Jump to content

Recommended Posts

2010.godine Skupština Srbije donela je Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radnom mestu. 

 

Ne obazirući se na ovaj Zakon mnogi poslodavci u državnim i privatnim preduzećima nastavili su da mobinguju svoje zaposlene.

 

Retki su oni koji su mobing prijavili nadležnom sudu. Bivša radnica NIS-a 2014.godine dobila je sudski spor i time dokazala da je žrtva mobinga.

 

Ali, još uvek postoje oni koji zbog straha, ali i neznanja ne prijavljuju slučajeve mobinga. Primer su radnice u fabrici Jura.

 

Šta je mobing, kako ga prepoznati?

 

Mobing je svako psihičko, verbalno zlostavljanje od strane poslodavca ali i ostalih zaposlenih. 

 

Mobing je:

  

ponižavanje

zastrašivanje

uvredljivo ponašanje u nameri da se individua ili kolektiv kazni ili zastraši

neopravdano nametanje uslova rada

ugrožavanje zdravlja

izolovanje od drugih zaposlenih lica

navođenje da pojedinac da otkaz ili da raskine ugovor

ismejavanje

uznemiravanje (seksualno, psihičko, verbalno)

zakidanje na zaradi… samo su neki od oblika zlostavljanja

 

Mobing izaziva zdravstvene probleme, ali i psihičke, emocionalne promene kod osobe nad kojom je vršen mobing.

 

Da li ste se ikada susreli sa mobingom na svom radnom mestu, ili znate nekoga ko je žrtva mobinga? 

 

Šta mislite -da li o mobingu treba i da se priča i piše, ili da se okreće glava   " to se meni ne dešava, niti će se desiti" ?

 

Pisaću o svom iskustvu, ali sada želim da čujem vas.   

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

12 hours ago, Devojka Luke Razića said:

Da li ste se ikada susreli sa mobingom na svom radnom mestu, ili znate nekoga ko je žrtva mobinga? 

 

Šta mislite -da li o mobingu treba i da se priča i piše, ili da se okreće glava   " to se meni ne dešava, niti će se desiti" ?

 

Nisam siguran da znam tačnu definiciju mobinga, nisam čitao zakon i ne nameravam, nisam više zainteresovan, kao penzioner nemam poslodavca koji može bitno da utiče na moju egsistenciju, radim povremeno ali nisam prinuđen, tako da ne bih trpeo ni pritiske, poniženja, omalovažavanja, vređanja, pretnje ni od pojedinca ni od radne sredine. Proveo sam radni vek, 40 godina, praktično u jednoj firmi, maloj po broju zaposlenih i za naše pojmove, a tokom radnog veka menjala se društvena klima, menjali se zakoni, praksa pa i očekivanja poslodavca i zaposlenih. Počeo sam u vreme važenja Zakona o udruženom radu, postojali su društveni pravobranioci samoupravljanja, sindikat je bio organizacija koja bira predstavnike u vlasti, od organa upravljanja u firmi do državnih organa tadašnje savezne države, tzv društveno-političko veće u Skupštini.

Taj sistem je nestao, ne bih rekao zamenjen novim, naprednijim, pre bih rekao urušio se, kao i država, a nije stvoren bolji, već se prema potrebi trenutka, stvarao neki novi sistem, donosili se novi zakoni, često, sistem se zasnivao na volji i moći ljudi na vlasti, a zakoni služe kao dekor, za pokazivanje kako smo deo sveta, na putu prema nečemu gde ne želimo da stignemo. Zakoni se donose ali ne primenjuju ili se primenjuju samo delimično, u meri u kojoj odgovara moćnim grupama na vlasti i bliskim vlastima.

Mislim da je i Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radnom mestu, kao i mnogi drugi, donet, odštampan u SG, da nikoga mnogo ne zanima kako se i da li uopšte, primenjuje. Ne znam po tom zakonu ko je zadužen za praćenje sprovođenja, kakva su ovlašćenja zastupnika građana, sindikata, šta može pojedinac da učini kad se nađe u poziciji progonjenog i ugroženog, voditi sudski spor protiv poslodavca, privatnika ili državnog organa, je sizifov posao, pored znanja, para i vremena treba imati i čelične živce jer lako može i psihički da se popusti u susretu sa birokratijom, zloupotrebom pravila sudskog postupka, pritiskom na ličnost, na porodicu, pa se u boljem slučaju može dobiti spor a izgubiti zdravlje, u lošijem izgubiti i jedno i drugo. Dobijeno sudsko rešenje, po pravilu, ne znači i dobijanje odštete, materijalne i druge, ako je dosuđena novčana naknada, obično sledi novi spor da se naknada naplati, ako je presuđeno da se neko vrati na radno mesto, pitanje je kako će se osećati i ako stvarno bude vraćen, kakv će odnos poslodavca, rukovodioca, kolega biti.

