Jump to content

Radna kultura po svetu - (ne)humana neminovnost?


vilhelmina

Recommended Posts

Filipinac, meni je tamo bila jedna od najgorih work culture koje sam ikada video. Da kazem samo da ja u bajke verujem i da sam odlaskom na Filipine dobio dokaz da su Hobiti stvarni i da su Filipinci njihovi direktni potomci. 

Dakle, projekat za koji je realno trebalo 6 meseci je budzetiran da traje 12. Meni u pocetku nije bilo to bas jasno, ali kao freelancer da cackam mecku bilo bi nekako neumesno :). E onda sam shvatio. Njihov odnos prema poslu je takav da ako imaju 12 meseci da odrade nesto, oni se 10 meseci zajebavaju i ne mozes ih uhvatiti ni za glavu ni za rep. E onda ona 2 meseca ja sam svako jutro vidjao ceo moj tim u starbaksu u 8 ujutru kako spava jer su radili celu noc. Druga stvar je rad pod pritiskom... svaki put kada je bilo nesto sto mora da se uradi, odluci, da se prizna da je nemoguce/tesko - oni bi pocinjali zajebanciju i to tako da se smeju po pola sata bez prestanka. 

Ipak mi je drago sto sam bio, ali ne bih se vracao opet. Predaleko i prilicno tesko zaradjeni novci. 

 

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, Eddard said:

Btw, malo smo odlutali od teme, iako je krenulo od zablude, pa bih ja to u toku dana splitovao u jednu temu na Društvu o radnom vremenu i sl. Ako nemate ništa protiv.

 

Pa možda da splituješ. kao "Radna kultura po svetu".

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, LjubavPremaMolu said:

 

Da:

8 sati znači 8 + 15 min pauza doručak + sat vremena ručak = 9,25

7,5 sati znači mogućnost rada 8 sati uz jednu polusatnu pauzu = 8

 

1,25 x 5 = 6,25 sati na nedeljnom nivou.

 

Protiv splitovanja teme nemam ništa naravno.

 

Kod mene je to 8 + 30 minuta pauze, sa 7.30 bi bilo 7.30 + 30 minuta, dakle samo pola sata, dakle skoro ništa. Po zakonu si obavezan da imaš pauzu od 30 minuta na radno vreme od 6-9h. Preko 9h ide pauza od 45 min.

Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, Eddard said:

Btw, malo smo odlutali od teme, iako je krenulo od zablude, pa bih ja to u toku dana splitovao u jednu temu na Društvu o radnom vremenu i sl. Ako nemate ništa protiv.

 Mozda i ranije trebao split, kad smo pisali o bolovanju i godisnjem...

BTW, nisi komentarisao kad sam ti odgovorio na pitanje o tome...

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, LjubavPremaMolu said:

 

Da:

8 sati znači 8 + 15 min pauza doručak + sat vremena ručak = 9,25

7,5 sati znači mogućnost rada 8 sati uz jednu polusatnu pauzu = 8

 

1,25 x 5 = 6,25 sati na nedeljnom nivou.

 

Protiv splitovanja teme nemam ništa naravno.

Widi u Cali, nisam siguran da li vazi za US, ako radis duze od 5 sati dnevno, moras da imas pauzu od pola sata. Kad radis 8 h treba da bude 1 sat, sto moze da se podeli na dve po 15min i jedna od 30min, ali se cesce izabira 1 h za rucak da mozes da se odvezes narucis i pojedes. Ilegalno je da poslodavac pusti radnike da rade 8 h bez pauze. Opet sindikalna mafija. Za pauzu niko nije placen!

Link to comment
Share on other sites

44 minutes ago, Eddard said:

 

Kod mene je to 8 + 30 minuta pauze, sa 7.30 bi bilo 7.30 + 30 minuta, dakle samo pola sata, dakle skoro ništa. Po zakonu si obavezan da imaš pauzu od 30 minuta na radno vreme od 6-9h. Preko 9h ide pauza od 45 min.

Mozda sam se i ja preracunao, dugo nisam radio u corporate. Popravice angelija, ona to sigurno zna. :)

Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, vilhelmina said:

 

Onda da prvo razjasnimo terminologiju.


