Jump to content

gerijatrija? za nas matore...


zoran59

Recommended Posts

On 4/14/2022 at 3:44 PM, mrd said:

Ajde da priupitam ove matore. Kako rešavate problem zaboravljanja? Primer, u ponedeljak sam zaboravio ključ od kancelarije i morao da idwm kući da ga uzmem. Danas stavio hleba u toster i zaboravio da uključim. To nervira, nejada sam u glavu imao raspored svih sastanaka dva meseca unapred.
Ima li neki iskustva i kako to rešiti?

Sent from my SM-G998U using Tapatalk
 

Ima nekoliko nacina i nije uvek vezano samo za starost.

Sin mi je u pubertetu masovno gubio i zaboravljao stvari.

- neke tehnicke stvari mu nisam opet kupio, sto je bila dovoljna kazna (ima jos jedna efikasna metoda, ali je nisam primenio - mene moj stari umlatio kada sam izgubio kljuc od stana i posle nista nisam gubio)

- preporucio sam mu da razvije odredjene navike - pre nego sto izadje iz voza/busa baci pogled na mesto gde je sedeo i da kesu/ranac omota oko ruke, uvece proveri da li mu je u rancu sve sto mu treba sledeceg dana, da neke stvari (kljuceve, novcanik...) uvek stavlja u isti dzep, ili mesto u kuci, ako nesto vazno treba da ponese vizualizuje dan pre na vratima stana/kuce taj predmet, ali uvecan na velicinu vrata...

- u sustini radi se o paznji (osim ako je neki organski poremecaj), a to se da uvezbati; na zalost ovo je vreme rastresenosti, previse podrazaja, koji se brzo smenjuju u kombinaciji sa nasim majmunskim umom, koji skace sa grane na granu (temu/asocijaciju), nije ni cudo da postajemo zaboravni

Znaci, kada si kod tostera "budi sa njim", kada si pred vratima koja treba da zakljucas "budi tu" ... to je ujedno i sustina svake meditacije, cak bih rekao i svake srece, jer cesto trazimo srecu u nekoj proslosti, ili se nadamo da ce nam je doneti buducnost i na taj nacin masimo onaj jedini trenutak kada je ona dostupna -

sada !

- sto se tice secanja, tu ponekad treba strpljiv; ponekad mi se desi da zaboravim nesto, sto inace znam da znam; onda jednostavno "posaljes" pitanje u podsvest i ne brines vise o njemu; cesto se desi da odgovor nakon nekog vremena jednostavno iskrsne u svesti

- neke stvari treba jednostavno i zapisati (ili memorisati nekim od modernih uredjaja), ali ne previse, da se mozak ne ulenji (sto primecujem kod mladih)

- postoje i neke mnemonicke vezbe; secam se sam nekada davno citao neku knjigu o "super pamcenju" i mnoge stvari funkcionisu - na pr. mozes si zamisliti sobu sa ormanima i fijokama, u koje pazljivo, dakle veoma svesno mozes odloziti nesto sto trebas zapamtiti i onda kada ti to treba jednostavno odes do te fijoke, otvoris je i pogledas unutra; ili metoda asocijacija; ili svakom broju od 1-100... das neki oblik, na pr. 1 je toranj, 2 labud, 3 trougao, 4 stolica... i sada zamisli da treba da zapamtis cetiri pojma; svaki od njih zamislis slikovito uz broj/predmet; na taj nacin mozes relativno lako izvesti "trik", da mozes nekom reci koji pojam je na 37 mestu, sa spiska od 100 pojmova koje ti je neko dao i koji si samo jednom procitao...

PS

Posto vas citam redom, tek sada videh da su neki vec napisali iste savete.

Lepo vas je citati, ali za sada se jos necu prikljucivati, jer jos sam mlad <60. 🙂

Edited by Dragan
  • Like 5
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

On 5/13/2022 at 1:09 PM, Amigo said:

 

Sjecam se na tv-u sredinom sedamdestih serijala filmova Hemfri Bogarta u crno bijeloj tehnici, sto i nije bio problem, jer svakako nismo imali tv u boji :classic_laugh:

A bio je i od nekog francuskog glumca, ne mogu se sada sjetiti. Ono filmovi stari 30-tak godina.

