Istorija

[Drug Crni]

Dok se moderacija ne odluci da postavi citav PDF istog ili slicnog imena,a za sta smatram da ima logike i potrebe na jednom forumu ovakvog tipa,otvaram jednu temu opsteg karaktera.
U startu je jasno da ce ova tema jedno vreme (nadam se ne predugo) egzistirati kao svojevrsna "istorijska svastara",ali rukovodim se onom: bolje ista nego nista.

Dakle,zainteresovani mogu da pisu o opstoj istoriji drzava i naroda,ali i o pojedinim,posebnim istorijskim epohama,licnostima ili dogadjajima.

Edited August 27, 2020 by Crni Bombarder

[CheshireCat]

Evo, upisaću se sa ilustracijama eksplozije u Smederevu, koja se desila početkom rata 1941. Ne bih opisivao, dobro je obrađen na netu. Više da zainteresujem ako vam nije poznato.

 

 

 

 

[Klotzen]

Pre par meseci smo na potpuno neprikladnom mestu vodili raspravu o uzroku poraza Nemačke u ww1 pa pošto sam se tamo trudio da budem što kraći ovde ću malo detaljnije o tome, no trudiću se da to ne bude wall of text 🙂

 

Prvo da krenemo od Nemačkih planova za dobijanje rata. Radi se o Šlifenovom planu koji se bazirao na nekoliko pogrešnih činjenica. U osnovi po Šlifenovom planu smatralo se da će Rusiji trebati 6 nedelja da odrade mobilizaciju do tog nivoa da mogu da ugroze njih i Austrougarsku (AU). To vreme je trebalo iskristiti da se Francuska izbaci iz rata. Međutim Rusi su već nakon 10 dana od izbijanja rata pokrenuli prvu ofanzivu, koja je doduše završena njihovim porazom ali je uzrokovala da su trupe sa zapadnog fronta morale biti prebačene na Ruski front čime je Nemačka snaga na zapadu oslabljena.

 

Drugi problem je napad preko Belgije. Sam napad preko Belgije je olakšao napad na Pariz jer je teren mnogo bolji nego na granici NEM-FRA ali je doneo nove probleme. Prvi je da je Belgija pružila otpor i usporila Nemce a drugi da je UK odma ušla u rat (garantovala je Belgiji nezavisnost) i pojačala FRA front. Treći problem je što Holandija nije napadnuta jer saobraćajne komunikacije između BEL-NEM nisu bile dovoljne da bi se snadbevala tako velika armija tako da je Nemačka armija slabila kako se približavala Parizu, odnosno udaljavala od Rajne.

 

Sve to je na kraju završeno porazom "na Marni" zatim "trkom ka moru" nakon čega imamo 4 godine rovovskog rata gde su obe strane imale teške gubitke a front se skoro nije ni pomerao. Razlog velikih ljudskih žrtava je u jednoj rečenici to što su se koristile taktike iz 19. veka a oružje 20. veka je već bilo značajno zastupljeno na obe strane. Tu se pre svega misli na moderne puške, mitraljeze i topove.

 

Iako Nemačka nije imala više perspektive da dobije rat posle 1914. ipak je revolucija u Rusiji preokrenula stvari. Naime SAD ulaze u rat 1917. godine i projekcije su bile da će do 1919. imati 2 miliona vojnika u FRA i da će do tada sva ratišta izvan evrope biti eliminisana što će omogućiti saveznicima da koncentrišu sve snage na Evropu. U takvom scenariju bilo bi samo pitanje vremena kada će da ušetaju u Berlin. No revolucija u Rusiji omogućava Nemcima da prebace oko 50 divizija na zapadni front nakon čega tamo imamo 191. nemačku naspram 178. savezničkih divizija. Pored pojačanja sa zapada Nemci su organizovali i novi tip jedinica "Stormtroopers" koje su koristile taktike karakteristične za ww2 a glavna stvar im je bila da su bile specijalizovane za probijenje fronta što je bila rak rana svih operacija u ww1.

 

Međutim premoć Nemaca nije bila dovoljna da se rat prelomi, gubici Nemaca su bili preveliki da bi rezerve to nadoknadile i ofanziva je propala, a u savezničkoj "100-dnevnoj ofanzivi" koja je usledila front se vratio skoro na polazne pozicije. Saveznici su nadoknadili svoje gubitke užurbanim dolaskom oko milion vojnika SAD dok Nemci više nisu imali odakle da zahvataju za pojačanjima. Nemačka ekonomija je takođe bila na kolenima zbog savezničke pomorske blokade. AU je bila u sličnoj situaciji.