 

Primetila sam da nam se frekvencije ne mesaju po pitanju strukture, cim sam videla Volvo i Ericsson. Ne znam koliko bi privatno vlasnistvo imalo ucesca u US ekonomiji, ali verovatno dosta, i to nisu samo male firme vec imas i srednje i velike. Tako da mozes da biras u kakvom okruzenju zelis da radis.

 

 

8 hours ago, LjubavPremaMolu said:

 

Ima smisla. Cena rada u Nemačkoj se definiše po satu i 37,5 bi automatski značilo da bi cela Nemačka imala manji bruto za 40/37,5 = 6,25%. Za mene ok, ali za mnoge ne. Sve ja to razumem, sve je to meni jasno, ali opet ponavljam, moje je subjektivno mišljenje da bi to bio humaniji sistem u kome bi ljudi na nivou sedmice imali cca 6 sati više za sebe.

 

Ti radis nesto kontradiktorno, iznosis kako je tvoje subjektivno misljenje da se radi manje humanije - medjutim istovremeno priznajes negativne efekte na ekonomiju i drzavu. To je kontradiktorno, jer nije humanije da svima bude gore jer bi ti smanjio pola sata rada dnevno :classic_biggrin:

Link to comment
Share on other sites

54 minutes ago, mrd said:

Mozda sam se i ja preracunao, dugo nisam radio u corporate. Popravice angelija, ona to sigurno zna. 🙂

Moze i 8 +30 a moze i 9 sa 30 minuta za rucak i dve 15 minuta pauze. U svakom slucaju mora 30 munuta na preko 6 sati.

Ja sam mojima promenila, i jednostavno smo stavili rad 8 saiti, svi imaju pola sata za rucak.... ali zato kad treba ima da se radi kolko treba.

 

Link to comment
Share on other sites

Multinacionalna IT firma, politika je da 70% zaposlenih (osim administracije, call center) radi od kuće 4 dana nedeljno. Nema veze lokacija, isto je za sve zemlje (90) gde  ima direktno prisustvo.

 

9:00 uključuje se firmin računar i telefon.

18:00 isključuju se firmin računar i telefon i nema proveravanja mejlova posle toga niti su mogući tefonski pozivi.

Ko uzima godišnji odmor, IT mu suspenduje nalog za uključenje na firminu mrežu za vreme trajanja odmora. Nema uznemiravanja.

 

Niko nikoga ne proverava koliko radi, poslednjih pola sata je prenos posla na sledeći vremenski teatar.  Tačno neko može da bude mamuran i da knjava ceo dan, niko ne bi primetio. Sigurno, primetilo bi se ako nešto ostaje neurađeno, pogotovo ako neko zloupotrebljava slobodu i vrda.

Ne gubi se vreme na prevoz. Tokom dana ljudi imaju vremena za decu ili ako imaju nekog staroga u kući. Može da razvozi decu po aktivnostima, da im ide na priredbe i takmičenja na koja inače ne bi stigao. Da nekoga odvede kod lekara sat-dva ne treba bolovanje ili "nursing leave" osim ako su po celi dani.

 

Nikada se nije bolje i efikasnije radilo i od kada je uvedeno, niko nije napustio firmu.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Mislim da tu ne mozze da se da generalan odgovor bolje je jedno ili drugo. Meni je u zadnjih 5 godina rad od kuce najvaznija stvar: vise ni ne prihvatam projekte gde se trazi vise od 50% onsite prisustva. I kao sto si i napisao, moja produktivnost je tada stvarno najveca: na glupe sastanke ni ne idem, ne gubim vreme na commuting (evo upravo sedim u Minhenu jer je kasnio let i bicu u kancelariji tek oko 14h, dakle ceo dan je propao), niko me ne prekida, itd... 

