Jump to content

Psiho kauč


Alen13ASC

Recommended Posts

edit/ UPoZorEnje

Ovo sto ispod pise nije za slabovide, bukvaliste i preosetljive:

 

... egocentrici samo misle na sebe, svoje probleme i stalno kopaju po svojim emocijama,

preispituju da li su dovoljno lepi, vredni, kvalitetni, voljeni, samosazaljivi...pa

od toga moze da se skrene...(moze da skrene i onaj ko precesto slusa jadikovke)

 

zato mi se cini da je pametnije da mislite malo na mene kako mi je a cutim.

pitacete pa zasto cutim...

 

cutim da vam ne iscrpim energiju,

da vas ne rastuzujem svojim problemima,

da ne gusim i ne smaram ako ne moram,

jer ako imate naporne ljude napolju pa ne dolazite zbog napornih i na forume

a nije mi bas tolika frka da opsednuto opisujem sebe i svoja osecanja, svoje strepnje, boli, zalosti

...ako bude sigurno necu vas time da opteretim vec psihica

 

inace sam empaticna na svoj nacin, ovo je jedan.


🍀

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Džudi said:

 

Zanima me ko će i kako vršiti te preventivne preglede vezane za depresiju, ili za neka teža oboljenja koja nastaju posle depresije ( u teškim slučajevima depresije ). 

 

Ne može lekar opšte prakse koji danas samo prepisuje nalaze specijalista i piše recepte i upute za dalje lečenje, da proceni da li osoba X ima početak depre.

 

To je moje mišljenje, nadam se da grešim.

 

Pretpostavljam da ce koristiti neki od screening testova koje svako moze da koristi, npr MADRS-S ili DSM-5, pa kasnije ljude upucivati psihijatru, ako se pokaze potrebno. Ima tih testova i online, za selfscreening. To nije tako lose za pocetak, kao prvi korak u dijagnostikovanju depresije, jer ipak daje neke naznake u kom pravcu bi dalje trebalo ici. Problem ce biti, bar po mojoj proceni, da niko to nece uzimati zaozbiljno. To dalje znaci da sami lekari nece dati potrebna uputstva ljudima pre ispunjavanja testa, sto vec narusava validnost rezultata. Mnogi nece znati ni da protumace rezultate testa, jer ce ih mrzeti da procitaju prirucnik ili se na drugi nacin informisu sta i kako.

Zato nisam bas optimista, ali opet bolje ista nego nista. Bar ce se na neki nacin skrenuti paznja na problem. Mozda ce ljudi i sami poceti da misle o tome, mozda neko shvati da nije lenj i razmazen, nego deprimiran. Mozda i sami lekari opste prakse, bar oni savesniji, pocnu i o tom aspektu zdravlja da vode vise racuna nego do sada. Neke vajde bi moglo da bude, cak i ako ne bude odradjeno perfektno.

Edited by vilhelmina
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Kod mene je u pitanju OCD, koji se drasticno pogorsao oko punoletstva. Nakon toga proveo sam godine u anksioznosti, depresiji, agorafobiji. Nazalost tek pre 5 godina sam otisao kod psihijatra, kad su mi prisilne misli bile extremno pojacane. Prvo sam pokusao bez lekova, ali nije islo, pa sam krenuo kombinaciju lekovi + terapija.

Zivot mi je koliko toliko krenuo uzlaznom putanjom, pre svega profesionalno, smanjio sam lekove, nisam dugo isao kod psihijatra. Nazalost oko nove godine sam upao u duboku krizu, imao sam jake suicidne mislli, nisam jeo danima. Kako dodjem sa posla, gledam klipove o samoubistvu, depresiji, trazeci utehu u tome da nisam jedini.

Krenuo sam sada redovnije na terapije, pojacani su mi lekovi. Koleginica sa posla je primetila da sam bas lose, dugo sam se lomio, ali sam joj ispricao, prva osoba van psihijatra kojoj sam priznao svoje psihicke probleme.