Postoji niz zakona, nisam raspoložen da tražim tačne nazive, koji, navodno, štite naša prava, zaštita na radu, zaštita zdravlja, zaštita životne sredine, ravnopravnosti, dostupnosti informacija, čija primena zavisi skoro isključivo od izvršne vlasti, ista ekipa donosi zakone, zadužena je za njihovu primenu, kontroliše i sudi.

 

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

@Div Vi ste radili u nekom srećnijem i boljem vremenu, kada su postojale neke vrednosti kojih danas nema- empatija, solidarnost između zaposlenih...

 

Definica mobinga je sledeća:  

 

Mobing je svako psihičko, verbalno zlostavljanje od strane poslodavca ali i ostalih zaposlenih. 

 

U mom gornjem, uvodnom postu takstativno je nabrojano šta je sve mobing.

On 5/29/2021 at 5:57 AM, Div said:

Ne znam po tom zakonu ko je zadužen za praćenje sprovođenja, kakva su ovlašćenja zastupnika građana, sindikata

 

Ne znam kako je to u drugim preduzećima i ustanovama, ali znam kako je u lokalnoj samoupravi- opštini.

 

Verovatno se od 2011.godine kada sam ja imala taj problem-mobing, nešto promenilo, ja ću navesti kako je tada bilo.

 

Zaposleni nad kojim je izvršen mobing obraća se najpre Sindikatu. Sindikat razgovara i sa žrtvom mobinga ali i sa onim koji je vršio mobing. Pokreće se proces u kojima se pozivaju i svedoci- ostali zaposleni.

 

U slučaju da je žrtva mobinga imala sve ono što je gore nabrojano

ponižavanje

zastrašivanje

uvredljivo ponašanje u nameri da se individua ili kolektiv kazni ili zastraši

neopravdano nametanje uslova rada

ugrožavanje zdravlja

izolovanje od drugih zaposlenih lica ....etc..

 

Sindikat može da traži da se oformi Disciplinska komisija protiv zaposlenog koji je vršio mobing. Sindikat je tu i da pomogne žrtvi mobinga u sudskom procesu- daje svoje mišljenje...

 

***

Ja ću u nakraćim crtama da opišem šta se meni dešavalo u periodu od početka 2010.do marta-aprila 2011.godine.

 

Prvo da napomenem da se nisam obratila Sindikatu za pomoć, niti sam vodila sudski proces protiv žene koja je vršila mobing. Ja nisam jedina žrtva njenog mobinga, bilo nas je dosta, ali je niko nije tužio. 

 

Prešla sam u taj Odsek, po rečima načelnika Uprave " da modernizujem taj Odsek i pomognem kolegama". 

 

Prvih dva ili tri meseca, šefovica je bila u korektnim, prijateljskim odnosima sa mnom. Ostajala sam i posle radnog vremena kako bih joj pomagala u pisanju Izveštaja o radu..pomagala sam joj da nauči osnove rada na računaru. Dolazila sam da radim i vikendom kada je trebalo.

 

Kasnije se sve promenilo. Okrenula je protiv mene jednog kolegu.  Tražila je od mene da radim poslove koje rade drugi zaposleni, a koje ja ne mogu zbog problema sa zdravljem.

 

Neprestano je pravila primedbe na moj rad. Onog dana kada sam povredila koleno, naterala me je da ostanem do kraja radnog vremena- odbila je da me pusti da odem kod lekara i kući.

 

Ismevala me je. Tražila da mi se 10% smanji plata jer ne radim kako treba svoj posao.

 

Kap koja je prelila čašu pala je jednog jutra:

 

Prvo mi je kolega tražio da idem u drugu kancelariju da mu donesem neke predmete i ja sam ( kao budala išla ). Predmeti koje je tražio već su se nalazili na njegovom stolu. On je zatim pogledao šefovicu, klimnuo glavom i izašao iz kancelarije.

 

Počela je verbalno, psihički da me maltretira : " Ti si jadnica koja nema pojma o poslu. Ti si lenjivica, majka te je razmazila. Ti si BOLESNIK a ja ne volim bolesnike i neću da ih imam oko sebe"   

 

Počela sam da plačem, plakala sve dok nisam ušla u tu drugu kancelariju koja je pripadala Odseku i tamo sam nastavila...Nekako sam ispričala jednoj od koleginica šta se desilo. 

Ona je zatim otišla kod načelnika Odeljenja i kod našeg zajedničkog poznanika koji je bio član Veća ( u to vreme ). Obojica su sišla dole, obojica su tražila da me ona-šefovica pusti kući, a ona je na to reagova  " Nema šanse da ide kući. Neka sedi do kraja radnog vremena kod vas dvojice, ali kući ne može da ide! "

To znači da ona nije poštovala ni svoje šefove i prema njima je bila užasna. 

Tada nije dobila otkaz samo zato što joj je par meseci nedostajalo do odlaska u penziju.

 

Ja sam sutradan, posle užasa koji sam preživela i koji je bio drugačiji od svih tadašnjih užasa u tom Odseku, uzela bolovanje.

