Jump to content

Kosarkaska reprezentacija Srbije


Mile1

Recommended Posts

WC dijele za kval. turnir. Još dvije za Evropu su ostale. Vjerovatno jedna ide Sloveniji.

Turniri će biti gnjavaža. Svaki sa po šest učesnika. Ako izbjegnemo tu Litvaniju u Litvaniji, trebalo bi da smo favoriti. Ali ne znam kad se to igra, kakvi će biti sastavi...

Link to comment
Share on other sites

18 minutes ago, pavijan2 said:

Što se trenera tiče jedino ispravno bi bilo da Robija okaje grehe. Sjebo nas je na dve Olimpijade i red bi bio da sada odvede reprezentaciju na OI i tamo uzme medalju. Kod svih ostalih kandidata tanko je i znanje i autoritet.

Samo Robija.

Da li postoji neka šansa da dobijemo divlju kartu?

Ipak mozda robija nije dobar izbor, jednostavno postoje treneri, kao i igraci koji su samo klupski. Nesto tu fali :smiley33:

Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, begbie said:

Dobro rešenje sa Saletom Obradovićem, ne idealno ali obećava kontinuitet. E sad samo da Danilović pljune lovu za olimpijske kvalifikacije, mada su šanse da ih opet organizujemo ravne čudu. Grci i Litvanci će pljunuti lovu, jedne će ići van Evrope, ali nam nisi loše šanse. Nemci i Česi čuvaju pare sa evropsko, tako da ostaju Žabari.

I Italijani su bili domacini jednog kvalifikacionog turnira 2016.

Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, zoe Bg said:

Od Zeljka je dosta da dodje na tribine i povremeno bude purpuran da ubaci Guduru u komfornu zonu, neko drugi za selektora :classic_biggrin:

 

Žoc bi bio vrhunski motivacioni faktor ne samo za Guduru, kome je voda ušla u uši, nego i za Kalinića, Bogdana i Bijelicu. Ta četvorka bi funkcionisala kao švajcarski sat, samo da su mu u vidokrugu. U stvari, on bi mogao sve da muštra sem Tea, Micova i Jokića. U sećanju na 2005. bih rekao da bi Žoc i Jokić teško funkcionisali. U korist Žoca rado bih se odrekao Jokića, ali, na žalost, nema šanse da Žoc pored Fenera može (i želi) da se bakće reprezentacijom.

 

Ali mogao bi na bitnim utakmicama da sedne u prvi red i makar na svoje učenike baci koji pogled.

Edited by Akiro
  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, kalistenika u rutini said:


Zeljko ima i srebro sa Olimpijade.
Zvanično je on bio Selektor 96, a ne Duda.
Bar mi tako ostalo u sećanju, možda grešim?

Jeste. Ali je ipak Duda tada bio šef. Tata. 

Autokorect.

Edited by pavijan2
Link to comment
Share on other sites

Pravi Saša i pravi Obradović. Odličan izbor ako se ispostavi kao istina, trener koji ima značajne rezultate na klupskom nivou, neku godinu pre je izabran za najboljeg trenera EC, nakon toga je išao u Ameriku na usavršavanje i verujem da će se rukovoditi isključivo sportskim motivima prilikom izbora igrača za reprezentaciju i da će igra biti u skladu sa košarkom 21-og veka. Očekujem zlata barem na evropskim prvenstvima ako on bude izabran za selektora.

  • Like 2
  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

Đorđević je imao nekoliko problema koje nije mogao da reši, a koje možda neće biti u stanju da reše ni njegovi potencijalni naslednici.

Prvi problem tiče se hijerarhije u timu, što je zahvaljujući ogromnom iskustvu detektovao i javno pomenuo Vujošević nakon poraza od Španaca, rekavši kako je izostankom Teodosića nastao prazan prostor na mestu lidera tima. I, budući da dobro poznaje Bogdanovića, njegove afinitete i sposobnosti na tom planu, Vujošević je mogao da ustvrdi kako je upravo on logičan izbor za Teodosićevog naslednika, ali ipak nije to učinio...

 

Već je ostavio otvorenom tu hijerarhijsku dilemu jer je, kao i svi mi, video da je u tim stigla veća zvezda. Koja, za razliku od Bogdanovića, u svom NBA okruženju već ima status lidera franšize.

 

Međutim, liderska pozicicja ne zavisi jedino od jednostavnih činjenica koje determinišu veću i manju zvezdu, kao ni od trenutne forme, već igrač koji postaje lider za to mora da se izbori i vanterenskim aktivnostima, to jest sociološkim veštinama koje ga samom implementacijom stavljaju na čelo neke grupe.