 

Fernandel?

 

Brat i ja smo gledali cikluse filmova i Hemfrija, a i Fernandela.

 

Jos imam svesku s upisanim naslovima odgledanih filmova, tamo negde od kraja 70-ih do kraja 80-ih. Ideja dosla od tate - on

je imao svoju svescicu s filmovima koje je kao srednjoskolac i student gledao u bioskopu

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Sunshine State said:

 

Fernandel?

 

Brat i ja smo gledali cikluse filmova i Hemfrija, a i Fernandela.

 

Jos imam svesku s upisanim naslovima odgledanih filmova, tamo negde od kraja 70-ih do kraja 80-ih. Ideja dosla od tate - on

je imao svoju svescicu s filmovima koje je kao srednjoskolac i student gledao u bioskopu

Rashomon nije bio notiran?:classic_biggrin:

Link to comment
Share on other sites

On 4/20/2022 at 6:32 PM, mrd said:

Idi bre, kad god letim preko Stambol Grada, putujem sa afro drustvom. Covece oni ne nose kofere, vec satroska krila puna stvari. 

Ima gorih od nas. Moj cale je iz Grcke svercovao lubenice. 🙂 

Poslednji put kada sam dolazio autom (ne idem vise kao kad sam bio ne-stariji) poneo sam 6-7 lubenica i seme (iz Srema).

Na srecu niko me nista nije pitao na granicama.

Inace ne volim da nosim hranu i nostalgicne stvari preko pola Evrope, ali ovde u Svajcarskoj su lubenice katastrofa - Italijanske, Spanske...kako god, jedino mozda ponekad neka Turska. Skupe, a nikakve. Toliko puta sam se razocarao da ih vise ni ne pomisljam kupiti.

Na zalost uzgajanje mi nije uspelo. Prvo su rasle dobro, ali valjda nije bilo dovoljno sunca (sto kaze moj sin - volim leto u Svajcarskoj, to je najlepsi mesec u godini).

Moram jednom propati sa nekim malim staklenikom.

PS

Pre par godina nosio pola kilograma mladog kajmaka (ovde ga nema, kao ni tecnog jogurta, ili naseg kiselog mleka i pored stotine vrsta sireva i ostalih mlecnih proizvoda) i na aerodromu (BG!) mi oduzeli (nadam se da ga nisu bacili) - kazu zabranjeno, tecnosti i kremaste materije u rucnom prtljagu (koji sam jedino i imao).

Edited by Dragan
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 5/12/2022 at 6:39 AM, Pletilja said:

No, no, Mladene!

Nema  muskarca koji to zaboravlja i u 101 godini.

 

Ne znam zasto mi na ovoj temi stalno dolaze neke cudne asocijacije.

 

- doktore pomagajte, ostario sam, ali jos uvek trcim za zenama

- pa to je sasvim normalno, nema razloga za zabrinutost

- da, ali sam zaboravio zasto trcim za njima

🙂

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

57 minutes ago, Sunshine State said:

 

Fernandel?

 

Brat i ja smo gledali cikluse filmova i Hemfrija, a i Fernandela.

 

Jos imam svesku s upisanim naslovima odgledanih filmova, tamo negde od kraja 70-ih do kraja 80-ih. Ideja dosla od tate - on

je imao svoju svescicu s filmovima koje je kao srednjoskolac i student gledao u bioskopu

 

Mislim da je bio ciklus filmova Gérard Philipe-a.

Link to comment
Share on other sites

34 minutes ago, Dragan said:

Ne znam zasto mi na ovoj temi stalno dolaze neke cudne asocijacije.

