukuju pod uslovom da nemaju pred ocima Cedu huligana i okrenu se svemu suprotnom od ovoga:

 

 

Osnovna prednost političkog sistema liberalne demokratije nad autoritarnim, konzervativnim, patrijarhalnim i hibridnim režimima je u tome što drastično sužava manevarski prostor nitkovima i nitkovlucima (svih boja) koji, kao što znamo, rado traže (i lako) nalaze pribežište u marksizmu, lenjinizmu, patriotizmu itd., a istovremeno sve napred pomenuto štite od nitkovskih manipulacija.

Da bismo to pokazali, nema potrebe da idemo u Englesku ili neku drugu zemlju sa dugom liberalno demokratskom tradicijom. Hajdemo, recimo, do Kipra, koji je nezavisnost stekao mnogo kasnije od Srbije, a koji ima sličan problem kao i Srbija - nasilno otcepljenje jedne trećine teritorije.

 

Kao i Srbija, i Kipar je „robovao“ pod Osmanlijama, kao u Srbiji SPC - ovo je vrlo važno - Kiparska pravoslavna crkva je na Kipru vrlo bitan politički faktor (rekao bih i bitniji), kao i u Srbiji, na Kipru postoje stranke u rasponu od nacionalističke desnice do rigidne Komunističke partije, a opet, ako bi neki kiparski političar rekao za nekog političkog protivnika da je „izdajnik“ i da „radi u interesu Turske“, taj bi istog trenutka završio karijeru, a na njega bi gledali kao što su Englezi gledali ser Osvalda Mozlija - kao na smrdljiv sir.

Idemo dalje. Ako bi neki kiparski novinar postavio pitanje „zašto gradite jarbol visok 700 metara za kiparsku zastavu površine fudbalskog terena po ceni od 800 miliona dolara“, pa ako bi mu od strane investitora jarbola bilo odgovoreno „šta ti imaš protiv kiparske zastave“, cela kiparska javnost bi stala na stranu novinara, a nadležne službe bi investitora privele na informativni razgovor da objasni da li je potreban, čemu će služiti toliki jarbol i zašto će toliko da košta.

Površno je objašnjenje da su prilike na Kipru takve zato što je Kipar „robovao“ i pod britanskim jarmom. Prekratko su se Britanci tamo zadržali da bi ostavili uticaj veći od imena bivše kiparske valute (funta) i vožnje levom stranom puta. Mnogo je održivije objašnjenje da su kiparske elite dokonale da će, ukoliko se okanu liberalne demokratije, ustuknu pred nacionalistima - a i tamo ih ima tušta i tma - i ako se prepuste resantimanima i naricanjima, vrlo loše završiti.

Kiparska liberalna demokratija se pokazala kao dobitna kombinacija. Ponajpre u ekonomskom pogledu. Potom i glede ponovnog ujedinjenja ostrva. Na referendumu održanom (čini mi se 2004), pod supervizijom međunarodne zajednice, tursko stanovništvo „lažne države“ Severni Kipar je glasalo ZA ponovno ujedinjenje, zato što su shvatili da će živeti bolje u prosperitetnom Kipru, nego u nepriznatoj državici.

Viđi sad vraga. PROTIV je glasalo grčko stanovništvo na južnom delu ostrva. Zašto? Eh, zašto. U predlogu rešenja za reujedinjenje nije baš sve bilo onako kako su zamislili. Da se razumemo - to rešenje nije bilo Koštuničin vlažni san „više od autonomije, manje od nezavisnosti“. Daleko od toga. Podrazumevalo je neku vrstu ne baš labave federacije. Grcima je to bilo malo. Hoće više. I na kraju će više i dobiti. Zato što više imaju i više znaju.

 

 

Link to comment
Share on other sites

.... Danasnjeg Basaru je mozda trebalo na temu o opoziciji ali vec sam ga ovde okacila, zato neka visi:

 

Evo recepta za propast: seljački maksimalizam, plus lenjost, plus naivnost, plus sklonost brzim rešenjima i prečicama. Ako tom spisku dodamo i odsustvo bilo kakve suvisle političke ideje - alternativne vladajućoj, dobićemo foto-robot takozvane srpske opozicije.

 

Već punih devet godina posmatram prenemaganja i kerebečenja persona dramatis, koje su se nakon Petog oktobra - sa JexS-om Tadićem na čelu - „uključile u napredni pokret“ da bi činjenjima i nečinjenjima razvalile DS i krhke stečevine desetogodišnjih napora na demedijevalizaciji, liberalizaciji i demokratizaciji srpskog društva i time širom otvorile vrata usponu Vrhovnog Bića.

Moja neznatnost toj piktoresknoj gospodi uopšte ne zamera što su se nameračili da se ponovo vrate na vlast (i slast) - pravo da biraš i budeš biran je neotuđivo - ono što im spočitava je to što ne umeju da se vrate, iz čega nije teško izvući zaključak da oni koji ne umeju da osvoje vlast još manje umeju da je obnašaju.

 

Na vlast je moguće uspentrati se na samo dva načina: 1) redovnim putem, na parlamentarnim izborima i 2) nasilnim putem, pučem, revolucijom itd. Ono, fakat, postoji i treći način - verujem da i na njega naši opozicionari računaju - a taj je da te na vlast uspentra neka strana sila, što se poslednji put dogodilo u Avganistanu i nije se dobro završilo.

