Jump to content

Proizvodnja u SFRJ


Amigo

Recommended Posts

Opste je poznata mapa preduzeca iz bivse nam drzave. Impresivna je u odnosu na danasnje stanje. Dobro se sjecam privrede u Sarajevu tih predratnih godina.

Tesko je nabrojati sve prije svega proizvodne pogone u kojima je radilo bukvalno preko 100.000 ljudi, vjerovatno niko ni ne zna tacnu cifru.

Samo za primjer, promet Energoinvesta je bio po nekim podacima veci nego sada cijele Bosne i Hercegovine.

Vecina tih pogona je unistena, devastirana i opljackana. Dijelom u ratu, a mnogo vise poslije toga, kao i u ostalim krajevima gdje rata nije ni bilo, posljedice su manje-vise istovjetne.

Kao primjer kvalitetnog prozivoda pomenuo bih cuveni sarajevski Malrboro i automobil Golf. I za jednim i drugim proizvodom je potraznja bila ogromna, do te mjere da je polovan golf bio skuplji od novog jer se nije moralo cekati, naravno i tada je bilo kriminala i afera, pa se uhvatio lanac preprodavaca orrganizovan jos u TAS-u. (Tvornica Automobila Sarajevo)

Obodin frizideri su trajali vjecnost, Gorenje ves masine, Sloboda Cacak usisivaci, televizori su se proizvodili u 5 gradova, brodogradilista, sve do avionske industrije.

Hrana, odjeca, obuca, itd itd.

 

Koji ih se proizvoda rado sjecate?

 

 

sfrj.jpg

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

1983. Jugoslavija je službeno bankrotirala, iako to nikad svojim građanima nije objavila , i prestala plaćati sve obaveze prema inostanstvu, što je rezultiralo velikim nestašicama.

Jugoslavija je, dakle, 1991. godinu dočekala s oko 20 milijardi dolara duga. Njen dug se prodavao 30 centi za dolar, dakle smatrao se nenaplativim. Prethodno joj je MMF umanjio dug za 1.8 milijardi jer zemlja jednostavno nije imala sredstava za vraćanje ni kamata, a kamoli glavnice. Usto je SAD, u očajničkom pokušaju da spreči rat i raspad države, Markoviću dala besporvratno oko 3,5 milijardi dolara kako bi stabilizovao dinar, no taj novac se istopio u šest meseci. Ovom je prethodilo nekoliko decenija izgradnje ekonomije čija je struktura bila takva da joj je opstanak zavisio baš od stalnog povećanja spoljneg duga! Upravo suprotno danas popularnim mitovima, ekonomija Jugoslavije nije bila zasnovana na dobiti industrije – nje nije bilo, naprotiv, celokupna industrija Jugoslavije je radila s gubitkom, već isključivo na zaduživanju, deviznim doznakama radnika u inostranstvu i turizmu.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

TAS-ov golf dizel je najbolji auto ikada napravljen, gotovo mitski proizvod, zato je i kostao vise od nemackog originala, bas kao sto su i cuveni domaci televizori bili skuplji od Sony trinitrona. Narod je govorio da te cuva zdravlje i bela tehnika, jer ako moras da je zamenis , to je bila visegodisnja investicija na kredit. Zato je valjda kasnije i bila omiljen ratni plen.

@Constantin

Mislim da si se prebacio sa nestasicama. Nakon 83ce su stvari krenule da se normalizuju jer je dug delom oprosten, a delom reprogramiran, na donatorskoj konferenciji u Svajcarskoj.Tada je krenula i inflacija , pa su realne zarade svakog meseca bile sve manje. 

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Constantin said:

A onda su došli popovi, pa topovi i na kraju lopovi.....THE END.

 

 

U potpunosti se slazem.

 

30 minutes ago, Constantin said:

celokupna industrija Jugoslavije je radila s gubitkom

 

MIslim da je ovo malo ishitrena tvrdnja, medjutim prirodno se namece poredjenje sa trenutnim stanjem, zaduzenost, konkurentnost, tehnoloski nivo i slicno.

Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, DJORDJE said:

@Constantin

Mislim da si se prebacio sa nestasicama. Nakon 83ce su stvari krenule da se normalizuju jer je dug delom oprosten, a delom reprogramiran, na donatorskoj konferenciji u Svajcarskoj.Tada je krenula i inflacija , pa su realne zarade svakog meseca bile sve manje. 

