Jump to content

Dogodovstine, secanja, iskustva


zoran59

Recommended Posts

Hvala na lepim rečima, ali bi bilo malo prepotentno da pomislim da sam rešio fabrički zajeb sam.

Sigurno je da smo vlasnika tog vozila spasli velikog belaja i da je ekspertiza ovog dela pomogla da se problem reši, ali na žalost to nije bio izolovan slučaj.

Mnogo godina kasnije, čuo sam sličnu priču koja se desila u slično doba od kolege iz Švajcarske. 

Sistem praćenja vozila u eksploataciji koji Daimler ima je odreagovao vrhunski brzo i Bogu hvala, vozila su dobila update koji je eliminisao ovaj problem.

Ozbiljan redizajn je usledio 2005., a svi problemi prestaju 2007. kada je SBC zamenio ABR koji se i dan-danas ugrađuje u sva putnička vozila MB.

ABR je sistem izuzetnih performansi i bulit proof pouzdan.

 

Zanimljiva trivija je da se SBC ugrađivao samo na E klasu w211, prvog CLS (w219) i SL (R230). I jedino je umirao na w211...

 

Ono što je apsolutni kriminal su majmun čine koje po kojekakvim šupama "krekuju" SBC tako da produžavaju prag reakcije hidraulične pumpe i na taj način sprečavaju da sistem primeti da nešto nije u redu i to javi vozaču.

I tako vozač plati nekoliko desetina eura i ne zna da vozi "torpedo".

Par takvih likova koji muljaju smo otkrili i prilično se potrudili da im se useremo u život.

Ne mogu da vam opišem koliko me takve stvari ljute, jer bez preterivanja, to je ravno pokušaju ubistva iz nehata.

 

Skoro kao genijalci koji voze zimske gume na 40 stepeni...

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

On 8/2/2019 at 2:12 PM, DASUBO said:

..................

Na kraju, zakočio sam -bankinom.

..................

 

DASUBO, hvala ti za ovu izuzetno zanimljivu pricu!

 

Imao sam drugaciju, ali donekle slicnu zgodu ranih '90-ih.

Moja zena je dosta dugo imala VW Jetta, bice valjda '88. godiste ili tako nekako. Nisam vise siguran, ili 1800 ili 2000 kubika, sa ajnspricom.To je sluzilo kao "pouzdani porodicni auto" jer sam ja stalno menjao neke krseve i sredjivao ih. I tako, bili smo negde podalje i srecom sam ja vozio a ne ona.

Krenem lagano sa raskrsca, a auto pocne da ubrzava punim gasom. Stanem na kocnicu, al' je masina jaca od kocnica, auto ide sve brze. Videvsi da necu moci stati, upalim sva 4 pa okrenem kljuc i ugasim masinu, skrenem pored puta.

Zavirio sam pod haubu i stvarno, poluga na "throtlle body" se nekako zaglavila u polozaju za max. gas. Rukom sam je vratio, zena je nekoliko puta stisnula papucicu i sve je radilo kako valja. Kad smo dosli kuci, nije mi padalo na pamet nista bolje nego sam samo dobro podmazao sve od papucice do masine, misleci da se negde nesto zaglavilo zbog prljavstine ili oksidacije. Taj problem se pojavio samo taj jedan jedini put, mada sam ja jos neko vreme "cvikao" kad bi zena negde otisla sama.

Tek kad smo vec prodali auto, saznali smo da je Jetta imala taj potencijalni problem sa par godista, da se to desilo i drugima, pa je bilo i nesreca, i u neko vreme (kad su auti vec bili vise godina stari) je VW izdao "recall" za nekoliko stotina hiljada auta i u servisima je radjena nekakva korekcija.

 

U tvojem incidentu, u retrospektivi, zanima me da li mislis da bi bilo bolje da si ugasio masinu? Jasno mi je da onda nemas servo ni za volan ni za kocnice, ali pitam zato sto si napisao da ti inicijalno auto nije dao da saltujes u nize brzine zbog previsokih obrtaja.

 

Edited by zoran59
Link to comment
Share on other sites

Eh, jesam budala, da te bog sacuva!