 

Da pomenem i balkanski front. Balkanski front nije bio velika opasnost za Nemce. Pošto se ceo front bazirao na pruzi Solun-Budimpešta jasno je da je mogao biti branjen sa par divizija i da bi tim putem saveznicima trebalo par godina do Beča. Da su Nemci dobili bitku u FRA u 1918. taj front bi se raspao sam od sebe ili bi pojačanjima iz FRA bio uništen. On jeste u neku ruku ubrzao kraj rata jer je dodavao pritisak na Nemce a pogotovo na AU da što pre dođu do izlaza iz rata ali nije imao odlučujući karakter kako mi često volimo da verujemo. Od prilike imao je istu važnost kao i savezničke ofanzive protiv Otomana.

 

Edited August 29, 2020 by Klotzen

[CheshireCat]

Meni je u WW1 vrlo zanimljiv Sočanski front. Nije toliko bitan za sam tok rata, ali mi je interesantna lokacija za ratovanje i teškoće koje je sa sobom donosila.

[Vjekoslav]

On 8/27/2020 at 9:26 PM, Crni Bombarder said:

Dok se moderacija ne odluci da postavi citav PDF istog ili slicnog imena,a za sta smatram da ima logike i potrebe na jednom forumu ovakvog tipa,otvaram jednu temu opsteg karaktera.
U startu je jasno da ce ova tema jedno vreme (nadam se ne predugo) egzistirati kao svojevrsna "istorijska svastara",ali rukovodim se onom: bolje ista nego nista.

Dakle,zainteresovani mogu da pisu o opstoj istoriji drzava i naroda,ali i o pojedinim,posebnim istorijskim epohama,licnostima ili dogadjajima.

 

ja sam odavno zelio otvoriti upravo ovakvu "historijsku svastaru", na kojoj bi se pojedina (sporna) pitanja iz povijesti prodiskutirala, a ako se neka tema bas otegne / izazove veliku paznju, da se prebaci u poseban topik. tako bi na koncu i nastao poseban PTF Historija. tako da pozdravljam ovaj tvoj topik.

 

...

 

 

edit: u prilogu jedna zanimljiva emisija o povijesti i povjesnicarima

 

 

Edited August 30, 2020 by Vjekoslav

[ironside]

14 hours ago, CheshireCat said:

Meni je u WW1 vrlo zanimljiv Sočanski front. Nije toliko bitan za sam tok rata, ali mi je interesantna lokacija za ratovanje i teškoće koje je sa sobom donosila.

 

Sočanski front je bio tek jedna od vrlo bitnih komponernti tzv 'Bijelog rata', talijanskog bojišta. Uz samu Soču/Isonzo sam i emotivno vezan, budući da je tamo ratovao moj djed, koji se naivno prijavio, student AGG-a u Grazu kao Einjährig-Freiwilliger, da bi u toj klaonici ostao 3 godine. Napredovao je do poručnika, a njegov otac, moj pradjed, koji je frapantno nalikovao na Franju Josipa, divizijski general koji je stolovao u Dolomitima (možda još užasnije stratište) nije prstom maknuo da sina izvuče iz tog pakla.

Još mladjahan sam obilazio Goricu/Goriziju, Tolmin, Kobarid, ljetovao na Bovcu, Udinama, da o Trstu ne govorim...

Kad čovjek obilazi te pitome, mirne krajeve, teško je pojmiti da je tamo ostavilo kosti 300 000 talijanskih i oko 250 000 austrijskih vojnika.

U svojoj perfektnoj studiji The White War, koja se lagano čita (a svejedno ostavlja gorak okus), moj poznanik, engleski povjesničar, novinar i književnik Mark Thompson piše kako je, prema direktnoj zapovjedi talijanskog načelnika generalštaba Luigija Cadorne, užas u talijanskoj vojsci izazivala pojava vojne policije, koja bi došla instalirati teške mitraljeze, koji nisu bili namijenjeni neprijatelju, nego domaćim vojnicima, ako se slučajno okrenu i potrče natrag.

Svoju veliku karijeru jer na Soči započeo mladi, tada niži časnik (kraj Velikog rata će dočekati kao kapetan/satnik, a drugi svjetski rat skončati kao general/feldmaršal) koji je nakon protunapada talijanskih snaga potpomognutih Amerikancima došao pomoći poluraspadnutim K.u.K snagama - Erwin Rommel.

[Cyrus Smith]

On 8/29/2020 at 9:58 AM, Klotzen said:

Iako Nemačka nije imala više perspektive da dobije rat posle 1914. ipak je revolucija u Rusiji preokrenula stvari.