Zarade manje-više, ali su krediti bili obezvređeni. Tada je bilo stambenih kredita i pored dodeljivanja besplatnih stanova. Razlika u podignutom kreditu od recimo 20 000 DEM i onog što je "pojela" inflacija se morala nadomestiti nekako...kako ? Još veći problem je bio kreditiranje velikih preduzeća, fabrika. Očekivanja da će inflacija "pojesti" obaveze, relano je ispunjena, samo opet....ko je tu na gubitku. U tom, ondašnjem, sistemu nezamislivo je bilo da deo preduzeća bude prodat, da se izdaju akcije s kojima bi se trgovalo na tržištu i obezbedila realna sredstva za poslovanje. Tu je izgubljeno desetak dragocenih godina, inflacija je činila svoje, centralna banka se ponašala kao socijalna ustanova i pod različitim kriterijumima kreditirala preduzeća. Javila se velika disproporcija između razvijenijih područja Jugoslavije, Slovenija i nerazvijenih delova, Kosovo....napokon dolazak Miloševića na vlast sve je krenulo u pravcu gde smo sada.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, Bilo je to vrijeme ruza said:

MIslim da je ovo malo ishitrena tvrdnja, medjutim prirodno se namece poredjenje sa trenutnim stanjem, zaduzenost, konkurentnost, tehnoloski nivo i slicno.

Kao savremenik tog doba, mogu da ti kažem da smo živeli na "foru". Sve je bilo prividno. Generalno, za neke pametnije ljude, tadašnja federacija je možda i lepo zamišljena, međutim, kao što smo videli devedestih, mi bi i nakovanj pokvarili te nećemo rasturiti državu.

 

Kako bejaše u rimskom pravu,a kod nas popularno prevedeno u crnogorskom zakoniku. što se grbo rodi vrijeme ne ispravi, i pored nostalgije koju osećam, mislim, da Jugoslaviju nije trebalo praviti, a još manje, dati je na upravljanje mašinbravaru, koji je uz svo dužno poštovanje, bio jedan običan polupismeni prevarant. 

Link to comment
Share on other sites

Ovde zapravo imamo tri pravca diskusije - proizvodi kojih se sećamo, što je napisao postavljač teme, YU ekonomiju u globalu i pojedinačne fabrike. Ovo poslednje je možda najzanimljivije, jer je bar nešto od onog što je bilo zdravo uspelo da se održi. I za vreme YU su bili proizvodi Fructala, Elana, Krke ili Gorenja (dobro, ovi poslednji su zatajili), a postoje i danas. Postoji i mnoštvo firmi koje su pokradene, namerno uništene zbog konkurencije i slično. Konačno, bilo je i onih koji ne bi uspeli da prodaju ni ćašu vode u Sahari, a takvih je takođe bilo mnogo. Sećam se da su za vreme jogurt-revolucije domaći privrednici kukali na Fructal, jer eto, Slovenac dođe i gotovinom plati seljaku za voće, lepo upakuje sok i proda ga naivnoj srpčadi. Pa eto, ako ih niko nije obavestio da će seljak pre uzeti gotovinu i sa njom uraditi nešto umesto da čeka novac na 'dođem ti' i da je dovoljno platiti dizajnera kako bi ambalaža bila lepša, onda su sami krivi. Slična priča je i sa Zastavom, koja je slala telegrame podrške SMradu, čiji su radnici demonstrirali zbog liberalizacije uvoza automobila, a svoje poluproizvode su od početka klepali bez ikakvih inovacija, a čak su uspeli i da im srozaju kvalitet. Ugojeni mastodonti kao što je bio Genex ne bi uspeli da sastave ni nekoliko dana u normalnoj zemlji, jer kad su imali praktičan monopol na izvoz i mnoge vrste trgovine nije im bilo teško. Čak i bez veselih devedesetih, u okruženju gde se podstiče izvoz, niko ih ne bi ni konstatovao.

 

Primera je mnogo, ali se uz neke izuzetke mnoge fabrike i preduzeća nisu mogle izboriti sa realnošću.

Link to comment
Share on other sites

14 minutes ago, DJ_Vasa said:

Primera je mnogo, ali se uz neke izuzetke mnoge fabrike i preduzeća nisu mogle izboriti sa realnošću.

