Jump to content

Welfare state - državni paraziti i individualci...


Down With The Sickness

Recommended Posts

Mislim da u prosperitetnim zemljama oni koji namerno idu na wellfare nisu ni u kakvom respektabilno velikom broju.Mislim da su uglavnom oni koji ne mogu bolje da se snađu iz raznih razloga i za njih ta pomoć i jeste.

Kada neko podriva sistem, onda izađu anegdote koje se uopštavaju na sve.

 

Znao sam za neke u Australiji, sa troje dece, njima je wellfare bio veći nego što bi dobili platu da nađu posao, eto, od inače sposobnih i zdravih, takvi mogu da se navedu kao zloupotrebljivači.

 

Jedan Holanđanin, 62 godine star, ne može da dobije penziju do 65. godine života, Holanđani ga poslali da za 1,200EUR mesečne pomoći (i jeftin državni stan koji od toga plaća) da radi u biblioteci. Isto je na wellfare ali ne sedi a za taj posao bi neko drugi trebao da bude plaćen.

Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, vilhelmina said:

Ako smem da primetim, tvoja definicija individualnosti se bitno razlikuje od onoga kako se u Svedskoj definise isti taj pojam.


Pokusaj da gledas cisto tehnokratski i analiticno. Svedski sistem nije applicable na americko drustvo (320-330 miliona ljudi na ogromnom prostoru) koje je melting pot mnogo razlicitosti. Nekako je i nastalo na vajbu hocu da zivim kako hocu i da sam odredim koliku povezanost u svakom pogledu zelim da imam sa okolinom. Kakve god da su posledice. Jedan kulturoloski pogled mu je udario temelj i posle su se pridruzivali ljudi kojima je to OK ili su takvi. Neko ce reci samozivi, ja ne mislim tako, razumem takav pogled na svet. Njima se i izbori u sustini svode na sukob oko ovoga. Dok ce na izborima u evropskim zemljama svodi kako  sacuvati wellfare, ali da ga imigranti ne iskoriste i zloupotrebe.

 

Sam svedski wellfare sistem je nastao iz njihove istorije. Nije projekat ideoloskog socijalizma i solidarnosti. Nekako je izrastao iz njihove kulture i bio smisljen da se deli pre svega sa svojima. Cim je broj imigranata presao neki broj pocele su da se razvijaju druge pojave koje su posledica zavisti i osecanja nepravde da je neko ko nije iz tvoje grupe uspeo bolje. Bez obzira sto je taj ulozio ogroman napor koji ovaj nece za tri zivota. I tako i druge evropske zemlje za konceptom wellfare.

 

Amerika je na prvu nehumana, ali po meni bezbednija od izliva ovakvih stvari sa sve ovim sto se sada desava. Ok necu pomoci, ali necu ni sedeti nonstop i premeravati ti svaki dolar.

Edited by Plavi Golub
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

5 hours ago, ObiW said:

 

A provincial tax? To izgleda ona nema, a ti imaš. Koliko je federalni + provincijski?

 

 

Ne postoji provincijski porez na income, postoji maloprodajni porez na sve sto kupis, kao u svakoj drzavi i on je u Ontariju  13% (8 provincijski + federal 5), osim hrane koja je oslobodjena poreza. U Alberti nema tih provincijskih 8 %, samo 5%.

 

5 hours ago, ObiW said:

 

To je prvi smislio Regan, da se skreše budzet za zbrinjavanje mentalno obolelih i zavisnih od alkohola i droge, i rekao to će sve dobrotvorno da se rešava, preko crkve i dobrovoljnih davanja drustveno odgovornih gradjana.

 

Ja često idem u Kanadu, i tako nešto nisam video, ne u ovoj količini kao kod nas u Americi. Ali tamo nema te priče “gradjani će to dobrovoljno da daju”, nego to država radi, i to vrši posao... 

