Jump to content

exSSSR


DJ_Vasa

Recommended Posts

19 hours ago, Ruby Rhod (koji lebdi) said:

Lud covek, ja ne razumem, sam je krenuo u igru na sve ili nista, nije moralo da bude ovako, demonstracije uopste nisu bile nasilne; sad mislim da je ostavljen od svih, pa i od Rusije, vise ga niko ne zeli.

 

Zelenski je lepo to objasnio u interviju za EuroNews,

 

ako mislis da si dobio 80% glasova, pa sta je problem da raspises nove izbore za mesec dana da moze svako da se kandiduje i da omogucis posmatrace na izborima. Dobijas bez problema ako si stvarno osvojio 80% glasova.

 

I to je to. Nema jednostavnije, ocigledno da vecina hoce da vidi ledja Backu, ajde sto vlada vec skoro 30godina ko diktator vec su sad u ekonomskoj krizi duzi period ranije su ga tolerisali jer su imali kakav takav standard i stabilnost. A inace prica se da Backo planira sina da ga nasledi sto znaci da planira da vlada 50godina. E to cak i pristalica Backa ne mogu bas da progutaju, sad im je Backo super jer je opasan i jak, ali kad bude starac ko Mugabe tad im sigurno nece biti super.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

28 minutes ago, Darth Bane said:

Sacekajmo da vidimo sta ce se desiti. Tako se govorilo i za Madura u Venecueli pa evo ga i dalje je ziv i zdrav. 

 

 

 

Nije isto, Madurovovi skupovi su bili masovni sto znaci da ima ne bas malu podrsku u narodu dok Lukasenko ocigledno nema. Pa lik doveze autobusima iz cele Belorusije ljude u Minsk i opet je to smesno u odnosu na opozicioni skup.

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Maduro se procenjuje da ima podršku oko 25-30%. Za Lukašenka je to dosta teže utvrditi jer je zabranjeno istraživati javno mnjenje osim ako imate dozvolu od države za to. Opozicija se najčešće poziva na internet poll-ove gde praktično nikad ne pređe ni 10% ali to je definitivno nerealno.

 

U međuvremenu prva ispitivanja Navaljnog potvrđuju sumnje da je bio otrovan. Bolnica još nije izašla sa svim odgovorima jer žele detaljno sve da analiziraju pa ćemo verovatno tek sutra ili prekosutra čuti zvaničnu izjavu bolnice gde se Navaljni leči odnosno tačan podatak od čega je otrovan. Inače nije više u životnoj opasnosti što je dobra vest.

 

Edited by Klotzen
Link to comment
Share on other sites

Quote

Uhapšena beloruska nobelovka

Policija u Minsku privela je danas na ispitivaje belorusku nobelovku Svetlanu Aleksijevič, u sklopu istrage o protivzakonitom delovaju novoformiranog Koordinacionog saveta opozicije.

Dobitnca Nobelove nagrade za književnost 2015. godine je članca Saveta, a sa njom su danas privedeni i istaknuli lideri opozicije Olga Kovalkova i Sergej Dilevski, prenosi BBC.

https://www.danas.rs/svet/u-minsku-uhapsena-beloruska-nobelovka/

 

Izgleda da je završena ova faza Lukašenkovog pritajivanja. Ne može on da dozvoli ovakve proteste na duže staze jer će ga svi napustiti. Mora da ih razbije kako zna i ume.

Link to comment
Share on other sites

On 8/22/2020 at 11:17 PM, Klotzen said:

Obzirom da ima prevod preslušah numeru čitajući prevod i verovatno čovek dobije ozbiljne batine u zatvoru. Pesma je 100% protiv policije i sistema, možda je čak malo i preterao obzirom da sigurno i u policiji ima ljudi kojima je Lukašenka preko one stvari.

 

Sve njihove pesme su direktne i eksplicitno protiv rezima, nema uvijanja. Nisam njihov fan, slusao sam ih uzivo par puta na Basoviscu, imaju dobre svirke, ali da ih slusam ovako ne. Ne svidja mi se nacin na koji peva. Ipak oni su jedan od popularnijih bendova u Belorusiji, top pet sigurno, posebno sto oni popularniji nisu vise u pravim sastavima, a poslednjih par godina su bas na rhuncu karijere. Dosta su popularni uopste u bivsem SSSRu i Poljskoj. 