Što u našem timu nije bio slučaj, pa je to mesto ostalo upražnjeno i za neke buduće reprezentativne akcije (ako Teodosić opet izostane). 

 

Pored toga, Đorđević nije uspeo ni da valorizuje igrački potencijal najveće zvezde svoga tima, budući da Jokić nije ni izbliza bio na vlastitom nivou. S tim u vezi, valja napomenuti da su samim dolaskom Jokića u reprezentaciju, arhitekte načina naše igre stavljeni u zanimljivu poziciju, budući da su dobili najboljeg NBA centra kojeg, jel te, valja iskoristiti u punom kapacitetu.

 

A taj pun kapacitet pretpostavlja transponovanje njegove igre iz Denvera, zbog koje i postao najbolji NBA centar, u igru reprezentacije Srbije, sa svim svojim posebnostima i nekonvencionalnim pristupima. Jer, ako se ne iskoristi njegov organizatorski dar i u neku ruku mu se ne podredi igra Srbije na način na koji mu se podređuje igra Nagetsa, onda to ni u kom slučaju ne može da bude iskorišćavanje njegovog potencijala...

 

Drugim rečima, Đorđević i njegovi saradnici imali su, s jedne strane, priliku da promene lice i naličje naše ofanzivne igre, akcije i kretnje, koristeći u inovaciji sve Jokićeve talente, naročito kada je postalo izvesno da smo zbog povrede Teodosića ostali bez prvog kreatora. A sa druge strane, vremena je bilo malo do početka Svetskog prvenstva, pa da su, hipotetički, uspeli da involviraju pun Jokićev potencijal, bila bi to nova snaga nacionalnog tima... Ali potšo su ga sveli ili na četvorku ili na klasičnu peticu, logično je da su podneli pritisak stručne javnosti, ne samo ovdašnje već i svetske, zbog činjenice po kojoj nisu uspeli da od prisustva naboljeg centra današnice stvore eksta dobit i naprave od Jokića - Jokića.

 

Taj detalj izgleda mi toliko intrigantno da nisam baš siguran da li je Jokićev pristanak da igra za nacionalni tim u stvari bio blagoslov za Đorđevića, ili lomača na kojoj je lako mogao da izgori u slučaju da ne uspe da iskoristi darove koje su mu ponudili bogovi košarke dajući mu mogućnost da u sastavu ima takvog igrača. Zato mi je bilo zanimljivo gledati kako Jokić nakon defanzivnog skoka mora da uruči loptu Miciću, što se ni u ludilu ne dešava u Nagetsima jer je Jokić kao kreator sa loptom kao ona centrifuga u veš mašini, koja vrti mozgove protivničkih igrača koji bi se u odbrani jedini put na turniru zatekli u takvim situacijama.

 

To je kao kad se ceo život suočavaš sa istom ili sličnom problematikom, a onda odjednom moraš da se suočiš sa nečim što nikada pre nisi video. I, normalno, treba ti vreme da se prilagodiš novonastaloj situaciji, a u turnirskom takmičenju je to prilagođavanje veoma, veoma otežano.

 

Zašto? Pa zato što bi i protivnički selektori morali ad hok da smisle odbranu od takve vanserijske pretnje, budući da se niko od njih nije u svom životu suočio sa igračem od 213 centimetara sa takvim kreatorskim sposobnostima, skilsetom i majndsetom.

 

Jednostavno rečeno, stavljanje Jokića u poziciju nekoga ko postavlja blokove i čeka ulazni pas leđima okrenut košu, skida ogroman teret s naših protivnika jer od njega pravi tek još jednog centra na šampionatu, oduzimajući mu svetski poznatu posebnost.

 

Naravno, Đorđevićev neuspeh u tom smislu nije, iskreno rečeno, ekskluzivno njegova krivica, budući da Jokić u reprezentaciji nema takav napadački kalibar u bekovskom arsenalu kakav ima u Denveru, a naročito nema atletski izraženu spoljnu liniju koja može kretnjama da otelotvori njegove kreatorske sposobnosti. Pa da je u ranijim akcijama bio deo nacionalnog tima, možda bi se i uspostavili neki automatizmi, ali to ipak nije bio sliučaj.

 

I sa tim će, izvesno je, morati da se suoči i Đorđevićev naslednik, ma ko to bio...

 

Kao što će imati problem i sa Marjanovićem, i to zbog onoga što je dosadašnji selektor nazivao "nedovoljno dobrim kretnjama kada protivnik nema adekvatnog igrača na petici".