MIslim da sam sada koliko toliko otvoreniji o tome.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, ras kass said:

Kod mene je u pitanju OCD, koji se drasticno pogorsao oko punoletstva. Nakon toga proveo sam godine u anksioznosti, depresiji, agorafobiji. Nazalost tek pre 5 godina sam otisao kod psihijatra, kad su mi prisilne misli bile extremno pojacane. Prvo sam pokusao bez lekova, ali nije islo, pa sam krenuo kombinaciju lekovi + terapija.

Zivot mi je koliko toliko krenuo uzlaznom putanjom, pre svega profesionalno, smanjio sam lekove, nisam dugo isao kod psihijatra. Nazalost oko nove godine sam upao u duboku krizu, imao sam jake suicidne mislli, nisam jeo danima. Kako dodjem sa posla, gledam klipove o samoubistvu, depresiji, trazeci utehu u tome da nisam jedini.

Krenuo sam sada redovnije na terapije, pojacani su mi lekovi. Koleginica sa posla je primetila da sam bas lose, dugo sam se lomio, ali sam joj ispricao, prva osoba van psihijatra kojoj sam priznao svoje psihicke probleme.

MIslim da sam sada koliko toliko otvoreniji o tome.

Za te situacije, po mom misljenju terapija najvise pomaze, posto kroz teseanse ucimo kako da se ponasamo u slicnim RL situacijama. Naravno terapija lekovima je neophodna da balansira hemiju naseg tela, ali samo sopstvena volja moze da dovede do nekog znacajnog progresa. Drzi se.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

@vilhelmina i ja se nadam da će koristiti te testove ili Bekov test koji može da se nađe i online. Bekov je možda najlakši i za lekare opšte prakse i za nas laike. Mislim na kraj upitnika koji daje informaciju da li postoji depresija i u kom je stepenu.

 

@Mama_mia Ne mislim da ćeš nekoga opteretiti ukoliko otvoriš dušu.  Lakše je kada se sve podeli sa nekim, ili kada se stavi na papir, postoji i terapijsko pisanje. 

 

@ras kass  Na onom depra forumu bila sam jedno vreme Aktivni slušalac foruma i slobodno mi piši na pp-sve što te muči, tu sam da saslušam. Jako je važno što ideš kod psih. Javi se..želim da ti što pre bude bolje. Drži se..  

Link to comment
Share on other sites

Kad god bih čuo OCD uvijek pomislim na Monka, ali nikad ni u snu ne bih pomislio da OCD može tako ozbiljno ugroziti zdravlje. 

@ras kass , ako ti nije problem, naravno, stvarno me zanima šta se dešava kod tebe i šta je okidač tvog OCD-a ?

 

Ja imam paničan strah od visine, a žena kad oće da mi se osveti za nešto uvijek nađe neki izgovor da me odvede u zgradu sa liftom, čak je par puta pokušala da me ubije panoramskim, srećom strah je na vrijeme prevladao pa sam mudro okrenuo leđa staklu i kao nešto čitao na kontrolnoj tabli. Trebalo je par godina da skupim hrabrosti i priznam djeci da se bojim, visine - bojim se čak i kad vidim one idiote što se slikaju na stijenama iznad norveških frojdova. 

 

Moj komšija preko puta ima lođu u potkrovlju koja izgledao kao na ovom crtežu. To što ta greda nije paralelna sa krovištem me izluđivalo par godina, ali na kraju sam shvatio da nema načina da ga natjeram da to ispravi, i jbg sad mi više toliko i ne smeta, čak i na kafe idemo/dolaze.

lodja.png

Link to comment
Share on other sites

Ima li neko da je na terapiji? 

Ja sam krenula pre jedno mesec dana, i sada ne znam da li je bitno da pijem u tačno vreme, piše mi posle doručka a meni je doručak nekad u 8 a nekad u 11.  Imam i jedan pred spavanje ali isto problem sa rutinom uvek u drugo doba ležem.