 

- doktore pomagajte, ostario sam, ali jos uvek trcim za zenama

- pa to je sasvim normalno, nema razloga za zabrinutost

- da, ali sam zaboravio zasto trcim za njima

🙂

 

Možda sam i pisao već:

 

-Doktore, priča jedan moj vršnjak da ima seks svaki dan, da li bi mogao i ja tako.

-Što da ne, pričaj slobodno i ti.

 

 

  • Like 1
  • Ha-ha 3
Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, Sunshine State said:

 

Fernandel?

 

Brat i ja smo gledali cikluse filmova i Hemfrija, a i Fernandela.

 

Jos imam svesku s upisanim naslovima odgledanih filmova, tamo negde od kraja 70-ih do kraja 80-ih. Ideja dosla od tate - on

je imao svoju svescicu s filmovima koje je kao srednjoskolac i student gledao u bioskopu

Opa bato, i ti si znaci bila nerd :lol_2: To je dobro, to tako i treba :lol_2: Ja sam pravio kartice, pa slozene u kutiji, onako kao u bibliotekama :lol_2:

 

  • Ha-ha 2
Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

...možda će vas "u najboljim godinama"interesirati što se to sprema u mirovinskom sustav H.Naime,Plenković predstavio paket zakona,vjerojatno i ono što je najbitnije neki financijski dobici za penziće ,prvenstveno za nosioce obiteljskih  mirovina.

Neću previše pametovati,reći ću samo po mom mišljenju najbitnije,za primaoce obiteljskih mirovina.Znači,koje su mogućnosti onog živog bračnog druga.

-jedna je mogućnost da zadrži obiteljsku mirovinu,ali umjesto 70% mirovine,sada bi bila 77% originalne mirovine

-druga mogućnost je da uz svoju mirovinu dobiva i 27%mirovine preminulog bračnog druga

Dakle,bira se povoljnija mogućnost.

Zašto uopće pišem,čini mi se da se na ovom prostoru prvi puta respektira i nešto više,da je i preminuli uplačivao u mirovinski fond.Možda ćete reći da je to populistička mjera,no,meni se čini da je to nešto uobičajeno na prostoru EU.Znam da to već dugo primjenjuje Slovenija(15%).Vi koji živite i radite u Evropama znate više pa me možete i razuvjeriti.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

On 6/9/2022 at 1:28 PM, mladenvzz said:

-druga mogućnost je da uz svoju mirovinu dobiva i 27%mirovine preminulog bračnog druga

 

To je donet novi Zakon u HR?  I postoji ova mogućnost? 

 

Mislim da će mnogi tražiti tu drugu mogućnost, pogotovo ako je preminuli bračni drug imao solidnu, lepu platu. 

Link to comment
Share on other sites

...Djevojko itd.,ovo što sam pisao je prijedlog reforme miroviskog sustava.Vladajuća večina je za taj prijedlog.Set zakona ide u dva čitanja i s obhzirom na raspoloženje u vladajučoj večini to će biti usvojeno.

Tu moram reći da je na toj reformi vladajučoj večini prišao pred oko godinu dana zastupnik penzića,i to predložio.Vladajuća večina je to prihvatila

Link to comment
Share on other sites

U Svedskoj je u toku visedecenijska reforma penzionog sistema ciji je cilj da 2050 godine sve penzije budu iskljucivo licne i zaradjene od sopstvenog rada i uplacivanja u penzione fondove. Zbog toga razlicite generacije odlaze u penziju pod razlicitim uslovima. Jedna od prvih stvari koje su uradjene jos devedesetih je bilo ukidanje porodicnih penzija. Ali naravno, to ne znaci da oni koji ostanu bez partnera treba da umru od gladi. Za to postoje razlicita resenja, ali nijedno od njih nije direktno nasledjivanje penzije preminulog partnera, ili nekog njenog odredjenog dela.

 

Otprilike ovako to funkcionise. Penzija se sastoji od tri dela. Prva dva se sastoje od uplata koje je pojedinac preko svog poslodavca (najcesce vise njih) uplatio za svog radnog veka. Prvi deo su uplate drzavi (obavezno za sve poslodavce), a drugi direktno u razne fondove (samo za one s kolektivnim ugovorima). Treci je privatna penzija, koju pojedinac sam uplacuje ako moze, zeli i smatra za potrebno i isplativo, ali i to ulazi u konacnu racunicu.