 

Posle bolovanja sam dobila Rešenje o novom radnom mestu gde sam radila sve do odlaska u inv.penziju. I šef i načelnik i sve kolege su tu bile divne..i svima njima nije bilo jasno zašto nisam pokrenula sudski spor...

 

Prošlo je toliko vremena a ja se sećam gotovo svakog detalja. Kao posledicu imam tahikardiju, a bila sam i depresivna jer je ona uništila moje samopouzdanje...Srećom, psih. problemi su nestali...Ali sećanje je ostalo...

 

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, Devojka Luke Razića said:

@Div Vi ste radili u nekom srećnijem i boljem vremenu, kada su postojale neke vrednosti kojih danas nema- empatija, solidarnost između zaposlenih...

 

Definica mobinga je sledeća:  

 

Mobing je svako psihičko, verbalno zlostavljanje od strane poslodavca ali i ostalih zaposlenih. 

 

U mom gornjem, uvodnom postu takstativno je nabrojano šta je sve mobing.

 

Ne bih ulazio u dublju analizu da li su vremena bila bolja i srećnija, jesu bila drugačija, ali, mobinga nije bilo u tim vremenima jer se nije tako zvao, sam termin je ušao u upotrebu negde osamdesetih, ali ne i u zakone, nije bilo pravne definicije, bilo je vređanja, nezakonitog premeštanja na drugo radno mesto, otkaza, vodili su se sporovi, upravni, disciplinski, sudski. U prvom postu sam govorio o sebi i svojoj firmi, dakle ja se nikada nisam osetio ugroženim kao meta sistematskog progona, ne znači da nije bilo konflikata sa kolegama bez obzira na hijerarhiju, jer bio sam i na poziciji rukovodioca i na poziciji referenta, kako smo to zvali. Verujem da se neke kolege koje su otprilike isto vreme provele u firmi ne bi složile samnom, možda bi i mene pokolebale u nekom zaključku, jednostavno govorim po svom osećaju, onako kako sada vidim tih 40 godina.

Kod nas se sve povezuje sa vlašću, ideološki i personalno, pa bih da napomenem, u radni odnos sam stupio u vreme dok je titi bio živ, u penziju otišao u vreme Vučićeve vlasti, smenjivali su se periodi kriza, raznih reformi, programa oporavka, štednje, restrikcija, inflacije, hiperinflacije, privatizacije, ratova u kojima jesmo i u kojima nismo učestvovali. To pominjem ne da bismo sad diskutovali o reformama Milke planinc, Branka Mikulića, Ante Markovića, dragoslava Avramovića i drugih, pominjem sve te promene jer su uticale i na plate zaposlenih, u slučaju moje firme baš drastično,u nekim periodima su plate bile nekoliko puta veće od proseka, bilo i ono vreme kada je vrednost plate zavisila od brzine kojom stigneš do prodavnice ili pijace, ako stigneš sat-dva kasnije, plata vredi duplo manje, sutra ne vredi ništa. I to su poznate stvari, pominjem ih jer se pitam da li je i koliko sve to uticalo na naš odnos prema firmi, kolegama, pretpostavljenima i podređenima, koliko nas krize menjaju, da li smo solidarniji u vremenima blagostanja ili kriza. Nemam odgovor, rekao bih da se naše osobine samo jasnije uočavaju u vreme krize bilo da se radi o sebičluku, kukavičluku, strahu, konfliknosti, solidarnosti, kolegijalnosti.

Znam da je grozno kad neko strada u sukobu sa nekim moćnikom, ali me više plaši kad vidim primere gde se sredina okrene protiv pojedinca koji traži svoje pravo ili otkriva istinu, mislim, naravno, na poznate slučaje iz Brusa, Lučana, Valjeva ali znam da sličnih ima i u drugim sredinama, nekad ostaju u okviru firme, nekad se preliju na širu sredinu i kad dobije nekakvu satisfakciju, pojedinac nosi i trajnu traumu.

Ne znam ni šta bih savetovao nekom ko se nađe u takvoj situaciji, znam da nije dobro reći ćuti i trpi, a znam koliko može da košta bori se po svaku cenu, a ponekad sredine nema, mora se opredeliti za jedno ili drugo.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, Devojka Luke Razića said:

@Div Vi ste radili u nekom srećnijem i boljem vremenu, kada su postojale neke vrednosti kojih danas nema- empatija, solidarnost između zaposlenih...

 

Definica mobinga je sledeća:  

 

Mobing je svako psihičko, verbalno zlostavljanje od strane poslodavca ali i ostalih zaposlenih. 

 

U mom gornjem, uvodnom postu takstativno je nabrojano šta je sve mobing.

 

Ne znam kako je to u drugim preduzećima i ustanovama, ali znam kako je u lokalnoj samoupravi- opštini.

 

Verovatno se od 2011.godine kada sam ja imala taj problem-mobing, nešto promenilo, ja ću navesti kako je tada bilo.

 

Zaposleni nad kojim je izvršen mobing obraća se najpre Sindikatu. Sindikat razgovara i sa žrtvom mobinga ali i sa onim koji je vršio mobing. Pokreće se proces u kojima se pozivaju i svedoci- ostali zaposleni.