 

Odem u sud ("courthouse"), tamo se ovde obavljaju razne stavari, nesto slicno kao "skupstina opstine" ili kako se vec zove kod nas.  Oni treba da provere brojeve pre nego mi izdaju ppapire i tablicu, pa trazim nesto privremeno da vozim neregistrovani motor do njih. A covek se smeje, kaze da je ovo ruralni kraj, nece me niko zajebavati, samo neka se dovezem. Za registraciju se niko ne uzbudjuje, samo je bitno da imas osiguranje. Stvarno, odem i sve prodje po crti, bez problema. Dobijem papire i novu tablicu.

 

Dodjem kuci i idem da stavim tablicu. A u 3PM, neoprezno se nekako naslonim - i prevalim motor.

Sad, noviji motori su tezi nego stari, a i ja sam slabiji nego pre 30 ili 40 godina, i nisam mogao da ga podignem! Jbt, nikada mi se to ranije nije desilo.

Sad, sta cu, ne znam da li da se smejem ili placem, pa nazovem rodjaka da dodje i pomogne mi, a taj kaze da mu treba par sati jer nesto radi.

I jebiga, onako smesno jadan, uzmem pivo i zapalim cigaru, pa okinem "selfie". Evo ga:

 

Qe1ZCZX.jpg

 

Covek je dosao, smejao se, mi podigli "testeru" i ja montirao tablicu.

Od onda, presao sam motorom oko 1500 milja. Zazeleo sam se mora, pa mi je najduzi pojedinacni "djir" bio do Panama City, AL. Izabrao sam najkrivudaviju rutu, ovako:

 

omufx9p.jpg

 

Jedan dan tamo, dobra vecera i pivo, pa drugi dan nazad. Ostalo su bile nesto krace voznje.

Utisci: bogtemaz'o, motor "lezi" odlicno a ide k'o opareni panter. Nije cudo, vise od 50% je jaci od mojeg starog. Kocnice - da se smrznes! Jebote, ima ABS i servo - nikada ranije to nisam probao na motoru.

 

Usjebace me to, a zena ce popizdeti - posla oko kuce koliko hoces, a ja ne stignem, moram da se vozim... :classic_biggrin:

  • Like 3
  • Ha-ha 7
Link to comment
Share on other sites

8 hours ago, zoran59 said:

Usjebace me to, a zena ce popizdeti - posla oko kuce koliko hoces, a ja ne stignem, moram da se vozim... :classic_biggrin:

 

Pa valjda postoje prioriteti, majkumustaru, zna se sta ide prvo, pos'o ce uvek da saceka nece nigde da pobegne... :classic_biggrin:

  • Like 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Dakle, glup problem - a ja jos gluplji. Nesto za vas mehanicare, inzenjere i majstore.

 

Vozim Ford F150. Sve super. I pojavi se cudna stvar - kad predjem preko zeleznicke pruge ili rupcage i kola se stresu, svi cajgeri padnu na nulu, sve lampice se ugase, masina posustane - a sve traje 1/2 ili max 1 sec, pa onda sve proradi normalno.

 

Mojom logikom, negde je nekakav labavi kontakt. Zavirim pod haubu, proverim sve kontakte, pritegnem kleme, sve izgleda OK. Jbt, skinem pola komandne table oko volana, proverim sve kontakte - OK. Pogledam kutiju sa osiguracima, sve OK.

I problem se desava i dalje. Sta bi vi uradili?

 

 

 

Oteram tockove do pravog majstora. I taj ce cese po glavi, usteka ono cudo zvano "code reader", nije ni njemu jasno, proverava nesto - i otkrije kvar.

 

 

Pukla je ona gumena djavolija, traka, kais ili kako se vec zove, koja drzi akumulator tamo gde mu je mesto.

Kad bi se kola stresla, akumulator bi poskocio i + klema bi dotakla haubu, ode sve u "slus" na momenat.

Napravio sam novu traku (sta ces, cicija) od stare gume od bicikla (ja nista ne bacam, imam citavo skladiste starog gvozdja, plastike i svacega) i sve opet radi k'o svajcarski casovnik.

 

Evo fotke, zaokruzio sam mesto gde je aukumulator "slusovao" - mora da je bilo toliko varnica da je dobro sto se nije zavario za haubu ili sto se nista nije zapalilo:

 

Gx1s9Do.jpg

 

 

 

 

 

Edited by zoran59
  • Like 1
  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

  • 2 months later...
On 7/28/2019 at 9:58 AM, zoran59 said:

........ Auto-moto "zajednica" je bliska, tu se stvaraju zivotna prijateljstva i veze, racunamo jedni na druge i uvek cemo si medjusobno pomoci. ......