 

Dakle, to znači da Đorđević nije uspeo da reši tu mozgalicu i sakrije Bobijeve mane u defanzivi, pa ako ni njegov naslednik ne bude hteo s tim da se bakće, najlakše je ne pozivati Bobija u reprezentaciju... Što bi isto bilo kao kad bi se neko odrekao odličnog zidara, koji ima probleme kada radi na visokim temperaturama, samo zato što mu nije palo na pamet da ga sakrije od jarkog sunca i koristi u danima kada su tempertute nešto niže, ili samo noću.

 

Marjanovićeva odbrana, istina je, skučava defanzivne mogućnosti tima i limitira ih, ali potencijalno svodi i napad protivnika na jednu dimenziju - midrejndž džampere i šut spolja. Jer, poučeni iskustvima svih trenera koji su radili sa Bobijem, jasno nam je da mora mahom da zonira u igri dva na dva budući da neretko ne može da isprati igrača s loptom, što je rizik koji bih preuzeo svakog dana u nedelji ako uzmemo u obzir minutažu koja nikada neće biti prevelika.

 

S druge strane, sa Bobijem imamo potencijalno strahovit ofanzivni učinak kombo varijante Jokić-Marjanović, budući da protivnička odbrana iz korena mora da promeni strategiju kada je na parketu jedan, pa drugi. Pojednostavljeno - kada igra Jokić, odbrana se širi, a kad je Marjanović dole, mora da se skuplja... Što je lako reći, ali svičovati ta dva načina odbrane u jednoj utakmici ne da nije lako, već bi često dolazilo do odbrana tipa - svako svoga, a neko i moga.

 

Takođe, napadačko prisustvo takvog gorostasa po prirodi tera protivnike da mu posvete posebnu pažnju, jer ne mogu da ga ostavljaju dole jedan na jedan, da se fiziološki olakšava protiv čuvara i rešava ih kao od šale. Ali, da bi dobio potrebno samopouzdanje, treba mu pronaći jasnu ulogu u timu i tako mu staviti do znanja da se na njega ipak ozbiljno računa.

 

I kada se sve to sabere i oduzme, čini mi se da samom promenom selektora pomenute stavke neće biti izbrisane gumicom. Naprotiv, sve to takođe čeka novog selektora, što bi moglo da determiniše i njegovu selektorsku ličnu kartu...

 

Bez razlike da li je reč o Kokoškovu, Obradoviću ili o nekom trećem. 

Edited by Nek grmi jako
  • Like 5
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

Srbija na Mundobasketu:

Najbolji indeks: Bogdanović 24,6; Jokić 19; Bjelica 13,3
Najbolji strelci: Bogdanović 22,9; Jokić 11,5; Bjelica 10,7
Najbolji skakači: Jokić 7,5; Bjelica 4,7; Bogdanović 4,1
Najbolji asistenti: Jović 5,4; Jokić 4,8; Bogdanović 4,4
Najbolji +/-: Jović 16,6; Jokić 12,6, Bogdanović 12,5
Najbolji kradljivci: Bogdanović 1,3; Micić 0,9; Bjelica 0,9
Najviše izgubljenih: Jokić 2,9; Jović 2; Micić 1,8

Najviše komentara: slavisa 345, McLeod 218, mmajstor 164

 

b92

Edited by Asterion
  • Like 6
  • Ha-ha 12
Link to comment
Share on other sites

Dokle više sa tim Marjanovićem. Jel pokazao da nema pojma. I protiv Slovenije u finalu i sada protiv Španije i Argentine. Imamo Jokića i Milutinova za 40 minuta na centru. Šta mi ispravljamo krive drine sa 3. i 4. centrom.
Igre kod prethodnika ne treba uzimati kao relevantne. Nije novo poglavlje u pitanju nego nova knjiga još uvek nenapisana. Reset za sve igrače, sveži početak, nova energija!
Link to comment
Share on other sites

‘Vako, nekoliko utisaka… previšve subjektivnih i nestručnih, pa izvol’te kritikovati do mile volje…

 

1)      Đorđević je taktički ograničen trener, dobar motivator i vrlo nesnađen u prilagođavanju igre kad kola krenu nizbrdo. Koliko god bio poštovalac lika i dela i nadasve zahvalan na svemu što je uradio za košarku ove zemlje, očigledno je došlo do zasićenja, vatra se potrošila i vreme je da se ide dalje… Da, malo mi je knedla u grlu dok gledam onu konferenciju, ali šta je tu je.
 