Isto tako me zanima za konzumiranje alkohola, neki kažu da ne smem da prosto moram ili lekove ili alkohol da odaberem, a neki drugi kažu da smem. 

Svakako ću razgovarati sa psihijatrom o ovome ali me eto zanimaju i vaša iskustva.

Edited by Tool
Link to comment
Share on other sites

Ja pijem ujutro, kada ustanem, nema tacno vreme. Da li pre ili posle dorucka, nemam tacnu rutinu.

 

Sto se tice alkohola, pijem kao i pre, retko ali nisam skroz odbacio.

 

@e4_guy ne znam tacno sta trigeruje. Ljudi uglanom vezuju OCD sa proveravanjem sporeta, vrata i sl....Ja to i nemam toliko, kod mene su vise misli. Tj, prisline misli, prizivanje losega, vozis kola i mislis sad ces da se zakucas u neki auto....tako nekako. Ili da ces da uzmes noz i izbodes nekoga.. Verovatno imam i neke radnje koje su posledice OCD-a, samo ih ja ne vezujem za to.

Odlican dokumentarac na tu temu, do detalja opisan ocd life...bolje nego sto bih ja napisao.

Quote

 

 

Edited by ras kass
Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, ras kass said:

 

@e4_guy ne znam tacno sta trigeruje. Ljudi uglanom vezuju OCD sa proveravanjem sporeta, vrata i sl....

 

 

Upravo to - za OCD sam uvijek mislio da je vezan sa tako neke, praktično nevažne, sitnice - a ljudi koji pate od OCD-a su na neki sladak način simpatični. Nikad nisam pročitao ili na neki drugi način došao do saznanja da OCD ima tu jednu tako mračnu stranu.

Hvala za link, pogledaću obavezno.

 

Imam dva klinca (ako se tako može reći, 18 i 25) i sa oba smo proživjeli horor, prvi put saobraćajka, drugi put povreda sa teškim potresom mozga na treningu. Neopisiv strah i do tada potpuno nepoznata osjećanja, i iako imam tu neku tromost u reakcijama i dosta hladnokrvno reagujem u kritičnim situacijama, moram priznati da je dobar dio tih preživljenih strahova ostavio posledice.

Kad stariji ode do susjednog grada autom, sam - brojim svaki minut, ne smijem da ga zovem da ga ne bih omeo u vožnji. . .  Ako se ne javi u neko vrijeme za koje mislim da bi trebao, počnem da paničim i crne misli naviru kao bujica.

Mlađi - izađe bajsom da vozi sa drugarima - kad kažem "vozi" mislim na preskakanje žardinjera, spuštanje niz stepenice i sve ostale ludosti koje djeca u urbanim sredinama čine.

I tako jednom - poziv, sa druge strane "ovdje policijski službenik taj i taj, vaš sin nam je dao broj . . . Udario je 7godišnjaka biciklom, molim vas da dođete da možemo uzeti izjavu".

Gledao sam smrti u oči ko zna koliko puta, ali tek tad su mi se oduzele noge. Srećom, sve se dobro završilo, roditelji tod dječaka su potvrdili da im se mališan otrgao iz ruku i istrčao pred bicikl, sin je zakočio i naglavačke preletio preko njega, malo se ugruvao ali srećan što je mališan prošao samo sa ogrebotinom.

 

Nakon toga, ako mi se ne javi istog momenta, počnem da paničim i opet te crne misle, te desilo se ovo ili ono . . .

Nedavno su uveli neke promjene na mobilnoj mreži, i tokom testiranja se znalo desiti da mreža prijavi da je broj nedostupan ! Kasnio je nekih 20 minuta, zovem - nedostupan.

Horor.

 

Još uvijek se nosim i izracionališem, mada moram priznati da problem eskalira ako sam sam kući. 