Stvar se dodatno iskomplikovala posle bojkota prošlih izbora, koji su - kako tvrdi opozicija - „svetu pokazali kakav je Vučić tirjanin“. Onog, međutim, trenutka kad je pobedničkim samoizbacivanjem iz kakvog-takvog parlamenta opozicija „pokazala svetu“ kakav je u stvari Vučić, širom sveta je odjeknula serija snažnih eksplozija. Nije to bio početak III svetskog rata, to je svetu pucao qwrz što mu je opozicija pokazala kakav je Vučić. Tako funkcioniše svet koji je tirjan tirjaninu, znate priču... Opozicija je ne zna.

Opozicija nije odustala (niti odustaje) od traganja za četvrtim putem koji će je - bilo intervencijom neočekivane sile koja rešava stvar, bilo magijskim putem - vratiti na vlast. Nemojte sad misliti da Vučića huškam na politički avanturizam, ali da sam na njegovom mestu (možda sam i mogao biti da sam bio bolji đak), ja bih ovako postupio.

 

Rekao bih opoziciji: „Evo vam vlast, jebala vas vlast“, otišao bih u (privremenu) opoziciju, sredio utiske, dodatno ojačao stranku i posle devet meseci se vratio na vlast. Ovoga puta zauvek. Jer kako rekoh - ko ne zna da osvoji vlast, taj neće znati ni da vlada.

Kad opozicija izgubi živce - a izgleda da ih je, kao i svi mi, izgubila na ovom žaropeku - iz pričuve izlazi čovek brzih rešenja, akademik Teodorović. Evo, recimo, šta je blagoizjavio za Ðidov tabloid Nova: „Uporno govorim da je dovoljno da 100.000 ljudi bude na ulici dva-tri dana, pa da ovaj režim padne.“ Nisam saglasan. Potrebno je mnogo manje - Oktobarsku revoluciju je izvelo 1.000 Trockijevih aktivista - ali pod uslovom da imaju muda i da znaju šta da urade kad dođu na vlast. Ovako, čim na ulicu izađe 1.200 ljudi, eto ti raspopa Antonija, Sime Spasića, Zavetnika, avetnika i ostale menažerije i ode mast u propast.

 

 

...inace nisam bila upoznata sa podatkom

da je Teodorovic izjavio da je dovoljno stohiljada ljudi dva tri dana na ulici da rezim padne....

Kaze covek tih sto hiljada svakog dana je sasvim dovoljno ali ne kaze kako ih dovoci na ulicu, autobusima ili da dodju u zaru resenosti i spontano....

 

 

Edited by Mama_mia
n
Link to comment
Share on other sites

Kao i uvek odlican Basa!  

Kako trenutno stoje stvari - opozicija u Srbiji moze da se uspentra na vlast samo onim trecim putem (uz pomoc neke strane sile). 

Pitanje je , medjutim, kakav bi interes imala ta neka strana sila da podrzava odredjenu (i to opozicionu) politicku opciju u Srbiji??? 

Uzmimo jednu veliku silu npr Indija! Koji interes bi imala Indija da podrzava npr Djilasa ili Jeremica??? 

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

19 hours ago, Darth Bane said:

Uzmimo jednu veliku silu npr Indija! Koji interes bi imala Indija da podrzava npr Djilasa ili Jeremica??? 

 

 

...Indija mislim da jos nije cula za njih, ne verujem ni da su culi za Vucica, ali zato Kina bi mogla da ih podrzi

naravno tek kad dodju na vlass.

Link to comment
Share on other sites

On 7/29/2021 at 3:56 PM, Mama_mia said:

 

 

...Indija mislim da jos nije cula za njih, ne verujem ni da su culi za Vucica, ali zato Kina bi mogla da ih podrzi

naravno tek kad dodju na vlass.

Ovde je pisac hteo da kaze: zasto bi npr Zapad ulozio resurse i novac za smenu Vucica i dovodjenje opozicije, ako se opozicija do sada jos nije cvrsto opredelila za Zapadne vrednosti? Zasto bi neko sa strane obarao jednog rusofila i kinezofila, da bi doveo drugog rusofila i kinezofila???? Zasto?! 

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Mene jedino čudi zašto Basara nije primenio savet koji deli opoziciji, da kad prave te hepeninge povedu plaćeno obezbeđenje. I ovi organizatori isto. Ako nista drugo, uzmeš ti lepo pp aparat, pa cepaj po tome. Ili crevo, pa vodom. Kao kuče kad laje noću pa ga isprskaš vodom da se ne dere, a ovi su isto to. Šta bi uradili? Ništa.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

39 minutes ago, Darth Bane said:

Sokantno! Zavetnici oterali Basaru sa knjizevne veceri!!! Ovo vec smrdi na fasizam!

https://rs.n1info.com/vesti/zavetnici-prekinuli-promociju-basarine-knjige/

Ovo treba najostrije osuditi!!!

Zavetnici ispadose najveci ekstremisti! 

Uz precutnu saglasnost zvalavog sultana.

Svako ko ima bar gram mozga u glavi zna da su svi ti SS zavisnici, fireri, mise vacici, levijaDani.... nista drugo nego jurisne trupe SnS olosa. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...