Da nije bilo revolucije Rusija bi ostala u ratu kao kakva-takva demokratija koja bi bila jedna od sila pobednica i kojoj je bio obećan izlazak na "topla mora". Njih bi bilo malo teže prevariti od arapa. U tom slučaju ne bi bilo sirovina i vojnih poligona za poraženu Nemačku, ko zna šta bi bilo od Turske i celog sveta uostalom. 

[Vjekoslav]

On 8/29/2020 at 8:28 PM, CheshireCat said:

Meni je u WW1 vrlo zanimljiv Sočanski front. Nije toliko bitan za sam tok rata, ali mi je interesantna lokacija za ratovanje i teškoće koje je sa sobom donosila.

 

11 hours ago, ironside said:

Sočanski front je bio tek jedna od vrlo bitnih komponernti tzv 'Bijelog rata', talijanskog bojišta. Uz samu Soču/Isonzo sam i emotivno vezan, budući da je tamo ratovao moj djed, koji se naivno prijavio, student AGG-a u Grazu kao Einjährig-Freiwilliger, da bi u toj klaonici ostao 3 godine. Napredovao je do poručnika, a njegov otac, moj pradjed, koji je frapantno nalikovao na Franju Josipa, divizijski general koji je stolovao u Dolomitima (možda još užasnije stratište) nije prstom maknuo da sina izvuče iz tog pakla. Još mladjahan sam obilazio Goricu/Goriziju, Tolmin, Kobarid, ljetovao na Bovcu, Udinama, da o Trstu ne govorim... Kad čovjek obilazi te pitome, mirne krajeve, teško je pojmiti da je tamo ostavilo kosti 300 000 talijanskih i oko 250 000 austrijskih vojnika. U svojoj perfektnoj studiji The White War, koja se lagano čita (a svejedno ostavlja gorak okus), moj poznanik, engleski povjesničar, novinar i književnik Mark Thompson piše kako je, prema direktnoj zapovjedi talijanskog načelnika generalštaba Luigija Cadorne, užas u talijanskoj vojsci izazivala pojava vojne policije, koja bi došla instalirati teške mitraljeze, koji nisu bili namijenjeni neprijatelju, nego domaćim vojnicima, ako se slučajno okrenu i potrče natrag. Svoju veliku karijeru jer na Soči započeo mladi, tada niži časnik (kraj Velikog rata će dočekati kao kapetan/satnik, a drugi svjetski rat skončati kao general/feldmaršal) koji je nakon protunapada talijanskih snaga potpomognutih Amerikancima došao pomoći poluraspadnutim K.u.K snagama - Erwin Rommel.

 

barbari! 

 

...

 

 

 

...

 

 

 

 

...

 

 

https://www.ferrate365.it/en/vie-ferrate/ferrata-strada-degli-alpini-dolomiti-sesto/

 

...

 

 

Sul cappello, sul cappello che noi portiamo,

c'è una lunga, c'è una lunga penna nera,

che a noi serve, che a noi serve da bandiera

su pei monti, su pei monti a guerreggiar. Oilalà!

 

Su pei monti, su pei monti che noi saliremo,
coglieremo, coglieremo le stelle alpine,
per portarle, per portarle alle bambine,
farle piangere, farle piangere e sospirar. Oilalà!

 

Su pei monti, su pei monti che noi andremo
pianteremo, pianteremo l’accampamento,
brinderemo, brinderemo al reggimento:
Viva il Corpo degli Alpin.

 

Evviva, evviva il Reggimento

Evviva, evviva il sesto degli Alpin!

Evviva, evviva il Reggimento,

Evviva, evviva il primo Alpin!

 

 

...

 

ja sam cesto isao u Tolmezzo (iznad Udina / Alpi Carniche), ima tamo osim lijepih planinskih vrhova i lijep strelicarski teren i strelicarski klub s dobrom ekipom, a i strelicarska radnja, pa smo se godinama druzili, natjecali, i trgovali. i jednom prilikom oni kazu: - e sad te vodimo na groblje gdje su tvoji pokopani. - moji? koji moji? - pa nisu nasi, tvoji su. - e ak nisu vasi "mora da su moji", prokomentiram ja. medjutim, na groblju (uredjenom), stvarno, puno jugoslavenskih prezimena. tu je (defanzivne) polozaje po okolnim cukama drzao österreichisch-ungarischer Feldmarschall Svetozar Boroević (von Bojna).

 

...

[Göbekli Tepe]

On 8/29/2020 at 9:58 AM, Klotzen said:

 

Drugi problem je napad preko Belgije. Sam napad preko Belgije je olakšao napad na Pariz jer je teren mnogo bolji nego na granici NEM-FRA ali je doneo nove probleme. Prvi je da je Belgija pružila otpor i usporila Nemce a drugi da je UK odma ušla u rat (garantovala je Belgiji nezavisnost) i pojačala FRA front. 

