Jump to content

Sociologija, Filozofija, Društvene nauke...


Janne240

Recommended Posts

3 minutes ago, LayupFromTheMidget said:

Bave se covekom, njegovom kulturom itd itd

 

To je jasno, nego da li mozemo takve akademske discipline nazivati naukama? Nisam dzabe to stavio pod apostrofe 😉

Edited by Veshtodel
Link to comment
Share on other sites

18 hours ago, LayupFromTheMidget said:

Sto ne bi?  Sta ti tu smrdi? 

 

Metodlogija koju koriste drustvene nauke cesto nije u skladu sa naucnim metodom kako ga je epistemologija ustanovila i kakav postoji u prirodnim naukama. Tu pre svega mislim na sociologiju, politikologiju i delimicno ekonomiju. Pravo, umetnost i filozofija se ne mogu svrstati u nauku, jer se ne bave nikakvim pojavama. 

 

Generalno mozemo reci da sada nemamo valjan metodoloski aparat za proucavanje i objasnjavanje drustvenih, ekonomskih, kulturnih itd. pojava i procesa. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Pa predmet proucvanja je Covek koij nije elektron da je sve izracunato kako ce i gde ce da radi. Pa Pozitivizam je bio jak na startu sociologije, pokusalo da se ustanovi na pravilima i metodologiji prirodnih nauka, socijalna fizika. Ali mislim da zbog predmeta proucavanja (drustvo/covek) to nece biti moguce.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, LayupFromTheMidget said:

Pa predmet proucvanja je Covek koij nije elektron da je sve izracunato kako ce i gde ce da radi. Pa Pozitivizam je bio jak na startu sociologije, pokusalo da se ustanovi na pravilima i metodologiji prirodnih nauka, socijalna fizika. Ali mislim da zbog predmeta proucavanja (drustvo/covek) to nece biti moguce.

 

Nije covek elektron, ali nije ni ljudski mozak, pa je opet predmet proucavanja neurologije koja i dalje ne zna puno toga o mozgu, no ipak koristi naucni metod valjano. Stavise, ni kod tog elektrona se ne moze sve izracuniti kako ce i gde ce da radi zbog Hajzenbergovog principa neodredjenosti i svega ostalog u kvantnoj mehanici. 

 

Pozitivizam je bio prisutan i u prirodnim naukama i citavoj zapadnoj misli jedno vreme, pa je srusen zahvaljujuci Poperu, Kunu, jednim delom i Hajzenbergu. A drustvene nauke ne prate taj metod koji su Poper i Kun razradili (u osnovi hipoteticko deduktivni i cilja na izradu valjane teorije objasnjanje neke pojave), u tome je caka. Stavise, moze se slobodno reci da vecina danasnjih drustvenjaka ili su pozitivisti koji se vode indukcijom i redukcionizmom i sepurenju sa kojekakvim statistikama ili su postmodernisti i socijal konstruktivisti, a to pak nema nikakve veze sa epistemologijom, naprotiv. 

Edited by Veshtodel
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ne morate odmah u metod, epistemologiju i  probleme koji proisticu iz prirode predmeta proucavanja i interesovanja humanistickih nauka i disciplina. Ne morate odmah pod lupu preispitivanja pozitivistickog i naucnog metoda, i odnosa prema teorijskim konceptima (odnos izmedju neurologije i filozofije, sociologije itd). To su ionako uvek teme koje rasvetljavanjem postaju jos problematicnije.☺️ (to podrazumeva da cemo i o tome kojekad...)

 

Interesantno bi bilo prezentovanje nekog zanimljivog naucnog dostignuca ili dela ako ga ima ili znate.

 

 

Link to comment
Share on other sites

Citao sam Epikteta(Razgovori) i M.Aurelija(Misli i Samom sebi) Seneku jos nisam. Vidim na Delfiju komentar u kome se savetuje da se preskoci to izdanje jer je prevod ocajan. Nisam dalje ni trazio. Nego,  udavise sa Zevsom, ebo ih Zevs :lol_2: Veliki broj njihovih stavova ima uporiste u poboznosti, a svakodnevne odluke uslovljene postojanjem Bogova, odnosno zivota posle smrti. Moram da priznam da sam ja, pre nego sto sam krenuo da izucavam stoicizam, vise naginjao egzistencijalizmu, Nice, Sopenhauer, Kjerkegor(nikako da se nakanim da procitam ILi ILi)....I to pre nego sto sam i cuo za taj pravac. Vise ka tome da nasi izbori ne smeju biti pod uticajem objektivnih,(razum) vec subjektivnih(instikt) misli. Uzivam da citam i jedne i druge, moze se napraviti kompromis izmedju ova dva pravca. 

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

2 hours ago, dude said:

Citao sam Epikteta(Razgovori) i M.Aurelija(Misli i Samom sebi) Seneku jos nisam. Vidim na Delfiju komentar u kome se savetuje da se preskoci to izdanje jer je prevod ocajan. Nisam dalje ni trazio.

 

Tekst je sa latinskog preveo Albin Vilhar, jedan i jedini.

 

https://sh.wikipedia.org/wiki/Albin_Vilhar

 

Ali eto, svi su danas kritičari.