 

Konacna racunica prvo utvrdjuje koliko je pojedinac prikupio na gornja tri nacina, u trenutku odlaska u penziju. Ako sopstvenim uplatama nisi stigao do nekih 1200 evra (ta granica se menja zavisno od prosecnih troskova zivota i da li pojedinac zivi sam ili s partnerom), tom delu se dodaje garantovani iznos, koji opet zavisi od duzine zivota u Svedskoj (max za 40 godina, za krace se umanjuje), kao i od toga da li osoba ima privatnu penziju ili penziju iz inostranstva. Na taj nacin se dolazi do iznosa same penzije.

 

Za one koji uz sve ovo gore ne dostizu do egzistencijalnog minimuma (odredjuje se svake godine i trenutno je oko 550 evra za samce i oko 450 za one koji zive udvoje, to nakon placenih troskova stanovanja), postoji mogucnost da zatraze i dobiju ”dodatak za stanovanje”.  Bitno je da taj deo nije penzija i vazi samo za vreme dok osoba zivi u Svedskoj, na konkretnoj adresi. Ako se iseli, znaci da je odsutna vise od sest meseci, trebalo bi da to prijavi.

 

Porodicne penzije (ovde ih zovu udovicke) postoje jos samo za one najstarije, danas obicno devedesetogodisnjake, koji su to pravo ostvarili pre pocetka reforme. Taj vid penzije je na putu da nestane. Medjutim, postoje izvesni dodaci na koje udovac ili udovica moze da racuna neposredno nakon smrti partnera. Oni su namenjeni prelaznom periodu i ogranicenog su trajanja, obicno do godinu dana. Posle toga ide ona gore racunica, kao za bilo koje jednoclano domacinstvo, bazirano na sopstvenim uplatama i drzavnim garancijama za egzistencijalni minimum. To za sve starije od 65 ide kroz penzioni fond. Klasicna socijala je samo za radno sposobne.

 

Ima jos jedna caka, a odnosi se samo na ono sto je uplacivano direktno u fondove, ne i na uplate drzavi. Taj deo se isplacuje tempom koji pojedinac sam izabere, obicno u prvih pet ili deset godina nakon penzionisanja. Tako da iznos penzije nije trajan i obicno se bitno smanjuje nakon navrsenih 75. Posto niko ne zna koliko ce ziveti, a te pare su ipak licno zaradjene, pojedinac moze da izabere da taj deo u slucaju njegove ranije smrti, dobiju naslednici. Ali to kosta u vidu nesto umanjene penzije. O tome svako odlucuje u trenutku odlaska u penziju.

 

Sve u svemu, komplikovan sistem, koji nikome ne garantuje visinu penzije od trenutka odlaska u nju do smrti. Jedino sto je garantovano je egzistencijalni minimum, ali on je vezan za zivot u Svedskoj, kao sto sam gore rekla. Ne moze se ceo iznos poneti sa sobom ako covek resi da penzionerske dane provodi negde drugde.

Nadam se da ce bar Mladenu biti interesantan ovaj moj carsav; za druge cisto sumnjam 😁.

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Hm…zamišljam…ne dolazi u obzir da provedem poslednje dane sa još četvoro starih, da slušam šta boli, koje lekove uzima, priča priče šta je bilo pre sto godina…

 

🙄

 

Žena, 90 plus, živi na selu u Belgiji, udovica, društvo joj pravi njena lepa kuca. Vozi. Volontira. Čita. Na žalost je prestala da slika, ali mnoga njena dela krase joj dom. Okružena zelenilom, poljima gde vladaju kravice, iza brda vire crkveni tornjevi, uz cvrkut ptica i let leptira pije čaša finog vina. To već mogu da zamislim…