 

 

Istina je da su Belgija i UK imali neki sporazum o zaštiti još iz sredine 19 veka, ali on je suštinski bio samo opravdanje pred domaćom javnošću da se uđe rat. Pravi razlog zašto je UK ušla u rat je što bi se pad Belgije u ruke Nemačke jako loše odrazio na geostrateški položaj britanskih kolonija u Africi. Nemačka bi u tom hipotetičkom slučaju preko Belgijskog Konga, povezala Kamerun i Nemačku istočnu Afriku i bukvalno podelila kontinent na dva dela kontrolišući njegov celokupan centralni deo.

.................................................................................................................................................................................................................

 

Super ideja za topik. Mnogo volim istoriju ( amaterski ) i omiljena dokolica mi je vrteti neke od brojnih yt kanala posvećene istoj. ( Preporuka za kanal "Extra History" i par kanala koje je radio ili još uvek radi Indy Neidell )

 

 

[Klotzen]

7 hours ago, Cyrus Smith said:

Da nije bilo revolucije Rusija bi ostala u ratu kao kakva-takva demokratija koja bi bila jedna od sila pobednica i kojoj je bio obećan izlazak na "topla mora". Njih bi bilo malo teže prevariti od arapa. U tom slučaju ne bi bilo sirovina i vojnih poligona za poraženu Nemačku, ko zna šta bi bilo od Turske i celog sveta uostalom. 

 

Turska bi izgubila dobar deo teritorija gde su Jermeni živeli, tako da je za njih bio spas komunistička revolucija i poraz Rusije u ww1. Grci bi uzeli Izmir i okolinu. Ostalo mislim da bi sačuvali.

 

Izlazak Rusije na topla mora teško. Sve je to bilo u rukama UK osim Persije a ona je bila prevelika da bi bilo moguće da postane deo države kakva je bila monarhistička Rusija. Mislim da bi Rusija možda dobila posede u Kini, zaboravih sad ime grada ali Nemci su tamo imali par kolonija pa verovatno bi dobili te posede i možda neko ostrvo u južnom pacifiku. Tu je interesantna i kakva bi bila sudbina Poljske da su Rusi ostali u ratu do kraja.

 

@Ser Jaime! Rickon! Dickon.

 

UK bi sigurno ušla u rat protiv Nemačke ali su Nemci računali da se to neće desiti bar mesec-dva, dok ne pripreme javnost i ne smisle dobar razlog, što bi njima bilo dovoljno da pobede Francusku. Međutim napadom preko Belgije dali su povod UK da odma uđe u rat i pomogne FRA.

[ironside]

@Vjekoslav Interesantno je kako su Talijani puno više od Austrijanaca fotodokumentirali rat. Vidim inžinjeriju, komoru i naravno Alpine i Bersagliere, dok nigdje nema K.u.K. Gebirgsjägera, čak ni običnog pješaštva, topništva, konjice...

Od pradjeda i djeda iz ratnog razdoblja (WWI, naravno, oba su umrla dosta prije WWII) imam samo dvije fotografije: pradjeda u tada još pukovničkoj uniformi i djeda kao mladog podoficira, 20 godišnjaka. Obojica su se fotografirali u nekakvim austrijskim foto salonima: pradjed u Beču, djed u Grazu.

 

Kad već spominješ Lava sa Soče, baruna Svetozara pl. Boroevića od Bojne, trebalo bi napomenuti (ako je itko čitao njegovu biografiju) da je to bio čovjek težak kao tuč, slijepo lojalan Caru i Kralju, beskrajno tašt i ohol, ali jedan od najvećih vojskovodja Velikog rata uopće, jedini austrijski feldmaršal nenjemačkog podrijetla i jedini koji nije završio Terezijanum. Čak je i grof Josip Jelačić von Bužim završio Terezijanum.

 

Barun Boroević je silno želio postati grofom umjesto baruna, što ga je, onako konfliktnog naposlijetku dovelo u sukob s dvorom, vojnom i državnom hijerarhijom, a počesto i samim vojnicima, koji su ga ipak slušali i slijedili, tj vjerovali su mu. Mrzili su ga i obožavali.