 

Nadovezao bih se na sopstveni post i pokusao da objasnim onima koji nisu probali.

 

Velika razlika izmedju auto-moto sporta i drugih individualnih sportova je poverenje. U konkurente, ne samo u svoju ekipu.

U ekipnim sportovima, zavisis o kolegama/drugima. U atletici ili skijanju, hebe ti se za ostale i radis najbolje sta umes, nema ometanja.

"Kolege" nisu bitni, u smislu da greska pretkodnog skakaca na skijaskoj skakaonici ili skokovima u vodu - nimalo ne utice na tebe.

 

A u auto-moto sportu, drugacije je. Treba da se pouzdas u ekipu (kod nas amatera, prijatelje i familiju) da ti pomognu da sredis opremu. Ali oni se ne takmice, samo ti...

Nakon toga, treba da verujes konkurentima. Zato sto je sport potencijalno opasan po zivot.

Zato postoje licence. Da igras ping-pong, ne treba licenca.

Razlicite organizacije imaju razlicite uslove, ali je svima zajednicko da treba da verujes konkurentu ako je zadovoljio uslove.

Dakle, da te nece odgurati u zid ili stenu ili pasnjak, da ce te preteci propisno, da te nece nikako ugroziti.

Ova prznica, ovaj teniski Nick Kyrgios, nikada ne bi dobio licencu ili je zadrzao vise od jednog takmicenja u takvom sportu.

 

Eh, ali kad si u takvoj krivini kod 200 km/h i nagnut da struzes okvirom i svime, a protivnik te obidje bez straha da ces pasti tako da i njega oteras u livadu, to je poverenje.

 

Mozda (mozda) je to donekle drugacije kod profesionalaca koji se bakcu sa poenima i milionskim ugovorima. Ali ni kod njih tako da oteraju konkurenta u zivotnu opasnost.

 

I onda, nakon godina iskustva i druzenja i svacega, dodje do pristupa, tendencija, nazovi kako hoces. nema zajebancije ali ima razumevanja.

Zato neke takmicare koje vidim par puta godisnje mogu da nazovem prijateljima ili drugarima, delimo iskustva i emocije i bliski smo, a ljude koje vidjam svaki dan zovem samo poznanicima.

 

Ne mozes komsiju (koji je samo komsija) voleti ili postovati vise od kolege sa kojim si se doticaio laktovima il;i nekim delovima kod opasne brzine.

 

 

 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Necu da trolujem temu o autima i vozilima en general, pa pisem ovde.

Tamo sam nesto piskarao sta gledam, dobio savete i komentare, sve OK, ali ne znam da li se razumemo.

(Ovo je (donekle) filozofija, begaj ko nece da "mudruje"!

 

Zasto starudija i zasto hocu starudiju?

 

Napisah kakva bi (razna) kola hteo, a sa svojim ogranicenim budzetom, pa dobih razlicitite odgovore.
 

Elem, prevoz mi ne treba. Hvala na pitanju, vozim stari Ford F150, mesta koliko hoces za 6 ljudi, ide, prevozi i sve je OK. Imam i dvotockase, i to je OK.

Treba mi (ma, ne treba, nego hocu) auto za sportsku voznju.

Filozofija.

Sta je sport?

 

Kad se pomene pojam, najcesce ljudi pomisle na takmicenje.

Sta je takmicenje?

Rekao bih, izvlacenje maksimuma mogucnosti iz sebe i dokazivanje de je to vise /bolje nego sto mogu drugi. U svim sportovima. Trcanje za autobusom nije sport, to je samo trcanje. Svi mi trcimo kad treba. Ali kad trcis 100m ispod 10 sec. ili istrajes 40 km, to je sport.

 

I auto-sport je "izvlacenje maksimuma". To znaci, na granici moguceg.

I ako ne pricamo o trkama, maksimum koji je moguce bezbedno voziti na javnim putevima bez da nekoga ili sebe ugrozis, bez da te policija ufati, a da bas juris koliko mozes. To je rekreativna "sportska voznja". Ako je moguce, nekim brdskim putevima.