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

...ja sam u penziji.O tome gdje i kako živjeti u tom peridu života bilo je govora i na starom forumu.Pokušao sam vidjeti kako bi to bilo živjeti npr.na Visu ali sam shvatio da želim,ili sam naučen živjeti,u ambijentu gdje su prisutna sva godišnja doba.  E onda sam prilagodio kuću k sebi,djeca imaju svoje živote u koje se ja,ne samo ne želim miješati,nego niti ne smijem miješati.Recimo,mislio sam unaprijed,nemam više od tri štenge u kući,prilagodio sam kupaonu sebi(tuš kabina),znam se brinuti o sebi.Onako u početku još sam imao neke aktivnosti i tepao si da sam u penziji a ne u mirovini a onda sam došao do zaključka da treba jednostavno uživati u tom "zlatnom" periodu života,da sve ovisi o meni,kako ću iskoristiti svoje vrijeme. Uživam ptići sa svojim dlakavim prijateljem prema Dravi.Jedan užitak mi je momentalno izostao.Naime,odlazio sam na Trakoščan,šetnja oko jezera je trajala oko sat vremena.Na kraju te šetnje je bio restoran na pontomima,i već su nas znali,ja kavu/pivu a on zdjelicu sa vodom.Momentalno je jezero ispražnjeno,radi se izmuljivanje,i tamo negdje u kasnu jesen kreće ponovno punjenje jezera.Imam tu sreću da baš ne ovisim o penziji,da ne moram razmišljati o tome koliko trošim,s time,da sam uvijek u životu bio racionalan.Ima još toga,kako koristim vrijeme.Neke stvari su se i promijenile,jer sam,rekao bih konačno,postao i djed.

  • Like 6
Link to comment
Share on other sites

20 hours ago, ControlFreak said:

Hm…zamišljam…ne dolazi u obzir da provedem poslednje dane sa još četvoro starih, da slušam šta boli, koje lekove uzima, priča priče šta je bilo pre sto godina…

 

🙄

 

Žena, 90 plus, živi na selu u Belgiji, udovica, društvo joj pravi njena lepa kuca. Vozi. Volontira. Čita. Na žalost je prestala da slika, ali mnoga njena dela krase joj dom. Okružena zelenilom, poljima gde vladaju kravice, iza brda vire crkveni tornjevi, uz cvrkut ptica i let leptira pije čaša finog vina. To već mogu da zamislim…

Mislim da su ovi ljudi to uradili, ne zbog toga sto vole komunalni zivot, nego zato sto im je poboljsalo finansijsko stanje, drasticno. Ako se uopste desilo.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

10 hours ago, Angelia said:

Mislim da su ovi ljudi to uradili, ne zbog toga sto vole komunalni zivot, nego zato sto im je poboljsalo finansijsko stanje, drasticno. Ako se uopste desilo.

Verovatno, ako je bila opcija, je bolje nego u staračkom domu, kad već imaju stanove....

Link to comment
Share on other sites

Meni ova prica ne deluje realno jer tesko da bi se naslo petoro ljudi koji se dobro poznaju, imaju poverenja jedni u druge, imaju otprilike iste prihode i zivotne navike, svi su singlovi i relativno mladi i zdravi…. Sve to i jos ponesto bi trebalo da bude ispunjeno da bi ovako nesto funkcionisalo. Ali ako bi se i desilo, razlog sigurno ne bi bio iskljucivo finansijski, nego i socijalni. Ne mora da bude neko intenzivno druzenje, ali zajednicko spremanje i konzumiranje hrane, podela kucnih poslova i sl.