 

U slučaju da je žrtva mobinga imala sve ono što je gore nabrojano

ponižavanje

zastrašivanje

uvredljivo ponašanje u nameri da se individua ili kolektiv kazni ili zastraši

neopravdano nametanje uslova rada

ugrožavanje zdravlja

izolovanje od drugih zaposlenih lica ....etc..

 

Sindikat može da traži da se oformi Disciplinska komisija protiv zaposlenog koji je vršio mobing. Sindikat je tu i da pomogne žrtvi mobinga u sudskom procesu- daje svoje mišljenje...

 

***

Ja ću u nakraćim crtama da opišem šta se meni dešavalo u periodu od početka 2010.do marta-aprila 2011.godine.

 

Prvo da napomenem da se nisam obratila Sindikatu za pomoć, niti sam vodila sudski proces protiv žene koja je vršila mobing. Ja nisam jedina žrtva njenog mobinga, bilo nas je dosta, ali je niko nije tužio. 

 

Prešla sam u taj Odsek, po rečima načelnika Uprave " da modernizujem taj Odsek i pomognem kolegama". 

 

Prvih dva ili tri meseca, šefovica je bila u korektnim, prijateljskim odnosima sa mnom. Ostajala sam i posle radnog vremena kako bih joj pomagala u pisanju Izveštaja o radu..pomagala sam joj da nauči osnove rada na računaru. Dolazila sam da radim i vikendom kada je trebalo.

 

Kasnije se sve promenilo. Okrenula je protiv mene jednog kolegu.  Tražila je od mene da radim poslove koje rade drugi zaposleni, a koje ja ne mogu zbog problema sa zdravljem.

 

Neprestano je pravila primedbe na moj rad. Onog dana kada sam povredila koleno, naterala me je da ostanem do kraja radnog vremena- odbila je da me pusti da odem kod lekara i kući.

 

Ismevala me je. Tražila da mi se 10% smanji plata jer ne radim kako treba svoj posao.

 

Kap koja je prelila čašu pala je jednog jutra:

 

Prvo mi je kolega tražio da idem u drugu kancelariju da mu donesem neke predmete i ja sam ( kao budala išla ). Predmeti koje je tražio već su se nalazili na njegovom stolu. On je zatim pogledao šefovicu, klimnuo glavom i izašao iz kancelarije.

 

Počela je verbalno, psihički da me maltretira : " Ti si jadnica koja nema pojma o poslu. Ti si lenjivica, majka te je razmazila. Ti si BOLESNIK a ja ne volim bolesnike i neću da ih imam oko sebe"   

 

Počela sam da plačem, plakala sve dok nisam ušla u tu drugu kancelariju koja je pripadala Odseku i tamo sam nastavila...Nekako sam ispričala jednoj od koleginica šta se desilo. 

Ona je zatim otišla kod načelnika Odeljenja i kod našeg zajedničkog poznanika koji je bio član Veća ( u to vreme ). Obojica su sišla dole, obojica su tražila da me ona-šefovica pusti kući, a ona je na to reagova  " Nema šanse da ide kući. Neka sedi do kraja radnog vremena kod vas dvojice, ali kući ne može da ide! "

To znači da ona nije poštovala ni svoje šefove i prema njima je bila užasna. 

Tada nije dobila otkaz samo zato što joj je par meseci nedostajalo do odlaska u penziju.

 

Ja sam sutradan, posle užasa koji sam preživela i koji je bio drugačiji od svih tadašnjih užasa u tom Odseku, uzela bolovanje.

 

Posle bolovanja sam dobila Rešenje o novom radnom mestu gde sam radila sve do odlaska u inv.penziju. I šef i načelnik i sve kolege su tu bile divne..i svima njima nije bilo jasno zašto nisam pokrenula sudski spor...

 

Prošlo je toliko vremena a ja se sećam gotovo svakog detalja. Kao posledicu imam tahikardiju, a bila sam i depresivna jer je ona uništila moje samopouzdanje...Srećom, psih. problemi su nestali...Ali sećanje je ostalo...

 

2011. tad već "naši" nisu bili na vlasti zar ne?

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, urosg3 said:

2011. tad već "naši" nisu bili na vlasti zar ne?

 

Ne. Bila je koalicija DSS+sns. Ako te zanima o kome se radi- o kojoj šefovici, pitaj putem pp 🙂 

 

I sada ću malo u off.

 

Ma koliko ti i ja ne voleli sns, u tadašnjoj vlasti bilo je ljudi- fer i korektnih. Dr se iznervirao što nisam odmah došla kod njega, a poznati novinar koga voli samo njegova porodica i mi koji smo radili sa njim, on je psovao šefovici sve po spisku. Njih dvojica su me i savetovala da idem u inv. penziju. Znali su da će oni otići a da će posle doći gori..što se posle i dokazalo.