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
On 5/7/2019 at 7:39 PM, dude said:

Citao sam Epikteta(Razgovori) i M.Aurelija(Misli i Samom sebi) Seneku jos nisam. Vidim na Delfiju komentar u kome se savetuje da se preskoci to izdanje jer je prevod ocajan. Nisam dalje ni trazio. Nego,  udavise sa Zevsom, ebo ih Zevs :lol_2: Veliki broj njihovih stavova ima uporiste u poboznosti, a svakodnevne odluke uslovljene postojanjem Bogova, odnosno zivota posle smrti. Moram da priznam da sam ja, pre nego sto sam krenuo da izucavam stoicizam, vise naginjao egzistencijalizmu, Nice, Sopenhauer, Kjerkegor(nikako da se nakanim da procitam ILi ILi)....I to pre nego sto sam i cuo za taj pravac. Vise ka tome da nasi izbori ne smeju biti pod uticajem objektivnih,(razum) vec subjektivnih(instikt) misli. Uzivam da citam i jedne i druge, moze se napraviti kompromis izmedju ova dva pravca. 

 

 

Stao si kod Kjerkegora, ajd za stoicizam u klasicnoj fazi je ok, ne znam kako danas izgleda taj eticki pravac, ali sto se egzistencijalizma tice mogao si da odes u 20. vek, Sartr je nezaobilazan kao i knjizevnost sa Kamijem, Kafkom, Desnicom...itd.

Link to comment
Share on other sites

Sartr, Kami, Kafka ce biti procitani i izuceni, svakako. Zaredjao sam sa trilerima u poslednje vreme, hteo sam da napravim predah od filozofije. Zaboravio sam E. Sabata, i njega sam citao. Poslednje sto sam procitao na ovu temu je Kad je Nice plakao - Irvin Jalom. Odlican roman, izuzetno inteligentno napisan. Takodje, preporucio bih jos jednu njegovu knjigu, 'Jos jedan dan i druge price o psihoterapiji.'

 

Sto se stoicizma tice. Moram priznati da mi je taj koncept izledao daleko privlacnije dok sam samo citao tekstove na internetu i gledao klipove na youtubu, pre nego sto sam se udubio u sve to. Jedan od problema za mene je religioznost, cinjenica da je za njih svaka odluka uslovljena postojanjem boga, tacnije bogova( Zevs i kompanija) Dalje, primetio sam da sam postao pasivniji, a passivity breeds mediocrity. Postao sam previse ravnodusan, cesto sam pomisljao, zajebi ti ovo kontorlisanje emocija, samo hocu da izbacim svaku emociju koja kulja u meni. 

 

Ali definitivno sam i naucio dosta korisnih stvari od njih koje praktikujem i primenjujem svakodnevno.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Filozofija cini upravo to thinking out of box, kada se spretno i spremno koristi, inace naravno zna da bude bespredmetna i neupotrebljiva. Stvar iskustva, promisljanja, zrelosti i poznavanje iste. Ne mora uvek da uspe ali kad uspe dokaz je da vredi > 😄

Link to comment
Share on other sites

On 5/19/2019 at 1:36 PM, dude said:

Sto se stoicizma tice. Moram priznati da mi je taj koncept izledao daleko privlacnije dok sam samo citao tekstove na internetu i gledao klipove na youtubu, pre nego sto sam se udubio u sve to. Jedan od problema za mene je religioznost, cinjenica da je za njih svaka odluka uslovljena postojanjem boga, tacnije bogova( Zevs i kompanija) Dalje, primetio sam da sam postao pasivniji, a passivity breeds mediocrity. Postao sam previse ravnodusan, cesto sam pomisljao, zajebi ti ovo kontorlisanje emocija, samo hocu da izbacim svaku emociju koja kulja u meni.

 

Ja ne mislim da stoicizam uci supresiju i potiskivanje licnih emocija, nego pre racionalnom analiziranju i kultivaciji emocija (kultivaciji pozitivnih a sprecavanju negativnih, stetnih), npr. podsticanju coveka da se uveri da li su sve implicitne pretpostavke u kojima je ukorenjena neka emocija tacne, kao i da ne gubi iz vida posledice koje odredjena emocija sa sobom nosi.

 

Sto se tice religioznosti antickih stoika, stvari treba posmatrati u kontekstu. Pre XVIII veka i pojave Hjuma a kasnije i  Darvina nije bilo gotovo nikakvih anti-teistickih argumenata, tako da je nerealno ocekivati Sema Herisa u Rimu I veka. Drugo, religioznost stoika je jedna deisticka (u nekim slucajevima i panteisticka) kosmogonija, ona ne zahteva magijsko uplitanje Boga na dnevnom nivou u ljudske poslovo, kao ni u funcionisanje sveta (ima ono kada Epiktet kaze djaku koji se vajka na Boga jer ima povredjenu nogu, citiram po secnju, "robe, zar ocekujes da se citav Univerzum zaustavi zbog jedne slomljene noge"). Anticki stoicizam je filozofija vrlo zrela i spremna da prihvati moderni (savremeni), naucni, racionalni  pogled na svet, a dokaz za to je to njena revitalizacija u poslednje vreme (slican primer je nemoguce naci medju antickim filozofijama) i puna kompatibilnost sa savremenim ateizmom.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...