Klasika prijatelju. Zivotna frustracija, mozak toliko ispran od kladionica (koje su uzred postale stubovi srpske ekonomije, pitam se zasto?!) da vise ne mogu racionalno da prate sport i uzivaju u njemu kao nekada, sto vazi i za kosarku.
Kao i gomila nekih drugih losih stvari iz ove 3 zemlje kada su navijaci i navijanje u pitanju. Evroliga to ne zeli, s tim sto oni (Turci pre svega) imaju mnogo vise novca za ulaganje i stabilnost.
Ovde je i dalje trend da igracima kasne plate, ne samo u kosarci. Jer su u upravama ljudi koji su navikli na davanje laznih obecanja, mazanje ociju, raznorazne kombinacije i ostalale spletke.
Meni je i dalje najbolja kosarkaska atmosfera da sam je licno doziveo u Spaniji. Tribine uvek pune, ljudi dolaze porodicno, kao i ovde naravno, ali je to jos vise izrazeno. Vole kosarku, strasveni su kao i mi, ali znaju kako se ponasa u hali na kosarkaskoj urakmici, tu je razlika drasticna.
Mogu da udarim paralelu izmedju situacije kada ovde dodju ljudi na utakmikcu KKCZ u ABA, gde godinama nema organizovanog navijanja i tamo gde je to standard.
Izuzetna atmosfera i veoma bucno, dok je ovde pozorisna, uz skripu patika i povike trenera.
Malo skrecem sa teme, ali mi je upecatljivo ovo tvoje napisano, cesto pomislim to.