Link to comment
Share on other sites

Provjerite sa psihologom/psihijatrom koliko vam je vazno uzimati lijekove svaki dan u isto vrijeme. Doze su uglavnom odredjene za 24h i ako se uzme ranije nego prethodnog dana, postoji mogucnost over-doziranja ili ako se kasni, onda lijek nije vise u sistemu sto opet dovodi u pitanje efikasnost i u oba slucaja iako mozda neznatno, ipak usporava ozdravljenje.

Namjesti se alarm na telefonu, casa vode pored kreveta, uzme se lijek i nastavi sa zivotom, uopste nije tesko.

 

Alkohol i psihoaktivni lijekovi rijetko idu skupa i najbolje se posavjetovati sa doktorom. 

 

 

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

Ja se maksimalno trudim da ispoštujem termine za uzimanje lekova. Uglavnom i nešto gricnem, bar malo Smokija ako ne doručkujem pre uzimanja lekova jer ne bi bilo poželjno da se uzimaju na prazan stomak..mada..moja mama je prošle godine operisala čir-bila je perforacija..i sve se ok završilo i kada je pitala dr za bromazepam koji pije zbog bolova diskus hernije i za smirenje napetosti u nogama, taj gastrolog joj je rekao da želucu i jetri štete aspirin i brufen i lekovi bazirani na njima, a da ove lekiće može da pije bez problema.

 

Što se alkohola tiče..pila sam kuvanu vruću rakiju cele zime, ali sa više vode a manje rakije, popijem čašu piva uz gibanicu, ali gledam da je razmak između te minimalne količine alkohola i lekova 4 sata.

 

@e4_guy  Strah od visine je fobija koja se leči upravo tako kao što je tvoja žena radila- to je terapija izlaganja. Što se brige za decu tiče, normalna je ukoliko postoji neka granica te brige, ako prelazi, to je onda već..ankcioznost.

 

Još jednom da napomenem da nisam psiholog ni psihijatar a da sve ovo pišem iz ugla nekoga ko je samo sada član foruma posvećenog depresiji, a prošla sam i neki mali kurs za aktivnog slušaoca..plus imam te dijagnoze koje se stigmatizuju ali se dobro osećam..mnogo bolje nego 2006. npr. 

 

I da ne citiram post- ko je počeo sa lekovima mora da bude strpljiv. Njihovo dejstvo se oseti tek posle 2-3 nedelje. Nuspojave ukoliko traju duže od 10 dana treba prijaviti psihijatru radi korekcije terapije.

Edited by Džudi
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 5/7/2019 at 10:42 AM, Tool said:

Ima li neko da je na terapiji? 

Ja sam krenula pre jedno mesec dana, i sada ne znam da li je bitno da pijem u tačno vreme, piše mi posle doručka a meni je doručak nekad u 8 a nekad u 11.  Imam i jedan pred spavanje ali isto problem sa rutinom uvek u drugo doba ležem.

Isto tako me zanima za konzumiranje alkohola, neki kažu da ne smem da prosto moram ili lekove ili alkohol da odaberem, a neki drugi kažu da smem. 

Svakako ću razgovarati sa psihijatrom o ovome ali me eto zanimaju i vaša iskustva.

Nije bitno vreme. Meni kazu ujutru, a ja nekada ustanem u 5 ujutru, nekada u 3 popodne. Zavisi od toga sta radim, kako se osecam i jos mnogo toga. Kad god ustanem, ja popijem lek i zapocnem dan. Jebiga, takav je zivot.

Sto se alkohola tice, to zavisi od leka do leka. Neke blaze varijante bi mogle da idu uz alkohol povremeno, negde alkohol ne dolazi u obzir. Ja npr. smem i pijem alkohol. Kao i pre sto sam. Nisam mnogo izmenio rutinu. Mada mozda mi i ne bi bilo lose da otkacim to cudo. 

E sad, zavisi sta ti od lekova uzimas i u kojoj dozi. 

Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, ZoltanWantsToDie said:

Nije bitno vreme. Meni kazu ujutru, a ja nekada ustanem u 5 ujutru, nekada u 3 popodne. Zavisi od toga sta radim, kako se osecam i jos mnogo toga. Kad god ustanem, ja popijem lek i zapocnem dan. Jebiga, takav je zivot.

Sto se alkohola tice, to zavisi od leka do leka. Neke blaze varijante bi mogle da idu uz alkohol povremeno, negde alkohol ne dolazi u obzir. Ja npr. smem i pijem alkohol. Kao i pre sto sam. Nisam mnogo izmenio rutinu. Mada mozda mi i ne bi bilo lose da otkacim to cudo. 

E sad, zavisi sta ti od lekova uzimas i u kojoj dozi. 

 

Naravno da je bitno ili ti ne bi rekli da uzimas ujutro, nego kad ustanes. 

 

Bilo bi dobro kada bi moderacija malo pritegla forumska pravila o dijeljenju medicinskih savjeta koja mogu negativno uticati po zdravlje, barem disclaimer neki. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, ZoltanWantsToDie said:

Jep, moja greska. Proverio sam malopre. :ajme: 

 

dobro je sto postoji tema!!!

 

On 5/7/2019 at 2:15 AM, e4_guy said:

 

Moj komšija preko puta ima lođu u potkrovlju koja izgledao kao na ovom crtežu. To što ta greda nije paralelna sa krovištem me izluđivalo par godina, ali na kraju sam shvatio da nema načina da ga natjeram da to ispravi, i jbg sad mi više toliko i ne smeta, čak i na kafe idemo/dolaze.

lodja.png

 

:smiley7:

... i mene izludjuje, a malo me i plasi...sanjacu ovu sliku

 

ako je ovako kao na crtezu odselila bih se iz tog komsiluka...ali da, pozeljno je suociti se sa izvorom teskobe

 

 

 

Edited by Mama_mia
Link to comment
Share on other sites

Ne ustručavajte se da potražite pomoć psihologa, psihijatra. Prvi put sam otišla sa 24 godine, davno je to bilo, morala sam da otšetam do Neuropsihijatrijske bolnice na užas moje mame i bake: ako se pročuje, neću se nikad udati. Imala sam veliku sreću što sam srela mog "dragog Pavlovića", dečijeg psihologa. U početku sam odlazila svake srede, mesec - dva a posle prema potrebi i tako 20 godina. Bilo je i po 5 godina pauze. Nikada se nismo sreli van njegovog kabineta no, znala sam da u mog gradu i mom životu postoji neko ko o meni zna sve a opet, raduje mi se, slatko se smeje mojim neurozama ("čak su i vaše neuroze - kreativne") i ume lepo da kaže: "Sad je dosta, to nećemo još da otvaramo". Dragog Pavlovića više nema na ovom svetu, otišao je u ranu jesen, u poznim godinama. Meni je ostavio alter ego sa kojim odavno hodam  sama. 

P.S Naravno da sam se udala i to za momka iz mog grada.....

Edited by Pletilja
  • Like 2
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

On 5/3/2019 at 2:53 PM, DASUBO said:

Hvala na lepim rečima. Pruža mi satisfakciju da pomognem nekome na osnovu svojih loših iskustava. Možda tada dobiju smisao, da bol, patnja i problemi nisu uzaludni.

Jer ako su uzaludni, e onda duplo golo...

 

Rekoh da vidim sta pricate ovde toliko pa procitah sve.

 

Godinama sam generalno isla kroz zivot misleci kako imam jako mnogo razumevanja za psihicke probleme ljudi - dok sam ja onako prolazila kroz savrseno normalne psihicke faze, te si tuzan te si srecan sve ok. Nista extremno. 

 

I onda mi se desio panic attack - srecom to je bio samo jedan, i znam i uzroke (kakav je stres bio i zasto). Medjutim osecaj nemoci da kontrolises svoje telo i psihu je bio otvaranje ociju. Ima to sad jedno 7 godina. 