 

Profilisali su bukvalno u jedne od lidera ovih protesta, u Brestu (grad odakle su) sigurno, ali i u celoj drzavi. Ranije je Sergej Mihalok bio ta zvezda koja je gurala protestnu energiju, ali on je prilicno uzdrzan sada i vidim da su ljudi razocarani u njega. Sa druge strane on godinama vec zivi u Ukrajini (10 godina) i sad radi neke druge projekte koji bas nisu spojivi sa protestnom muzikom, ali svakako se od njega ocekivalo vise. Tu prazninu je odlicno popunio Juri Stiljski sa svojim bendom. 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

20 hours ago, goldberg said:

 

Malo su mi jasnije neke stvari nakon ovog posta. Naravno, posto smo na temi koja se zove exSSSR, nece smetati i da malo uopstimo pricu.

 

Par dodatnih pitanja/teza:

 

1. Nekako mi deluje cudno da su komunisti u Rusiji forsirali ateizam i proganjali pravoslavlje (njihova zvanicna doktrina je bila materijazam i nije bilo mesta za koncepte poput Boga ili religije), dok su u Belorusiji insistirali na pravosljavlju? Ili je samo carska Rusija insistirala na pravoslavlju?

 

2. Kako je samo u Belorusiji sprovedena rusifikacija, a ne i u drugim zemljama i medju drugim narodima koje je drzala carska Rusija? Zasto ne i Litvaniji, ako su Belorusi bili bliski Litvancima?

 

3. Da li u svim exSSSR republikama postoji anti - ruski sentiment ili negde to i nije toliko izrazeno (Belorusija bi bila najbolji primer, a opet, vidimo da i tamo postoji nacionalizam koji je izrazito anti - ruski, pa sta da tek kazemo za Moldaviju, Gruziju ili Ukrajinu?)

 

4. Mogu da se slozim da poredjenje nije bilo dobro. Poredjenje je interesantno zato sto u Crnoj Gori postoji dobar deo stanovnistva koji ne vidi Srbiju kao prijateljsku zemlju, dok u Belorusiji to i nije slucaj, sto bi znacilo da Belorusi i nisu toliko bliski Rusima kao Crnogorci sa Srbima danas (pa ne postoji proklestvo malih razlika).

 

5. U vezi sa Ukrajinom, kako mislis da ce da se zavrsi situacija sa Krimom i Donbasom? To ne moze vecno da traje, a u Donbasu je situacija takva da separatisti drze male delove oko gradova. Pretpostavljam da je Krim zavrsena prica, dok ce Donbas natrag u Ukrajinu.

 

 

Mi smo druga zemlja po malobrojnosti opozicije u parlamentu nakon Belorusije u Evropi (ako iskljucimo Rusiju). U Turskoj, Madjarskoj i Crnoj Gori postoje ozbiljni procenti podrske opozicionim partijama iz izbora u izbore (iako tamo Orban, Erdogan i Djukanovic vladaju vec jako dugo).

 

Vucic nikada nece razviti takvu dikaturu jer mu treba privid demokratije u privid saradnje sa EU. Njegova diktatura trenutno ima najmanje protivnika u Evropi - koliko se ljudi odlucilo da odu na proteste nakon sto predsednik dobije 80%, pa koliko ljudi protestvuju u Crnoj Gori, Turskoj i drugim zemljama gde jedna partija i lider imaju celicnu vlast dugi niz godina? Kod nas je uspeh ako na proteste dodje vise od 10 000 ljudi.

 

Opet, Vucic i SNS nisu ni tema, ovde pa ne bih dalje sirio pricu o tome.

 

 

Probacu da odgovorim, ali ja o velikom delu exSSSRa znam vrlo malo (posebno o azijskim delovima).

 