 

"Ja personificiram autoritet, disciplinu i njihovu slobodnu samospoznaju. Svi moji podređeni, od najvišeg do najnižeg, znaju i osjećaju to i mogu se osloniti na to. Da imam moć, ja bih čitavo čovječanstvo svezao disciplinom i prisilio da radi unutar toga okvira. Vidio bi se uspjeh, koji bi bio stotinu puta veći nego sada. Jedino su autoritet i disciplina prikladni da vežu vojnike uz njihove zastave i njihove dužnosti. To je istinito za čitav ljudski rod. Nažalost, disciplina se lako podruje besmislenim zahtjevima. Zbog toga se ja grubo rješavam svih budala. Ti me se potom boje, ali također mi stvaraju i neprijatelje. S druge strane, svi vrijedni ljudi me vrlo poštuju.”

 

Kakav čovjek! Umro je u Klagenfurtu/Celovcu kao skoro pa siromah, nisu mu dali niti vojnu mirovinu (iako je bio možda najveći strateg WWI) nego je živio od onog što su mu odbacivala odlikovanja.

[ironside]

Možda će nekome zvučati premračno ili pak morbidno kada kažem da bi u Puli svakako trebalo posjetiti Mornaričko groblje na Stoji, odnosno K.u.K Marinefriedhof. Nije to uobičajeno groblje, već je pravi spomenik ljudskim sudbinama. Odavno se tamo nitko nije pokopao, a kuriozitet je što je riječ o najvećem vojnom počivalištu u Europi gdje su se ukopi većinom vršili do kraja 1918. godine. Točnije do propasti Austro-Ugarske za čije je vrijeme vladavine groblje i osnovano budući da je Pula bila glavna austrijska ratna luka.

Pulsko Mornaričko groblje, koje je otvoreno 1862. godine, uvršteno je u popis spomenika pod zaštitom Haaške konvencije. Obnovljeno je devesedetih godina, a svakog koga posjeti neće ostaviti ravnodušnim. Prije svega riječ je o jednom od najmirnijih kutaka u gradu koje je sa svih strana omeđeno zgradama ili cestama. U toj užurbanoj svakodnevnici u trenu se ulaskom kroz željeznu kapiju nađete na jednom spokojnom mjestu okružanom visokim zidovima gdje pod drevnim čempresima vladaju kameni anđeli, raskošne stare grobnice, povijesne fotografije, posvete umrlima na stranim jezicima.

Nadgrobni spomenici su većinom na njemačkom jeziku, ali može se tu vidjeti i spomenika na drugim jezicima, pa čak i turskom. Čuvaju admirale, vojnike, zapovjednike, oficire, vodnike, ađutante, njihove supruge i djecu koji su kuglom zemaljskom hodali prije stotinu i više godine. Zato je pravo vrelo povijesnih podataka, priča te zanimljivih ljudskih sudbina.

 

Naime, pod stoljetnim čempresima svoj je trajni dom u ovom najmirnijem pulskom parku pronašlo oko 100 tisuća vojnika i časnika. I to ne samo austrijskih, već svi onih koji su u doba Austro-Ugarske služili tamošnju vojsku.

Život za domovinu

Ovdje možete vidjeti spomen-obilježja poljskim, slovenskim, bošnjačkim, mađarskim, hrvatskim i svim drugim vojnicima koji su dali svoj život za domovinu, a možda i pronaći nekog od svojih predaka. Pokopani su ovdje i pomorci i drugih zemalja – Francuske, Engleske i Španjolske koji su se u glavnoj austrijskog ratnoj luci našli na proputovanju.

Groblje je pod zaštitom

Podaci s nadgrobnih ploča i arhiva kažu da je u Pulu pokopano 12 austrougarskih i jedan turski admiral, tristotinjak talijanskih i njemačkih vojnika, žrtve brodske nesreće Baron Gautsch te posade slavnih austrougarskih bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis koji su potopljeni na samom kraju Prvog svjetskog rata. Tu je i spomen-obilježje poginulim talijanskim vojnicima na talijanskoj krstarici Cesare Rossarol koja je potopljena nedaleko Ližnjana nakon Prvog svjetskog rata.

Svaki grob ima priču

Ukopi su na ovom groblju bili zabranjeni nakon 1918. godine, a iznimno su dopušteni za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tada je ovdje pokopano oko 300 talijanskih i njemačkih vojnika te boraca Narodno oslobodilačke borbe.

Osim vojnika, u tom mračnom ratnom razdoblju 40-tih godina prošlog stoljeća, dopušten je i ukop civila koji su stradali za vrijeme strašnih angloameričkih zračnih napada na grad kada je dobar dio Pule nažalost i nepotrebno razoren.

Praktički svaki grob ima neku svoju priču, pa ovo mjesto predstavlja putovanje kroz pulsku gradsku povijest s kraja 19. i početka 20. stoljeća kada je Pula cvjetala – gospodarski i kulturno.