 

U Kanadi ludaka pune ulice, a kod psihijatra se zakazuje godinu dana unapred, moze se slobodno reci da su ludaci potpuno integrisani u drustvo :classic_biggrin:, tako da ti je utisak pogresan. Sto donekle i ima smisla, narod se manje obazire na njih, oni su na terapiji i samo agresivni idu pod kljuc.

 

Mi smo generalno malo finiji od vas Amera, pa su nam i ludaci finiji, to te zbunilo. :classic_biggrin:

Edited by Denis Jasharevic
Link to comment
Share on other sites

Ja sam otisla u US s dva kofera, potpisali da prve dve godine nemamo pravo na welfare (i da nismo, nisam zbog welfare isla tamo) - sve vreme zivota i rada u US nijedan $ koji dobih nije bio nezaradjen; ista prica i u Nemackoj - tu sam da radim, zaradim, da mogu sama da se pobrinem o sebi, da ne mora niko (drzava) da brine o meni.

 

Ono sto je razlika u ta dva drustva je sto se osecam "sigurnije" u Nemackoj, u slucaju da mi se nesto nepredvidjeno desi i onesposobi me da radim, zaradim i pobrinem se za sebe. A to je ono sto mi je, sto sam starija, bitno.

 

Boze zdravlja, pa da nikad nista van onoga sto sam odradila i zaradila ne moram da trosim, ali nikad se ne zna sta nas u zivotu ceka.

Koleginica u Nemackoj dobila rak dojke, bila godinu dana na bolovanju, posle toga placena rehabilitacija mesec dana u nekoj banji, i jos dodatni dani godisnjeg svake godine na osnovu bolesti.

Koleginica u US (ista kompanija) dobila rak dojke, odsustvovala samo one dane kad je primala terapiju - nikakve banje, nikakvi dodatni dani godisnjeg....

Obe su zene, obe vredno rade, obe je ista bolest "napala"....

  • Like 4
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

18 minutes ago, Plavi Golub said:


Pokusaj da gledas cisto tehnokratski i analiticno. Svedski sistem nije applicable na americko drustvo (320-330 miliona ljudi na ogromnom prostoru) koje je melting pot mnogo razlicitosti. Nekako je i nastalo na vajbu hocu da zivim kako hocu i da sam odredim koliku povezanost u svakom pogledu zelim da imam sa okolinom. Kakve god da su posledice. Jedan kulturoloski pogled mu je udario temelj i posle su se pridruzivali ljudi kojima je to OK ili su takvi. Neko ce reci samozivi, ja ne mislim tako, razumem takav pogled na svet. Njima se i izbori u sustini svode na sukob oko ovoga. Dok ce na izborima u evropskim zemljama svodi kako  sacuvati wellfare, ali da ga imigranti ne iskoriste i zloupotrebe.

 

Sam svedski wellfare sistem je nastao iz njihove istorije. Nije projekat ideoloskog socijalizma i solidarnosti. Nekako je izrastao iz njihove kulture i bio smisljen da se deli pre svega sa svojima. Cim je broj imigranata presao neki broj pocele su da se razvijaju druge pojave koje su posledica zavisti i osecanja nepravde da je neko ko nije iz tvoje grupe uspeo bolje. Bez obzira sto je taj ulozio ogroman napor koji ovaj nece za tri zivota. I tako i druge evropske zemlje za konceptom wellfare.

 

Amerika je na prvu nehumana, ali po meni bezbednija od izliva ovakvih stvari sa sve ovim sto se sada desava. Ok necu pomoci, ali necu ni sedeti nonstop i premeravati ti svaki dolar.

 

Dosta dobro objasnjeno.

Link to comment
Share on other sites

7 minutes ago, Sunshine State said:

Ja sam otisla u US s dva kofera, potpisali da prve dve godine nemamo pravo na welfare (i da nismo, nisam zbog welfare isla tamo) - sve vreme zivota i rada u US nijedan $ koji dobih nije bio nezaradjen; ista prica i u Nemackoj - tu sam da radim, zaradim, da mogu sama da se pobrinem o sebi, da ne mora niko (drzava) da brine o meni.