1. Odnos rezima u SSSRu prema crkvi nije bio isti tokom razlicitih perioda postajanja drzave. Ta drzava je postojala 70 godina i taj odnos se vremenom menjao. Posto je Belorusija trenutno glavna tema da probam da prikazem kroz nju taj odnos. Pravoslavizacija Belorusije je ocela odmah nakom njenog ulaska u sastav Ruske carevine. Iz dosadasnje rasprave smo videli da je ogromna vecina stanovnistva danasnje Belorusije bila katolicke veroispovesti (sto unijati, sto grkokatolici). Rusija na unijate gledala veoma negativno i oni su bili izlozeni represijama i sistemskoj pravoslavizaciji (ne samo u Belorusiji, takodje u Ukrajini gde je postojala velika unijatska populacija). Rusija je unijate smatrala kao potencijalnu opasnost i kao nekog ko moze da ugrozi njene pravoslavne korene. Polozaj unijata u Rusiji je uvek bio los. Sa druge strane odnos prema katolickoj crkvi je bio promenjiv, u pocetku veoma dobar, a kasnije su se smenjivali periodi dobrog i loseg odnosa. Na kraj Ruske imperije u Belorusiji unijata maltene vise i nije bilo, dok je broj katolika i dalje bio veoma velik. SSSR u svom startu vodi generalno politiku protiv svih crkava i propagira ateizam, zvanicno takva politika ce ostati do kraja SSSRa ali ce u praksi postojati razna odstupanja. Politika prema unijatskoj crkvi je ostala nepromenjena (posebno u Ukrajini), ali za razliku od carevine gde je odnos prema katolickoj crkvi bio promenjiv SSSR u njoj vidi svog najveceg neprijatelja i od njenog svestenstva strane agente, to je do posebnog izrazaja doslo u Belorusiji (pokusaj uspostavljanja nezavisne drzave, jak prokatolicki nacionalni pokret u delu Belorusije koji je pripao Poljskoj...). Odnos prema pravoslavnoj crkvi se vremenom menja i od izrazito negativnog on postaje trpeljiv. Elementi koji su mogli da predstavljaju opasnost za rezim su eliminisani ili pobegli. Aktivnosti emigrantskih crkava (nepriznata beloruska pravoslavna crkva medju njima) su zaustavljene u domovini. Komunisticki agenti su polako zauzimali bitna mesta u crkvenoj hijerarhiji. Sve to je uticalo da pritisak na tu crkvu vremenom popusta. Teska pozicija u drugom svetskom ratu okrenula je Staljina ka trazenju izlaza za podizanje morala posrnuloj naciji u crkvi. I opet je tu napravljen neki dogovor sa pravoslavnom crkvom i ona je odigrala bitnu ulugu u konsolidaciji snaga i naroda SSSRa. Svi znaju za pricu o georgijevskim lentama i slicnim stvarima... Polozaj pravoslavne crkve se popravlja, dok polozaj katolicke crkve postaje sve gori. Kasnije se odnos prema pravoslavnoj crkvi menjao, bilo je dobrih i losih razdoblja, a odnos prema katolickoj crkvi uvek je bio los. U takvim uslovima pravoslavna crkva je mnogo spremnije docekala raspad SSSRa i trku za vernicima.

 

Sustina je u tome da mali broj ljudi ostaje u organizaciji koja je proganjana, pogotovo ako to traje jako dugo bez nekog izgleda za poboljsanje, a pored nje imas slicnu organizaciju cije se delovanje tolerise. To je uvek bio nacin na koji se vrsi konverzija. U jednom momentu sedamdesetih godina je toliki problem sa svestenicima bio da su morali da ih salju iz Poljske, sto je opet stvaralo dodatne probleme...

 

2. Rusifikacija je sprovodjena na teritoriji celog SSSRa. Belorusija je samo zemlja gde se najvise primila. Postoje razni razlozi za to, ako treba mozemo prosiriti pricu. Velikih uspeha rusifikacija je imala i u Ukrajini, posebno u istocnim regionima, Moldaviji (gde je prakticno stvoren poseban, paralelan nacionalni identitet), Letoniji, Estoniji, Kazahstanu, pa cak i u Uzbekistanu, dok je znatno manje uspeha imao na Kavkazu, u Litvaniji, i jugu centralne Azije. 

 

3. Ne mogu da kazem za sve, jer ne znam kakva je situacija u azijskom delu. U svim drzavama postoji jak antiruski sentiment, ali i proruski koji je povezan sa komunizmom. Beloruski nacionalisti su izrazito antiruski orijentisani, isto kao i ukrajinski, baltickih naroda, gruzijski. U Moldaviji je taj antiruski sentiment mozda i najslabiji i njihov nacionalizam se vise ogleda u prorumunskom unionizmu nego u antiruskom suverenizmu. Svi ti nacionalizmi u Rusiji i Rusima vide branu u uspostavljanju njihovih suverenih nacionalnih drzava, ali i pretnju opstanku tih drzava. Proruski sentiment je jak kod nekih manjinskih naroda, npr Gagauza u Moldaviji, Oseta na Kavkazu. Imamo intresantnu situaciju sa Jermenima, gde je Jermenija saveznik Rusije, ali generalno niti Jermeni vole Ruse, niti Rusi vole Jermene (cesto su meta napada ultradesnicara). 