 

ps. ako te zanima ime novinara- pp molim 🙂    

Link to comment
Share on other sites

2Div

slazem se da je mobinga bilo i ranije, jos pre njegovog opsteprihvacenog termina,

 

mobinga je sigurno bilo i pre hrista

sto nikako ne znaci da su ta vremena bila srecnija jer su tada svetom hodali neki cudni ljudi `puni empatije i solidarnosti`

 

mozemo da kazemo da su ovo srecnija vremena jer se nesto kao mobing lociralo i to nesto danas ima svoje ime

zato pretpostavljam da nadredjeni nece moci olako da se izivljavaju nad svojim zaposlenim samo zato sto ga zaposleni iz nekog razloga iritira

moram da kazem da znam da i zaposlenu mogu da budu uzasno naporni, nesvesni sebe, priglupi, nedorasli poslu koji obavljavaju, guraju se gde im nije mesto, slihtaju se, znaci mogu da budu ovakvi i onakvi,

ali to ne znaci da su duzni da trpe mobing, zato kazem - svako buduce vreme je srecnije od prethodnog ako je rec o ovome i jos o necemu

 

ps. ovom prilikom pozdravljam sredingera, znam da je voleo da kaze da u datom trenutku zivimo u najboljem od svih svetova

ovo je parafraza nije citat, nadam se da sam napisala da bude jasno svima a ne samo meni :lol_2:

Link to comment
Share on other sites

39 minutes ago, Mama_mia said:

2Div

slazem se da je mobinga bilo i ranije, jos pre njegovog opsteprihvacenog termina,

 

mobinga je sigurno bilo i pre hrista

sto nikako ne znaci da su ta vremena bila srecnija jer su tada svetom hodali neki cudni ljudi `puni empatije i solidarnosti`

 

mozemo da kazemo da su ovo srecnija vremena jer se nesto kao mobing lociralo i to nesto danas ima svoje ime

zato pretpostavljam da nadredjeni nece moci olako da se izivljavaju nad svojim zaposlenim samo zato sto ga zaposleni iz nekog razloga iritira

moram da kazem da znam da i zaposlenu mogu da budu uzasno naporni, nesvesni sebe, priglupi, nedorasli poslu koji obavljavaju, guraju se gde im nije mesto, slihtaju se, znaci mogu da budu ovakvi i onakvi,

ali to ne znaci da su duzni da trpe mobing, zato kazem - svako buduce vreme je srecnije od prethodnog ako je rec o ovome i jos o necemu

 

ps. ovom prilikom pozdravljam sredingera, znam da je voleo da kaze da u datom trenutku zivimo u najboljem od svih svetova

ovo je parafraza nije citat, nadam se da sam napisala da bude jasno svima a ne samo meni :lol_2:

 

PA dobro, ja nisam rekao da su ta neka vremena, kad sam se ja zaposlio, bila srećnija od današnjih, (mada, hm) to je, otprilike, rekla naša Lukina Devojka, ja da ne bih odlazio od teme istaknem samo rezervu prema njenoj oceni i boljem i srećnijem vremenu. 

Dobro je da si pomenula Šredindžera, odnosno njegovu tezu da je svaki svet bolji od svih predhodnih, svet shatam kao čovečanstvo, pa prihvatam da svet koji je to, ide napred, poboljšava se, ali jasno je da taj napredak ne ide ravnomernom brzinom i u jednom smeru u celini, ima tu stranputica, posrtanja, padanja, koraka unazad, moj svet je svet oko mene, ono što vidim, što me se dotiče, pa otud ono HM iz prvog pasusa, nije mi svet devedesetih bio bolji i srećniji od sveta sedamdesetih i osamdesetih. U najmanju ruku, tada, kad sam počeo da radim to je bio dotad najbolji svet, pa sam ja bio najsrećniji dotad. Sreća je, ipak, lični osećaj, nije neka merljiva veličina, ne postoji etalon kojim se sreća meri.

Da, imao sam u glavi i ponašanje onog brojnijeg dela, dela koji nije imao moć pa nije ni mogao da je zloupotrebi, a u kojem je bilo pojedinaca  koji svojim ponašanjem iritiraju, prosto pozivaju, zlostavljaj me, ponižavaj me, no nisam hteo da uvodim u priču ponašanje žrtve, s razlogom se i ponašanje žrtve proučava, ali se, sasvim iz drugih razloga ističe u nekim razgovorima, ističe se da bi se opravdao, ajde, u ovom slučaju, mobing, u nekom drugom neko drugo nepočinstvo, zlodelo.

Gle, može se trolovati a da se ostane pri temi, da se ne skače na neku drugu temu.

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Div said:

PA dobro, ja nisam rekao da su ta neka vremena, kad sam se ja zaposlio, bila srećnija od današnjih, (mada, hm) to je, otprilike, rekla naša Lukina Devojka, ja da ne bih odlazio od teme istaknem samo rezervu prema njenoj oceni i boljem i srećnijem vremenu. 