Mislim da sam se u prethodnim postovima grubo i generalno dotakao mnogih stvari, a ovo tvoje poslednje sam izdvojio jer je to možda i osnova propasti. Svaki političar i privrednik koji se pojavio sa liberalnijim stavovima, u pogledu realnijeg vođenja ekonomske politike i protivu klasičnog socijalističkog samoupravljanja, bivao je stavljan na stub srama. Ne treba ne pomenuti ni uvoznički lobi, koji je tada poprilično ojačao. Plasirana nam je priča kako je EI TV preskup i da za duplo manje para možemo uvesti "bolje" televizore. Šta smo dobili ? Kineske TV aparate, koji su sklapani iz delova na brodovima do Luke Bar, Camacrowne, Crowne, koji jesu bili skoro pa duplo jeftiniji, ali...posle kratkog vremena su se kvarili, bez rezervnih  delova, majstora, završili su na deponijama. Ti skupi EI TV i danas možeš naći po selima, rade bez problema. Naravno, rađeni su po licenci i pod kontrolom Siemens-a. Kao i Rendgen aparati ( u kojima je moj otac radio 40 godina), a da ne pričamo o mašinama za pranje i ostalim aparatima. Veliki balast je bila prezapošljenost. EI NIš je zapošljavala 25 000 ljudi. Umesto da se to svelo na pravu meru i pratio tehnološki razvoj u svetu, pribegli smo najgorem rešenju, ugasili fabriku. Digitalni ekran je godinama bio spreman i čučao u fabrici jer nije dobio zeleno svetlo  "sa vrha" da se krene u serijsku proizvodnju, jer još nije vreme. Naravno, proizvodnja u većem delu preduzeća je bila finansirana iz kredita, pre svega inostranih, a kada je slavina bila zavrnuta, a zbog razloga koje sam naveo gore, sunovrat je bila jedina opcija.

 

Pomenuo sam i neravnomerni razvoj, a ti Vaso Slovenca koji plaća u kešu. Problemi su nastali kada je taj Slovenac umesto 5 t voća, morao kupiti 4 t, a novac od te 1 t je morao donirati nerazvijenim područjima.

 

spacer.pngspacer.png

 

Sve po malo do katastrofe dolaskom "otaca nacija" koji su konkretni saizvršiocu ubijanja Jugoslavije. U svim republikama. Da li je to bilo klasično ubistvo ili na neki način eutanazija...ko zna ?

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ne znam kako da pricam o SFRJ proizvodima Marlboro i Golf :classic_biggrin: kada tu nema nijednog SFRJ proizvoda. Motali ljudi kablove kao i danas samo eto … kao nisu nosili pelene, tako kazu. Nije se ni bunilo, sislo sve sa planine, bilo im dobro.

 

Da ne bih gubio vreme nabrajajuci Ei Nis - Philips, Eurocream - Gandola i ostale originalne Jaffa Cakes ……… jedino me zanimalo pa sam potrazio Obod iz Cetinja, nisam znao dal' su Italijani ili Svabe ……. I jedni I drugi :s_d:

 

          1968: otvara se fabrika elektromotora za kompresore po licenci firme ASPERA, Italija

§          1970: fabrika mašina za pranje rublja po licenci italijanske firme INDESIT

§          1978: fabrika horizontalnih zamrzivača po licenci italijanske firme IBERNA

§          1980: fabrika ledomata po licenci italijanske firme IBERNA

§          1980: fabrika kombinovanih hladnjaka i vertikalnih zamrzivača po licenci njemačke firme BAUKNECHT

 

 

Link to comment
Share on other sites

Ex Yu televizori absolute crap.

 

U stvari, Gorenje i Iskra su imali dosta dobre ( u odnosu na ostatak) 56ice, ako se Gorenju oprosti onaj failure sa TDA3576. RČ, Ei, RiZ my god, takav shrot su proizvodili da je to po kvalitetu više ličilo na DDR RTF nego na Telefunken/Philips.

Kad se samo sjetim policijskih radara, LOLOL RČ ih radio, čini mi se.

 

Od stvarno kvalitetnih proizvoda - Zlatorog, Nektar, Bosanka Doboj sokovi. Ko je probao bosankinu šljivu zna o čemu pričam.

 

Pa tek rakije ! Zmaj od Bosne :57:

 

A tek vojna iliti namjenska industrija?  

 

No, definitivno najuspješniji brend iz ex yu su bile skije ELAN :) 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Constantin said:

Kao savremenik tog doba, mogu da ti kažem da smo živeli na "foru". Sve je bilo prividno.

U prilog tome, imali smo nizi dohodak po stanovniku od svih istocnoevropskih drzava, osim Bugarske. To koliko smo ziveli na foru se najbolje vidi danas, sa izuzetkom Slovenije, ali oni tu nikada i nisu pripadali, osim sto im se zalomilo da budu u istoj drzavi sa ostalima.