 

5. Nisam bas toliko upoznat sa situacijom u Ukrajini kao u Belorusiji i ne pratim vesti odatle na dnevnoj bazi. Mislim da je Krim resena stvar. Vecinski oblast je naseljena Rusima, skoro potpuno ruskojezicka. Proukrajinski sentiment je uvek bio slab tamo, cak se vise iskazuje kod Krimskih Tatara nego kod lokalne ukrajinske zajednice. Ako ne dodje do nekih velikih strukturnih i demografskih promena u Rusiji status Krima se nece menjati. Mislim da to cak nije lose ni za Ukrajinu i njen dalji put i razvoj. Sto se dela Donbasa pod proruskom kontrolom tice najbolje resenje je da se on na neki nacin vrati u sastav Ukrajine. Rusiji nije u intresu da ga inkorporira u svoj sastav, plus bi to bilo jako tesko i skupo izvesti, a to nije teritorija koja moze samostalno da deluje. Ipak ni Transnistrija ne moze samostalno da opstane kao drzava pa funkcionise vec tolike godine, mada razlika u broju stanovnika je ogromna i znacajna. Moje misljenje je da je geostrateski Rusija napravila ogromnu gresku okupacijom Krima i istocnog Donbasa, ali i prethodnom politikom prema Ukrajini. Na nekim narednim izborima uz pametniju politiku bi neka proruska opcija mogla da se vrati na vlast, ovako je tako nesto nemoguce za sva vremena. Dobili su Krim i mozda istocni Donbas, ali su izgubili Ukrajinu i dobila velikog neprijatelja na svojim granicama. Za sada u Belorusiji nastupaju mnogo pametnije i odmerenije. 

  • Like 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

54 minutes ago, A sad said:

3. Ne mogu da kazem za sve, jer ne znam kakva je situacija u azijskom delu.

Nisam predugo boravio u tom regionu,ali imam neki povrsan utisak da tamo vlada animozitet svih prema svima... 😄

Ne vole Ruse,niti oni nesto narocito simpatisu njih,ne vole se medjusobno,a svi zajedno ne podnose Kineze... 😄

Inace ovakvi sistemi vladavine kao Lukasenkov,tamo su kao "dobar dan" ,mozda jos i gori jer je standard dosta losiji nego u Belorusiji (tu treba donekle izuzeti Turkmenistan i  Kazakhstan sto se ekonomije tice)...

Ponavljam,nisam tamo proveo dovoljno dugo vremena da bi se bolje upoznao sa tamosnjim prilikama i odnosima...

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Smenjen je poglavar beloruske pravoslavne crkve mitropolit Pavel (to je autonomna organizacija unutar ruske pravoslavne crkve, ali ima deleko manju autonomiju od npr ukrajinske pravoslavne crkve moskovske patrijarsije) i premmesten u Rusiju u kubansku oblast.

 

Mitropolit Pavel je posle izbora cestitao Lukasenku pobedu, ali nakon pocetka protesta on brzo menja svoje stavove (njemu se zameralo dosta toga ranije, on kada je dosao u Belorusiju 2013/14 nije imao belorusko drzavljanstvo, niti je znao beloruski jezik, ipak pokazao je kooperativnost i obecao je da ce poraditi na tome da resi te dve stvari, takodje davao je uvredljive izjave na racun danas malobrojne beloruske unijatske zajednice, nazivao ih sektasima, bez potrebe je cesto pricao protiv formiranja autokefalne beloruske crkve, tako nesto uopate nije bilo aktuelno...). Prvo se izvinio gradjanima zato sto je cestitao Lukasenku pobedu. Nakon toga je obisao povredjene demonstrante u bolnicama, pozvao na pustanje uhapsenih demonstranata i sprovodjenje istrage i kaznjavanje krivaca za premlacivanje demonstranata. Naravno, usledila je ekspresna smena, i onda se neko cudi sto Ukrajinci hoce posebnu crkvu, ako ovako nastave i Belorusi ce hteti isto. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Quote

Beloruska policija pritvorila 20 novinara koji su se pripremali da prate proteste

Beloruska policija pritvorila je 20 novinara koji su se u četvrtak pripremali da prate proteste u centru Minska i zaplenila im telefone i dokumente, prenosi svedok agencije Rojters.

https://www.danas.rs/svet/beloruska-policija-pritvorila-20-novinara-koji-su-se-pripremali-da-prate-proteste/

 

Za to vreme Putin osnovao "rezervne policijske snage" ako zatrebaju kao ispomoć u Belorusiji :)

 

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Problem ovih protesta u Belorusiji je što tamo više nema opozicije. Jedini koji u ovom trenutku mogu da smene Lukašenka su njegovi. Ja nisam siguran koliko je tako nešto realno jer ne verujem da ih ima mnogo bez putera na glavi tako da oni baš i nemaju interesa da ga smenjuju. Sva opozicija je u inostranstvu koliko sam čitao.