 

Ono sto je razlika u ta dva drustva je sto se osecam "sigurnije" u Nemackoj, u slucaju da mi se nesto nepredvidjeno desi i onesposobi me da radim, zaradim i pobrinem se za sebe. A to je ono sto mi je, sto sam starija, bitno.

 

Boze zdravlja, pa da nikad nista van onoga sto sam odradila i zaradila ne moram da trosim, ali nikad se ne zna sta nas u zivotu ceka.

Koleginica u Nemackoj dobila rak dojke, bila godinu dana na bolovanju, posle toga placena rehabilitacija mesec dana u nekoj banji, i jos dodatni dani godisnjeg svake godine na osnovu bolesti.

Koleginica u US (ista kompanija) dobila rak dojke, odsustvovala samo one dane kad je primala terapiju - nikakve banje, nikakvi dodatni dani godisnjeg....

Obe su zene, obe vredno rade, obe je ista bolest "napala"....


To su potpuno dva razlicita set-up od rodjenja. Socijalizovani od malih nogu u SAD su navikli na to. I onaj koji preovlada definise jednu sredinu.
Redji su oni (razni rxpati) koji iskustveno upoznaju oba, pa mogu da kazu sta im vise odgovora i u kom dobu, pa onda i da to stvarno izaberu.

Ocigledno je da su deregulacijama mnoge povratne sprege nekriticki pokidane i drustva postala nestabilnija i sklona ekstremima. Sad ce verovatno morati da se prave nove da naprave sistem stabilnijim i robusnijim. 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ta "nehumanost na prvu"se malo ureze i u glavu 😄

Kad sam pocela da radim u US, u apoteci, posle mesec-dva uhvati me neka uzasna gripa (zdravsteno nemam, moras da radis 90 dana da bi bio eligible), ja se mucila, radila, temperatura ubi...jedan dan stvarno nisam mogla, nazovem kazem da necu doci, da imam visoku temperaturu, grip,...kaze sef:"Get well....ali, nije bas pozeljno da i sutra ne dodjes, tek si pocela da radis". Sta cu, odem autra poluziva i odradim (samo Bog zna kako).

 

Fast forward - Nemacka, pocela da radim u jesen (u istoj kompaniji sam vec 12 god), zdavstveno osiguranje obavezno od prvog dana....negde u januaru grip - ja bolesna na posao (tad sam jos radila u office), kasljem, ripam....posle sat vremena dolazi sefica i pita:"Zasto si dosla na posao kad si bolesna? Odmah kod lekara!" 

Lekar napise bolovanje 7 dana, ja posle 3 ok, zovem da kazem da cu doci, ona kaze:"Ne moze, bolovanje ti je 7 dana!"

 

p.s. za 12 godina sam 2 puta bila na bolivanju, oba puta neka uzasna gripa, znaci ne zloupotrebljavam nista

 

Edited by Sunshine State
L
  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, Kronostime said:

Moda, dijasporci, moda - za prepucavanje imate ostale dijasporske teme.

Ko se prepucava?!

Uporedjujemo razlicitosti sistema! U svakom ima nesto dobro.

Evo, ja mogu da kazem:"Sto ja placam zdravstveno sama vise nego neko s petoro dece (ko ima manju platu)?

Ali, isto tako:"Sto ja i trut od 200 kila imamo pravo na istu tezinu kofera kad letimo?"

 

Jebesga, ne mo's svima ni u cemu uvek ugoditi!

Link to comment
Share on other sites

12 hours ago, Eddard said:


Tu je i osnovna razlika. Kroz tvoj post provejava "Ja... Ja... Ja..." što odražava taj individualizam koji je karakterističan za američko društvo, a koji je u direktnoj suprotnosti sa socijalnim karakterom društva u evropskim zemljama.