 

38 minutes ago, Denis Jasharevic said:

Ne znam kako da pricam o SFRJ proizvodima Marlboro i Golf :classic_biggrin: kada tu nema nijednog SFRJ proizvoda. Motali ljudi kablove kao i danas samo eto … kao nisu nosili pelene, tako kazu. Nije se ni bunilo, sislo sve sa planine, bilo im dobro.

Ali smo imali fabrike u kojima je narod mogao da radi, nije bitno sto su proizvodile skart koji niko osim nas i Rusa nije kupovao. Imali smo i institute koji su se bavili kopiranjem onoga sto je neko vec napravio, pa smo na TV devniku gledali dostignuca domacih strucnjaka. Danas je vec drugacije, nema vise drustvenih preduzeca, pa sve moras da naguras u opstine i komunalne sluzbe.😄

Link to comment
Share on other sites

Nemojte ljudi tako, Yugo se izvozio u USe [emoji14]

Imali smo i Ferguson. Drugo Yugo je bio super, kad ogladniš samo skineš tapacir sa vrata i sendvič je tu negde.

Jedini proizvod koji je bio prestižan, je bio Elan, i dan danas ga lepo koristiti. Ovo ostalo sve đubre.

Kako da ne praviš škart kad baja koji pravi vratilo ubrza strug da prebaci normu. Inženjer ga uhvati i kaže mu da uspori mašinu, a ovaj se brecne i otera ga u izlazno mesto rođenja.

Sve je bilo đubre, ali naše đubre!

Mi ga svi voleli.

 

Sent from my LM-G710VM using Tapatalk

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, e4_guy said:

......

No, definitivno najuspješniji brend iz ex yu su bile skije ELAN 🙂

 

Moz' bit' da jesu, a moz' bit' i da nisu.

Putujuci po Evropi i severnoj Americi od '70-ih, jedini stvarno prepoznatljivi ex-Yu brend koji sam primetio je bio Podravkina Vegeta. Uz to, medju mladjarijom (a i ja sam tada bio teenager), Tomos mopedi.

 

Inace, ja sam verovatno najveci jugonostalgicar na svetu. Ne fale mi industrijski proizvodi ili politicki sistem, fale mi mir i ljudi (i u familiji i medju prijateljima) koji su izginuli samo zato da dokazemo da smo budale svako za sebe umesto da budemo budale zajedno.

 

Sve cekam (a to se uvek desi sa ovakvim temama) kad cemo skrenuti u "ko nas bre zavadi?".

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, mrd said:

Nemojte ljudi tako, Yugo se izvozio u USe emoji14.png

Imali smo i Ferguson. Drugo Yugo je bio super, kad ogladniš samo skineš tapacir sa vrata i sendvič je tu negde.

Jedini proizvod koji je bio prestižan, je bio Elan, i dan danas ga lepo koristiti. Ovo ostalo sve đubre.

Mučeni Yugo....:ajme:...ali, iskreno, za bolje nismo ni bili. Putevi očaj, Yugo i "Kec" taman za te puteve. Jeste malo Golf udenuo "miris Zapada" ali to je većini i bilo dostupno.

Elan...pa jeste, bio je OK, ja još uvek čuvam moje Prominence 440 "daske", ali sam ih kupio u Bugarskoj na free šopu. Koštale su 50$, a kod nas u Slovenijašportu i Alpini kud i kamo skuplje. Čudna je bila Yuga...EI Televizor skuplji u Nišu nego u Mariboru ?

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Vidim da vecina smatra da je proizvodnja bila gubitaska, proizvodi nikakvi, loseg kvaliteta, preskupi, ono sve naj, naj, naj gore, sa cim se ja uopste ne slazem.

Tu je i kritika da su popovi, topovi i lopov sve unistili, sa cim se ja slazem.

Pitao bih ove negativno raspolozene prema svemu, posto je cijela privreda bila kako kazu za qurac, cemu onda kritika ovih sto su to sve unistili, valjda su uradili onda dobru stvar.

 

Nekada imam osjecaj kao da smo zivjeli u razlicitim drzavama. Posto sam ja iz Sarajeva, BiH, centralni dio SFRJ, koji je mozda i bio neki prosjek izmedju najnerazvijenijeg dijela Kosova i najrazvijenijeg Slovenije, reci samo ono sto znam iz vlastitog iskustva i okruzenja.