Medjutim ima to i drugu stranu. Kada sam bio u poziciji da vodim tim (pogotovo ovo vazi za multinacionalni), ja sam insistirao da ljudi idu u kancelariju makar nedelju dana mesecno i da se svi srecemo onsite jos nedelju dana (ponekad i vise). Poenta je da kod tima ti uvek pokusavas da ostvaris efekat 1+1 = 3. To je jako tesko ako se ljudi znaju samo preko skajpa. Drugo, dolaskom u kancelariju ostvaruju se licne veze koje su i dalje neophodne. Primer koji imam je jedan Poljak koji j ziveo jedno 50ak km od Varsave gde nam je bila kancelarija. Zbog guzve a i licnih preferencija n nije bas bio ljubitelj odlaska u kanc tako da se pojavljivao dan u svakih par meseci i to samo zbog travel expensa. I tako mi smo zavrsili projekat, doslo je vreme da se on vrati u organizaciju (cuvena matricna struktura) i ja nisam mogao to da uradim. Jednostavno covek koji je trebao da bude njegov sef njega nikada nije upoznao i na poziciju gde smo planirali njega, on je ubacio coveka koji mu je bio pred ocima, s kojim je isao na rucak, imao neku pricu vec. Dakle taj neformalni momenat koji se dobija samo u kancelariji i dalje postoji. 

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

On 5/11/2019 at 9:03 PM, ironside said:

 

 

I speak for myself. Nakon što sam se riješio okova državnih firmi u ex-YU, pa privatne firme u HR, pa vlastite firme (i obaveza prema zaposlenicima) u BE, sad sam konačno sam svoj gazda i mogu raditi 120 sati sedmično ako mi se prohtije i ako izdržim.

Ja sam poslodavac sam sebi. Mi son papà, mi commanda!

 

 

A vidiš, neki na plati kapetana džambo džeta , koji rade od kuće, 37.5 sati nedeljno, mogu da postignu isto to pa i više. Samo pazi sate rada pa uporedi svoje. Radeći za svetske firme. Nisam ja jedini.

Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, sreta-steta said:

Mislim da tu ne mozze da se da generalan odgovor bolje je jedno ili drugo. Meni je u zadnjih 5 godina rad od kuce najvaznija stvar: vise ni ne prihvatam projekte gde se trazi vise od 50% onsite prisustva. I kao sto si i napisao, moja produktivnost je tada stvarno najveca: na glupe sastanke ni ne idem, ne gubim vreme na commuting (evo upravo sedim u Minhenu jer je kasnio let i bicu u kancelariji tek oko 14h, dakle ceo dan je propao), niko me ne prekida, itd... 

Medjutim ima to i drugu stranu. Kada sam bio u poziciji da vodim tim (pogotovo ovo vazi za multinacionalni), ja sam insistirao da ljudi idu u kancelariju makar nedelju dana mesecno i da se svi srecemo onsite jos nedelju dana (ponekad i vise). Poenta je da kod tima ti uvek pokusavas da ostvaris efekat 1+1 = 3. To je jako tesko ako se ljudi znaju samo preko skajpa. Drugo, dolaskom u kancelariju ostvaruju se licne veze koje su i dalje neophodne. Primer koji imam je jedan Poljak koji j ziveo jedno 50ak km od Varsave gde nam je bila kancelarija. Zbog guzve a i licnih preferencija n nije bas bio ljubitelj odlaska u kanc tako da se pojavljivao dan u svakih par meseci i to samo zbog travel expensa. I tako mi smo zavrsili projekat, doslo je vreme da se on vrati u organizaciju (cuvena matricna struktura) i ja nisam mogao to da uradim. Jednostavno covek koji je trebao da bude njegov sef njega nikada nije upoznao i na poziciju gde smo planirali njega, on je ubacio coveka koji mu je bio pred ocima, s kojim je isao na rucak, imao neku pricu vec. Dakle taj neformalni momenat koji se dobija samo u kancelariji i dalje postoji. 

 

 Moja kompanija je u frankfurtskom office imala oko 600 zaposlenih kad sam ja pocinjala pre 11 godina. Ja sam bila jedna od prvih i retkih koja je dobila opciju da radi od kuce full time (uz dva dvodnevna dolaska u office mesecno, jer sam zivela nekih 400 km od firme). Fast forward, 11 godina kasnije, ostalo nas 280, od toga oko 200 rade full time home-based. U office poslednji put isla proslog avgusta - prosto nema razloga, jer nema nikog da "sedi" tamo.