 

Nazad, zasto hocu stara kola? Pa, isto zasto hocu i lose puteve. Tako mogu da dodjem do te neke "granice" - ovde, sopstvene - a da ne bude opasno.
To je "sportska voznja" i zajebancija i uzitak. Inace, i prababa neznanog junaka moze da prodje kroz neku krivinu i oseti lateralnih 1.2G akceleraciju u najnovijem Ferrarriju. A ja se osecam kao junak ako to uspem u starudiji, jos bolje ako sam djubre sredio sam a ranije ne bih mogao.

 

Financijski, u vezi one druge teme, mogao bih kupiti Porsche 911 post-2000 godiste, tu negde, Jbt, novi Hyundai kosta vise - a da ga kupim, niko me ne bi optuzio da se preseravam i qrtchim.

Sta ce mi to?

 

Onaj dealer (BMW Z3 coupe) mi jos uvek nije odgovorio. Zvacu opet za par dana. Mozda je problem sto ovdasnji vole automatik, a taj auto je manual - bas ono sto mene raduje

Cak i sa mojim ogranicenim i malim budzetom, ima izbora.

 

Rekla mi je baka kad sam imao oko 10 godina: "Zorane, ti nikada neces biti mormalan!".

 

 

 

 

 

 

Edited by zoran59
  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

On 10/31/2019 at 3:18 AM, zoran59 said:

 

Nadovezao bih se na sopstveni post i pokusao da objasnim onima koji nisu probali.

 

Velika razlika izmedju auto-moto sporta i drugih individualnih sportova je poverenje. U konkurente, ne samo u svoju ekipu.

U ekipnim sportovima, zavisis o kolegama/drugima. U atletici ili skijanju, hebe ti se za ostale i radis najbolje sta umes, nema ometanja.

"Kolege" nisu bitni, u smislu da greska pretkodnog skakaca na skijaskoj skakaonici ili skokovima u vodu - nimalo ne utice na tebe.

 

A u auto-moto sportu, drugacije je. Treba da se pouzdas u ekipu (kod nas amatera, prijatelje i familiju) da ti pomognu da sredis opremu. Ali oni se ne takmice, samo ti...

Nakon toga, treba da verujes konkurentima. Zato sto je sport potencijalno opasan po zivot.

Zato postoje licence. Da igras ping-pong, ne treba licenca.

 

aman... 

 

ispada da je auto-moto sport jedini sport u kojem postoji fer plej. to svakako nije tocno. sto se pak opasnosti po zivot tice, navodis ping-pong (?!), umjesto da zamislis kako bi izgledalo prvenstvo svijeta u strelicarstvu ili streljastvu kada bi natjecatelji, umjesto u mete, krenuli pucati jedni u druge. ili ako bi penjac u stijeni iznad tebe krenuo srati, pisati, i bacati kamenje na tebe. i da ne nabrajam dalje, razmisli i sam malo (hladne glave).

 

 

On 10/31/2019 at 3:18 AM, zoran59 said:

Eh, ali kad si u takvoj krivini kod 200 km/h i nagnut da struzes okvirom i svime, a protivnik te obidje bez straha da ces pasti tako da i njega oteras u livadu, to je poverenje.

 

to nije povjerenje. to je samo vjera u zdrav razum konkurenta, odnosno vjera da on zeli sacuvati vlastiti zivot. fakat bez takve vjere ne bi postojao promet uopce, nitko se ne bi usudio voziti automobil ako bi mislio da ce ga onaj iz suprotnog smjera namjerno opaliti.

 

...

 

jasna je meni tvoja zelja za "mi smo specificni", ali... niste. :classic_biggrin:

barem ne u ovom sto si naveo.

 

Link to comment
Share on other sites

7 hours ago, Vjekoslav said:

.....

ispada da je auto-moto sport jedini sport u kojem postoji fer plej. to svakako nije tocno. sto se pak opasnosti po zivot tice, navodis ping-pong (?!), umjesto da zamislis kako bi izgledalo prvenstvo svijeta u strelicarstvu ili streljastvu kada bi natjecatelji, umjesto u mete, krenuli pucati jedni u druge. ili ako bi penjac u stijeni iznad tebe krenuo srati, pisati, i bacati kamenje na tebe. i da ne nabrajam dalje, razmisli i sam malo (hladne glave).

 

to nije povjerenje. to je samo vjera u zdrav razum konkurenta, odnosno vjera da on zeli sacuvati vlastiti zivot. fakat bez takve vjere ne bi postojao promet uopce, nitko se ne bi usudio voziti automobil ako bi mislio da ce ga onaj iz suprotnog smjera namjerno opaliti.