Nemoj da misliš da ti bilo šta spočitavam, stvarno to ne radim i počinjem polako da shvatam da se po tome razlikuju ta društva, ali ipak ne mogu u potpunosti da razumem zašto je ulaganje u socijalna izdavanja, makar ih ja i ne koristio, toliko loše? Zašto je toliko nepoželjno dati i za nekoga ko možda neće nikad biti u mogućnosti da toliko zaradi kako bi deci omogućio npr. školovanje na dobrom fakultetu? Ja nikad ne znam šta mene može da snađe u životu za 10, 20 godina. Recimo da ostanem invalid (pu, pu, ne daj bože emoji4.png) za 10 godina, tj. za vreme za koje nisam uspeo da uštedi dovoljno novca za brigu o sebi, a neću da budem na teretu porodicu, ili dovoljno novca da detetu platim fakultet, a znam da mu treba i sl.... Tu onda uleće princip socijalne i solidarno države i pomaže mi. Ja sam spreman da platim za to, čak i ako ga, daj bože, ja lično nikad ne budem koristio.

 

 

Sve je to u redu, medjutim, bez spocitavanja, polako shvatam zasto vecina ljudi tako razmislja ........... u tvom poimanju Amerike jos uvek provejava ona komunisticka propaganda "ljudi umiru na ulicama, sto od gladi, sto od bolestina, studiraju samo bogati ..........

 

sto jednostavno nije tacno.

 

Ja ne bih znao da to lepo objasnim, ali ovde se izuzetno ceni trud. Imam utisak da onog trenutka kada shvate da se trudis pa makar i bez nekih rezultata moguce je da ce ti se pomoci cak i vise nego u Evropi, jer Ameri znaju biti i vrlo siroke ruke i pogleda ........ ali netrud zaista ne podnose.

 

Ukratko, drustvo je tako koncipirano da i oni najnesrecniji imaju sansu.

 

Pogledaj samo milijardere kandidate za predsednika Amerike Shultza i Bloomberga ....... jedan sin vozaca kamiona i domacice rodjen u socijalnim zgradama koje je gradio Trumpov otac, danas bogatiji od Trumpa, drugi ruski emigrant od oca sitnog knjigovodje u nekoj mlekari i majke domacice tezak 60 milijardi dolara.

 

Oba su naravno zavrsili fakultete, zapravo Bloomberg je diplomirao na Harvardu, uz jos 2-3 fakulteta :classic_biggrin: za Shultza ne znam gde je.

 

A Trump je, dete milionera, zavrsio neku "visu ekonomsku", kao nasi fudbaleri :roflmao:

---------------------------------------------------

 

Druga stvar je sto si ti pomalo idealista, opet kazem bez spocitavanja, to samo po sebi nije ni dobro, ni lose ........

 

Ja na Youtube vidim gomile klipova i dokumentarnih filmova o nemackim penzionerima (pravi Nemci :s_d:) koji ceo dan idu od kontejnera do kontejnera da bi preziveli. Skupljaju sekundarne sirovine, na bicikli ......... mozes i ti naravno to naci i pogledati.

 

S obzirom da ti zivis tamo, nije li ipak malo cudno da o americkim "nepravdama" znas sve, a te nemacke koje su ti u komsiluku prolaze potpuno neopazeno? Odgovor lezi u prvoj recenici mog posta. :classic_biggrin:

Edited by Denis Jasharevic
Link to comment
Share on other sites

3 minutes ago, Denis Jasharevic said:

Ja na Youtube vidim gomile klipova i dokumentarnih filmova o nemackim penzionerima (pravi Nemci :s_d:) koji ceo dan idu od kontejnera do kontejnera da bi preziveli. Skupljaju sekundarne sirovine, na bicikli ......... mozes i ti naravno to naci i pogledati.

 

S obzirom da ti zivis tamo, nije li ipak malo cudno da o americkim nepravdama znas sve, a te nemacke koje su ti u komsiluku prolaze potpuno neopazeno? Odgovor lezi u prvoj recenici mog posta. :classic_biggrin:

 

Ode yutuber da kaže o Nemcima koji se hrane riškajući po kontejnerima. Smatra da su ekscesi sa ko zna ko je snimio i zašto klip kao opšta pojava.