 

U nasoj firmi je po ugovoru 40-satna radna nedelja, i na 6 nedelja godsinjeg dobijamo jos 3 dana za pretpostavljeni overtime. Vec 5 godina radim 32 sata (petak off), jer je u to vreme bilo neko zatisje s projektima, pa su pribegli "ustedi" tako sto su ponudili ko hoce na part time - ja radim 80 %, a placena sam 85 %. Ovo 80 % je u teoriji, odradim ja i 100 %, ali ne marim, dok god mi je petak slobodan. Sad jedino puskom da me poteraju na zvanicnih 100 %. Radim i sa odmora, ako treba, sve samo da mi ne diraju moj dugi vikend!

 

Pola poslova u firmi outsourced u Indiju, i sad nas to "ujeda za dupe" - kvalitet odradjenog posla vrlo diskutabilan, klijenti nezadovoljni, ali CEO bio najplaceniji CEO u svojoj drzavi prosle godine. Ne mari on sto nama kao administrative assistants rade Polljaci s PharmD, koji steknu iskustvo kod nas i za godinu dana idu na bolje placene poslove, tako da im mi dodjemo kao training camp.

 

Filipince ne bih primila u firmu, ni da mi placaju - koja radna "nekultura", majko mila!!! 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Eto ja imam fenomenalno radno iskustvo sa Filipincima, sa njih 4-5, ni najmanji problem.

Mozda sto generalno nemam problema sa radnim kolegama, jedini sto mi je pravio problem je jedan domaci, koga sam cak i zaposlio.

Ucinilo mi se fin neki covek, u pedesetim, trazi posao, lokalac, reko hajde da ucinim dobro dijelo, da pomognem, medjutim to je bila greska.

Ja radim jako dugo u svojoj firmi i svi me znaju od vlasnika pa nadalje i mogu reci da sam solidno tu odradio mnogo toga, da je jak glupo doci tako nov i odmah poceti spletkariti.

Svi su odahnuli kada smo ga se rijesili, cak su ga i platili jos dvije sedmice i rekli mu samo nemoj vise dolaziti.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Evo jedna crtica, malo da priblizim radnu kulturu na Bliskom istoku. Elem, skoro sam bio u prilici da predajem ponudu za posao end to end za firmu u Dubajiu. Obicno sam bio podizvodjac vecim firmama, ali sada se pogodilo da mogu/moram sve sam. Uglavnom, ja spremio ponudu sa sve podelom: ovoliko ljudi x broj dana + travel/hotel.... Zove me covek iz nabavke kaze ne interesuje nas to tako detaljno, daj ti nama samo lump sum. I ja rekoh, ok, treba da se uklope u budzet, lakse im, evo saljem ponudu na 100 (recimo). 10 dana nista. 11 dana dolazi oneliner mail: gospodine posaljite izmenjenu ponudu, moramo da se uklopimo u budzet, maksimum koji mozemo da ti ponudimo je 30. I ja jelte kao svaki lepo vaspitan covek, odgovorim, zao mi je, ja ne mogu da ispunim uslove, odustajem od posla. I zove me odmah tip iz nabavke: zasto takav mail. Ja rekoh, pa sta da napisem, daleko smo jedni od drugih sa uslovima, da se izljubimo i to je to. A on meni: ma neee, to je ovde obicaj. Nego ti nama odgovori sa nekom malo smanjenom ponudom, pa cu ja opet da trazim popust a ti opet daj nesto i to je to. Ja rekoh, dacu vam ukupno 2% popusta, on kaze pa da, to je to onda. 

Dakle, naravoucenije: ti ljudi tamo su gusari i prodavci kamila. Koliko god da to sija, zlato, dijamanti... ne moze opanak da se pocipeli. Tamo je sales ciklus uzasno dugacak: ja sam se bavio presalesom za taj projekat 9 meseci. A nisam ni nov u regionu i opet su uspeli da me uhvate na spavanju. 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

U Kanadi su godisnji odmori regulisani na provincijskom nivou i minimalni godisnji odmor je 2 sedmice (osim u Saskacevan gdje je 3 sedmice). Obicno poslije 5 godina se dobija treca sedmica, medjutim ako promijenis kompaniju opet ides iz pocetka.

Tako sam ja robijao 7 godina sa dvije sedmice :classic_unsure: Moze se nekada i pregovarati prilikom zaposljavanja, ali jednom kada udjes u firmu, nemoze se vise nista uciniti.

