Potrebno je mnogo vremena izdvojiti da bih ti objasnio. Odgledao si 8 epizoda i za tih 8 epizoda si doneo npr zaključak da je sin nepotreban? I to je čak najbenignije od svega što si napisao. Onda si napisao opet nakon 8 epizoda da je pandur stereotipan, a lik najtragičnija figura u jednoj od najboljih dramskih serija ikada.
Drugo potpuno imaš lošu percepciju događaja. Npr kada kažeš da je Džesi postao odjednom fantastični naučnik i opisuješ scenu gde on u kombiju objašnjava nešto onom tupavom liku on nije tu prikazan kao odjednom vrhunski naučnik, već budala koja se pravi da je popio sada svo znanje ovog sveta i ispravlja onog tupana za istu stvar za koju je i Volter ispravljao njega. Dakle razumeš koliko si samo tu omašio u percepciji lika, tj scene?
Ovo za organizovani kriminal je prosto naivno što si rekao. Jer si ponavljam odgledao 8 epizoda. Kada završiš četvrtu sezonu onda piši kako je to sve delovalo na tebe. Ovako je besmisleno.
I što se Sopranovih tiče ne mislim da je porodica propratni deo priče. Ona je glavni deo priče. Prosto to nije samo moj utisak. To je zamisao tvoraca serije. Prvobitna zamisao je bila polubiografska priča Dejvida Čejsa da piše o čoveku koji ide kod psihijatara zbog problema sa svojom majkom, pa je kasnije skontao da to nikom neće biti zanimljivo, pa mu sinula ideja, a šta da je taj lik mafijaš. Tako u stvari ton serije kroje zapravo Tonijevi problemi koje ima upravo sa porodicom. Majkom, mrtvim ocem, stricem, ženom i dvoje dece.
I apropo realnosti pisao sam i da mafija nikad ne bi dozvolila da njen Bos ide kod psihijatra. Momentalno bi bio ubijen i on i psihijatar (prevelik rizik). To ti je apropo realnosti. Ali koga boli uvo za to. Bitno je da priča nema rupa i da u okviru svega zamišljenog ona funkcioniše.
Što neko gore napisa, koja je serija pored the wire urađena realno? Nijedna. Ali to ne znači da nije kvalitetna.