Pre toga sam kao mnogi davala besmislene savete, te samo disi duboko, te samo misli pozitivno (imam rodjaka koji dugo pati od napada ali nece da ide kod psihijatra, sramota da se kaze da je lud). Naprasno sam ga razumela sto ima napade, i dalje mislim da je budala sto se ne leci, jer ziveti sa takvim stresom nije lako.

Moj entuzijazam da bliskim ljudima ispricam sta se desilo, je bio novi sok. Naprasno su ljudi poceli da mi objasnjavaju njihova iskustva, i otkrijes da ljudi imaju problema a o njima cute.

Sa tako dubljim i stvarnim razumevanjem mentalnih problema, sam za sada prosla sa dve bliske osobe kroz razgovore, napade, lecenje.... Jedna je srecom izlecena druga jos nije jer problem nije samo psihicke prirode.

 

On 5/3/2019 at 4:21 PM, dude said:

Za napade panike, jedna od bitnih stvari jeste pravilno disanje. Ili, sto bi reko jedan youtube lik, breathing into your balls. Kad krene napad, zadrzavamo dah, vrat, ramena postanu ukoceni, stvara se napetost(jedan od razloga zasto ljudi cesto imaju glavobolje)prakticno ne disemo i citava energija iz tela bukvalno udara u glavu. Znate kako cesto kazu kako su se nekome odsekle noge, nije mogao da se pomeri? To je otprilike to. Dubokim disanjem, ta energija se balansira. Jer, naravno da fizicki nije moguce histerisati i paniciti ako disete pravilno i normalno. Sigurno i da ste svi nekada duboko udahnuli kada vam se jave neke lose misli. Bukvalno prekine tok misli. 

 

Kad krene napad cak i ako si svestan da je napad i da treba da duboko dises, nisi bas uvek u mogucnosti da to kontrolises. Do sada sta sam videla da je najbolje je fizicka aktivnost 

 

On 5/6/2019 at 10:10 AM, Barracuda said:

 

Kad sam se smirio, posle još par pića, lagano se vratih kući. Sačekala me je nevenčana supruga na vratima: "Opet pobeže Mrvica napolje. Vidi gde je, molim te, da je ne zgazi nešto!". Nisam joj nikad ispričao šta mi se desilo tog dana a Mrvicu sam našao odmah iza ćoška. .

Sad si me podsetio na moj "near death experience" posto sam i ja tako nastavila dan kao da se nista nije desilo, mislim da sam tek uvece sela sa casom vina i pocela da se tresem :classic_smile:

 

 

On 5/9/2019 at 12:08 PM, Mama_mia said:

 

 

:smiley7:

... i mene izludjuje, a malo me i plasi...sanjacu ovu sliku

 

ako je ovako kao na crtezu odselila bih se iz tog komsiluka...ali da, pozeljno je suociti se sa izvorom teskobe

 

 

 

Koga ne iritira? Moj burazer uradio kuhinju, predivna kuhinja, ali ostrvo nije centrirano!!!!! Daje mi on sva logicna objasnjenja zasto je moralo tako, ali mene uzasno iritira :classic_biggrin:

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Angelia said:

Sad si me podsetio na moj "near death experience" posto sam i ja tako nastavila dan kao da se nista nije desilo, mislim da sam tek uvece sela sa casom vina i pocela da se tresem :classic_smile:

 

Uvek sam bio pribran u stresnim situacijama. Obično sam ja taj "glas razuma" i neko koga prate, ali mi se dešavalo i da "odbolujem" kad krenu flashbackovi.

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

Just now, Barracuda said:

 

Uvek sam bio pribran u stresnim situacijama. Obično sam ja taj "glas razuma" i neko koga prate, ali mi se dešavalo i da "odbolujem" kad krenu flashbackovi.