.....

 

Vjekoslave, nisi skuzio.

Fer plej postoji u svim sportovima ili u zivotu uopce.

Povjerenje u protivnike na moto-trkama se ne sastoji u vjeri da su posteni igraci, nego da su sposobni tj. da znaju sto rade. U streljastvu ili tenisu, nesposoban i nespretan protivnik te moze ugroziti samo tako da ti bude dosadno igrati. A u trci, moze te ubiti (i jos trojicu ostalih).

 

Dobro si spomenuo alpinizam. Zato jer i tamo moras imati povjerenje u kolegu koji je zabio klin. Na potpuno isti nacin, ne mozes se tek tako uclaniti u klub i pjevati "idem i ja" kad se sprema ekspedicija na Mont Blanc. Ne, prvo moras proci skolu alpinizma (kakvu imaju sva dobra planinarska drustva), pa s deckima ispenjati neke stijene po Paklenici i pokazati se, pa tek onda mozemo razgovarati...

 

U USA, medju auto-moto entuzijastima je popularna forma rekreacije (koja je vise od glupog naganjanja po ulici ali manje od pravih utrka) track day. To je kad organizacija ili klub unajme trkacu stazu, pa se clanovi jurcaju. Ali cak i tu postoje pravila i nije dovoljno biti clan kluba.

U mojem klubu, to izgleda ovako.

Prvo, treba proci teoretsku obuku (obicno traje jedan dan) i nauciti pravila ponasanja i signalizaciju - recimo, podignuta lijeva ruka znaci "skrecem sa staze u boks". Onda se ljudi provezu po stazi a slijede ih instruktori (standardno, ljudi koji imaju trkacu licencu i iskustvo). Instruktori tada svrstaju ljude u jednu od tri grupe: beginner, intermediate i expert. A na stazu pustaju samo svaku grupu posebno. Inace bi bilo jako opasno da netko vozi 120 a drugi ga stize sa 180 - i ne zna sto ce ovaj prvi napraviti.

Za razliku od trke, preticanje u zavojima je dozvoljeno samo i iskljucivo sa vanjske strane! Razlog je to sto, ako si neoprezan i precijenio se, kad padnes, tako neces pokupiti i onoga koga pretices nego ces samo sam izletiti sa staze. Sa clanovima kluba u svim grupama, voze i track marshalls - i kad vide opasnu budalu, odmah ga zaustave i izbace sa staze. Nema zajebancije.

I pazi, sve je ovo na samo rekreativnom nivou, bez natjecanja.

 

Kad dodjes do sudjelovanja u trkama i opasnih brzina, nivo povjerenja izmedju natjecatelja je neuporedivo visi od obicnog racunanja na fer-plej.

 

 

 

 

Edited by zoran59
Link to comment
Share on other sites

@Vjekoslav auf al si omasio... a jos se @zoran59 trudi da ti pojasni. 

 

Da si nekada seo za volan i pored sebe imao konkurenta koji podjednako zeli pobedu kao i ti, podjednako je dobar, i da samo nijanse i trenutna inspiracija tog dana, tog mozda jednog momenta u trci, odluci ko ce pobediti, uz borbu tocak uz tocak, na ivici, bez ikakvih prljavih poteza, pri brzini od 90km/h, sa guzicom na 3cm od asfalta, bez pojasa i karoserije... razumeo bi.

 

Ma da si samo seo za volan i dao gas 😉

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

9 hours ago, zoran59 said:

Dobro si spomenuo alpinizam. Zato jer i tamo moras imati povjerenje u kolegu koji je zabio klin. Na potpuno isti nacin, ne mozes se tek tako uclaniti u klub i pjevati "idem i ja" kad se sprema ekspedicija na Mont Blanc. Ne, prvo moras proci skolu alpinizma (kakvu imaju sva dobra planinarska drustva), pa s deckima ispenjati neke stijene po Paklenici i pokazati se, pa tek onda mozemo razgovarati...

 

pa eto, mada sam ja govorio o penjacu koji nije dio tvoje ekipe, odnosno tvog naveza, a nalazi se u stijeni iznad tebe, i pazi da slucajno ne odroni kamen koji bi njegova konkurenta za osvajanje vrha ubio, dovoljno je i ovo sto si ti napisao. dakle pobio si svoju tvrdnju da je auto-moto sport jedinstven u tom aspektu (povjerenja).