 

Da, mislila sam i na Vaše vreme ali i na vreme kada sam se ja zaposlila. Mislim i da sam se pogrešno izrazila- tada je bilo mnogo više kolegijalnosti i nije moglo da se desi da šef koji mobinguje nekoga za to koristi druge kolege..

 

 

1 hour ago, Div said:

, a u kojem je bilo pojedinaca  koji svojim ponašanjem iritiraju, prosto pozivaju, zlostavljaj me, ponižavaj me, no nisam hteo da uvodim u priču ponašanje žrtve, s razlogom se i ponašanje žrtve proučava, ali se, sasvim iz drugih razloga ističe u nekim razgovorima, ističe se da bi se opravdao, ajde, u ovom slučaju, mobing, u nekom drugom neko drugo nepočinstvo, zlodelo.

 

Boldovano povezujem sa mojom ex koleginicom koja je ćutala i trpela iživljavanje te šefovice.

 

U Odseku gde je radila ta šefovica koja je vršila mobing, na radnom mestu na kome sam ja radila, pre mene se promenilo 10 koleginica. Slovima i brojevima - deset -10.

 

Nije mi jasno kako se nadležni- načelnici, Načelnik uprave i ostali funkcioneri koji su znali da se tu stalno menja jedan službenik, nikada nisu zapitali šta je sa tom šefovicom? 

 

U jednom trenutku je Načelnik uprave hteo da je pomeri sa tog radnog mesta, ali je ona ostala zahvaljujući svojim privatnim-političkim vezama " neka žene tu, još malo joj je ostalo do penzije ". 

 

Kasnije, kada sam prešla na drugo radno mesto dolazile su koleginice koje su bile pre mene u tom Odseku i pitale su me zašto nisam pokrenula sudski proces.

 

Pitala sam ih zašto to one nisu uradile i sve do jedne su mi rekle da su se plašile i nje i njene porodice! 

 

Usput, ova šefovica se razlikuje od ostalih šefova, načelnika, etc koji vrše mobing, po tome što se panično plaši bolesti i ne voli bolesne ljude ( između ostalih, psihički, verbalno je maltretirala čoveka koji ide na dijalizu i koji je težak bubrežni bolesnik ).  

 

Link to comment
Share on other sites

23 hours ago, Div said:

 

PA dobro, ja nisam rekao da su ta neka vremena, kad sam se ja zaposlio, bila srećnija od današnjih, (mada, hm) to je, otprilike, rekla naša Lukina Devojka, ja da ne bih odlazio od teme istaknem samo rezervu prema njenoj oceni i boljem i srećnijem vremenu. 

 

 

 

... sa tobom sam se slozila oko jedne stvari a to je da je mobinga bilo i ranije

 

A o srecnijim vremenima, nekadasnjoj `empatiji i solidarnosti` - jasno je ko je pisao.

 

Mislim, vidljivo je ko sta pise, ne mora da se objasnjava. Tako da, zato i kazem da je mobinga sigurno bilo i pre hrista i pominjem `empatiju i solidarnost` sto je takodje jasno da nisi ti upotrebio u svom postu.

Link to comment
Share on other sites

Slazem se da je mobinga uvek bilo, ali mislim da je u nekim segmentima drustva, posebno na trzistu rada, danas ne samo vidljiviji, nego i izrazeniji nego ranije. Pri tome mislim pre svega na nize sefovske pozicije. Oni vise nisu ti koji bi trebalo da budu ”jedan od nas” i predstavljaju vezu s ”onima gore”, nego zid koji one gore treba da zastiti od nas dole. Nesto kao poklopac na loncu, koji treba da spreci da ono sto se u loncu kuva ne pokulja napolje. Zahtevi koji se postavljaju pred tu prvu liniju sefova su danas enormni, a ljudi to hendluju kako znaju i umeju. Cvrsta ruka, pretnje, ucene i ponizavanja su oduvek bili sigurna karta za dobrog lidera, bar onog koji bas ”mora” negde da bude sef. Ako ti zaposleni ispostavljaju previse zahteva, a ti nisi u stanju da ih u korenu saseces, ispasces los sef.

 

Mislim da je na visim nivoima rukovodjenja, tamo gde su svi nekakvi sefovi, situacija mnogo relaksiranija. Mada ne mogu da tvrdim jer nikada nisam bila vise od sitnog sefica, najnizeg u sefovskoj hijerarhiji. Ali verujem da je taj sloj vrlo pazljiv u izboru onih sefova koji stoje najnize u toj hijerarhiji i od kojih se ocekuje da budu neka vrsta kapoa, da oni iznad njega ne bi prljali ruke i da ih ne bi bolela glava.