Broj jedan firma u Sarajevu je bio bez sumnje Energoinvest i ni u kom slucaju to nije bio gubitas. Firma je osnovana 1951 godine i na celo je postavljen inzinjer Emerik Blum, izuzetna licnost u svakom pogledu. Kompanija se bavila izgradnjom elektro-energetskih postrojenja u Jugoslaviji, a i vani, narocito po zemljama bliskog istoka i Afrike, mahom u arapskom svijetu bogatom naftom, tako da postaje najveci jugoslovenski izvoznik. Vidimo kako se sada cak i USA bori da odrzi veze i trguje na istom prostoru, tako da ne vidim da ce u nekoj skoroj buducnosti biti neka kompanija tog kalibra na podrucju bivse nam drzave.  Kako je uvijek vazilo pravilo Ima se, moze se :64: Ebergoinvest pocetkom osamdesetih gradi modernu poslovnu zgradu.

Energoinvest-upravna-zgrada-u-Sarajevu.j

 

Tih osamdesetih godina jedan od tadasnjih OOUR-a je bio i TAT, Tvornica Termo-aparata koji je proizvodio separatore za nuklearne elektrane. Izvoz je isao u Sovjetski Savez, a tu su plate za to vrijeme bile ogromne, nekoliko puta vece od prosjeka, najmanje sadasnjih 2000 evra.

U tom krugu odlicnih primanja bile su i slijedece firme kojih se sjecam da su imali slicne plate,

FAMOS Specijalna vozila, tj oklopni transporteri, takodje izvoz

Zrak, tvornica optickih instrumenata,

Orao VTZ, sa mozda najopremljenijim i najmodernijim masinskim parkom u cijeloj Jugi, remont mlaznih motora, proizvodnja mlaznih motora, saradnja sa Rols Rojsom, GE, Snecma...

TAS, Tvornica Automobila Sarajevo, legendarni Golf, zanimljivo je spomenuti da bi sada u Srbiji svi piskili od srece da ih VW izabere i da tu otvori fabriku, a mi smo to vec imali prije 40 godina. 

 

U to vrijeme, bez obzira na nestasice kafe i ostale poteskoce razvoj je bio konstantan, uvijek se islo naprijed, potpuno suprotno sadasnjem stanju.

FAMOS u kome sam proveo neko vrijeme je imao dugorocnu saradnju sa Mercedesom i ZF (najvecom njemackom kompanijom transmisija), sjecam se da je poceo da se razvija automatski mjenjac za autobuse. Cisto sumnjam da se nije desio niz dogadjaja da bi oni odustali bez veze i otisli u Cehoslovacku.

FFB (Fap-FAMOS-Beograd) je bila udruzena firma koja je imala pogone rasirene na cijeloj Jugoslaviji.

FAP Priboj, kamioni

FAMOS Sarajevo motori i mjenjaci

SANOS Skoplje, autobusi, duge ture

Dubrava Zagreb, prigradski autobusi

plus manji pogoni za izradu pojedinih dijelova, odlivaka, plus saradnja, prvesntveno u izradi transmisija za TAM i Zastavu, sjecam se da je model Zastava Turbo Zeta se u to vrijeme jako dobro prodavao i da su narudzbe za mjenjace od Zastave samo rasle, pa radilo se za IMT traktore, pa brodske kopce itd itd

 

 

 

 

Edited by Bilo je to vrijeme ruza
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Nije ti ovo što si uzeo vremena da napišeš netačno. Čak se i mnogi sete tih dana, sa tugom i setom  da je tada bilo bolje.

 

Nemam primedbi osim da i ti znaš da je to Tito rasporedio pa ovi prave ovo, oni prave ono, pa sarađuju. Sve je to nestalo raspadom države SFRJ.

 

Link to comment
Share on other sites

@Bilo je to vrijeme ruzaruza

 

Jarane, niko nije rekao da smo bili Zimbabve, znamo valjda iz koje i kakve smo zemlje dosli, ali su nasi "Energoprojekti" uglavnom "projektovali" po Zimbabveu.

 

Tako su se poslovi u to vreme sklapali, na konferencijama nesvrstanih, a ne na javnim tenderima kao danas. Ti meni kokos, naftu i banane, ja tebi puske i autobuse.

 

Nije to nista lose, samo kazemo da 98% tih SFRJ firmi ne bi prezivelo ni 2-3 godine prave trzisne provere.

 

Ni to nije lose, kupile bi ih zapadne kompanije koje su tu vec davale licencu i imale interes.

 

_______________

 

Toliko si dugo vec napolju da si valjda shvatio da svaki pripadnik nekog nebitnog Naroda/zemlje ima svoju pricu o "kvalitetu" proizvoda Iz njegove drzave - nema boljih I kako su njihovi "piloti najbolji na svetu". :classic_biggrin:

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

  • A sad locked and unlocked this topic

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...