 

 

Vidiš @Eddard odakle moj animozitet prema googlatorima dolazi? Nemci na kontejnerskoj ishrani?! Ajde, ti se brani, dokazuj, donosi potvrde, linkove i dijagrame.

  • Ha-ha 1
Link to comment
Share on other sites

22 minutes ago, Yoyogi said:

 

Ode yutuber da kaže o Nemcima koji se hrane riškajući po kontejnerima. Smatra da su ekscesi sa ko zna ko je snimio i zašto klip kao opšta pojava.

 

 

Vidiš @Eddard odakle moj animozitet prema googlatorima dolazi? Nemci na kontejnerskoj ishrani?! Ajde, ti se brani, dokazuj, donosi potvrde, linkove i dijagrame.

 

@Eddard ne obracaj paznju na Japanca, znas da ima problem sa hendlovanjem emocija, pa obnevideo ne vidi da sam napisao kako skupljaju sek. sirovine, a ne jedu na kontejnerima.

 

O siromastvu jednog nemalog broja nemackih penzionera vec godinama pisu Spiegel, Deutsche Welle ...... zapravo, njihovi su i dokumentarci. 

 

 

 

Edited by Denis Jasharevic
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Plavi Golub said:


Pokusaj da gledas cisto tehnokratski i analiticno.

 

Upravo tako i gledam, i pokusavam Andji da objasnim da individualizam nije obavezno ono kako ga ona definise. Svedski sistem je napravljen bas onako kako kazes, s dubokim korenima u protestanskoj tradiciji, ali i kao posledica nekoliko katastrofalnih godina ekstremne gladi i teske oskudice sezdesetih godina devetnaestog veka. Tu se pokazalo da ni porodica, a ni klasicna humanitarna pomoc, ne mogu da sprece tragicne posledice po citavo drustvo kada se takve katastrofe vec dese, vec da je potrebno ojacati drustvo u celini, pripremiti ga za takve situacije, a to je moguce jedino kroz snaznu podrsku pojedincu. Taj proces izgradnje snaznog drustva kroz osnazivanje pojedinca u swe traje evo vec 150 godina, a da se ni u jednom trenutku drzava nije nametnula kao neki faktor koji namece svoju snagu, svoju volju, naprotiv. Odatle i svedski pristup individualizmu, koji se bitno razlikuje od americkog. Najkrace receno, prema svedskom pristupu svaki pojedinac ima neprikosoveno pravo na slobodan izbor u ispoljavanju svoje individualnosti. U SAD, kako ja vidim, to pravo je proporcionalno visini prihoda koju pojedinac ostvaruje, pa se samim tim nivo tog prava menja u toku zivota.

 

U praksi se svedski model favorizovanja individualizma ispoljava od pocetaka zivota, tacnije od navrsene prve godine. Od tada svako dete ima pravo na smestaj u decjem vrticu, uz simbolicnu naknadu nevezno za prihode roditelja, tako da se moze nazvati besplatnim. Pazi sad, svrha toga nije cak ni da roditelji mogu da rade, a da deca za to vreme budu zbrinuta. Svrha je da svako dete dobije sansu da se socijalizuje u zajednici siroj nego sto je osnovna porodica. Ta podrska se nastavlja kroz univerzalno pravo na decji dodatak, besplatno skolovanje koje ukljucuje i univerzitet, citav niz zakona koji regulisu prava bolesnih i ljudi s trajnim hendikepom (fizickim ili psihickim), preko prava vezanih za trziste rada, pa sve do zakona koji regulisu oblast brige o starima. Nista, ali bas nista od svega toga nije vezano za prihode pojedinca, dakle vazi za sve. Tek kad nista od toga ne moze da obezbedi neovisnost pojedinca od najuze porodice (ili u slucaju da porodice nema, od tragicnih posledica), dolazi ona poslednja stavka na koju se obicno misli kad se pomene welfare, a to je ekonomska pomoc, klasicna socijala. Ta stavka predstavlja zanemarljiv procenat u ogromnom budzetu kojim se finansira svedski welfare, a kojeg koriste svi gradjani, nevezano za svoje prihode, vec samo i iskljucivo vezano za zivotnu dob u kojoj se nalaze i potrebe koje iz toga proisticu.