 

Link to comment
Share on other sites

mislim taj mobing je coveku stran dok taj ne postane vazan,

kad postanes glavni, nisi ni svestan koliko mozes da povredjujes one ispod sebe, to tako ide, normalno ne kod svih koji postanu vazni

 

i ne samo vazni, vec i kad se naglo obogate - svako u njihovoj blizini moze da bude predmet njihovog ponasanja

dobro i to ne bas `svako` vec samo kad taj proceni da moze - sto je jos odvratnije kada je osoba nezasticena i

iz nekog razloga mora da trpi torturu

 

ovaj post ko zna da li je jasan

 

primer: neka pripravnica dodje u veliku kompaniju sva srecna sto je uopste primljena, slihta se svima, manja od makovog zrna, sklanja pogled od sefova, ulizuje se do odvratnosti,

krade ideje i predstavlja ih kao svoje, predstavlja se naivno i nevino....upija znanje o poslu

zatim pocinje da vrbuje kvalitetne kolege i otvara sopstvenu firmu, potpuno se menja,

od mutave jadnice postaje zla kucka, mobing joj nije stran, naprotiv

 

a kolege u neverici

 

potpuno je nebitno na kom kraju sveta se ovo desava, svuda moze da bude isto

 

Edited by Mama_mia
primer
Link to comment
Share on other sites

13 minutes ago, Devojka Luke Razića said:

@Sunshine State Šta konkretno znači micromanagement? 

 

Da li to znači da radiš sve i da moraš sama da odlučuješ o svemu? Pitam jer ne znam šta je mikro upravljanje..

 

Evo sa Wiki kako objasnjavaju sta je:

 

"U poslovnom upravljanju, mikro upravljanje je stil upravljanja kojim menadžer pomno posmatra i / ili kontroliše i / ili podseća na rad svojih podređenih ili zaposlenih.

Generalno se smatra da mikro-menadžment ima negativnu konotaciju, uglavnom zato što pokazuje nedostatak slobode na radnom mestu"

 

Pre 3 godine, kad je moja direktorica bila na duzem bolovanju, zamenjivala ju je neka Poljakinja koja je prototip mikromenadzera, i s kojom sam, nazalost, morala da saradjujem godinu dana. To je iscrpljujucije nego bilo koji obim posla i vremenski rokovi.

 

Kako jedan lepo napisa:

 

"Otvoreno ću reći: ako je poslodavac dozvolio da se razvije toksična kultura gde menadžeri upravljaju članovima svog tima na principu  mikromenadzmenta, onda ne bi trebalo da posluju.

Tvrdim da je mikro upravljanje jedno od najgorih, najštetnijih i najneugodnijih načina upravljanja ljudima, koje može ozbiljno uticati na produktivnost, zadržavanje zaposlenih i na kraju, naštetiti zdravlju ljudi"

Edited by Sunshine State
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Primer - kod nas u kompaniji, pre nego sto podneses "zahtev" u Workday za godisnji odmor, prvo se dogovoris s timom, da si siguran da ce svi projekti biti pokriveni dok si odsutan.

Radim u kompaniji 13 godina, godisnje imam bar 3 zahteva za godisnji koji su duzi od nedelju dana - dok je ova zamenjivala moju direktoricu, za svaki moj zahtev je slala email da me pita da li sam proverila s timom....dok joj jednom nisam odgovorila:"Da, kao i u prethodnih 30 zahteva do sad! Nema potrebe da me svaki put pitas isto pitanje!"

Edited by Sunshine State
Link to comment
Share on other sites

Ne znam da li bi po našem zakonu ovo bio mobing.

 

Lično mislim da jeste, mada nisam pravnik...posmatram iz ugla zaposlenog. 

 

A što se tiče ovog

 

8 minutes ago, Sunshine State said:

Primer - kod nas u kompaniji, pre nego sto podneses "zahtev" u Workday za godisnji odmor, prvo se dogovoris s timom, da si siguran da ce svi projekti biti pokriveni dok si odsutan.

 

to postoji, bar je postojalo u opštini gde sam radila. U svim Odeljenjima i službama timski smo se dogovarali o godišnjem odmoru. Radila sam predmete koji su bili podeljeni koleginici, a ona bi radila moje dok sam na odmoru.

 

Isto je bilo i kada je bolovanje u pitanju. Pričam o mom iskustvu, i u o tom mom Odeljenju u kome sam radila više od 10 godina. 

 

Ne znam kako je tamo sada..i ne znam za ostala preduzeća, i kako je u privatnom sektoru.

 

 

Edited by Devojka Luke Razića
Link to comment
Share on other sites

Dopuna teksta 🙂 

 

Sa jednom šefovicom u Odeljenju u kome sam radila više od 10 godina imala sam fin i korektan odnos, čak smo se i privatno malo družile.

 

Nerviralo bi me kada bi ušla u kancelariju i kada bi sela i čekala da završim posao kako bismo popile kafu ili otišle na pauzu.  

 

Znala je to, pa bi dolazila samo službeno nešto da javi, a za kafu ili pauzu slala bi SMS.

 

Ne znam kako bih izdržala da sam morala da radim i da me ona pomno posmatra...i kontroliše sve...

 

Zapravo, ona nije ni mogla da kontroliše šta radim, jer nije znala moj posao.