2)      Mislim da je Saletov inat jedini razlog što igra Srbije ove godine nije ni malo ličila na neku koja odgovara Jokiću (čitaj, Denver). Dakle, ‘deran iz Sombora’ se nećkao oko igranja, otkazao 2017, sada došao kao ubedljivo najveća zvezda, te verujem da ni trenutka nije pomišljao ili hteo da dozvoli da se igra reprezentacije podredi njemu, ni po cenu toga da se izgubi. Nažalost… Dakle, tim je iznad svega i svakog i on se pita sve (kad Teo nije tu).
 

3)      Bogdanović, prema mom skromnom mišljenju, ne bi trebalo da bude kapiten. Bar ne još uvek… Verujem da od njega imamo još solidnih 5 godina. Mislim da bi kod njega to dovelo samo do gubljenja koncentracije i rasplinjavanja energije.
 

4)      Zvanje kapitena, nakon Tea, dao bih jedino Bjelici, bar za naredne dve godine… Kao što je ovde već konstatovano, Bjelici se boravak u NBA isplatio samo finansijski. Verujem da je kondiciono bio dobro spreman, ali je igrački otupeo. Čini mi se da bi na njega ta odgovornost uticala bolje, da bi se malo trgao, dobio na oštrini i opet počeo da koristi svoju hebeno dobru košarkašku glavu.
 

5)      Kalinić i Nedović… iako ih pominjemo u istim rečenicama, njihova dva slučaja su potpuno različita. Nedovića čemo gledati, u to nemam sumnje jer kakav god da je problem bio u pitanju, nije otišao dalje od relacije igrač – trener. Zaista ne verujem da je postojao ikakav problem sa saigračima, ostavio je par postova tu i tamo koji ni ne nagoveštavaju tako nešto. Kalinić je opet druga priča, on je sebi napravio nekoliko medveđih usluga i nije se zamerio direktno Saletu, već je doveo u pitanje i to da li je uopšte dostojan da dres Srbije obuče. To je ovde čini se najvreliji krompir u koji će morati da duvaju svi, počev od Kaline, preko novog selektora (ukoliko ga želi), Saveza…da ne pričam o tome kako će ga ostali igrači primiti i da li među njima ima onih koji su mu zamerili.

 

6)      Iskreno se nadam da ćemo Jokića gledati još. Činjenica da je on potpuno isključio medije i davanje izjava, mi nemamo pojma u kakvom je stanju njegova glava ni pre, ni za vreme, ni sada posle prvenstva. Pored sebe ima svoje lične gorile koje su spremne da svakom razbiju njušku. Isto tako, njemu Srbija ne treba da bi u NBA bio to što jeste… on treba nama. To što će ga pljuvati i što nikada neće biti ‘legenda’ kakva se postaje jedino u dresu reprezentacije, možda njega ne dotiče. Ako on u svojoj glavi raskrsti da je OK sa tim, to je to…
Jedino što stvarno zameram je upravo to, što je propušteno da se Jokićevo mesto u reprezentaciji zacementira i što mesto reprezentacije u njegovom srcu i glavi deluje manje definisano nego pre.

 

7)      Pardon, zameram još i Raduljicu kao kapitena.

 

8    Ne kontam čime je Đorđević Guduriću uterao strah u kosti (?!), ali je očigledno da je ovaj bio potpuno isprepadan. 

 

9)      Pominje se Teovo opraštanje od reprezentacije. Ako bude zdrav, verujem da ćemo ga gledati još na OI i EP 2021 sigurno. Ali, kad to prođe, da li ima ikakve šanse da pričamo o njegovom eventualnom angažmanu na mestu pomoćnog trenera? Da li bi Teo to mogao, hteo… mislim da bi bilo sjajno za ekipu da ga ima na klupi, ako ne u dresu, onda makar tako? 

 

10) Što se tiče Saleta Obradovića kao novog selektora, nemam apsolutno ništa da kažem, jer ništa i ne znam. Sva svoja očekivanja formiram na osnovu onoga što vi kažete ovde, što pročitam tu i tamo... i nadam se najboljem. 

Edited by Milisav
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, SteveFrancis#3 said:

Ne vidim da Obradovic ima kapacitet za ovo

 

Mozda ima, mozda nema, necemo znati dok ne vidimo.

 

Malo je bezveze pisati ovakve stvari, pogotovo imajuci u vidu ogromnu i uglavnom nicim zasluzenu podrsku proslom selektoru, zato sto je igracka legenda, a Obradovic je valjda samo njegov segrt iz igrackih dana, pa valjda zbog toga nema kapacitet.

  • Like 6
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

  • Manu locked this topic
  • Don Dusko unlocked this topic

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...