 

Ako mene pitas, tako se pravi drustvo slobodnih individua, a ne "humanitarnim pristupom mentalno obolelima" (by Andja, videti gore). Jer niko od nas ne zna iza kojeg coska vreba neki alzheimer, posebno sad kad svi imamo ambiciju da dozivimo stotu, i ja nikako ne bih volela da u tom slucaju od slobodne individue preko noci postanem neslobodna neindividua. Zato preferiram svedski pristup individualizmu. Nekako mi je "individualniji" od onog americkog, ali naravno, sasvim sam okey s tim da neko to vidi drugacije. Samo kad bi moglo da ne karikira ono sto sam napisala i posebno da ne ucitava ono sto nisam napisala.

Link to comment
Share on other sites

3 hours ago, vilhelmina said:

 

Ako vec odgovaras na moje postove, ne bi bilo lose i da ih prvo procitas. Ili bar da citiras ceo post, cisto zbog drugih. Jer u mom postu vrlo jasno pise da ne govorim o bolesnim, siromasnim i ljudima s trajnim hendikepom, vec o sasvim obicnim ljudima kao sto smo ti i ja.

 

 

Ne citiram cele postove, da ne zagadjujem forum carsavima citata.

A rekoh ti da mene ne interesuje tvoja prica "sta se desi kad ostarimo". kad ostarimo kao Bernie Sanders vredimo 2.5 mill i odemo na Floridu.

U Evropi placate u socijalne fondove, i onda cekate da se neko brine o starima. Mi placamo minimalno i ocekujemo da se penzionisu na Floridi, da su stedeli i ulagali.

Naravno ne znaci da svakom treba briga, ili da svako ode na Floridu, ali po tome se razlikuju planovi, pa i sistemi.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

16 minutes ago, vilhelmina said:

 

Upravo tako i gledam, i pokusavam Andji da objasnim da individualizam nije obavezno ono kako ga ona definise. Svedski sistem je napravljen bas onako kako kazes, s dubokim korenima u protestanskoj tradiciji, ali i kao posledica nekoliko katastrofalnih godina ekstremne gladi i teske oskudice sezdesetih godina devetnaestog veka. Tu se pokazalo da ni porodica, a ni klasicna humanitarna pomoc, ne mogu da sprece tragicne posledice po citavo drustvo kada se takve katastrofe vec dese, vec da je potrebno ojacati drustvo u celini, pripremiti ga za takve situacije, a to je moguce jedino kroz snaznu podrsku pojedincu. Taj proces izgradnje snaznog drustva kroz osnazivanje pojedinca u swe traje evo vec 150 godina, a da se ni u jednom trenutku drzava nije nametnula kao neki faktor koji namece svoju snagu, svoju volju, naprotiv. Odatle i svedski pristup individualizmu, koji se bitno razlikuje od americkog. Najkrace receno, prema svedskom pristupu svaki pojedinac ima neprikosoveno pravo na slobodan izbor u ispoljavanju svoje individualnosti. U SAD, kako ja vidim, to pravo je proporcionalno visini prihoda koju pojedinac ostvaruje, pa se samim tim nivo tog prava menja u toku zivota.