Link to comment
Share on other sites

Ma to je bio samo jedan bezazlen primer(cic), ali poenta je u nepoverenju, vladanju strahom (njen tim u Poljskoj je sav isprepadan, nista ne smeju sami da urade, iz straha sta ce ona reci)

 

Ja mom timu verujem, obucim ih najbolje sto mogu, verujem im, znaju da mogu da mi se obrate kad god treba i za sta god, ne proveravam Jabber (instant messenger gde mozes videti status - da li je neko Away, da li se ukljucio u 7 ili 9) 

 

I ne vidim da ona ima bolje rezultate od mene. Sve sto ima su isprepadani clanovi tima koji se meni obracaju za pomoc

To je onaj tip ljudi koji nesto nauci na jedan nacin, i bilo koje odstupanje od toga ili nudjenje novih opcija nailazi na paniku i zid kod njih - mora "tako", jer "tako" radimo vec 10 godina...

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, Sunshine State said:

Ma to je bio samo jedan bezazlen primer(cic), ali poenta je u nepoverenju, vladanju strahom (njen tim u Poljskoj je sav isprepadan, nista ne smeju sami da urade, iz straha sta ce ona reci)l

 

Ja mom timu verujem, obucim ih najbolje sto mogu, verujem im, znaju da mogu da mi se obrate kad god treba i za sta god, ne proveravam Jabber (instant messenger gde mozes videti status - da li je neko Away, da li se ukljucio u 7 ili 9) 

 

I ne vidim da ona ima bolje rezultate od mene. Sve sto ima su isprepadani clanovi tima koji se meni obracaju za pomoc

To je onaj tip ljudi koji nesto nauci na jedan nacin, i bilo koje odstupanje od toga ili nudjenje novih opcija nailazi na paniku i zid kod njih - mora "tako", jer "tako" radimo vec 10 godina...

 

Sta mislis, kako je nama kad proveravamo letove i stanje na putevima kad najavis dolazak?

Nije nam svejedno......:classic_sleep:

 

Spoiler

VFO6SqV.gif

 

  • Love 1
Link to comment
Share on other sites

...kada bi neko pitao kako licno zamisljam mobing ja bih rekla da ga zamisljam na onaj najklasicniji nacin gde nadredjeni

obicno ima jednu zrtvu za koju proceni da je ranjiva i krece gnjavaza, ucene i sve ono sto vec znamo da moze da se desava,

pol nebitan.

 

...da sam na sudu ne bih presudila kao mobing to sto je neka sefovica sedela u kancelariji u kojoj neko radi, jer taj neko je uvek mogao ljubazno da kaze da ga to cekanje dekoncentrise

 

A opaska kako sefovica nema pojma o poslu koji radi njen sluzbenik, uvek me vrati na velike misli velikih osnivaca kompanija koji kazu:

 

Ne zaposljavam te niti placam da te ucim poslu, vec ti mene.

 

Npr. ako znas jezik koji niko drugi ne govori osim tebe i dobijes posao zahvaljujuci tom znanju - zasto bi se ocekivalo da sefovi znaju ono sto ti znas. Zaposlili su te jer nemaju takvu kvalifikaciju.

Ovo je opet samo primer jer ne znam o kakvom je poslu rec i koliko je bitno da ga sefovi poznaju.

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Zapošljavaju se radnici i radi obuke, ima specifičnih poslova koji se ne uče u školi, rade se samo u jednoj firmi, nema već obučenih radnika koji bi se zaposlili, u tom slučaju, novozaposleni radi pod neposrednim nadzorom kolege ili pretpostavljenog, dok ne stekne potrebne veštine i znanja, kasnije, po meni treba da se prati učinak, rezultat radaa, ne sedeti pored radnika i nadgledati svaki pokret ili svak u zapisanu reč ili broj. Naravno da ne mora šef da zna zanzibarski jezik, ali ako ja prevodim na zanzibarski nema razloga ni da sedi pored mene i "kontroliše". 

Davno sam, na pitanje koliko ima ljudi kojima rukovodim odgovorio da rukovodim poslom, ne ljudima, ljude pušrtam da sami nađu najbolji način da urade posao koji im je poveren, a predhodno su upozanti sa funkcionisanjem celjine, znaju od koga dobijaju podatke i informacije i kako ih obrađuju i kome prosleđuju, trudio sam se da znaju i zašto je baš tako zamišljenot, jer može neko da vidi da svoj deo posla može da obavi brže i bolje, ali da uspori kolege.

Čuo sam svojevremeno, tehnički direktor velike građevinske firme se žali bratu kako ga radnik ne poštuje, kaže dođem, na gradilište, stanem pored zidara, on uzima malter ovako, ređa cigle onako, kažem mu, ne radi se tako, a on meni, vidiš ovu mistriju, saće te opaučim ss nju po glavu. Brat kaže tom direktoru, šteta što te nije opaučio, kad si ti zidao, kad si držao mistriju u ruci, tvoje je da organizuješ gradilišta, da nabaviš mašina, materijal, da tražiš izveštaj od upravnika gradnje i šefa gradilišta, a oni od vođe seme i poslovođe zidara, molera, parketara, keramičara...

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...