.

 

1 hour ago, MetalHead said:

na ivici, bez ikakvih prljavih poteza, pri brzini od 90km/h, sa guzicom na 3cm od asfalta, bez pojasa i karoserije... razumeo bi. Ma da si samo seo za volan i dao gas

 

ih, da sam samo seo i dao gas...

da ne duzim,  citiracu sto sam vec napisao na topicu o trcanju, odnosno konkretno o odredjenom (dakle ne i nuznom za svakoga) pristupu maratonu.

 

On 10/30/2019 at 10:43 PM, Vjekoslav said:

ja tu vidim samo razliku izmedju tzv. ekstremnih i tzv. normalnih sportova. a ona se sastoji u stupnju svjesnog izlaganja rizicima od pogibije. nekome je za bavljenje sportom nuzno potreban transcendentalno-fatalisticki "drive", a nekome nije.  

 

https://www.theguardian.com/commentisfree/2015/jan/14/marathons-extreme-sports-rush-ironman-tough-mudder

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5798939/

 

 

...

 

 

postoji grafit na jednom zidicu, tu u mom naselju, pored kojeg cesto prolazim. pise "NAJJAČI SMO! 8A!". to su dakle djeca napisala. i to je ok. emocije zbog zavrsetka osnovne skole, isticanje pripadnistva kolektivu, itd. itd. sve je to obradjeno u brojnim knjigama sociologije. i tu nema analize / pitanja zasto su oni, i u cemu to, najjaci. zato sto jednostavno nema smisla postavljati takva pitanja toj djeci iz tog 8a u tom trenutku. 

 

ovdje pak ima. ili bi barem trebalo da ima (odrasli smo ljudi). dakle odvojiti (kolektivisticke, adrenalinske i transcedentalne) emocije, i hladne glave izanalizirati u cemu je to, uistinu, auto-moto sport jedinstven u svijetu sportova. u necemu zasigurno jeste, kao sto je i svaki drugi sport u necemu jedinstven. i najjaci. meni pada na pamet zagadjenje okolisa. :wink2: :classic_biggrin:

 

Link to comment
Share on other sites

6 hours ago, Vjekoslav said:

 

ovdje pak ima. ili bi barem trebalo da ima (odrasli smo ljudi). dakle odvojiti (kolektivisticke, adrenalinske i transcedentalne) emocije, i hladne glave izanalizirati u cemu je to, uistinu, auto-moto sport jedinstven u svijetu sportova. u necemu zasigurno jeste, kao sto je i svaki drugi sport u necemu jedinstven. i najjaci. meni pada na pamet zagadjenje okolisa. :wink2: :classic_biggrin:

 

 

Glupost! Svi sportovi su  ogromni zagađivači okoline. 

Sportista troši ogromnu količinu energije - hrane bez nekog naročitog "smisla". Proizvodnja hrane podrazumeva ogromnu potrošnju fosilnih goriva, ruda za mehanizaciju, oduzima prostor šumama... da bi neko skakao, trčao, bio brži, jači..

 

Trolčina..

Link to comment
Share on other sites

4 hours ago, Vjekoslav said:

 

moj post NIJE trolovanje, vec argumentirana i posve dobronamjerna diskusija na temu koju je Zoran zapoceo. diskusija se vodi argumentima, ne prijetnjama.

 

Ja uopste ne ucestvujem u ovoj konkretnoj diskusiji, ali trolovanje umem da namirisem na kilometar.

 

Na ovom potforumu vazi nulta tolerancija za trolovanje, ako si navikao da ti negde drugde moderacija titra jajca zbog nekakvog minulog staza kod mene nece da se moze. 7 dana za pocetak.

Link to comment
Share on other sites

On 7/28/2019 at 9:58 AM, zoran59 said:

......

Zamisli, Dave Roper (googlaj ko ne zna), majstor i sampion, nikada nije nije cuo za cevape dok mu ih nisam ja spremio.

......

 

Jbm li ga, opet cu kvotovati samog sebe. I dosadjivati podugackim postom. Moj heroj i (znam, prepotentno je reci, videli smo se samo nekoliko puta, a ipak) prijatelj, Dave Roper.

Dave je prvi Amerikanac koji je ikada pobedio na Isle of Man TT, u bilo kojoj klasi. Vozi trke vec skoro 50 godina, moj idol, nikada nije stao.