Ovako u jednoj recenici zvuci odlicno, ali kao sto rekoh, mnogo toga bi tu trebalo da bude ispunjeno, a u zivotu to retko biva. Posto je tako, pre bih rekla da je ovo necija projekcija o tome kako bi stariji ljudi trebalo da zive, tj da se sklone i jos za zivota oslobode prostor mladjima, nego sto je prica iz realnog zivota. Ali svakako dobra podloga za diskusiju, ako je nekome do toga.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

...u ovom smislu,petero ili više penzića,ne želim uopće pisati.Živim u malom gradu,kad izađem u grad srećem prijatelje,ili iz mladosti ili onih kasnijih.Uopće.ne želim razgovarati o reumamam,tvrdoj stolici i slično.Gledajte,ja u ovom stoljeću nisam popio nijednu tabletu.To ne znači i da sam apsolutno zdrav.Netko tko pedest i više godina tamani dvije kutije cigarete ne može reći da je ok.Ovaj dio života koji mi je preostao želim uživati,ne razmišljam što trebam jesti,što i koliko mogu popiti. Još kad bi i ono treće funkcioniralo,ali i tome se doskočilo.Znači,čistim,kuham,perem ali i uživam u životu

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, mladenvzz said:

...u ovom smislu,petero ili više penzića,ne želim uopće pisati.Živim u malom gradu,kad izađem u grad srećem prijatelje,ili iz mladosti ili onih kasnijih.Uopće.ne želim razgovarati o reumamam,tvrdoj stolici i slično.Gledajte,ja u ovom stoljeću nisam popio nijednu tabletu.To ne znači i da sam apsolutno zdrav.Netko tko pedest i više godina tamani dvije kutije cigarete ne može reći da je ok.Ovaj dio života koji mi je preostao želim uživati,ne razmišljam što trebam jesti,što i koliko mogu popiti. Još kad bi i ono treće funkcioniralo,ali i tome se doskočilo.Znači,čistim,kuham,perem ali i uživam u životu

Au brate @mladenvzz ti mi djelujes ovdje onako staracki a ti razmisljas i o onome trecem. Dobar si ti , nisi ti toliko sta. 🙂

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

Teško da će penzioneri da žive zajedno ako ih muka ne natera. Ja sam srednjih godina i imam neke navike koje ne bih želeo da menjam a ako bih živeo sa 5 osoba sa kojima do sada nisam sigurno bih morao da žrtvujem nešto te svoje "slobode". Penzioneri su stariji ljudi koji su još duže od mene navikli na svoj stil života i oni će još teže to da rade. To samo mladi ljudi mogu, možda eventulano i ekipa u ranim 30-im.

 

Ja kad odem na GO kod neke rodbine pa posle 3 dana mi već muka od "pravila" kojih moram da se pridržavam a mogu misliti na šta bi to ličilo da živim zauvek sa 4 osobe koje kao i ja imaju neke svoje navike.

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

14 hours ago, mladenvzz said:

Još kad bi i ono treće funkcioniralo,ali i tome se doskočilo.Znači,čistim,kuham,perem ali i uživam u životu

 

Učiti, učiti i samo učiti. To?

 

7 hours ago, Klotzen said:

Teško da će penzioneri da žive zajedno ako ih muka ne natera. Ja sam srednjih godina i imam neke navike koje ne bih želeo da menjam a ako bih živeo sa 5 osoba sa kojima do sada nisam sigurno bih morao da žrtvujem nešto te svoje "slobode". Penzioneri su stariji ljudi koji su još duže od mene navikli na svoj stil života i oni će još teže to da rade. To samo mladi ljudi mogu, možda eventulano i ekipa u ranim 30-im.

 

Ja kad odem na GO kod neke rodbine pa posle 3 dana mi već muka od "pravila" kojih moram da se pridržavam a mogu misliti na šta bi to ličilo da živim zauvek sa 4 osobe koje kao i ja imaju neke svoje navike.

 

Teško da će iko provesti starost onako kako želi i kako je zamišlja u mladosti ili srednjim godinama. More primera gde i u poznim, ali i u ranim i srednjim godinama, ljudi ne mogu da žive sa odabranim emotivnim partnerom i pored dobrih zdravstvenih, ekonomskih, stambenih uslova, razvode se, napuštaju decu, deca napuštaju roditelje, neko i u 80 godina zamišlja da je centar sveta, da svi moraju da se prilagode njemu, neko drugi digne ruke i sam od sebe i pre šesdesete. 