Link to comment
Share on other sites

Ortak mi tekstirao da dok Milo i dalje izgleda kao utegnuti narko boss, 

Lukash izgleda kao zbunjeni deda koji je nakon zemljotresa istrcao ispred zgrade. 
 

Inace culo se za ovaj miting juce i do Jamerike, 

bilo dosta u vestima...

 

 

Link to comment
Share on other sites

Juče su uhapšeni Maksim Znak i Maria Kolesnikova, zadnja dva poznata opozicionara u Belorusiji. Tamo praktično nema više ko da povede narod u revoluciju i zato po mom mišljenju Lukašenko ima dobre izglede da ostane na vlasti. Protesti za vikend su opet bili masovni ali pitanje je ako ne bude perspektive za smenu koliko će i oni trajati.

Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...
1 hour ago, Constantin said:

Ovo ce biti izazov za Rusiju. S jedne strane- Jermenija je njihov saveznik i clanica Evroazijske unije. S druge strane, Rusija zeli da privuce u  taj savez jos neke zemlje centralne Azije: Uzbekistan, Tadzikistan pa i sam Azerbejdzan. Plus sto ce morati oprezno da balansira da bi zadrzala dobre odnose sa Turskom ....

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Kakav izazov... Obostrano prangijanje ce trajat par dana, a onda ce Moskva kad ih na obije strane izgine po 50-100 da nastupi putem diplomatije i stavi objema stranama do znajnja da im se ne isplati zalud ginut. Ni prvi, ni posljednji put. Jermeni ce onda opet na svoju televiziju da danonocno homogeno pjevaju u hor ispod zastavu, a u Azerbejdzan ce se do zemljice crne klanjat svom velikom vodji. Imacemo naravno i dva pobjednika ovih carki i nijednog porazenog.

Link to comment
Share on other sites

Ako Azerbejdžan hoće sa povrati te teritorije, povratiće ih kad tad. Što se više odugovlači sa rešavanjem pitanja Nagorno Karabaha, azeri imaju više šanse da ga zauzmu i mislim da su toga svesni. Veća država, mnogo bogatija, imaju nafte, ako treba i ameri će biti na njihovoj strani zbog nje. Dok je Jermenija stešnjena između dve neprijateljske zemlje (Turska i Az.), na severu je Gruzija koja sigurno neće olakšati Rusima eventualno slanje pomoći Jermeniji, ako se rusi uopšte odluče na to. A na jugu je Iran, koji teško da će pomoći hrišćanskoj zemlji protiv muslimana, pa makar to znaćilo da utreraju Turskoj ili amerima.

Što neko kaže ovo je prvi put od 90tih da Jermenija proglašavu opštu mobilizaciju. Izgleda da je ovo neki ozbiljniji napad. Ko zna, možda su azeri procenili da je došao trenutak da osvoje Nagorno Karabah i pokrenuli opštu ofanzivu.

Mislim da su jermenima rusi jedina nada za opstanak. I sada i u nekoj budućnosti. Samo ako im rusi reše pomoći, amerika će automatski pomoći Azerbejdžanu. A sa druge strane Jermeniji ne vredi da se manu rusa i okrenu amerima, jer nemaju nafte i automatski im nisu interesantni. Azeri amerima mogu više da ponude. I naftu i bazu na Kaspijskom moru.

Edited by Duh sa sekirom
Link to comment
Share on other sites

Nije baš. Devedesetih su imali samo što je tamo imao/ostavio SSSR. A toga su mnogo više imali Jermeni, kao i ruske vojske koja je ostala tamo. Vlast u Azerbejdžanu je bila nestabilna i razni su se pokušavali domoći iste. Sve je to dovelo da je Turska zapretila Jermenima da će otvoreno ući u rat, ako ne stanu. Jer je zaista postojala stvarna mogućnost da uđu u Baku, kao što si rekao, ali i da osvoje zapadni deo Azerbejdžana, koji je između Turske i Jermenije.  

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...