 

Elem, sredinom '90-ih, ja krenuo da se takmicim u AHRMA (American Historic Racing Motorcycle Association) konkurenciji. Izabrao sam Sportsman 500 klasu. "Sportsman" je klasa koja je ono sta su danas Superbike motori - dakle, "nabrijane" drumske masine. U AHRMA, za masine iz '60-ih.

Sastavljao sam motor skoro godinu dana, ispao je BSA hibrid. Kupovao sam delove iz malih oglasa, interneta nije bilo. Okvir B44Victor, masina B34 Gold Star, Dell'Orto karburator sa nekog Ducatija, menjac Quaife sa 5 brzina, prednja viljuska i kocnica A65 Lightning, gomila delova napravljenih u sopstvenoj garazi.

 

AHRMA ima regionalna i nacionalna takmicenja. Vozio sam samo u regionalnim trkama, izuzev kad su se bodovala i za regionalni i nacionalni sampionat.

 

Godina je bila '96. Steamboat Springs, Colorado. Godisnji AHRMA rusvaj, nedelja dana, sve klase i oblici - trial, enduro, cross, roadracing, sve. Otprilike veteranski ekvivalent Daytona Bike Week.

 

Dosao sam pick-up kamionetom sa prikolicom i postavio sator (motel bi bio iznad mog budzeta) - osigurano nam je veliko parkiraliste, samo za takmicare, domoroci su bili privremeno isterani. I roadracing staza je bila ulicama zatvorenim za saobracaj.

 

Odvezem open practice, postignem veliku buku ali slabo vreme, vratim se i parkiram. A Roper, gospodin i entuzijast, seta, zastane, pogleda moje hibridno cudo, pita sta sam i zasto montirao, i zapocnemo razgovor. Naravno, cuvsi moj engleski, pita odakle sam i pocne mi se obracati sa "commie" ("komunjara") - naravno, u zajebanciji, posto sam iz socijalisticke zemlje.

Razgovor skrene u razlike u kulturama i prehrani i picima. I ja ga pozovem na rucak, posto sam imao mali portabl rostilj. A u blizini je bio supermarket sa svim sta mi treba.

I napravim cevape. Somune nisam imao, ali sam ih nadomestio meksikanskim tortillama.

 

Njegov komentar?

Ma, to je isto kao i hamburger, samo iseckano, i ima viska luka i crvene paprike a nema sira... :classic_biggrin:

 

Sreli smo se jos nekoliko puta. Ja sam vozio regionalne trke a njegov Team Obsolete se takmici po citavom svetu. Retko su nam se putevi ukrstili. Ipak, gentleman i silno prijatan covek.

 

I sad, prave film o mojem prijatelju.

Pogledajte trailer: https://www.motorcyclemanfilm.com/

 

iz opisa filma i Ropera, citat:

Quote

With his unkempt hair and beard, he looks the part of a motorcycling folk hero, too. Attempting to explain why he’s had such a laser focus on racing vintage bikes for so long, Roper observes, “Why does a dog chase a car? There’s no reason for it – they’re just programed that way, and I’m programed that way. I like to chase things.” 

 

:heart:

 

 

 

 

 

Edited by zoran59
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Hebem ti zivot i zdravlje i godine i sve po spisku.

 

Piskarao sam o kolima koja/kakva hocu. Sportska. Klasika. Za jurnjavu, zajebanciju i sport.

A budzet ogranicen.

Odlucivao sam izmedju (sve polovno) Porsche 911 i BMW Z3/Z4. Zakljucio da mi je klasicni vazduhom hladjeni 911 preskup, pa hteo BMW. Onda su zena i cerka uletele sa anti-dvosed pricom jer bi i one da se voze, pa sam opet krenuo na 911, ali oko 2000 godista. Jeftiniji su nego stara klasika, a imaju 4 (OK, 2+2) sedista. Ima ih od $15 000 na vise.

Ali, hocu (ako je sportska voznja i zajebancija) manual, necu automatic.

 

Majku mu, u poslednjih mesec dana sam razvio ozbiljni "foot drop". Da ne dosadjujem detaljima, slika sa jednog od sajtova:

QUGYcEl.jpg

 

U desnoj nozi. Noga mi trne, ne osecam nista ospod kolena.