Viđao sam kakve traume doživljavaju stari smešteni u domove, opet i one zadovoljne, šta mi fali, imam sve, društvo, drugi brinu o meni. Neko, opet, bira samoću, živeti sam nije automatski i samoća, ali i jedno i drugo je mogući izbor. Kad sam prvi put pročitao taj tekst o petoro udruženih, onako, za sebe, upitao sam se ima li ljudi sa kojima bih na sličan način mogao da organizujem život, sutra, prekosutra. Nema, zasad, ali ne tvrdim da se neće nešto promeniti vremenom. 

 

 

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Mislim da bih mogla da zivim sa jos 4 prijateljice koliko ih i imam u ovim godinama, tu i tamo provedemo ceo dan zajedno i lepo nam je, svaka od nas ima neko svojstvo, neku vestinu koju ostale nemaju i fino se uklapamo. No, to je neizvodljivo jer 2 imaju zive muzeve o kojima treba brinuti pa bi resenje bilo - komuna, zadruga, pleme......neizvodljivo.

Starost me je podmuklo sacekala i spopala bez najave, mrzim je i prezirem iz dna duse. Dosadna je, bedna, ruzna.....

Nikad nisam razmisljala o tome da cu jednog dana biti - stara, doziveti 8 deceniju zivota. Zivela sam uvek sadasnji trenutak, bilo je toliko toga za rad, ucenje, organizaciju porodicnog zivota, razmisljanje i promisljanje, toliko izazova i odjednom - nista ili skoro nista od toga, samo cekanje da se sve okonca. 

Nepodnosljivo. 

Prosto da covek pozeli da mu se dogodi demencija, da mu i misao odrtavi kao telo, zanemoca i da se pretvori u balavu olupinu nesvesnu sebe i onog sto je nekad bio, najgore je sto um ne stari, sto svo zivotno iskustvo i znanje, umece,ostaje tu, u coveku, koji je fizicki toliko slab da ne moze vise ni svoju glavu da nosi kako treba. 

Odrastala sam uz stare ljude, babe, tetke, kume i mnogo sam ih volela, svaka me je naucila necemu, bile su kao dobre vile koje su me cuvale i pazile, od kojih sam dobijala samo neznost, uvek su bile tu kad je trebalo. Porodice mog detinjstva i mladosti su bile velike, brojne, znalo se sta ko radi i gde mu je mesto, starost se postovala i uvazavala.

Danas, starost je opterecenje kako za pojedinca koji je dozivljava, tako i za one koji su mladi i ne znaju gde im je glava od sumanutog tempa kojim se danas zivi pod pretpostavkom da si mlad i upotrebljiv. Ne znam kome je gore, mladima ili starima, vreme nas melje podjednako.

Znam da zvucim kao neka baba narikaca, stidim se toga ali sam nemocna da se otmem utisku da vise nikome ne trebam, da sam beskorisna kako sebi, tako i drugima i da bi, iz pristojnosti, trebalo sto pre da okoncam ovo trajanje bez kraja i konca. Ako smo, kako Sekspir kaze, svi glumci na pozornici zivota, onda  treba znati kada se sa te pozornice silazi. Ja bih da odem kao diva, primadona, uz ovacije a ne ovako, u tisini nepostojanja. 

 

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Umesto P.S: koji sam ja licemer! Uskukala se baba na sva usta i obmanjuje ovdasnju javnost! Treba da me vidite in vivo: visoka, vitka, krece se kao general, tu i tamo potegne stap za hodanje iz samo njoj znanih razloga ali, sve u svemu, dobrodrzeca baba. A pred decom: heroj, pobednik, "lakocemo" pristup, "Hvala, sve imam sto mi treba, ne brinite za mene, resavam krize ocas posla" ....posle se zarozam, posle sam zbunjena i ne znam da l sam posla ili dosla. Tesko je biti ja kako god da okrenem.

  • Like 3
  • Love 5
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...