Upravo. Inace sam imala slicno iskustvo ovom tvom ali ga ne smatram tako dramaticnim, iako smo se zamalo slupalo o dok. To se desava kad imas prijatelje koji misle da su neunistivi pa ce da jedre iako svi beze u luku :classic_smile: I nakon sto smo smo sve zavrsili i napustili brodic prijatelj kaze jbte ne mogu da verujem da nijednog trenutka nisi panicila. Bio je posebno iznenadjen zato sto on zna da ja imam fobiju od davljenja (davno iskustvo). Ali ja nikad ne panicim u stresnim situacijama, odradjujem sve pa onda kasnije.

 

I ovaj napad koji sam gore opisala je u stvari dosao nakon sto sam sve pozavrsavala, i bio je posledica skupljanja stresa. Inace sam naucila i kako da ne preteram sa skupljanjem stresa.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

18 minutes ago, Barracuda said:

 

Uvek sam bio pribran u stresnim situacijama. Obično sam ja taj "glas razuma" i neko koga prate, ali mi se dešavalo i da "odbolujem" kad krenu flashbackovi.

To je taj osecaj, da kad si u nekoje neizlaznoj situaciji, nadjes izlaz, svi posle pricaju kako si hladan ko spricer i sve resavas u hodu, ma cool(cold). Medjutim, kad se stisa, pocne hladan znoj i shvatanje da si dokazao danas da si macka i da imas 9 zivota. 

 

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

On 5/12/2019 at 8:22 PM, Barracuda said:

ali mi se dešavalo i da "odbolujem" kad krenu flashbackovi.

 

Kakvi flashbackovi?  Pitam jer imam iskustva sa njima, oni spadaju u glavne simptome PTSP-a. 

 

Btw, ja ne znam da li ovde ili na nekom drugom pdf-u da otvorim temu PTSP...

Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, Džudi said:

 

Kakvi flashbackovi?  Pitam jer imam iskustva sa njima, oni spadaju u glavne simptome PTSP-a. 

 

Btw, ja ne znam da li ovde ili na nekom drugom pdf-u da otvorim temu PTSP...

 

Pa, skoro da je tako. Srećom, nisam imao "intervencije" ništa strašnije od one kad mi je drugar umro na gajbi pa sam morao da ga oživljavam. Siguran sam da bih vukao posledice da nije preživeo. Čak i sada me prođu žmarci kad pomislim...

 

Ne znam za topik, nije loša ideja jer se ima štošta reći, što se mene tiče - go for it. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

On 5/12/2019 at 8:13 PM, Angelia said:

Sad si me podsetio na moj "near death experience" posto sam i ja tako nastavila dan kao da se nista nije desilo, mislim da sam tek uvece sela sa casom vina i pocela da se tresem :classic_smile:

 

Obično i mene hvata tek posle svega... Baš danas mi se desio stres, ništa strašno kao ovo o čemu pričamo, ali sigurno nikom ne bi bila prijatna situacija kad dođu dve prodavačice i kažu vam da otkopčate jaknu pred svima jer misle da ste ukrali nešto. Prodavnica u koju sam do danas išao svaki bogovetni dan, svi me živi znaju, starosedelac iz kraja, i doživim da mi trkeljaju po džepovima misleći da sam lopov. Samo sam digao ruke, rekao da pretresu i pitao "Šta ćemo kad ne nađete ništa?, što se naravno i desilo. "Gospodine" (pazi molim te, "gospodine"...), "... imali smo danas neprijatnostii...", "Maknite mi se s očiju", zatim sam otišao do kase, platio to što am pazario i skinuo karticu IDEA s ključeva i vratio kasirki, inače dobroj i jako ljubaznoj ženi. 

 

Rešio sam da kontaktiram direkciju i napišem prijavu, po kojoj će biti pokrenut disciplinski postupak protiv poslvođe i zamenice. Samo da su mi rekle da dođem negde gde nema kupaca, najnormalnije bih otvoro jaknu i džepove, izvinile bi mi se a ja prihvatio izvinjenje. Čak bi mi i tada sjebale dan ali ne na ovakav seljoberski način.

 

Taman za hate - topic. 

Edited by Barracuda
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...