Oženio Puljanku

Govori nam o tadašnjim uglednicima, koliko su imali djece, koje su im bile supruge, koju su časničku titulu imali i gdje su rođeni.

Primjerice, ovdje je vječno počivalište pronašao jedan od najvećih admirala u povijesti austrijske mornarice – Anton Hass koji može stati uz bok carevog brata i kasnije cara Meksika viceadmirala Ferdinanda Maksimilijana. U Puli je preminuo 1917. godine od upale pluća, a kasnije je njegovo tijelo ekshumirano i preneseno u Beč.

Poruke s druge strane

Tu je i grob admirala Michaela Freiherra Bourguignon von Baumberga čijim je imenom nazvana jedna od pulskih vojnih utvrda iz tog doba. Bio je zapovjednik Lučkog admiraliteta, a dugo je zapovjedao i pulskim Arsenalom. Tu je zasnovao obitelj. Oženio se Puljankom Johannom Marijom Valentinom contesom Lombardo-Murray s kojom je imao petero djece.

Moje pjesme, moji snovi

Na Stoji svoj su mir našli i roditelji najpoznatijeg austrijskog podmorničara Georga Rittera von Trappa, čija je biografija romansirana u legendarnom igranom filmu “Moje pjesme, moji snovi”. Georgov otac bio je August Ritter von Trapp, austrijski mornarički časnik koji je najprije bio smješten u Zadru, a kasnije u Puli, tada glavnoj vojnoj pomorskoj luci monarhije. Tu je umro 1884. pa je njegova udovica Hedwig Wepler sama odgojila troje djece. Georg je nastavio stopama svog oca. U Puli je živio neko vrijeme  s prvom suprugom Agathom u poznatoj vili Casa Trapp na današnjoj Verudi, koja je tada bila rezidencijalno naselje vila visokih časnika. Tu se rodio i njihov prvi sin. Krajem rata iselili su iz Pule.

Turski misterij?

Jedan vrlo intrigantan dio groblja je onaj turski. Zanimljiv je zbog nadgrobnih spomenika na drugačijem pismu, ali i činjenici da se malo toga zna tko je zapravo tamo pokopan i kada te što se s tim ljudima dogodilo. Navodno je na tom dijelu pokopan admiral zajedno sa svojom posadom koji su na svom brodu preminuli od kuge.  To je bilo 1913. godine, iako almanasi i druga dokumentacija ne spominju nikakav turski brod koji je tada bio u Puli. Međutim, vrlo je vjerojatno da se to nije dogodilo i vjerujemo da će domaći povjesničari ubrzo izaći s pravom istinom.

Ovdje je pokopan tajanstveni turski admiral

Usred groblja nalazi se crkvica svetog Nikole, zaštitnika pomoraca. Na njenom zidu nalazi se replika spomen-ploče Janku Vukoviću-Podkapelskom koji je po vlastitom odabiru potonuo zajedno sa zastavnim brodom SMS Viribus Unitis 1. studenog 1918. godine. Njezin original nalazi se danas u Vojnom muzeju u Beču, dok je u Puli postavljena replika u mramoru nepotpunog sadržaja s izvorne ploče.

Crkvica svetog Nikole

Hrabri kapetan i kalvarija Viribus Unitisa

Natpis na ploči glasio je: ZUM ANDENKEN / an / Janko Vuković-Podkapelski / K.u.K. Linienschiffskapitän / Kommandant S.M.S. VIRIBUS UNITIS / der am 1. Nov. 1918. im Hafen von Pola den / Heldentod fand. / Die Witwe (U SPOMEN / na / Janka Vukovića-Podkapelskog / c. i kr. linijskog kapetana / zapovjednika S.M.S. VIRIBUS UNITIS / 1. studenog 1918. u puljskoj luci / dočekao herojsku smrt. / Udovica).

Riječ je o hrabrom kapetanu vojnog broda koji je potpoljen usred pulske luke na samom kraju Prvog svjetskog rata. Kapetan je svjestan činjenice da brod tone, ostao na palubi zajedno sa svojim mornarim i poginuo. Riječ je o prvom brodu hrvatske mornarice. Naime, brod je potopljen netom nakon što je na njemu izvješena zastava Države Srba, Hrvata i Slovenaca. Podkapelski poginuo s činom kontraadmirala kojeg mu je u ime Narodnog vijeća SHS dodijelio Ante Tresić Pavičić. Olupina je potom razrezana, a pojedini dijelovi se nalaze u Italiji. Riječ je o jednom od najvećih brodova tadašnje austro-ugarske mornarice koji je imao i do 1100 članova posade.