Svi planovi su  "on hold" (tj. zamrznuti).

Prvo, treba da vidim hoce li pomoci konzervativna terapija ili moram na operaciju. Disk u ledjima mi zajebava nerv). Onda, hoce li ista pomoci.

Ja bih manual, ali automatic mogu da vozim i levom nogom. Zaboravi medjugas i "heel/toe shifting".

 

Vec par nedelja vozim motor samo ruralnim putevima sa minimumom saobracaja.  Voznja je Ok, mogu i da jurim, problem je samo kad stanem - hocu li se osloniti na desnu nogu i ne osetiti nista pa pasti na mestu.

 

Znam, najveca greska koju sam u zivotu uradio je bilo sto sam napunio 40.

Pre rodjendana, imao sam savsen vid, sve svoje zube i toliko kose da se mogla napraviti frizura.

Sledeceg dana, poseta zubaru, a od onda sve nizbrdo.

Sada kad znam sta napunit 40 znaci, nikada to vise necu uraditi! :classic_biggrin:

 

Nista, bice vec nesto, snaci cu se. Ne dam se samo tako.

 

 

 

 

 

Edited by zoran59
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Moj prijatelj je imao isti problem sa stopalom, jos je relativno mlad za razliku od tebe dinosaurusa 🙂

napatio se kao isus, mislim da je cak dva puta isao na operaciju, tek se nedavno vratio u normalu i poce da funkcionise kako treba. 
 

nije da te zelim uplasiti, ali cisto da znas kakvo je stanje

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Zoko, ne mora da bude spektakl niti mora da se ide pod nož. Kada sam doživeo povredu kičme u vojsci, dugo sam se patio sa dislokacijom pršljenova koja je rešavanja na najrazličitije načine. Godinama i to neuspešno.

Simptomi su bili vrlo zajebani a jedan od njih je bilo to trnjenje u nogama što je bio znak da su nervi uklješteni.

Bede sam se rešio pomoću fizioterapeuta u jednoj beogradskoj klinici koji praktikuje tzv. Yumeiho metodu. To je japanska metodologija rasterećenja pršljenova postavljanjem u pravilan položaj, recimo jedna vrsta kiropraktike.

Ključ je pravilan položaj sakriljačnih zglobova koji predstavljaju osnovu na kojoj se drži kičmeni stub.

Potpuno je bezbolna, ali apsolutno zastrašujuća, jer zvuke koje sam čuo iz kičmenog stuba su bili takvi da sam mislio da sam gotov.

Ne znam, nisam lekar, ali mislim da treba da probaš svaku moguću neinvazivnu metodu pre nego se odlučiš za nož.

Ne daj se, stojim na raspolaganju za svaku vrstu pomoći koju mogu da pružim.

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Hvala vam, drugari.

O ovome znam i vise nego o autima/motorima. Imam visedecenijsko iskustvo u radiologiji kao MRI/CT specialist, imao sam stotine pacijenata kakav sam i sam. Saradjivao sam sa njihovim ortopedima/neurolozima/hirurzima itd.

Znam sta mi je, traje vec dugo ali sporadicno. Ipak, uz nagomilane godine, traje svaki put duze i sa vecim intenzitetom. Dosle je vreme da to uzmem ozbiljnije i ne samo da cekam da prodje.

 

Zajeb je sto sad ne bih mogao da vozim klasicni engleski motocikl - imaju menjac na desnoj strani, a prva je gore. Na svom beemvejcu koristim prednju kocnicu, a za straznju imam slabi osecaj - jedva znam gde mi je noga. Motor je jos OK.

Sranje je auto sa rucnim menjacem. Posto stopalom mogu samo da pritisnem, ali ne i da ga dignem, otpada "heel and toe shifting". Nespretno je, presporo.

 

Ma, snaci cu se, resicu to nekako. Uostalom, Wayne Rainey, trostruki svetski MotoGP sampion, je ostao paraliziran od prsa na dole nakon nesrece u Misanu, pa je ipak posle vozio trke go-kartima u WorldSupercart seriji - u kartu sa rucnim komandama.

Ko sam ja da se zalim sa ovim minornim problemom?

 

Iritira me samo sto ovo opet odgadja odluku, koja kola da kupim (tj. sa kakvim menjacem). Nisam vise balav, nemam bas vremena da cekam "bolju buducnost". :wink2:

Edited by zoran59
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...