 

U praksi se svedski model favorizovanja individualizma ispoljava od pocetaka zivota, tacnije od navrsene prve godine. Od tada svako dete ima pravo na smestaj u decjem vrticu, uz simbolicnu naknadu nevezno za prihode roditelja, tako da se moze nazvati besplatnim. Pazi sad, svrha toga nije cak ni da roditelji mogu da rade, a da deca za to vreme budu zbrinuta. Svrha je da svako dete dobije sansu da se socijalizuje u zajednici siroj nego sto je osnovna porodica. Ta podrska se nastavlja kroz univerzalno pravo na decji dodatak, besplatno skolovanje koje ukljucuje i univerzitet, citav niz zakona koji regulisu prava bolesnih i ljudi s trajnim hendikepom (fizickim ili psihickim), preko prava vezanih za trziste rada, pa sve do zakona koji regulisu oblast brige o starima. Nista, ali bas nista od svega toga nije vezano za prihode pojedinca, dakle vazi za sve. Tek kad nista od toga ne moze da obezbedi neovisnost pojedinca od najuze porodice (ili u slucaju da porodice nema, od tragicnih posledica), dolazi ona poslednja stavka na koju se obicno misli kad se pomene welfare, a to je ekonomska pomoc, klasicna socijala. Ta stavka predstavlja zanemarljiv procenat u ogromnom budzetu kojim se finansira svedski welfare, a kojeg koriste svi gradjani, nevezano za svoje prihode, vec samo i iskljucivo vezano za zivotnu dob u kojoj se nalaze i potrebe koje iz toga proisticu.

 

Ako mene pitas, tako se pravi drustvo slobodnih individua, a ne "humanitarnim pristupom mentalno obolelima" (by Andja, videti gore). Jer niko od nas ne zna iza kojeg coska vreba neki alzheimer, posebno sad kad svi imamo ambiciju da dozivimo stotu, i ja nikako ne bih volela da u tom slucaju od slobodne individue preko noci postanem neslobodna neindividua. Zato preferiram svedski pristup individualizmu. Nekako mi je "individualniji" od onog americkog, ali naravno, sasvim sam okey s tim da neko to vidi drugacije. Samo kad bi moglo da ne karikira ono sto sam napisala i posebno da ne ucitava ono sto nisam napisala.


Ne definise ga ona, on je definisan kad su napravili drzavu iz kombinacije onih koji su se odselili. Mozes ga zvati americki, ali postoji distinkcija izmedju njih, skandinavskog i americkog individualizma. Jedino da kad razmenjujes misljenje imas negde u pozadini da se pod istom reci ne podrazumeva ista stvar. Ono sto u engleskom znace false friends. Ista rec, drugo znacenje.
 

Sad ja se u te teoloske stvari nesto ne razumem, ali Svedjani su protestanti luterani, dok u SAD preovladjuju ovi evangelisti.

 

Ovo nije individualizam koji podrazumeva proces stvaranja sposobne jedinke od najranijeg uzrasta, sto u uslovima skandinavske klime pogotovo u proslosti ima jasan smisao. Ovo je individualizam odrasle osobe koja odlucuje kakve veze zeli da ima sa svojom okolinom. Mozda bi drugacije i jace bile za tu osobu korisnije, ali hoce svoje pravo da se “samoubije” i tacka. Bar mi to treba da razumemo 😂.

Edited by Plavi Golub
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ja se odjavljujem - nadam se/mislim da sam se samoobezbedila da pristojno ostarim  (u Nemackoj i u Holandiji, a i na Floridi, pa i u Srbiji),  al' kad citam neke komentare, nekako ovde ispadoh neki parazit koji ceka da mu drzava menja pelene, samo zato sto podrzavam odredjena socijalna "opterecenja" na moju platu. Eto, cak i uz te odbitke, moze se lepo ziveti, imala bih vise da ne odbijaju, ali ne marim, ako je to moje (malo) pomoglo nekom...

Verujem da vecina vas na topicu uvek radje da/pozajmi nekom pare, nego da mora traziti od nekog pozajmicu...tako nekako gledam i na ovo

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

10 minutes ago, Sunshine State said:

Jasta da ima!

 

Im Laufe des Jahres 2018 waren ca. 678.000 Menschen (Jahresgesamtzahl) in Deutschland ohne Wohnung. 

 

678 000 u 2018

 

Pa šta će jadan Japan, sa 125 miliona stanovnika i celih  5,534  beskućnika? Kako da se takmiči sa takvim beskućničkim velesilama?

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...