Malo sam wikipedisao i nadjem interesantne podatke:

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_minimum_annual_leave_by_country

 

Fascinatna je Australija, gdje je minimum 4 sedmice, svaka cast ozijima 👍

Link to comment
Share on other sites

Kada se moja žena dopala teških zdravstvenih muka, moje kolege i koleginice, su napravili ptice od papira, hirugami, sa željama da ozdravi. 2,000 ptica, pravili su i njihova deca i žene. Neki koji su nas videli posle toga slikali se sa nama.

 

Tada nas je bilo 800 u firmi, a 2,000 hirugami. Bolnička soba

 

2019cranes01.jpg

 

2019cranes02.jpg

 

Kako su to samo dobro uvezali, svi ofisi od Fukuoke, Hiroshime, Osake, Nagoye, Toyota sve  do Tokyo (te su relacije kao  avionski let Beograd - London)

 

Solidarnost kolega bez premca i to baš u Japanu. Baš je važno biti dobar radnik i biti cenjen po celoj firmi.

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Single, sa svojim WC-om i tušem i sofom za posetioce ako je bolest takva da se mora biti izolovan.

 

Kada se ne mora biti izolovan, 4 pacijenta po sobi, odeljeni draperijama koje su kao klizni zidovi.

 

2019hospitalroom01.jpg

Edited by srbija do tokija
ispravka Single umesto Singe
Link to comment
Share on other sites

Prebacujem ovo s drugog topica, jer mi se cini da mu je ovde bolje mesto. To zato sto se rad i radna kultura u javnom i privatnom sektoru danas vise uopste ne razlikuju, bar u zapadnom svetu, ali ljudi ih dalje dozivljavaju kao nesto dijametralno suprotno. I uglavnom uz privatni sektor vezuju efikasnost, a uz javni, sporost, neefikasnost, razne javasluke, nepotrebna administriranja i svasta nesto. Pogresnije ne moze biti:

 

On 5/31/2019 at 7:01 AM, ironside said:

Prve godine u Belgiji, kad se radna dozvola morala produžavati, mene naruče za 09/05. Naravno, uredno dođem i poljubim zatvorena općinska vrata - Dan Europe - državni praznik i čuvena belgijska efikasna administracija.

Dobro, nisu to posljednji utisci, no ipak...

 

22 hours ago, AgroUrban said:

 

Meni je to bas neverovatno kad citam da je u nekoj EU zemlji neefikasna administracija i kako se to uopste dozvoljava. 

 

Znam da sam u nekom drugom kontekstu vec pisala o ovome, ali ne mogu da odolim da se ne ponovim, ovaj put detaljnije. Ja radim u jednoj javnoj sluzbi, koja se u Svedskoj obicno dozivljava kao spora i neefikasna. Namerno je ne zovem administracijom, jer tako nesto ni ne postoji, jos od pocetka devedesetih i uvodjenja New Public Management u javni sektor. Da sad ne duzim s definicijom, eno je u linku, ali to jeste dovelo do otpustanja ogromnog broja klasicnih administrativnih radnika i prebacivanja tih poslova na one koji su ranije odradjivali samo strucniji deo, donosili neke odluke i/ili ih sprovodili. Danas oni vode i kompletnu dokumentaciju, od toga da pogledaju u svoj outlook pre nego zakazu nekome vreme za sastanak (Ironeside vise ne bi moglo ono da se desi!) do vodjenja zurnala o svakom dogadjaju, telefonskom razgovoru, svemu sto se u medjuvremenu desilo vezano za neki slucaj. Zato ni klijenti vise ne donose gomile papira, na osnovu kojih neko izdaje jos jedan papir za nosenje okolo (uz obavezan pecat :classic_smile:), jer sve o njima vec postoji uredno dokumentovano u sistemima onih sluzbi kod kojih su zbog neceg aktualni. Taj deo se obicno uzima zdravo za gotovo, i ne racuna u "efikasnost administracije", ali joj se zato zamera nesto duze vreme za donosenje konacne odluke. Ali valja procitati sve te zurnale i prethodne odluke, a taj deo klijent ne vidi. Primera radi, kad ja razgovaram s klijentom telefonom, pocinjem s njegovim licnim brojem i dok on raspreda svoju pricu, ja pred sobom vec imam njegov akt (naravno, na desktopu, ne onaj papirnati) i istovremeno citam njegovu prethodnu istoriju. Ne moram da ga poznajem od ranije, a znam sve o njemu. Tako neretko mogu i da ga iznenadim nekim pitanjem koje nije ocekivao, posebno ako je pokusao da me "farba". I istovremeno vodim zabeleske o samom razgovoru, koje ce u buducnosti koristiti nekom mom kolegi kad se nadje u kontaktu s istom tom osobom (ili meni samoj, jer cu sam razgovor zaboraviti istog trenutka kad prekinem vezu). Zar to nije efikasnost?