[Vjekoslav]

da, koga zanima vojna i mornaricka povijest, svakako dobra preporuka. ja sam u Puli bio u mornarici, i tada to groblje nije izgledalo uredjeno kao danas (devedesetih su Österreichisches Schwarzes Kreuz &  Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge coltale lovu za obnovu). medjutim, tamo se nalaze i grobovi zrtava eksplozije na plivalistu Vergaroli (18.08.1946.). tema koja je i danas kontroverzna na samo u historiografiji vec i za same Pulizane.

 

https://hrcak.srce.hr/file/122728

 

...

 

 

[CheshireCat]

@Vjekoslav ti si baš u materiji sa Sočom. Znao sam dosta, ali ti si prikazao još više.
Doduše, kažeš i da si bio tamo, dok je meni to još želja... Koja će sačekati da prođe Korona.

[Vjekoslav]

ako budes isao, recimo od Kranjske Gore preko Vrsica do izvora Soce u dolinu Trente, i dalje niz Socu prema Kobaridu, vidjet ces koliko je lijepa ta planinska rijeka. takvu mlijecno plavu i zelenu boju tesko je pronaci u prirodi.

 

 

 

a eto, u 1. svjetskom ratu bila je crvena od krvi.

 

”Nad tabo jasen bo obok,
krog tebe pa svinčena toča
in dež krvav in solz potok
in blisk in grom — oh, bitva vroča!

Tod sekla bridka bodo jekla,
in ti mi boš krvava tekla:
kri naša te pojila bo,
sovražna te kalila bo!” ...

 

(odlomek, pesem Soči, S. Gregorčič)

 

[CheshireCat]

 

Ova fotografija je snimljena 1972 godine, i pokazuje devojku kako puca iz puške njenog momka koji je pao ranjen u borbi protiv Britanske vojske u Severnoj Irskoj. Momak je preživeo, prebačen na bezbedno mesto, zahvaljujući žrtvovanju ove devojke koja se borila sa Britancima sve dok je nisu ubili.
Kada je komandir Britanskog bataljona otkrio da se u stvari borio sa ženom, naredio je da je njegovi vojnici ne dodiruju, i dozvolio Ircima da je uzmu i sahrane. Kasnije su vojnici izveštavali da su čuli tog Britanskog komandira kako je rekao: “Kraljica ne brine o nama onako kako ova žena brine o svom momku i svojoj zemlji.”
Fotografija je kasnije uzeta kao simbol za dan žena u Irskoj, zajedno sa izrekom: “Ne boj se da se vežeš sa snažnom ženom. Može doći dan kada će ona biti tvoje jedino oružje.”

[stefan81888]

On 9/6/2019 at 1:45 PM, stefan81888 said:

Na današnji dan, 1944. godine, bombardovan je Leskovac. Saveznici su na rođendan kralja Petra II bombardovali grad uz izgovor da bombarduju nemačke i bugarske snage čiji je broj bio zanemarljiv. Bombardovanje je počelo u toku dana, nakon 12 sati, i tom prilikom je ubijeno ili bilo ranjeno 5000-7000 civila, a grad je tada brojao oko 28000 ljudi. Uništeno je oko 1800 zgrada i bačeno oko 69 tona bombi na grad. Od tog trenutka, Leskovac nije povratio svoj nekadašnji sjaj.

 

Čitao sam negde i drugačije brojke ali su okvirno tu negde, što ne menja poentu. 

[Kronostime]

1 hour ago, stefan81888 said:

 

Čitao sam negde i drugačije brojke ali su okvirno tu negde, što ne menja poentu. 

A poenta je?

[stefan81888]

7 minutes ago, Kronostime said:

A poenta je?

 

U gradu skoro da nije bilo bugarskih i nemackih jedinica zbog kojih je zvanicno izvedena akcija. Obican narod je bio na trgu, civili. 

[Klotzen]

Postoji neko udruženje u Leskovcu koje je napravilo istraživanje o broju poginulih i došlo je do cifre od 800 i nešto poginulih poimence. Ne znam da li je to istraživanje i dalje aktuelno ili je to cifra. Žrtve kod nas se uvek zloupotrebljavaju a nikad im se ne utvrđuje tačan broj. Istraživanja sa kraja 80-ih su čak utvrdila da broj žrtava u ex YU nije bio 1,7 miliona nego nešto preko milion ljudi. U stvari da ne pričamo o ww2 koliko smo mi tragični i nepozudani po ovom pitanju govori podatak da mi ne znamo ni koliko je civila poginulo tokom bombardovanja 1999. Sve zloupotrebljavamo i posle nam je đavo kriv kada nam niko ne veruje.