No poenta ovog dokumentovanja svega, koliko god nekad izgledala preterana, nije uopste u tome da se olaksa buduci rad zaposlenima u tim sluzbama. To je vise benefit koji se posledicno dobija, jer niko me mora da krece od kulina bana, buduci da sva predistorija slucaja vec postoji u sistemu. Prava poenta svega je ipak u pravnoj sigurnosti gradjana. Kad je svaki korak, svaka odluka, svaka promena okolnosti..., uredno zabelezena, on moze da bude prilicno siguran da je konacna odluka donesena na osnovu proverljivih cinjenica. One ce se naci i u pisanoj odluci koju ce na kraju dobiti, i onda moze da se zali. I pri tome opet ne mora da trci od sluzbe do sluzbe i sakuplja gomilu papira, kao sto nije morao ni u pocetku postupka, recimo da je to bilo podnosenje nekog zahteva, koji je odbijen. Tu efikasnost ljudi obicno ne vide, kao sto gore rekoh uzimaju je zdravo za gotovo, ali bi da od zahteva do odluke ne prodje vise od pet minuta. U ukupnom skoru, daleko je to od neefikasnosti.

Link to comment
Share on other sites

Da ne citiram ceo post od Vilhelmine, što ona reče nije baš veliko čudo po razvijenim zemljama. Australija je prvak sveta u pojednošćavanju ili čak i eliminisanju formulara. Pionirski mentalitet, malo ljudi, puno posla. Po srpski rečeno, daj da ovo završimo, ne da se zezamo oko toga. U Australiji ne postoje lične karte za građane, tek sa time efikasnost državne uprave je još i veća. 

 

Prva banka na planeti koja je ukinula sve papirne forme komunikacije, 1992. je bila australijska Advance bank (odavno kupljena i amalgirana prvo u St George, onda obe u Westpac).

 

Kod mene, u City Council (Japan) je pravilo "in and out in 10 minutes". Tako je bilo u svim interakcijama. Istina, nisu moje potrebe bile nešto komplikovane i da  je trebao da se pravi dosije slučaja a da je trebalo, bilo bi isto kao što Vilhelmina kaže. Svako na svojoj poziciji zna šta je bilo pre. Sve dokumentovano, pdf potvrda i uverenja, pribavljenih samo jednom.

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Priroda mog posla je bila takva da sam radio po 13 sati dnevno, a ponekad i duze - po potrebi posla! Onda sam imao po nekoliko slobodnih dana - u proseku to je iznosilo oko 50 sati nedeljno. 

Ono sto ja mogu reci na osnovu svog iskustva je - da je predugo radno vreme kontraproduktivno! Gubi se koncentracija a i motivacija. Motivacija se moze odrzavati do izvesne granice, ali raditi decenijama tako - iscrpljuje! Covak postaje "istrosen" pa dolazi cak i do "pregrevanja" - tzv "burn out"! Nije badava izmisljeno 8- casovno radno vreme: to je optimalna duzina radnog vremena. Sve preko toga- smanjuje se radni ucinak po satu, tj smanjuje se onaj famozni "marginal utility" !!!

Link to comment
Share on other sites

2 minutes ago, srbija do tokija said:

Nateraj air traffic control da rade 13 sati dnevno.

Pa ne znam koliko oni rade- ali moj poso je bio takav, eto kunem se da je ziva istina! Zvanicno 12 sati, de facto 13 a po potrebi posla i nesto duze! Plus transport do posla i nazad!?! 

Hteo sam samo reci da ima poslova na kojima se i toliko radi! Ima ljudi koji ceo radni vek provode tako! Hebes onda zivot!? 

Ja cesto pravim duze pauze- inace ne bih ni video Tajland. Mada, bolje da nisam ni isao u toj groznoj zemlji! 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...