 

Inače napad na Leskovac smo mi tražili. Tačnije Koča Popović.

[stefan81888]

Nismo mi tražili bombardovanje, nije to bila želja građana Leskovca. Bombardovanje su tražili partizani i Koča Popović koji ga je posmatrao s obližnjeg brda. 

 

 

Nisu gađani vojni ciljevi, nije bilo realne vojne pretnje u gradu. Većinom civili. 

 

[A sad]

52 minutes ago, Klotzen said:

Postoji neko udruženje u Leskovcu koje je napravilo istraživanje o broju poginulih i došlo je do cifre od 800 i nešto poginulih poimence. Ne znam da li je to istraživanje i dalje aktuelno ili je to cifra. Žrtve kod nas se uvek zloupotrebljavaju a nikad im se ne utvrđuje tačan broj. Istraživanja sa kraja 80-ih su čak utvrdila da broj žrtava u ex YU nije bio 1,7 miliona nego nešto preko milion ljudi. U stvari da ne pričamo o ww2 koliko smo mi tragični i nepozudani po ovom pitanju govori podatak da mi ne znamo ni koliko je civila poginulo tokom bombardovanja 1999. Sve zloupotrebljavamo i posle nam je đavo kriv kada nam niko ne veruje.

 

Inače napad na Leskovac smo mi tražili. Tačnije Koča Popović.

 

Broj zrtava u Jugoslaviji za vreme drugog svetskog rata je visestruko uvecan. Isto tako I u pojedinacnim dogadjajima koji su se desili tokom rata, npr Jasenovac, streljanje u Sumaricama... pa I ovo saveznicko bombardovanje. 

 

Samo sto to uopste nije uradjeno u nekoj srazmeri, pa kad se saberu ti dogadjaji dobijemo broj koji visestruko prelazi vec visestruko uvecani broj. 

Edited September 6, 2020 by A sad

[Dracarys]

Bombardovanje Leskovca je samo jos jedan dokaz ko su i sta su bili komunisti. Bez ikakvog razloga da se pobiju toliki civili... Popovic je bio jedan jako problematican lik.

 

 

Iz tih krajeva je sacinjen i najbolji puk, tzv. gvozdeni puk. Najbolji vojnici balkanskih ratova, a posle toga i I svetskog rata, sa najvise uspeha i odlikovanja u istoriji srpske vojske.

 

[Cyrus Smith]

2 hours ago, Klotzen said:

Žrtve kod nas skoro svuda se uvek zloupotrebljavaju a nikad im se ne utvrđuje  tačan broj broj se skoro uvek naduva. Istraživanja sa kraja 80-ih su čak utvrdila da broj žrtava u ex YU nije bio 1,7 miliona nego nešto preko milion ljudi

malo ispravljeno. čak su i u aušvicu morali da smanjuju procenu pobijenih i tako daju municiju ovima što poriču genocid. sve brojke koje dolaze od umešanih strana treba uzimati sa velikom rezervom.

 

  

3 hours ago, stefan81888 said:

 

U gradu skoro da nije bilo bugarskih i nemackih jedinica zbog kojih je zvanicno izvedena akcija. Obican narod je bio na trgu, civili. 

apsolutno sve strane u ratu su činile ovakve greške, nekad slučajno, nekad namerno. na zadar su izručene tone i tone bombi u pokušaju da potope neki oštećeni nemački brod koji je bio tamo usidren. nekoliko pokušaja, razrušeno sve okolo, za mrtve ne znam jer nisam siguran da li se to dešavalo pre ili posle bežanije civila iz grada i sve to bez koče i komunista.  brod nije pogođen i otplovio je kasnije.

 

Edited September 6, 2020 by Cyrus Smith
dodat još jedan quot

[Kronostime]

2 hours ago, Drakaris said:

Bombardovanje Leskovca je samo jos jedan dokaz ko su i sta su bili komunisti. Bez ikakvog razloga da se pobiju toliki civili... Popovic je bio jedan jako problematican lik.

 

 

Iz tih krajeva je sacinjen i najbolji puk, tzv. gvozdeni puk. Najbolji vojnici balkanskih ratova, a posle toga i I svetskog rata, sa najvise uspeha i odlikovanja u istoriji srpske vojske.

 

Gvozdeni Puk je iz Toplice, tj. Prokuplja i okoline.

 

https://sr.wikipedia.org/sr-el/Гвоздени_пук

 

Ne seli mi pradjeda sa kucnog praga.

 

 

Drugi bio sa Kostom Pecancem u Toplickom ustanku.

 

Edited September 6, 2020 by Kronostime